Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kako ti potpuno drugačije doživljavaš te knjige za samopomoć. Definitivno, mnogo ozbiljnije nego nas dve. Možda smo mi površne, pa se ne udubujemo.

Moguće, mada se cela "self-help" ideologija temelji na par ideja uglavnom filozofskog ili religioznog osnova sa eventualnim osveženjima iz ekonomije, politike, sociologije, teorije brojeva itd, tako da nije velika razlika između knjiga. No ja sam petparački tip koji voli petparačku književnost. :mrgreen:

Postoji par stvari koje su došle sa Zapada, i zamenile stare pojmove kao što je CV koji je zamenio molbu za prijem u radni odnos ili netvorking koji je zamenio stari, u socijalizmu osuđivani, "posao preko veze". Pošto imam prebujnu maštu (jedno vreme sam mislio da na Književnosti pišem kritike neobjavljenih knjiga; kasnije sam čuo da mi je Žižek ukrao ideju) to mi je uvek izgledalo kao zapadna distopija i uvođenje novogovora kao u Orvelovoj 1984.

U suštini i književnost posebno naučno fantastična ima ima taj elemenat izokretanja stvarnosti koji ima literatura za samopomoć, doduše sa drugačijim ciljem, što je možda i razlog zašto mi se sviđa
 
Malo me šta nervira kao te knjige za samopomoć, evo lepo je to objasnio Slobodan Vladušić:
WIN_20181205_09_32_42_Pro.jpg

WIN_20181205_09_33_31_Pro.jpg
 
Ma da, često nešto ni ne počinjem jer nemam dovoljno vremena da uradim, a može i to malo po malo. Mislim, sve je to korisno, ali to je tako jasno i očigledno i logično, šta će nam knjiga za to. Zato sam rekla da su pisane kao za debile.


Pa nisu bas sve, postoje neke za " samopomoc" Do it yourself" koje bi za mene recimo bile korisne jer ja ne umem na primer da ukucam ekser u zid.
 
Moguće, mada se cela "self-help" ideologija temelji na par ideja uglavnom filozofskog ili religioznog osnova sa eventualnim osveženjima iz ekonomije, politike, sociologije, teorije brojeva itd, tako da nije velika razlika između knjiga. No ja sam petparački tip koji voli petparačku književnost. :mrgreen:

Postoji par stvari koje su došle sa Zapada, i zamenile stare pojmove kao što je CV koji je zamenio molbu za prijem u radni odnos ili netvorking koji je zamenio stari, u socijalizmu osuđivani, "posao preko veze". Pošto imam prebujnu maštu (jedno vreme sam mislio da na Književnosti pišem kritike neobjavljenih knjiga; kasnije sam čuo da mi je Žižek ukrao ideju) to mi je uvek izgledalo kao zapadna distopija i uvođenje novogovora kao u Orvelovoj 1984.

U suštini i književnost posebno naučno fantastična ima ima taj elemenat izokretanja stvarnosti koji ima literatura za samopomoć, doduše sa drugačijim ciljem, što je možda i razlog zašto mi se sviđa

Koga zanima filoSofija, psihologija, sociologija trebalo bi da cita Kanta, Hegela, Platona ( i sve moguce druge filozofe), za pshologoju znamo ko su Pioniro moderne
psihijatrije, sociologa ima i ovakvih i onakvih, ali Zizek je ako dozvolis, jedna budaletina koja je napravila karijeru u nedostatku danasnjih teoreticara sociologije.
Sta reci za coveka koji iznad kreveta ima sliku Staljina, a u "biblioteci" reda radi ima Kanta i Hegela, drvi o Marksu, za Staljina valjda jedino zna da je cuven pisac
i teoreticar po dekretima od tri recenice.
 
Žižek je "pop" zvezda današnje filozofije, verovatno je filozof koji najviše zarađuje, on je inače vrlo obrazovan, i
svakako je čitao klasične filozofe, ali je očigledno odlučio da igra prema kriterijumima današnjeg sveta, u kojem
je sve sprdnja i jeftina zabava.
 
Žižek je "pop" zvezda današnje filozofije, verovatno je filozof koji najviše zarađuje, on je inače vrlo obrazovan, i
svakako je čitao klasične filozofe, ali je očigledno odlučio da igra prema kriterijumima današnjeg sveta, u kojem
je sve sprdnja i jeftina zabava.
Tako je nekako. On je kao levicar, danas su levicari opet pop zvezde jer se svet povampirio pa su i politicari, a narocito biracko telo neka "desnica" i za to
te zamlate imaju " prodju". On je jako cenjen, barem jednom mesecno su nekakvi veliki intervjui s njim ( po Zapadu) gde nam objasnjava kako bi trebalo
da izgleda ovaj nas vrli novi svet, ali meni smeta da se ponasa kao neka budaletina iz Holivuda pa se zeni nekom manekenkom trijes godina mladjom od njega
i dobrih 40 cm vishom, a nisam sigurna ni da medjusobno komuniciraju jer je ona (valjda) iz Argentine.
 
Deluje zanimljivo kad se pročita ono čime izdavačka kuća reklamira knjigu, ali tako svaka knjiga deluje zanimljiva, jedinstvena, nikad viđena, naj-ovo, naj-ono.... a ja mislim da je to još jedno te isto s.anje o samopomoći. Ili antisamopomoći, tj. isto to samo kontra. Ne pravim se da znam, jer nisam čitala, samo imam dovoljno iskustva da budem skeptična.
A vidim da ni ti baš ne veruješ izdavaču, bar ne više nego nama. ;)

Naravno ;) :)
Sto se tice pomenute knjige zaintrigiralo me je sto se ne zasniva na principu misli pozitivno. Mislim da u medijima, svih oblika, vlada nesto
sto ja zovem ''teror pozitivnosti'' Gde god okrenes, sta god da procitas, cujes, sve se svodi na - misli pozitivno, kakve su ti misli takav ti je zivot (izlizaze ovu recenicu), kako zracis tako i privlacis, i jos mali milion fraza i floskula koje se sve svode na isto.
Te knjige za sapomoc se stancuju i izdaju ih k'o dobar dan, u poslednje vreme i kod nas pocinje da ih biva sve vise, a apsolutno su sve na isti fazon.
Sasvim je dovoljno da procitas sardzaj ili size i da ti sve bude jasno.
Ja sam citala vise knjige iz psihologije koje su pisali dr. psihologije i psihijatrije, tako da to nisu klas. knjige za sapomoc. Tu stvarno ima jako dobrih knjiga, doduse mislim da ih nema u velikom broju, ali znam bar 2 dobre. One su vezane za razne neuroticne poremecaje i mozda zbog toga nisu privlacne
svakodnevnom citaocu sem ako nije bas zainteresovan za temu.
Kad vidim rec - pozitivno odmah mi se smuci zivot jer prvo - ko zaista zeli da misli negativno?!?! Drugo, mnogi psiholozi tvrde da pritisak na nekoga, posebno na osobe sa problemom psih. prirode) moze biti kontra produktivan jer on da moze mislio bi pozitivno. Trece, sve sto je pod MORA(S) takodje je kontra produktivno
jer se, ukoliko ne uspe u tome, covek oseca frustirano i bespomocno.
Da me ne shvatite pogresno, covek svakako treba da se trudi da misli pozitivno naravno, ali ne da mu to iskace iz frizidera i da ga bombarduju time
pa ce pozitivnim mislima resiti sve.
Za resavanje problema od zdravs.do nekih drugih nije dovoljno samo pozit. misliti, ima tu mnogo faktora koju uticu (da sada ne sirim temu).
Ima ljudi koju su i pored najtezih bolesti zadrzali duh i pozitivnost, nadali se najboljem ali nisu vise medju nama.

- - - - - - - - - -

P.S - izvinite ako sam vas ugusila :rumenko:
 
Poslednja izmena:
Naravno ;) :)
Sto se tice pomenute knjige zaintrigiralo me je sto se ne zasniva na principu misli pozitivno. Mislim da u medijima, svih oblika, vlada nesto
sto ja zovem ''teror pozitivnosti'' Gde god okrenes, sta god da procitas, cujes, sve se svodi na - misli pozitivno, kakve su ti misli takav ti je zivot (izlizaze ovu recenicu), kako zracis tako i privlacis, i jos mali milion fraza i floskula koje se sve svode na isto.
Te knjige za sapomoc se stancuju i izdaju ih k'o dobar dan, u poslednje vreme i kod nas pocinje da ih biva sve vise, a apsolutno su sve na isti fazon.
Sasvim je dovoljno da procitas sardzaj ili size i da ti sve bude jasno.
Ja sam citala vise knjige iz psihologije koje su pisali dr. psihologije i psihijatrije, tako da to nisu klas. knjige za sapomoc. Tu stvarno ima jako dobrih knjiga, doduse mislim da ih nema u velikom broju, ali znam bar 2 dobre. One su vezane za razne neuroticne poremecaje i mozda zbog toga nisu privlacne
svakodnevnom citaocu sem ako nije bas zainteresovan za temu.
Kad vidim rec - pozitivno odmah mi se smuci zivot jer prvo - ko zaista zeli da misli negativno?!?! Drugo, mnogi psiholozi tvrde da pritisak na nekoga, posebno na osobe sa problemom psih. prirode) moze biti kontra produktivan jer on da moze mislio bi pozitivno. Trece, sve sto je pod MORA(S) takodje je kontra produktivno
jer se, ukoliko ne uspe u tome, covek oseca frustirano i bespomocno.
Da me ne shvatite pogresno, covek svakako treba da se trudi da misli pozitivno naravno, ali ne da mu to iskace iz frizidera i da ga bombarduju time
pa ce pozitivnim mislima resiti sve.
Za resavanje problema od zdravs.do nekih drugih nije dovoljno samo pozit. misliti, ima tu mnogo faktora koju uticu (da sada ne sirim temu).
Ima ljudi koju su i pored najtezih bolesti zadrzali duh i pozitivnost, nadali se najboljem ali nisu vise medju nama.

- - - - - - - - - -

P.S - izvinite ako sam vas ugusila :rumenko:
Ma nisi ugusila, izlozi knjizara su prepuni takvih knjiga, od pozitivnih misli do kako kako uloviti muskarca, biti lepa, zenstvena, kako postati milioner,
o zdravlju i nadrilekarima i da ne govorim.
Po meni ( kad smo vec kod ovih knjiga cije su teme neke depresije) najgori su stvarni psiholozi koji su od jutra do sutra na nekim TV programima,
ispiraju mozak ljudima, cesto su i bracni parovi u pitanju, zaradjuju vec pare kao psihoterapeuti, ali usput i besomucno izdaju knjige, a imaju vec
ime pa ljudi onda to i kupuju.
 
Da, slazem se sa svim sto ste napisale.

@Rayela, da znas da su nekad najgori stvarni psiholozi, jer na Tv ili u knjizi oni deluju da pomislis svaka cas ovom coveku/zeni, mora da je izlecio mnoge,
a vecina njih u teoriji - sto u knjigama sto po raznim gostovanjima ume samo lepo da prica dok je praksa nesto drugo, a o psihijatrima da ne govorim,
opet moram da podvucem - cast izuzecima.
Sem toga, sad postoji toliko vrsta podterapeuta (da se tako izrazim) za ovo, za ono, nedavno procitah da postoji i smehoterapuet :eek:,
za biblioterapuete pretpostavljam da znate (a ovde na nasoj temi ima vise biblioterapueta i to kvalitetnih ;) :), lajf kouceva (prema kojima stvarno imam bas neki animozetet), itd..
Sto rekoste - sad postoji knjiga za sve, svi nude instant ''resenja'' a zapravo je prodaja magle.
Zao mi je samo onih ljudi koji zaista imaju probleme a nasednu na tu vrstu prodavanja magle.
Jedna moja poznanica, napisala je vec 3 takve knjige, sve na fazon koji sam napisala u preth. postu...:roll:
 
Oooo, pa ovo su sve same velike misli i veliki trud spram onoga što je ponovo počelo da se pojavljuje.
Sinoć ( i još u par navrata ranije) videh ženu na Studiju B koja sedi u nekoj ffensi polukružnoj fotelji i nudi pomoć na daljinu.
Valjda je samo pozoveš, nema potrebe čak ni da nešto čitaš i tamo se bez veze trudiš i štatijaznam.
Samo pozoveš i sve rešiš. Jednostavno žena ima tu moć.
Bože, poludeću više od svih silnih gluposti u kojima smo prinuđeni da živimo. Ponovo.
:dash:
smilie_wut_139.gif
smilie_wut_114.gif


- - - - - - - - - -

Juče sam bila u biblioteci da vratim svu silu onih knjiga koje sam samo počinjala i ni jednu nisam pročitala.
Sada sam donela nove. Deluje mi da sam ovog puta imala pametniji izbor.
Jedva čekam da počnem da ih čitam.
Mislim ako se sklonim od kompjutera :D
 
Najpoznatija self-help knjiga je naravno Biblija, ali ona je nekim ljudima stvarno pomogla u životu, jer ima baš dobru priču. Kasnije, kad je hladni racionalizam dvadesetog vijeka pokopao ideju Boga, namnožili su se kojekakvi terapeuti. Što se mene tiče, kao nepopravljivog ateiste ("faith-impaired" nazvala me jedna koleginica), od industrije samopomoći bolji su popovi, bar oni koji ne pipaju djecu i ne švercaju drogu (valjda takvih još ima?).

Inače, pročitao sam u posljednje vrijeme Zebaldov Austerlic, žanrovski najčišći i meni najbolji njegov roman, ali mislim da ovdje niko ne čita Zebalda, što je šteta.
Pročitao sam i Predsmrtni dnevnik Igora Mandića. OK knjiga, ali totalno bespotrebno je u priču o smrti, starosti i samoubistvu uključio kolumnu koju je u vrijeme vođenja dnevnika pisao za neki portal.
 
Oooo, pa ovo su sve same velike misli i veliki trud spram onoga što je ponovo počelo da se pojavljuje.
Sinoć ( i još u par navrata ranije) videh ženu na Studiju B koja sedi u nekoj ffensi polukružnoj fotelji i nudi pomoć na daljinu.
Valjda je samo pozoveš, nema potrebe čak ni da nešto čitaš i tamo se bez veze trudiš i štatijaznam.
Samo pozoveš i sve rešiš. Jednostavno žena ima tu moć.
Bože, poludeću više od svih silnih gluposti u kojima smo prinuđeni da živimo. Ponovo.
:dash:
smilie_wut_139.gif
smilie_wut_114.gif


- - - - - - - - - -

Sto ne zapisa broj? :dash: :mrgreen: :lol:
 
Možda je morao da dopuni do ugovorenog broja strana. :zper:

Vjerovatnije je da je želio da malo zašareni i rastereti tekst koji bi možda nekome bio previše mračan i depresivan. Što se mene tiče, samo takav bi imao smisla.
Ove kolumne (dnevna politika i kulturološka efemerija) baš štrče, a i čitaocu već par godina kasnije malo znače. Mislim, ja se sa Mandićem slažem šta tamo piše od riječi do riječi, ali to su stvari koje se pročitaju u novinama koje se bacaju u smeće. Nisu kolumne za knjigu koju ćeš da staviš na policu i koju će neko da čita možda i za 30 godina.
A i generalno, koliko god da sam njegov istomišljenik, Mandić je u sredini u kojoj djeluje toliko anahroničan, toliko blasfemičan, neshvaćem i lišen istomišljenika ili bar adekvatnog sagovornika, da bi mu najčasnije bilo da je još prije par decenija jednostavno zašutio.
 
Sad sam se baš zamislila zbog Igora Mandića. I sve bih nešto da napišem, a u stvari si ti sve napisao, nema šta da se doda niti da se komentariše.

I to mi se nadovezuje na ono što je Lamar pisala, naročito me brine ona reč "ponovo"
O
Bože, poludeću više od svih silnih gluposti u kojima smo prinuđeni da živimo. Ponovo.
Jednog dana je mm došao kući s posla i rekao "Vratile se 90-e. Nema autobusa, kad dođe ne može da se uđe od gužve".
A i mnoge druge stvari podsećaju na tu nesrećnu deceniju. Izbegavam vesti, ne gledam dnevnik, ali ne mogu da se sakrijem.

- - - - - - - - - -

Ja ponekad zavidim ljudima koji veruju u Boga, u TV Dnevnik (moja mama) u bilo šta. Uzmu to zdravo za gotovo i mirna Bačka. Ja stalno nešto sumnjam, stalno se preispitujem i to je mnogo naporno.

Rešila ja u jednom momentu da promenim pristup i da proverim šta ti moderni misionari nude. Videla reklamu, prijavila se i otišla na radionicu "Osvestite emocije, izgubite kilograme" (pošto ceo život muku mučim s istim). I onda je tamo gospođa lajf kouč pričala tri sata o sebi, detinjstvu, odrastanju, kako je imala višak kilograma posle porođaja i kako je osvestila emocije, ali je na kraju uvela u program i nutrucionistu, izbacila slatkiše, alkohol, hleb i ostalu nepreporučljivu hranu i počela ozbiljno da trči i sad više nema problema. I čemu onda svo ono prethodno palamuđenje kad nema rezultata bez redukove ishrane i fizičke aktivnosti, što valjda svi znamo.
U jednom momentu je trebalo da zamislimo nešto što nas jako sekira, tišti, nervira u životu i da se usredsredimo na to, a okolo je stajalo nekoliko žena i nudilo papirne maramice, jer su neki stvarno "osvestili emocije" i rasplakali se. E ja to ne mogu! Ne mogu da uključim dugme i da mi naviru sećanja i osećanja. Ne mogu sad da kažem da je to sve bez veze jer očigledno na nekog deluje, ali meni je to sve izgledalo kao neka predstava i foliranje. Možda ja to sve u startu podsvesno odbacujem, možda ne mogu da se koncentrišem.... ali na mene to ne deluje.

I tamo su se prodavale knjige i njene i njenog muža koji je nekad bio glumac, ne znam da li još glumi, ili je prodavanje magle lakše i bolje se zarađuje, i Lujze Hej po čijim metodima rade.
 
@Квентин
Ја сам читао Зебалда, тј. прочитао само његов Аустерлиц. Али, како се сећам, ти си га још пре годину-две или можда три године узео да читаш, или само намеравао. Тада сам изнео неко запажање, мислим то да је доста сличан Бернхарду (Томасу), што и данас мислим. Например ова реченица као да је Бернхардова:

Зар не можеш да ми кажеш – тако је, казао је Аустерлиц, казала Мари – шта је разлог твоје недоступности?

Даље, обојица као да су опседнути Витгенштајном: Зебалд га у роману помиње, пореди га са јунаком романа јер обојица свуда и увек вуку свој ранац са собом ма куда да иду, годинама не мењајући ту навику, а Бернхард је написао чак и једну новелу о Витгенштајновом синовцу.
----------------------------

Сећам се како је једном Владета Јеротић рекао како не може да схвати да неко (атеист) може уопште да помисли то да је свет постао сам од себе (тј. да нема Бога).
Ове речи су јако деловале на мене па их се често сетим.
 
Najpoznatija self-help knjiga je naravno Biblija, ali ona je nekim ljudima stvarno pomogla u životu, jer ima baš dobru priču. Kasnije, kad je hladni racionalizam dvadesetog vijeka pokopao ideju Boga, namnožili su se kojekakvi terapeuti. Što se mene tiče, kao nepopravljivog ateiste ("faith-impaired" nazvala me jedna koleginica), od industrije samopomoći bolji su popovi, bar oni koji ne pipaju djecu i ne švercaju drogu (valjda takvih još ima?).

Inače, pročitao sam u posljednje vrijeme Zebaldov Austerlic, žanrovski najčišći i meni najbolji njegov roman, ali mislim da ovdje niko ne čita Zebalda, što je šteta.
Pročitao sam i Predsmrtni dnevnik Igora Mandića. OK knjiga, ali totalno bespotrebno je u priču o smrti, starosti i samoubistvu uključio kolumnu koju je u vrijeme vođenja dnevnika pisao za neki portal.

Meni je taj Austerlic vec poodavno na umu, ali kad sam procitala nedavno neki njegov ( naravno stariji ) intrevju u kome objasnjava zasto je naziv knjige
Austerlic ( ja sam mislila da obavezno ima veze sa cuvenom bitkom) i kaze da ga je Fred Aster inspirisao da knjigu tako krsti, onda sam se i "oladila".
Fred Aster se zvao Austerlic i bio je jevrejskog porekla. Usput u tom intervjuu on kaze da je od Jozefa Rota ucio zanat, a Jozef Rot je zaista genijalan
pripovedac, pa kad saberes austrijskog Rota i austrijskog Bernharda onda valjda ova knjiga i ne mora da se cita.
 
Jednog dana je mm došao kući s posla i rekao "Vratile se 90-e. Nema autobusa, kad dođe ne može da se uđe od gužve".
A i mnoge druge stvari podsećaju na tu nesrećnu deceniju. Izbegavam vesti, ne gledam dnevnik, ali ne mogu da se sakrijem.

- - - - - - - - - -

Sto se tice autobusa, generalno prevoza, to sam i ja primetila. Samo bih da dodam da smo 90 ih bili pod sankcijama, a ne znam sta je sad problem..

Rešila ja u jednom momentu da promenim pristup i da proverim šta ti moderni misionari nude. Videla reklamu, prijavila se i otišla na radionicu "Osvestite emocije, izgubite kilograme" (pošto ceo život muku mučim s istim). I onda je tamo gospođa lajf kouč pričala tri sata o sebi, detinjstvu, odrastanju, kako je imala višak kilograma posle porođaja i kako je osvestila emocije, ali je na kraju uvela u program i nutrucionistu, izbacila slatkiše, alkohol, hleb i ostalu nepreporučljivu hranu i počela ozbiljno da trči i sad više nema problema. I čemu onda svo ono prethodno palamuđenje kad nema rezultata bez redukove ishrane i fizičke aktivnosti, što valjda svi znamo.
U jednom momentu je trebalo da zamislimo nešto što nas jako sekira, tišti, nervira u životu i da se usredsredimo na to, a okolo je stajalo nekoliko žena i nudilo papirne maramice, jer su neki stvarno "osvestili emocije" i rasplakali se. E ja to ne mogu! Ne mogu da uključim dugme i da mi naviru sećanja i osećanja. Ne mogu sad da kažem da je to sve bez veze jer očigledno na nekog deluje, ali meni je to sve izgledalo kao neka predstava i foliranje. Možda ja to sve u startu podsvesno odbacujem, možda ne mogu da se koncentrišem.... ali na mene to ne deluje.

I tamo su se prodavale knjige i njene i njenog muža koji je nekad bio glumac, ne znam da li još glumi, ili je prodavanje magle lakše i bolje se zarađuje, i Lujze Hej po čijim metodima rade.

Moguce da mislis na Sinisu Ubovica, jos uvek je glumac, ali je izdao par knjig na temu sampomoci i bas dosta bazira svoj princip na metod L.Hej.
Ja sam od prijateljice dobila jednu od njegovih knjiga na citanje (mislim da mu je to druga knjiga) i jos uvek mi stoji..nemam zivaca no koncentracije ni za citanje neceg sto zaista volim, ovo bi procitala samo iz radoznalosti - ako bih uspela do kraja
 
Ja ponekad zavidim ljudima koji veruju u Boga, u TV Dnevnik (moja mama) u bilo šta. Uzmu to zdravo za gotovo i mirna Bačka. Ja stalno nešto sumnjam, stalno se preispitujem i to je mnogo naporno.
Da, u bilo šta.

- - - - - - - - - -

Narečeni Austerlic sam jednom počela da čitam i odustala.
Ničega se ne sećam osim odluke da ga više neću počinjati.

Sinoć sam počela jednu knjigu za koju mislim da će mi se sviđati.
Još malo utisaka pa javljam.
Da ne žurim pa da ne ispadne (pu, pu) ćorak kao ove do sada :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top