Rayela
Legenda
- Poruka
- 71.814
Da citiram i ispravim samu sebe
Knjiga mi se ipak mnogo dopala, ali to nisam mogla da znam u prvih dvesta strana ( moja nemacka knjiga ima 400, a ova hrvatska samo 200, ali nema veze).
Ishiguro nikako nije slucajno i bzvze dobio Nobela, njegova je prica uvek povezana, pise kao kad bi covek citao definiciju knjizevnosti
Mene je tu ( drugi deo) nsto drugo dirnuilo, uglavnom privatno, a to je istorija Kine u vremenu oko 1930 godine, konkretno je ovde
Shangaj mesto dogadjaja, ali i u mojoj je privatnoj prici bas taj Shangaj igra glavnu ulogu, a prica je pa i neverovatna
Elem, moj suprug je imao nekog rodjaka po imenu Alfred ( recimo brat njegovog dede)koji je bio socijalista ili komunista po ubedjenu, a
shvatio je sta ce i kako ce biti kada je Hitler dosao na vlast i onda je nekim zadnjim brodom iz Hamburga otisao u USA.
Amerikanci su ukinuli jos valjda 1933 bilo kakav brodski saobracaj da ne bi Jevreji dolazili masovno u Ameriku, ali to nema veze
sa ovom pricom. Alfred , po struci precizni mehanicar, dodje tako u USA bez jednog dolara u dzepu i jedino sto je mogao
da radi bilo je da ode u "preriju" i da bude kauboj i tako je Alfred proveo desetak godina kao kauboj pri cemu tu nije bilo nekog
placanja nego se goveda cuvala za prenociste pod nebom i hranom. Rat se zavrsio, Alfred odlazi u Kanadu, kupuje neki vocnjak,
gradi neku kucicu, bio je jako skroman covek, materijalne mu vrednosti nisu znacile jednostavno nista, a to sve na Zapadu Kanade
na granicui izmedju US i Kanade u blizini Vankuvera.
Druga je prica kasnija Alfredova zena Suzi ( sreli su se sa svojih 50 godina zivota preko prijatelja u Vankuveru po nemackoj liniji).
Suzi je iz Berlina ( Alfred iz Frankfurta) i kada je u Nemackoj pocela teska ekonomska kriza krajem dvadesetih proslog veka,
rodtelji Suzi ( ona je tada imala 14 godina zivota) nju salju ladjom u Sangaj da bude guvernanta nekoj nemackoj porodici tamo.
Suzi odlazi, bude tamo, ali 1937 Japanci zauzimaju Kinu i Shangaj, Suzi se i udala za nekog Engleza, imaju radnju antikviteta,
ali ih Japanci "smestaju" u neki logor ( i u knjizi glavna junakinja zavrsava u tom logoru) u kome on ( muz ) umire od gladi
i bolesti, a Suzi 1945 uzima prvu ladju za Vankuver i onda upoznaje Alfreda, ona je boila jako inventivna za razliku od njega, iz mesta
su kupili veliku farmu ( sljive se tamo gaje kao i u SumadijI), Suzi je projektovala kucu i tako ziveli su tu jako zadovoljni, bili su skromni
nista specijalno nisu ni ocekivali. Ja i moj muz prvi put odlazimo kod njih krajem osamdesetih ( pre ujedinjenja Nemacke),
ostanemo tamo nekoliko dana pa giljamo dalje, a onda posle ujedinjenja Nemacke, recimo oko 1993 ( bili smo nekoliko puta u
USA i Kanadi) Suzi nama isprica kako je kao devojcica bila naivna i glupava
Dobila je ( posle ujedinjenja) knjigu iz bivseg DDRa iz koje shvatila sta je i kakva je njena uloga u Shangaju bila.
Komunizam su u Kinu doneli Nemci i Sovjeti, Suzi je stalno nosila neka pisma i koverte po Shangaju, usput je jedan
gospodin stlano dolazio kod ove prodice u kucu, flertovao je sa Suzi, donosio je neko kandirano voce, egzoticne
stvarcice koje je joj poklanjao ( bilo je tu i vise od toga, ali to sada nije vazno) da bi Suzi sa svojih osamdeset godina zivota
shvatila iz te knjige iz DDR-a da je taj covek bio najcuveniji spijun dvadesetog veka Richard Zorge
Sovjetski špijun njemačkog podrijetla uspio je tijekom 1930-ih i 1940-ih organizirati u Japanu vrlo uspješnu agenturu. Sovjetske vlasti su ignorirale upozorenja Richarda Sorgea da je napad Njemačke 1941. godine neizbježan, ali su se zato poslije napada oslonile na njegova priopćenja i na temelju njih planirale obrambenu strategiju.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata ovaj veliki heroj nije bio promoviran u sovjetskoj javnosti skoro dva desetljeća, sve do 1963. godine, kada je Nikita Hruščov odgledao francuski film pod nazivom "Tko ste vi, gospodine Sorge?", čija je radnja zasnovana na vrlo upečatljivom životu maestralnog sovjetskog špijuna Richarda Sorgea. Po riječima povjesničara Stewarta D. Goldmana, sovjetski lider je pitao rukovoditelje KGB-a je li to istinita priča. Odgovor je bio pozitivan i Sorge je posmrtno nagrađen zvanjem Heroja Sovjetskog Saveza.
Sorge je bio, vjerojatno, najuspješniji špijun 20. stoljeća. Rođen je 1895. godine u gradu Bakuu (koji je tada pripadao Ruskom Carstvu). Otac mu je bio Nijemac, a majka Ruskinja. Par godina nakon rođenja s obitelji se seli u Njemačku, gdje odrasta u aristokratskim krugovima njemačkog društva. Povjesničari se, međutim, slažu da su ruski korijeni još u mladosti ostavili dubok trag na Sorgea.
Je li došao kraj legendarnim sovjetskim zrakoplovima Antonov?
Pridružio se njemačkoj vojsci pred početak Prvog svjetskog rata, i čak je nagrađen Željeznim križem. Poslije demobilizacije se zbog ozljede upoznaje s djelima Karla Marxa i postaje socijalist. Završio je doktorat 1919. godine i pridružio se Komunističkoj partiji Njemačke.
Zbog problema s njemačkim vlastima bježi u Sovjetski Savez 1924. godine i pridružuje se Kominterni - sovjetskoj strukturi koja je služila kao instrument za rad sa stranim komunističkim strankama. Sorge se prvi put pojavio u ulozi agenta vojne obavještajne službe početkom 1930-ih u Kini.
U to vrijeme je već stekao reputaciju "ženskara". "Sorge je bio zgodan i karizmatičan. Žene mu nisu mogle odoljeti, a muškarci su mu se divili", piše Stewart Goldman u članku na stranici History Net. Bio je oženjen Ruskinjom (kazališnom glumicom), ali je imao mnogo ljubavnica.
Japan je 1932. godine aneksirao Mandžuriju, poslije čega su Moskvu počeli brinuti japanski planovi vezani za sovjetski Daleki istok. Sorge je dobio zadatak da stvori mrežu agenata u Japanu kako bi se što više saznalo o namjerama Tokija u vezi Sovjetskog Saveza.
Urednik novina u Njemačkoj je pristao poslati Sorgea kao dopisnika u Japan. Čak je napisao i popratno pismo pukovniku Eugenu Ottu, njemačkom vojnom delegatu u Tokiju. Ispostavilo se da je to bilo savršeno pokriće za Sorgea. Ott, koji će kasnije postati njemački veleposlanik u Japanu, nehotice je pomogao Sorgeu da stvori agenturu u Tokiju, i bio jedan od njegovih najboljih informatora u narednih nekoliko godina.
U mreži Sorgeovih agenata bio je i Hotsumi Ozaki, stručnjak za Kinu i novinar ljevičarske organizacije koji je radio za list "Asahi Shimbun".
Sorge je živio blizu policijske postaje u Tokiju i često je viđan na javnim mjestima kako galami u pripitom stanju, okružen ženama. Pojedini povjesničari vjeruju da je Sorge bio u intimnoj vezi čak i sa ženom Eugena Otta. Njemački veleposlanik je vjerojatno na sve to gledao kroz prste jer mu je Ott pomagao da bolje upozna japansku političku scenu, što se može zaključiti na temelju pojedinih izvješća.
Lepo sam rekla da ti imas dara za pripovedanje i pisanje plus mnogo dogadja u svom zivotu i dosta si proputovala.
Da imas srece bar onoliko koliko imas knjiga 
