Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Razapeli me,spalili,napravili tenziju neverovatnu ovde na temi i kad pomislih konacno sam se izborila za ovo eto tvog posta.Ne mogu da verujem,konacno :pop: ajde neka konacno ponovo bude sve tako.
To i jeste poenta ove teme,koliko puta sam napisala.Lagano caskanje,uzivancija je ono zbog cega volim ovde da kuckam.

Zauz, a jesi li videla i ova dva posta

Merkam Pijev život

i

ja ipak progovorih koju i o knjigama, tj. o knjizi

poenta temu su ipak knjige, ostalo je ostalo
 
Merkam Pijev život, dobila sam ga na poklon od jedne lepe i fine persone::cmok:.

Živa nisam kad je pogledam, ima preko 400 stranaz:cry::eek::dash::besna::ne::rumenka::histericna: :prpa:. Uredno sam pregledala forum, čitali su je Kventin, Moon, Linejna i Rada i svi redom je pohvalili. Mlada je rekla bih preskočila, mada je pominje, jer joj se nije dopala neka druga knjiga istog autora. Sve ozbiljni čitači... Da l da se upustim ili ne, pitanje je sad.

Mada, pročitala sam uvodnu belešku autora, vrlo je simpatična. Sad ćemo videti, ako me krene, krenulo je, ako ne nikom ništa..

Hari Poter i Red Feniksa 879 (tako pise,nemam kod sebe da proverima a masivna je knjiga) .
Gospodar prstenova originalni prevod Hobita plus sve tri knjige (4 u 1) sa mapama,objasnjenima,porodicnim stablima bitnih likova,istorijom okruga i kratkom (pazi skaracenom verzijom :) )kompletnog istorijata od postanka Tolkinovog svega do kraja opisanih prica 1136 strana.(Rekla bih da ima i vise a neki listovi nedostaju :mmmm: .)
Gde su monografije,memoari i ostalo sa dosta stranica.
400 je lagano,taman fino za pola popodneva.Odvoji se vreme i uzivanje :zaljubljena: .
Ozbiljni citaci neka citaju svoje,relaksirani svoje.Svako sta ga zabavlja.Zasto bi se uopste neko osecao lose jer cita drugacije od drugih?
 
Poslednja izmena:
Oprostote što nisam u toku - ko se oseća loše zbog čitalačkih sklonosti i teme?
Nisam stekla utisak da kada se možda više priča o knjigama istovremeno znači da je zamro duh ovog kutka?
Meni je lepo da vidim i zanimljivosti iz života forumaša ali i da zavirim u knjige koje se čitaju i koji su utisci.
To što neko više voli da se raspiše o knjizi, ne znači da nije dobrodošao ili da mrzi osnovnu ideju ove teme - a to je druženje.

Mislim da ta reč dopušta raznovrsnost i u temama. Nekad smo više u štivima, nekad više u ćaskanjima.
O mislim da niko nema prava da ikog tera na drugi pdf jer mu se ne dopada tok.
Bilo bi isto bezveze kao kada bih ja čim naiđem na priču o receptu slala na Kulinarstvo.
Tenzija ne postoji osim ukoliko je sami ne nametnemo.
 
Ja citam Isigura, Nikad me ne ostavljaj... teško mi idu ovakve knjige (tj.sporo), kada se do u "sitna crevca" ide od ranog detinjstva pa narednih 30 godina... ali svidja mi se, nije mi dosadna, stil pisanja je dobar.

Ja sam se sad zbunila, Nikad me ne ostavljaj i Ne daj mi nikada da odem je ista knjiga? To o onoj deci? Sad svi znamo ko su ta deca i kakva im je sudbina, a kažu da bi bilo mnogo interesantnije čitati kad ne bismo znali, nego bismo zajedno sa njima otkrivali tu istinu. Ali sad šta je tu je. Uvek se setim Kevina (Moramo da razgovaramo o Kevinu, Lajonel Šrajver) gde smo odmah na početku saznali šta je bilo, a opet je bilo beskrajno zanimljivo, intrigantno i iznenađujuće.
 
Ljubav malim slovima, Fransesk Miraljes
Jedna simpaticna knjiga koja govori o usamljenosti, o ljubavi, o knjigama. Glavni lik je profesor nemackog jezika, podseca malo na Murakamijeve likove po stilu zivota. Pojavom jednog macka njegov monotoni zivot se menja - upoznaje starca sa sprata iznad, na ulici srece svoju ljubav iz detinjstva i td. Donekle je ovo i knjiga o knjigama jer pominje puno drugih knjiga
- knjiga koju cita u tom periodu (o pojmovima koji postoje u jednom jeziku i nije ih moguce prevesti), knjige koje obradjuje sa svojim studentima (Jadi mladog Vertera, izmedju ostalog), knjiga koja ga je ucinila romantikom (Kafkina pisma Mileni)...
Volim knjige u kojima se pominju druge knjige.
Jeste laganica ali nije losa.
 
Sve u svemu, dobra nam je tema rekosmo već ranije.
Još samo da imamo dovoljno pameti da je sačuvamo.

Da po nešto iskuliramo, da po nešto ignorišemo, preskočimo...
Ne moramo se hvatati baš za svaku reč i za svaki post.
Ao se većina bude držala tog nekog duha i smera koji vlada ovde duže vreme, to će tako i ostati.

- - - - - - - - - -

Ja još uvek pokušavam da se sastavim sa nekom knjigom.
Valjda će mi narednih dana uspeti.
Zadni pokušaj je sa Gde si nestala Bernardeta.
Videćemo.
 
Laki, potpisujem svaku tvoju reč. :ok:
Tema je o književnosti, to je jasno, ali, tema je na Ženama, dakle, ne isključuje i sporedna ćaskanja. Kakve bi mi žene bile ako malo ne bi tračarile. Mislim da to ni našim muškarcima sa teme ne smeta. Setite se vremena kad nam je Biblija bila Udruženje ljubitelja knjige i pite ljuskuše...
Eto izazova onima koji je nisu pročitali.
Niko nigde ne treba da ide odavde. Ovo je kafana-biblioteka, a kad izađemo s prijateljima u kafanu, dotičemo se raznih tema.
Ljubim vas sve u ove kasne sate dok spremam slavu... :kiss:

- - - - - - - - - -

I što reče Kamenita, 'ajde malo i o knjigama...
Dobar je ovaj Marijas, imam još malo do kraja Svih duša, ali nemam vremena ovog vikenda.
Što se tiče Išigura, jeste Ne daj mi nikad da odem sf, ali ga ja nisam tako doživela. Meni je super roman, iako ne volim sf.
Pijev život je takođe dobar, mada malo detinjast...
 
Ja sam se sad zbunila, Nikad me ne ostavljaj i Ne daj mi nikada da odem je ista knjiga? To o onoj deci? Sad svi znamo ko su ta deca i kakva im je sudbina, a kažu da bi bilo mnogo interesantnije čitati kad ne bismo znali, nego bismo zajedno sa njima otkrivali tu istinu. Ali sad šta je tu je. Uvek se setim Kevina (Moramo da razgovaramo o Kevinu, Lajonel Šrajver) gde smo odmah na početku saznali šta je bilo, a opet je bilo beskrajno zanimljivo, intrigantno i iznenađujuće.

Da, da, to je jedna ista knjiga. Ja citam hrvatsko izdanje a oni su je preveli Nikad me ne ostavljaj.


Da, tema se vrti oko SF samog po sebi, ali kao sto je rekla Krasuljak, nije to uopste SF, niti je dozivljavam tako, klasicna drama, jedino sto su likovi klonovi. Sem te "sitnice" ova knjiga je u stvari emotivna prica o ljubavi i prijateljstvu osoba koje vremenom shvataju da nisu kao ostali i da nece imati normalan zivot, ali se ipak trude da spoznaju smisao i svrhu cak i takvog zivota koji im je unapred odredjen.
 
Nisam gledala film, znam o knjizi samo ono što je ovde pisano. Zasad i ne ide loše. Istina je ono što Yersinia kaže, lako se čita. Barem do sada.
I mene ste "zaintrigirali" s tom knjigom i sinoc sam malo pogledala sta kazu kritike, a vecina njih se iscudjuje da je za knjigu dobio prestiznu Bukerovu nagradu.
Uglavnom mu zameraju da se upustio u teoloska razglabanja, a to je tema koja u pricama, romanima moze samo povrsno i laicki da se obradjuje.
Opet pa drugi smatraju knjigu odlicnom, ali ja je necu citati jer me takve teme ne zanimaju.
Ja citam ( po drugi put) Srce je lovac samotan Karson Mekalers.

Čarls Bukovski o Karson Mekalers:"Čitao sam Karson Mekalers u jeftinim sobama dok sam gladovao i pio vino i to mi je bilo nešto sveto - koža mi je podrhtavala i ježila se i nisam plakao, jer sam bio suviše ponosan na nju da bih plakao."Karson Mekalers (1917- 1967) jedan je od najuticajnijih pisaca svoje generacije, kojoj, između ostalih, pripadaju Dž. D. Selindžer, Truman Kapote i Tenesi Vilijams.Njen prvi roman Srce je usamljeni lovac, doživeo je ogroman uspeh kako kod kritike, tako i kod publike. Ova knjiga je i dan-danas aktuelna i ubraja se u najvažnije romane američke književnosti. Istinska lepota ovog dela je u saosećajnosti, razumevanju i savršenom sagledavanju same ljubavi i unutrašnjeg sveta usamljenih, zaboravljenih i odbačenih ljudi.
 
Vasljivu palatu sam pocela, ali je nisam zavrsila. Ali, vraticu se njoj malo kasnije.
Meni se svidja kako Safak pise. Oseti se da je zensko pero.
A u slona u Segrtu sam se zaljubila. ������
Ja tu knjigu nisam mogla da ispustim iz ruke, mislim da sam je procitala za tri danaz:)
Fino ona pise, a i beskrajno je duhovita.
 
Ljubav malim slovima, Fransesk Miraljes
Jedna simpaticna knjiga koja govori o usamljenosti, o ljubavi, o knjigama. Glavni lik je profesor nemackog jezika, podseca malo na Murakamijeve likove po stilu zivota. Pojavom jednog macka njegov monotoni zivot se menja - upoznaje starca sa sprata iznad, na ulici srece svoju ljubav iz detinjstva i td. Donekle je ovo i knjiga o knjigama jer pominje puno drugih knjiga
- knjiga koju cita u tom periodu (o pojmovima koji postoje u jednom jeziku i nije ih moguce prevesti), knjige koje obradjuje sa svojim studentima (Jadi mladog Vertera, izmedju ostalog), knjiga koja ga je ucinila romantikom (Kafkina pisma Mileni)...
Volim knjige u kojima se pominju druge knjige.
Jeste laganica ali nije losa.

Vec dugo merkam ovu knjigu, bila mi je i na spisku za kupovinu. I meni deluje laganica ali ona koja nije zatupljujuca.
Btw, i ja volim knjige gde se pominju druge knjige i ljubav prema istim.
 
Da, da, to je jedna ista knjiga. Ja citam hrvatsko izdanje a oni su je preveli Nikad me ne ostavljaj.



Da, tema se vrti oko SF samog po sebi, ali kao sto je rekla Krasuljak, nije to uopste SF, niti je dozivljavam tako, klasicna drama, jedino sto su likovi klonovi. Sem te "sitnice" ova knjiga je u stvari emotivna prica o ljubavi i prijateljstvu osoba koje vremenom shvataju da nisu kao ostali i da nece imati normalan zivot, ali se ipak trude da spoznaju smisao i svrhu cak i takvog zivota koji im je unapred odredjen.

ja bih je ovako na neviđeno, tj. nepročitano uporedila sa Sluškinjinom pričom, omiljene nam Margaret Atvud. Nije baš sf, ali jeste neka budućnost koja je moža već počela. Sve je više surogat majki kojima se to za sada plaća, a možda nije daleko vreme kada će to morati da rade besplatno za neke gospodare. Kuda li ide ovaj svet.
 
Pročitao sam Vašar na Svetog Aranđela Živojina Pavlovića.
Novinara Nenada Bucala, koji je na dvadestprvi rođendan saznao da je usvojen, traganje za vlastitim porijeklom vodi u Pavlovićevu istočnu Srbiju: u Sejmenski Do, Vranovac, Zjapinu, Siokovo, Kovačicu... Idući tragom jedne stare fotografije na kojoj je neka trudna učiteljica za koju misli da bi mu mogla biti majka, Bucalo upoznaje ljude koji ne mogu mnogo da mu pomognu u otkrivanju identiteta, ali strasno pripovijedaju o Sejmenskom Dolu, sebi, svojim porodicama i sudbinama koje se prelamaju kroz teške istorijske događaje, od Drugog svjetskog rata, preko rezolucije IB-a, tragedije zatvorenika na Golom otoku, pada Aleksandra Rankovića i studentskog bunta šezdesetosme.

Dakle, roman ima priču koja nije naročito kurentna – ozlojeđenost ljudi propalim idealima socijalističke revolucije nije nešto što danas može zainteresovati mnoge čitaoce, ali ima i uvijek aktuelnu univerzalnu temu, spone između ličnih unutrašnjih treperenja pojedinaca i nemilosrdnih istorijskih zbivanja. Roman ima i odlične, prave pavlovićevske likove, slojevite i ubjedljive, psihološki kompleksne, ali karnalno aktivne, uvijek rastrzane između erosa i tanatosa. To su likovi koji i kad služe kao simbol jednog vremena ne postaju jednodimenzionalne personifikacije, već ostaju nikad sasvim jasne, razlivene mrlje emocija i ideja, što ljudi i jesu.

Odličan utisak donekle kvari nepotrebno produženi završetak knjige u koji je pisac ugradio scenario za film o ustanku u Sjemenskom Dolu, koji piše Bucalo, i sjećanja lokalnog revolucionara Vuka Babića. Stilski i književno inferiorni u odnosu na ostatak teksta, ovi dodaci djeluju nakalemljeno, ne funkcionišu dobro kao epilog osnovne priče, nepotrebno izmještaju tematsko težište prema ratnim dešavanjima i narušavaju koherentnost romana.
 
Poslednja izmena:
Merkam Pijev život, dobila sam ga na poklon od jedne lepe i fine persone::cmok:.

Živa nisam kad je pogledam, ima preko 400 stranaz:cry::eek::dash::besna::ne::rumenka::histericna: :prpa:. Uredno sam pregledala forum, čitali su je Kventin, Moon, Linejna i Rada i svi redom je pohvalili. Mlada je rekla bih preskočila, mada je pominje, jer joj se nije dopala neka druga knjiga istog autora. Sve ozbiljni čitači... Da l da se upustim ili ne, pitanje je sad.

Mada, pročitala sam uvodnu belešku autora, vrlo je simpatična. Sad ćemo videti, ako me krene, krenulo je, ako ne nikom ništa..
:):):)
Samo da potsetim, mogu ovde da se pišu razne stvari. Nismo jednom pisali o raznoraznom, Deca, recepti, razni događaji iz svakodnevice i sl. Kuce i mace da i ne pominjem. Ajde narode, niko nam neće ništa, pogotovu ako će to pomoći da malo razbudi i rasani temu.
Ja sam za raznorazno:)
Sve u svemu, dobra nam je tema rekosmo već ranije.
Još samo da imamo dovoljno pameti da je sačuvamo.

Da po nešto iskuliramo, da po nešto ignorišemo, preskočimo...
Ne moramo se hvatati baš za svaku reč i za svaki post.
Ao se većina bude držala tog nekog duha i smera koji vlada ovde duže vreme, to će tako i ostati.

- - - - - - - - - -

Ja još uvek pokušavam da se sastavim sa nekom knjigom.
Valjda će mi narednih dana uspeti.
Zadni pokušaj je sa Gde si nestala Bernardeta.
Videćemo.
Sačuvaće se tema.:)
Da se nadovežem na Kamenitin post, raznorazno - da, šareni smisleni postovi - da, ali gluposti - ne. Ignore opcija za gluposti i ćao:D

Što se knjiga tiče, kod mene je mešano.. Mesečinu čitam i dalje (prešla sam trećinu tek). Nije teška za čitanje ali mi ide nekako polako ali mi opet to i ne smeta. U prevozu čitam Trezni Moris (na početku sam još, rano je za utiske).
Pročitala sam neku laganicu Cvet strasti, Margo Bervin i u početku mi je baš bila interesantna ali onda mi kasnije bila onako (u pojedninim delovima mi je bila i dosadna). Postoji kao 9 biljaka od kojih svaka ima neku moć (za bogatstvo, ljubav i sl.), ali i biljka koja nema ime ali slovi za cvet strasti. Devet biljaka nalaze se kod izvesnog Armanda, koji ih čuva u perionici, međutim, on će biti opljačkan a biljke odnete. Devojka zbog koje se pljačka desila, da bi ispravila štetu, mora vlasniku da vrati tih devet biljaka, ali tako što će ih ona pronaći i dati ih njemu. Ona se upušta u tu avanturu i kreće u potragu za biljkama. Deluje zanimljivo sve ovo, ali nešto mi je falilo. Ima fantastike malo, i to mi nije smetalo, ali nekako je to sve moglo da bude bolje upakovano.

Gledala sam prošle nedelje dva filma u bioskopu (Legendu o Kolovratu i Veliku igru) i oba su mi se dopala. Ova Velika igra (u originalu Molly's game) je rađena po istinitom događaju. U Legendi muzika je baš dobra. Toliko mi je bila popunjena prošla nedelja, da se nakupilo toliko umora da sam danas do pola 1 spavala... I sad ne radim ništa, odmaram.:)
 
Meni se licno vise svidja nas naziv, Ne daj mi nikada da odem.
Nekako mi deluje emotivnije.
Ali, sve je licna stvar...
Trenutno "studiram" Elif Safak.
Procitala sam jos prosle godine Neimarovog segrta, a sada citam Istambulsko kopile.
Zanimljivo pise.
Vasljivu palatu sam pocela, ali je nisam zavrsila. Ali, vraticu se njoj malo kasnije.
Meni se svidja kako Safak pise. Oseti se da je zensko pero.
A u slona u Segrtu sam se zaljubila. ������
Naš naslov je čista poezija u odnosu na hrvatski.
Ja nikako da se usudim da pročitam ovu knjigu z:cry:
 
Kventinov prikaz kao i uvek pravo u centar. z:)

Sajam, vasar, svejedno je. z:lol:
Elem, drago mi je da vidim da je Pavlovic i u ovoj knjizi veran sebi, i svojoj nemilosrdnosti opisa drustvenih prilika, odnosa medju ljudima, a u slucaju ''Zadaha tela'' koji privodim kraju, i seksa.
On nije tako transparentan kao Selenic u ozlojedjenosti ljudi radnickim samoupravljanjem i tih nekih moralnih vrednosti koji su u njegovim junacima u stalnom sukobu. Ali je suroviji.
U jednom trenutku on(i u slucaju ''Zadaha tela'') izmesti radnju u istocnu Srbiju, deo koji me uvek najezi. Pogotovo mi nije bilo svejedno kad me je uzgred spomenuta Cvakinova ulica podsetila na pricu o Cvakinu iz crevare koju smo citali u osmom razredu.
Ali kod Pavlovica je sve povezano. Taman tako da mogu da zamislim da se junaci moje i Kventinove knjige srecu u istom vozu. :zcool:

Uglavnom, nadovezujuci se na Kventinov prikaz, ovo je istovremeno bio moj, buduci da sam Pavlovica vec citala, a i sam ''Zadah tela'' privela kraju. z:) Razlicita radnja i junaci su manje bitni, utisak ostaje isti. Knedla u grlu.

- - - - - - - - - -

Inace, pozdravlja vas KONACNO NASPAVANA mama u ovo nedeljno jutro. z:D Jos mi je cudno, sva sam osamucena. z:shock:
 
Kventinov prikaz kao i uvek pravo u centar. z:)

Sajam, vasar, svejedno je. z:lol:
Elem, drago mi je da vidim da je Pavlovic i u ovoj knjizi veran sebi, i svojoj nemilosrdnosti opisa drustvenih prilika, odnosa medju ljudima, a u slucaju ''Zadaha tela'' koji privodim kraju, i seksa.
On nije tako transparentan kao Selenic u ozlojedjenosti ljudi radnickim samoupravljanjem i tih nekih moralnih vrednosti koji su u njegovim junacima u stalnom sukobu. Ali je suroviji.
U jednom trenutku on(i u slucaju ''Zadaha tela'') izmesti radnju u istocnu Srbiju, deo koji me uvek najezi. Pogotovo mi nije bilo svejedno kad me je uzgred spomenuta Cvakinova ulica podsetila na pricu o Cvakinu iz crevare koju smo citali u osmom razredu.
Ali kod Pavlovica je sve povezano. Taman tako da mogu da zamislim da se junaci moje i Kventinove knjige srecu u istom vozu. :zcool:



:
On, Pavlovic, ne ide u neke digresije kao Selenic i ne zamlacuje se pricama o odnosu Srba i Albanaca ( Prijatelji) ili pricajuci uzasne price o Hrvatima
i nihovim zlodelima, a totalno nepotrebne ( Timor mortis). Selenic brani nekakvo gradjansko drustvo koje u Srbiji bas i nije postojalo, a i sam
nema veze sa tim drustvom jer je iz Pakraca, a to mesto njegovog rodjenja i srpske tuge iz tog dela Hrvatske valjda postaju i genetske.
To isto radi i Velmar-Jankovic, ali malo drugacije. Ja njene knjige volim, ali je razlg moje ljubavi samo predivan jezik kojim je pisala, a teme
koje su uvek beogradska burzoazija koja je kao nayebala, prilicno su smarajuce jer je u svakoj knjizi ona kao dete i njen otac kao genijalan
kulturolog, glavna licnost. )I svima je ucinjena velika nepravda.
Zato obozavam Pavlovica jer on ne pise o sebi, on pise kao posmatrac koji sve vidi i oseca.
 
Ja sam stvarno napisao sajam umjesto vašar. :lol: :lol: :lol:
Ne bih provalio za dva dana da samo u to gledam!

A zanimljivo mi je ovo poređenje Ž. Pavlovića i M. Selenića. Moram da se ogradim, jer nisam Selenića baš mnogo čitao (pažljivije samo Timor mortis), ali ipak mislim da je Pavlović bolji pisac, gledajući sasvim književno-umjetničke kvalitete. S druge strane, Selenić će vjerovatno ostati čitaniji, jer je mnogo bolje od Pavlovića shvatio da se naše društvo dijeli (odnosno puca) prvenstveno po međuetničkim, a ne ideološkim šavovima.
 
Ja sam stvarno napisao sajam umjesto vašar. :lol: :lol: :lol:
Ne bih provalio za dva dana da samo u to gledam!

A zanimljivo mi je ovo poređenje Ž. Pavlovića i M. Selenića. Moram da se ogradim, jer nisam Selenića baš mnogo čitao (pažljivije samo Timor mortis), ali ipak mislim da je Pavlović bolji pisac, gledajući sasvim književno-umjetničke kvalitete. S druge strane, Selenić će vjerovatno ostati čitaniji, jer je mnogo bolje od Pavlovića shvatio da se naše društvo dijeli (odnosno puca) prvenstveno po međuetničkim, a ne ideološkim šavovima.
Citaj Prijatelje.

- - - - - - - - - -

Xaxaxa, sajam u Vratarnicuz:lol:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top