Rayela
Legenda
- Poruka
- 71.814
Ja samo kad sam kod lekara u nekoj cekaonici. Ovde ima casopisa, ima ih doduse i online, al jaPa, eto, čitam i ja članke ponekad...
ganjam samo politike, nikad ne ulazim u Kulturu
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ja samo kad sam kod lekara u nekoj cekaonici. Ovde ima casopisa, ima ih doduse i online, al jaPa, eto, čitam i ja članke ponekad...
Divljina (Wild), Šeril Strejt. Uživala sam. Hvala Del pieru na preporuci i e-knjizi.
Па добро, кажем да је (још) нисам читао. А јеси ли је ти читала, откуд знаш шта књига садржи?
Nisam čitala, ali sam se raspitala... Sadržaj je u spojleru. Nemam ni ja baš sve Eto zadatka za naše vredne momke. Ko nabavi, neka šalje...
Nisam čitala, ali sam se raspitala... Sadržaj je u spojleru. Nemam ni ja baš sve Eto zadatka za naše vredne momke. Ko nabavi, neka šalje...
Какве риме, какав Хитлер, каква1939. година, књиге су му спаљене у Америци 1960. Прво га је још 1932. Фројд оптужио да је Рајх повезао капитализам са нагоном смрти, да је нагон смрти наводно производ капитализма, а Фројд је, као што је познато, сматрао да тај нагон постоји код свих живих бића укључујући и биљке (видети Живот и дело С. Фројда од Ернеста Џонса, стр. II 349 и 366). Иначе је стварно био политички ангажован, па се зато Фројд и удаљио од њега.Taj je bio lud, ne bih se ja smarala sa njegovim vidjenjima orgazma
On se i rodio falican. Kad je imao samo 6 godina za ruckom je ocu rekao da majka vara oca sa uciteljem klavira i majka se odmah samoubila,
a samo malo kasnije umire i otac. Kad je dosao u Ameriku ( 1939) drzali su ga za komunistu ( valjda zbog rime orgazam=komunizam),
FBI ga je kao posmatrao nekoliko godina, a onda su zakljucili da je samo mentalno poremecen
спаљиване сигурно. У овој књизи пише да је спаљена (у Америци) 1956, а и едиција се зове ''Библиотека спаљених књига''. Поред тога, негде сам прочитао да су му књиге спаљиване у два наврата, други пут 1960, због неприкладног (еротског) садржаја.On je zaista bio clan KP ( Berlin), a stvarno je i 1939 otisao u USA. Umro je u zatvoru 1957, da li su knjige kasnije spaljivane, to ne znam.
Da, paljenje Rajhovih knjiga smatra se najgorim primjerom cenzure u Americi. Istina već sredinom šezdesetih njegove knjige se tamo ponovo štampaju i objavljuju.
A u zatvoru je bio zbog nadriljekarstva, ne zbog komunizma. Tvrdio je da razne bolesti, između ostalog i rak, može da liječi pomoću nekakve kosmičke energije koja kroz pacijente prolazi kad ih stavi u [I]orgonski akumulator[/I], zapravo neku drvenu kutiju sa prozorčetom. Onda ga je prijavio muž jedne pacijentkinje.
Tako da, nije baš da mu nije falila poneka daska u glavi, što ne znači da mu knjige nisu interesantne.
Студија се налази у Фројдовом комплету па се лакше налази.Nautiluse, nisam psiholog, vec lekar. :-)
Frojdovu studiju o Gradivi sam davno procitala, sjajna je, preporuke i od mene. No, samo Jensenovo delo nisam citala, iako mi vec godinama uredno stoji na spisku. :-/
Taj njegov "akumulator" i dan danas je aktuelan, kosta oko 400 evra ( mozes da ga kupis preko Amazona ili Ebay-a),
ali to sa orgazmima vise nema veze nego sa ovom pomodarskom bioenergijom.
Имаш једну књижицу и у Графосовом издању – Фројд, Психоанализа и телепатија – ту је сакупљено десетак његових кратких радова сличних тема. Посебно ми је била занимљива његова анализа под насловом Мотив бирања ковчежића, у којој се осврће на један детаљ из Шекспировог Млетачког трговца.. Да се подсетимо: Краљ је решио да да своју ћерку оном просцу који буде погодио у ком ковчежићу је сакривен њен портрет. Просци улазе један по један, а ту је присутна и ћерка, која зна у коме је сакривен портрет. Пред бирање сваком просцу нешто каже тј. замоли да овај отвори један од ковчежића, а кад дође на ред њен драган, она то тако искаже да се из њених речи може да одгонетне у којој кутијици је сакривена њена слика.Imam ceo komplet. :-) "Iz kulture i umetnosti" mi je omiljena posle samog "Uvoda u psihoanalizu".
Aktovka, Hiromi Kavakami. Divna prica o nežnom prijateljstvu ostarelog profesora japanskog i njegove sada ne više mlade učenice 20-ak godina posto je završila školu. Sreću se u kafiću, uvek slučajno, zajedno jedu (volim knjige u kojima se jede), piju, šetaju, idu na izlete... On uvek nosi aktovku u koju mu, kako kaze, staje sve sto mu treba. Ona je nasledjuje...
Dopadaju mi se knjige japanskih pisaca. Sad sam se setila Van Zandt i njenih godišnjih spiskova na kojima su uvek bili bogato zastupljeni.