Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
''Čovek zvani Uve'' je najčitanija knjiga u 2018. prema podacima Biblioteke grada Beograda, pa se možda i nakanim da je pročitam. Drugarica nudi da mi pozajmi :) Taman da uporedim sve 3 sa starcima u glavnim ulogama. A trenutno čitam Jedne zimske noći (Sajmon S. Montefjore), ovo mi je prva njegova knjiga koju čitam.

Pročitala sam neke odlomke novog Ninovca, ništa se tu meni ne sviđa. Preskočila sam mnogo bitnije pisce od njega, tako da ću drage volje ostati uskraćena za njegovo cvrkutanje od erekcije.
 
''Čovek zvani Uve'' je najčitanija knjiga u 2018. prema podacima Biblioteke grada Beograda, pa se možda i nakanim da je pročitam. Drugarica nudi da mi pozajmi :) Taman da uporedim sve 3 sa starcima u glavnim ulogama. A trenutno čitam Jedne zimske noći (Sajmon S. Montefjore), ovo mi je prva njegova knjiga koju čitam.

Pročitala sam neke odlomke novog Ninovca, ništa se tu meni ne sviđa. Preskočila sam mnogo bitnije pisce od njega, tako da ću drage volje ostati uskraćena za njegovo cvrkutanje od erekcije.

Za uporedjivanje staraca toplo i iz sve snage preprucujem roman More:worth::worth: John Banville)
Ja UveTa nekako ne mogu da uzmem u postupak, moj je muz odusevljen knjigom, ali se meni ne cita, a i
on mi nije nikakav reper, barem ne za knjige ( mislim muz, ne autor UveTa)
Ovo More me je raspametilo, ja ne bih znala nekog danasnjeg knjizevnika koga bih mogla uporediti sa Banvilom i njegovim
cudesnim pisanjem i opsivanjem ljudi, prirode i dogadjaja. To je stvarno velicanstveno..
U to ime i za taj racun sam sinoc na licu mesta kupila i njegovu kao najvazniju i najbolju knjigu Athena.
I da se po treci put zahvalim liku i niku Quentin koji je ne znam ni sama iz kojih razloga sada pomenuo tu knjigu:heart:
 
Poslednja izmena:
Za uporedjivanje staraca toplo i iz sve snage preprucujem roman More:worth::worth: John Banville)
Ja UveTa nekako ne mogu da uzmem u postupak, moj je muz odusevljen knjigom, ali se meni ne cita, a i
on mi nije nikakav reper, barem ne za knjige ( mislim muz, ne autor UveTa)
Ovo More me je raspametilo, ja ne bih znala nekog danasnjeg knjizevnika koga bih mogla uporediti sa Banvilom i njegovim
cudesnim pisanjem i opsivanjem ljudi, prirode i dogadjaja. To je stvarno velicanstveno..
U to ime i za taj racun sam sinoc na licu mesta kupila i njegovu kao najvazniju i najbolju knjigu Athena.
I da se po treci put zahvalim liku i niku Quentin koji je ne znam ni sama iz kojih razloga sada pomenuo tu knjigu:heart:

Nema na čemu. :)
Ne znam za tu Atenu. Čitao sam od Banvila još Ancient Light i takođe mi se dopala.
Sad moram da stavim na imaginarni spisak i Atenu. Mada mi se u posljednje vrijeme nešto čita Grem Svift (Graham Swift). Pročitao sam nekada njegov Waterland i prilično se oduševio, ali ga nisam čitao poslije toga.
Je li čitao Svifta neko ovdje?
 
Turi Athenu u tefter kad ja budem knjigu procitala.
Ja sam samo jedan film gledala radjen po knjizi Svifta i to bas po ovoj koju si ti citao.
Kad vidim da Jeremy Irons igra glavnu ulogu meni je to dovoljno da i film obozavam,
ali knjiga i film obicno i nemaju mnogo veze, a narocito kog ovakvih autora gde je rec
vec umetnost, sama radnja i ne igra veliku ulogu, negde je i nema ili nije vredna paznje.
 
Ja sam dobila preporuke za Sajmona Sibaga Montefjorea, Sašenjka i ostale. Ali ženu mu, Santu Montefjore, ne bih preporučila. Dala sam joj jedinicu u godišnjem spisku. Čitala je na moru. I za more je bez veze. Još se knjiga zove More ljubavi.

Preporuka je od iste žene koja mi je preporučila Nit, koja mi je baš legla, tako da imam poverenja. Ali me zanima i kakve će utiske Elefteria imati.
 
Turi Athenu u tefter kad ja budem knjigu procitala.
Ja sam samo jedan film gledala radjen po knjizi Svifta i to bas po ovoj koju si ti citao.
Kad vidim da Jeremy Irons igra glavnu ulogu meni je to dovoljno da i film obozavam,
ali knjiga i film obicno i nemaju mnogo veze, a narocito kog ovakvih autora gde je rec
vec umetnost, sama radnja i ne igra veliku ulogu, negde je i nema ili nije vredna paznje.

Ne privlače me filmovi snimani po knjigama koje sam čitao, ali čini mi se da Ajrons baš odgovara toj ulozi.
 
Čitao sam od Banvila još Ancient Light i takođe mi se dopala.

Ima dva prevoda: ako sam dobro shvatila, Pomračenje i Drevna svetlost. Prva je znatno jeftinija, i ja sam nju upravo kupila. More se i meni jako dopalo, kolko se sećam, na tvoju preporuku.

Ovaj Sv Sebastijan je na prvih pedesetak strana stvarno dosadan, ko što reče Elefterija, tako da ja sad spremam slavu, a u busu dremam. Neko reče da je druga polovina knjige interesantnija, ali, sačekaće...

Rekoh da se ne javljam dok ne prođe ova đavolja 666. strana, al' ne mogah da izdržim... :D
 

U skladu sa stranicom
Nešto što se slušalo u srednjoj...

Ma nisam ja toliko željna staraca :zcepanje: Samo kažem, kad je taj Uve već najčitaniji, a nudi mi se, daj da probam. Ne očekujem da ću se oduševiti, a za baku koja se izvinjava kažu da je lošija od Uvea.

Da, da, Santa Montefjore piše ljubiće neke (valjda, nisam čitala da potvrdim). Muž je čitao Sajmonove Romanove i svideli su mu se (ja sam mu ih kupila za prošlu Novu godinu).
 
Poslednja izmena:
Ja sam dobila preporuke za Sajmona Sibaga Montefjorea, Sašenjka i ostale. Ali ženu mu, Santu Montefjore, ne bih preporučila. Dala sam joj jedinicu u godišnjem spisku. Čitala je na moru. I za more je bez veze. Još se knjiga zove More ljubavi.
.

Meni se mnogo svidja kako on pise plus sto dosta pise o Rusiji...Citala sam Sasenjku, Jedne zimske noci..
Na nagradnoj igri, prosle godine, dobila sam - Nebo, u podne crveno, ali jos je nisam procitala.
Volela bih da procitam sve njegove knjige, prvenstveno vezane za Rusiji, a koliko znam vecina je takvih - ima i Mladi Staljin, Dvoru crvenog cara(Staljin) u dva dela, Romanove (iako je knjiga bas debela),
 
Dobro je da si Pomračenje kupila, to je prva knjiga iz trilogije The Cleave; kojoj pripada i Drevna svjetlost, ali prije Drevne svjetlosti je Pokrov.

Nije redoslijed bitan. Nisu to nastavci, nego stand-alone romani, samo sa istim pripovjedačem. Ja sam čitao samo Ancient light od te tri, bez potrebe da znam nešto o prethodne dvije.
 
Ja citam ( dok mi ne stignu zeljene knjige) Kad smo bili siročad ( Kazuo Ishiguro).
Nikako mii knjiga ne lezi, onako prijatna je za citanje, ali mogla sam i neki triler umesto nje.
Procitala sam vec pola pa cu je i zavrsitu za dva-tri dana i sigurna sam da njega vise necu citati.

Christopher Banks, najslavniji detektiv u Engleskoj, s respektabilnom zbirkom uspješno riješenih slučajeva, otputovat će iz Londona u Šangaj ne bi li konačno riješio "slučaj života" - zagonetni nestanak svojih roditelja kada je još bio dječak. Radnja koja se zbiva na relaciji London -Šangaj bit će kontrapunktom dvjema zasebnim strukturama: sretnom djetinjstvu provedenom s roditeljima u toj kineskoj metropoli, s jedne strane, i s druge, odraslom dobu u godinama u kojima se svijet kreće u pravcu jedne od svojih najvećih katastrofa - Drugom svjetskom ratu.
 
Počeo da čitam Luzitaniju, Dejana Atanackovića, ne mogu reći da mi se baš dopada, previše digresija,
pretenciozna. Ali ideja je interesantna, i s obzirom da mu je ovo prvi roman, treba zažmuriti malo na te
manjkavosti.
 
Počeo da čitam Luzitaniju, Dejana Atanackovića, ne mogu reći da mi se baš dopada, previše digresija,
pretenciozna. Ali ideja je interesantna, i s obzirom da mu je ovo prvi roman, treba zažmuriti malo na te
manjkavosti.

U smislu ideje stvarno je zanimljiva knjiga. Stil nije na tom nivou, ali OK, sve u svemu. Za prvi roman je dobro, kao što kažeš.

Ja čitam Vetar Klod Simona i dopada mi se iako su mu rečenice često takve (duge, sa mnogo digresija, zagrada, relativnih rečenica...) da čitanje ponekad podsjeća na raspetljavanje komplikovanog čvora dok držiš dah na dnu mora. Tok svijesti.

Pročitao sam nedavno i jedan debitantski roman koji mi se dopao, Early Work Endrjua Martina. Generacijska priča za ove rođene sredinom osamdesetih, milenijalce, bar američke.

Pročitao sam i neke rane priče Vilijama Volmana (13 Stories & 13 Epitaphs), ali nisu bog zna šta.
 
U smislu ideje stvarno je zanimljiva knjiga. Stil nije na tom nivou, ali OK, sve u svemu. Za prvi roman je dobro, kao što kažeš.

Ja čitam Vetar Klod Simona i dopada mi se iako su mu rečenice često takve (duge, sa mnogo digresija, zagrada, relativnih rečenica...) da čitanje ponekad podsjeća na raspetljavanje komplikovanog čvora dok držiš dah na dnu mora. Tok svijesti.

Pročitao sam nedavno i jedan debitantski roman koji mi se dopao, Early Work Endrjua Martina. Generacijska priča za ove rođene sredinom osamdesetih, milenijalce, bar američke.

Pročitao sam i neke rane priče Vilijama Volmana (13 Stories & 13 Epitaphs), ali nisu bog zna šta.

Šteta što stil nije bolji, mogla je ovo da bude izuzetna knjiga. Ne znam koliko je dobro što je odmah dobio NIN-ovu nagradu,
možda će se sad uobraziti, prestati da se trudi previše oko pisanja, jer je već osvojio najveću nagradu kod nas.
Vrlo me zanima kakva će mu biti sledeća knjiga.

Od Simona sam mislim čitao Očigledna nastava, uopšte mi se nije dopalo, čak mislim da nisam ni pročitao do kraja.
 
Ja sam slavila juče Sv. Savu. Sustigo me valjda umor, razbolela sam se, danas sam kod kuće. I deca su mi se razbolela. Boli glava, boli sve, temperatura 38[SUP]0[/SUP]... Ne čitam ništa... Samo ležim i žmurim.
Uzimajte paracetamol ( po 3-4 komada dnevno). Ja sam tako za nepuna dva dana zavrsila sa temperaturom.
Basara napisao novu knjigu:


Svetislav Basara: Srbi žive na mitovima o Vidovdanu i pomračenju Meseca

"Atlas pseudomitologije" novo je delo Svetislava Basare. Ovu knjigu neće voleti intelektualci, ali će je tajno čitati. Oni će u njoj prepoznati hrabrost koju nemaju i ironiju od koje beže. Oni drugi će misliti da Basara ruši nacionalne svetinje ne znajući da je ta vrsta svetosti, na kojoj misle da počiva nacija, samo izokrenuta perspektiva njihovih nagona i dubokih zabluda i mitova.


U celom telstu se pominje pomracenje Meseca devedesetih, a bilo je pomracenje Sunca , kod nekih i pametiz:lol:

Ja nisam intelektualka i zato cu javno citati knjiguz;)
 
Basara godinama zivi na Srbiji koja zovi na mitovima, da mu nije krezube Srbije ne bi imao o čemu da piše. Hvala Bogu uvek ce je biti, tako da ni on sto se tice inspiracije neće oskudevati.

Pa zivi u Srbiji, da zivi u Belorusiji verovatno bi to drustvo opisivao.
Savetujem ti ( znam da si mlad, a volis knjige) da citas Bernahrda. Bernhard je naravno Super liga u odnosu na Basaru, ali i Bernhard
je ziveo od tema, mitova njegove Austrije, izvrgavao ih ruglu, ponajmanje je stedeo crkvu. Dobrica Cosic je ziveo na mitovima Velikog rata
i jos veceg koji se zove WWII.
 
Uzimajte paracetamol ( po 3-4 komada dnevno). Ja sam tako za nepuna dva dana zavrsila sa temperaturom.
Basara napisao novu knjigu:


Svetislav Basara: Srbi žive na mitovima o Vidovdanu i pomračenju Meseca

"Atlas pseudomitologije" novo je delo Svetislava Basare. Ovu knjigu neće voleti intelektualci, ali će je tajno čitati. Oni će u njoj prepoznati hrabrost koju nemaju i ironiju od koje beže. Oni drugi će misliti da Basara ruši nacionalne svetinje ne znajući da je ta vrsta svetosti, na kojoj misle da počiva nacija, samo izokrenuta perspektiva njihovih nagona i dubokih zabluda i mitova.


U celom telstu se pominje pomracenje Meseca devedesetih, a bilo je pomracenje Sunca , kod nekih i pametiz:lol:

Ja nisam intelektualka i zato cu javno citati knjiguz;)
Ne pomaže meni Paracetamol, samo Brufen. Danas mi je bolje, iako sam na posao krenula s temperaturom. Izgleda da mi je trebalo svežeg vazduha.

Moj dever kaže da je intelektualac svako ko živi od svog intelekta. Znači, ne lupetaj... :D A čitaću ga i ja javno, mnogo volim da sam u kontri... ;)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top