Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jedno glupo brzinsko pitanje, preporucite mi par laganih a dobrih knjiga - ne moraju biti prelagane ali uslov je da niko ne umire u njima i da niko nije bolestan :roll:


Brzinski odgovaram:D
Juce sam pocela da citram knjigu koja kao da je za tebe pisana, a mislim da glavna junakinja i ima isto godina kao i ti.
Nema krvi, da li ce biti neko na kraju i mrtav, to jos ne znam.

Iščezla
Džilijen Flin




https://www.laguna.rs/n2227_knjiga_iscezla_laguna.html
 
Pročitao sam Ligotijevu zbirku Pisar tame, dopadaju mi se priče, ali mislim da se prosečnom ljubitelju
horora ne bi svidele, pošto u njima gotovo da nema zapleta, linearnosti... Nema krvi, nasilja i klasičnih
čudovišta.
Evo odlomak iz pogovora Dejana Ognjanovića:
Književni svet Tomasa Ligotija indirektan je odraz njegovog
senzibiliteta i nazora. To je svet pustoši i propadanja, zabačenih i
degeneričnih malih gradova, kao što je Miroko u „Poslednjoj arlekinovoj
gozbi“ ili Nortan u „Snevanju u Nortanu“, svet napuštenih ali ne baš
sasvim pustih zgrada, jer u njima se još uvek migolje košmarni entiteti sa
nepojmljivo zloćudnim namerama, kao u septičnoj „Noćnoj školi“, u
dekadentno neglamuroznom bioskopu u „Glamuru“ ili u prividno pustoj
zgradi u getu u ,,Čaurama“... To je svet mračnih i prašnjavih tavana, kao u
„Naočarima u fioci“ i „Gospođici Plar“; svet u kojem život ne buja već
stagnira ili se čak degeneriše u morbidne, protivživotne oblike, kao u „Send
na dnu sveta“; svet u kojem vreme stoji u pepeljavoj, magličastoj, jesenjoj
tmuši, kao u „Misticima Milenburga“ i pomenutoj „Senci...“; svet u kojem
proširenje vizije samo razotkriva više košmara, kao u „Naočarima u fioci“
i „Cvetovima bezdana“, u kojem povećanje spoznaje podrazumeva samo
dolaženje u još bliži dodir sa sveprožimajućim zlom u „Neteskurijelu“...
To je svet laži i maski, svet glume i pretvaranja, svet karnevala i
klovnova, zloćudno neozbiljan svet tajnih rituala i nepredvidivih,
iracionalnih preokreta u kojima se prozaičnost u tren oka izvrgava u
apsurd, a onda i u paklenu košmarnost... Ne titanski hramovi pradrevnih
i/ili neljudskih civilizacija, pa ni gotski zamkovi i uklete kućerine, već
memljive bakalnice, prodavnice neodređene sitne robe, ćumezi,
zamandaljene ali ne sasvim prazne radnje u kojima zlokobne lutke-
manekeni zure ni u šta, sokaci i aleje u kojima gnjilo rastu grozote veće od
uobičajenih sitnih kriminalaca. To je svet praktično bez ljudi – jer
nastanjen je senkama sa čudnim, bombastičnim imenima podarenim
lutkama u vlasti nevidljivih lutkara. Ljudi su tu mesečari vođeni nejasnim
porivima, ne čak toliko ni radoznalošću koliko nuždom nalik
(post)hipnotičkoj sugestiji da uđu u pustu školu koja nije prazna na lekcije
o ko zna čemu, u zatvoreni bioskop koji ipak radi, mada nejasno je tačno –
šta, i koprcaju se, tako, na koncima svojih lutkara, ali retko, kao u
,,Čaurama“, uspevaju da se iz njihovih zloćudnih šaka iskobeljaju.
 
Cula sam za Ligotija, ali ako Ti kazes da se prosecnom ljubitelju horora, (a mislim da spadam u tu kategoriju), ne bi svidele price, onda Ti verujem.
Odavno nisam citala neki horor ili triler koji bi me oborio s nogu.
 
Čitam neku laganicu ovog meseca, imam puno obaveza, pa mi je teško da se uključim/isključim. Najozbiljnije što sam skoro pročitala je Kiplingova zbirka ''Čovek koji je želeo da bude kralj i druge priče'', a uglavnom čitam neke trilere (pročitala sam ''Iza zatvorenih vrata'' i dopao mi se; inače pišem ja utiske na Instagramu, pa sam lenja da to radim i ovde, ne zamerite, a za Goodreads uopšte nemam vremena, šteta). Pozajmila sam i 3 knjige od Snežne pahuljice, a kupila sam Grčko blago i Ben Hur prošle nedelje, eto to je novo. Članarina u biblioteci mi je istekla i nisam je obnovila (mada je prolećni popust u toku) kad već zajmim i kupujem sa svih strana. Pročitala sam Agoniju i ekstazu, mislim da sam to pominjala, divna je. Stoun je istakao kako je želeo da se, čitajući, osećamo kao da smo prisutni u životu glavnog junaka (u ovom slučaju Mikelanđela) i u tome je svakako uspeo.
 
Ja Agoniju i ekstazu sam pocinjao 2x i nisam odmakao dalje od prvih 100ak strana... stiglo me je brzo prokletstvo gabaritnih knjiga, od 800 strana od kojih bole ruke. A imao sam veliku zelju da je procitam, nakon sto sam istinski uzivao u delu istog autora Zudnja za zivotom, o Van Gogu.

Ode skoro ceo april, a ja procitah samo oko 150 strana Simonsovog romana Gnusno... tako mi i treba kad se u sred guzve hvatam u kostac sa vrlo obimnim knjigama. :confused:
 
Zdravo drustvo. :cool:
Malo ste utihnuli sa postovima, nadam se da uzivate negde.
Nisam pisala neko vreme, iako sam obecala jos u martu.
Svasta sam procitala, krace knjige uglavnom, ali sta mari. :whistling:
I svasta mi se lepo dogodilo. Naime u tri nedelje su mi se porodile sestra, kuma i zaova. Tri devojcice! :heart: Pa nisam ni ja od kamena! :rumenko:

Sada cu napisati sta sam procitala posle ''Zadaha tela'' Pavlovicevog, pa cu uvece na miru o svakoj, casna pionirska. :mrgreen:

- Viktor Igo, Poslednji dan na smrt osudjenog
- Vladan Matijevic, Susret pod neobicnim okolnostima
- jermenske novele
- Zoran Zivkovic, Biblioteka
- Zoran Zivkovic, Nemoguci susreti
- Svetislav Basara, Mongolski bedeker
- Luidji Pirandelo, Pokojni Matija Paskal
- Dz. M. Kuci, Fo
- Danilo Nikolic, Fajront u Grgetegu
- Karel Capek, Kompozitor Foltin

Sledeca je ''T'' Viktora Peljevina.

Ako ste nesto od toga citali pisite mi svoje utiske. :)
 
Skoro sam pročitao od Igoa ovu novelu, dopala mi se, volim njegovo pisanje, sve što sam pročitao od njega
bilo mi je dobro.
Susret pod neobičnim okolnostima, mi je najslabije delo od Matijevića, koga inače volim da čitam, romani
Pisac izdaleka i Vrlo malo svetlosti su odlični, mada znam da se mnogima Pisac izdaleka nije dopao.
A zbirka priča Prilično mrtvi je izvanredna.
Zoran Živković mi je u redu, ali barem meni precenjen pisac.
Od Kucija sam pročitao ovu, ali se nešto ne sećam utisaka, mora da mi se nije naročito dopala čim se ne
sećam.
Baš me zanimaju utisci o Pirandelu, pošto imam ovo na Kindle-u, ali nisam čitao.:)
 
Zdravo drustvo. :cool:
Malo ste utihnuli sa postovima, nadam se da uzivate negde.
Nisam pisala neko vreme, iako sam obecala jos u martu.
Svasta sam procitala, krace knjige uglavnom, ali sta mari. :whistling:
I svasta mi se lepo dogodilo. Naime u tri nedelje su mi se porodile sestra, kuma i zaova. Tri devojcice! :heart: Pa nisam ni ja od kamena! :rumenko:

Sada cu napisati sta sam procitala posle ''Zadaha tela'' Pavlovicevog, pa cu uvece na miru o svakoj, casna pionirska. :mrgreen:

- Viktor Igo, Poslednji dan na smrt osudjenog
- Vladan Matijevic, Susret pod neobicnim okolnostima
- jermenske novele
- Zoran Zivkovic, Biblioteka
- Zoran Zivkovic, Nemoguci susreti
- Svetislav Basara, Mongolski bedeker
- Luidji Pirandelo, Pokojni Matija Paskal
- Dz. M. Kuci, Fo
- Danilo Nikolic, Fajront u Grgetegu
- Karel Capek, Kompozitor Foltin

Sledeca je ''T'' Viktora Peljevina.

Ako ste nesto od toga citali pisite mi svoje utiske. :)

O, zdravo Mlada, bilo je primetno tvoje otsustvo. Čestitam ti bebe, pa postala si tetka i ujna i dobila kumče. A tvoja devojčica, pošto je već velika ima da im bude kao učiteljica. Al će biti igranja i uživanja.
Ništa od pomenutog nisam čitala.
Počela Hotel Finbar i nikako da završim Šesta faza sna.Posla preko glave, jedva sam uspela danas da napravim mafine od banana i čokolade da ponesem sinu, ljubi ga majka.
 
Hvala na cestitkama. :-)

Elem, da se osvrnem redom.

Igo mi se nikako nije dopao. U pitanju je novela od nepunih sto strana, a zapravo je nista drugo do politicki motivisan tekst protiv smrtne kazne. Dakle, Igoovim umecem napisan demagoski pamflet koji me nije dojmio. Vrlo moguce zato, sto posmatram ga sa ove distance, coveka XXI veka. Inace ga smatram vrsnim piscem, "Covek koji se smeje" je knjiga koja ce postati klasik jednog dana. Njen filozofski deo moze se smatrati zasebnom celinom. Ocena 3.

Matijevic. Uffff. Nisam mu "zavalila" keca samo zato sto me je svojevremeno nasmejao dozivljajima Mace Aksentijevic u Casovima radosti. I knjiga prica Pristanista je sasvim na mestu. Ostalo je cisto smece. Uplovio je u plitka trabunjanja prozeta karakondzulama iz Pakla. Gde si bio-nigde, sta si radio-nista. Ocena 2.

Jermenske novele. Onda, pedesetih kada su stampane, obuhvatale su najbolje od pisaca mladje generacije. Uglavnom ih je mucilo isto. Ljubav, moralne dileme, religijske dileme i slicno. Ocena 4/3.

Zoran Zivkovic. Veliki literata wannabe. :-))))) Recenica cista. Stil cist. Ustirkan gotovo. Rekla bih da je time, sto ne voli suvisnosti u tekstu, umetnicki i literarno osakatio sve sto je moglo vredeti. Dve knjige koje koketiraju sa SF. Kaze mi mama da sam bolje price pisala ja sa 15-16 kad sam bila opsednuta Bredberijem. A mame su uvek u pravu. :-D Ocena 3.

Basara. Gospod Bog postmoderne. Jos jedan njegov odlican roman. Likovi magloviti. Mrtvi i zivi. Tlo pod njihovim nogama nestabilno. Put kojim su krenuli neizvestan. Pisan par godina pre rata u Bosni, savrseno oslikava zelju za begom i oblake koji su se nadvili nad ljudima. Ocena 5.

Luidji Pirandelo. E, ovo je jedna onako klasicno dobra knjiga. Na sasvim zanimljiv nacin je oslikao svog junaka Matiju Paskala, dileme sa kojima se susrece, zamisljenost nad zivotom itd. Knjigom provejava motiv smrti ali ne u morbidnom smislu ili ima li zivota posle nje, vec moze li se u smrti makar pobeci od svoje prirode, mozemo li protiv sebe i sta je to sto ostavljamo. Ocena 4+

Kuci. Fo. Lose! Od ove knjige je samo Matijeviceva gora. Kamenita je napisala radnju u linku iznad. A ono sto je gore po mene sto sam knjigu razumela. Iako je ko prazno vedro - spolja golemo, iznutra suplje. Stil je ok. Ali covek nema maste, ni dubine. Ocena 3-/2

Danilo Nikolic. Sjajna knjiga ovencana NIN-ovom nagradom. Spocitavali su joj vrednost, ali neutemeljeno rekla bih. Poziv za okupljanje povodom odlikovanja jedne licnosti postace povod za evociranje uspomena. Knjiga je u vidu pisama i ispovesti. Vrlo se interesantno dotice medjuljudskih odnosa i prijateljstva. Sve ono sto nas spaja i razdvaja. Ocena 5.

Na koncu - Capekov Foltin, najbolja do sada. Svega sto i nesto strana a toliko maestralna! Utoliko sto je delo zapravo - nedovrseno, a zadnje slovo pruza njegova zena. Centralna figura je Foltin, covek koji vapi za zeljom da bude priznat kao kompozitor. Groteskan i nimalo genijalan niti talentovan, ipak izbegnut je sveznajuci pripovedac koji mu se krisom smeje. Sud o njemu donosi iskljucivo citalac na osnovu kazivanja njemu bliskih ljudi. Sve preporuke! Ocena 5*

Eto. :-)
Sad me kopka taj Peljevin. A bila sam vec gotova da pocnem one price Sola Beloua koje sam kupila proslog meseca. Ali...nije kome je nudjeno itd. :-)
 
Daaaaa, jedva cekam da odmaknem jos malo. :cool:

Citam neke stare postove cesto, danas Kventinove i Moonlight. :) Napisao je da je citao Peljevina, tri knjige ako sam dobro zapamtila. Moon ga je citala skoro, nazvala ga je knjizevnim izazovom. Sa time se mogu sloziti. :) Ali bih cula jos neke utiske. Onako, detaljnije.

@Kventine, podelila sam tvoj odgovor sa teme 'Zasto citate?' na FB. Stavila navodnike, ali te ne mogu potpisati. :mrgreen: Skupljas lajkove. :per:
 
I ja sam od Peljevina pročitao tri knjige, Generation P, Betmen Apollo i zbirku priča Kristalni svet.
Nisam siguran šta da mislim o ovim knjigama, uglavnom su mi se dopali neki delovi. Svakako je u
pitanju interesantan pisac.

A sada da malo spamujem temu, možda se neko i javi, ako ništa, barem da protestuje.;)

 
Daa... S osmacima.
Lako je njima, pola ih danas nije bilo u školi... :)

- - - - - - - - - -


- - - - - - - - - -

WP_20180424_08_48_33_Pro - kopija.jpg
 
I ja sam od Peljevina pročitao tri knjige, Generation P, Betmen Apollo i zbirku priča Kristalni svet.
Nisam siguran šta da mislim o ovim knjigama, uglavnom su mi se dopali neki delovi. Svakako je u
pitanju interesantan pisac.

A sada da malo spamujem temu, možda se neko i javi, ako ništa, barem da protestuje ;)


- - - - - - - - - -

Krasuljak, priznaj, ludo si se provela :mrgreen:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top