Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ma stvarno, mislim da nije šteta propustiti ništa što nam ne prija. Vi ste svi još mladi, pa mislite da imate puno vremena, ali vreme neverovatno brzo prolazi, i kad god i koliko god možemo treba da ga koristimo za nešto što će nam život učiniti lepšim. Ima puno stvari koje moramo da radimo, iako ih baš i ne volimo, pa ne moramo da čitamo i knjige koje nam se ne dopadaju, koliko god značajne bile sa gledišta književnosti.

- - - - - - - - - -

I ovaj moj stav je više teorijski jer i ja sam čitala, pa i sad ponekad čitam ono što se smatra da treba. To zato što sam odgovorna u svim oblastima života, pa i u tome. A volela bih da nisam takva, to se više ne ceni.
 
Nije stvar u čitanju nečega zato što se smatra da to treba da se čita.
Ja mislim da je savladavanje intelektualnih izazova koje knjiga pred nas postavlja jedno od zadovoljstava koje književnost pruža.
 
Preduhitrio me Kventin. Tako, slazem se sa njim. Nadasve volim i da pratim svoj knjizevni razvoj i napredak. Prijale su mi mnoge stvari u tinejdzerskih I dvadesetim godinama ali sam krenula dalje, radujuci se, kako Kventin kaze, intelektualnim izazovima. :-)
 
Preduhitrio me Kventin. Tako, slazem se sa njim. Nadasve volim i da pratim svoj knjizevni razvoj i napredak. Prijale su mi mnoge stvari u tinejdzerskih I dvadesetim godinama ali sam krenula dalje, radujuci se, kako Kventin kaze, intelektualnim izazovima. :-)

Ja licno ne preterujem trazeci svoj neki domet u tim intelektualnim ( narocito obrazovnim) izazovima, a ovaj Basarin roman bas citaocu sugerise osecaj
o nedovoljnosti sopstvenog znanja, ali je pa opet i intrigantan i tera ga da ga procita i da ga razume.
Quentin je naveo lep primer pominjuci Bibliju.
 
Citala sam sinoc u vozu pricice Zovem se Mama. Sita sam se ismejala. Kao da sam ih ja pisala... :rotf:
Inace, crko mi tablet, ne mogu da ga upalim nikako. Zato vam se nisam javljla ovih neradnih dana.

Svratih danas u knjizaru Papirna krila, akcija 2 za 450din, svaka sledeca 200, te kupih Pusti pravog da udje, ko zna dal cu ja to uopste citati, druga je Pekic, Hodocasce Arsenija Njegovana i treca neki kuvar za devojcice, kad na kasi dobih vaucer na 600 dinara. Ali, ne moze sta hoces jer nema doplata, pa mi preporucise roman Devojka koja je spasla kralja Svedske. Jel citao neko?
 
Poslednja izmena:
A ja njome odusevljena!!! Daleko mi je cak od komplikovane. :-) Uskoro cu je zavrsiti. Taj njegov jezik! Ti izrazi! Cista poezija. :-)

U kom smislu bi rekla komplikovana? Ja bih pre "Zlatno runo" okaraterisala kao krupniji zalogaj.
Nisam bila " u formi" za citanje tog momenta, ucinilo mi se da ima mnogo filozofije ( Wittgenstein, Nitsche) pa sam ostavila
knjigu. Zlatno runo takodje nisam citala ( jesam prvu knjigu i odusevljena sam i ja jezikom i nekim izrazima i recima koji
su pali u zaborav).
Sa Radom ( Krasuljak) imam neki sporazum u pisanoj formi da cemo citati u novembru Zlatno runo, a prodjose valjda
i tri novembra, a i sada je opet novembar:)
 
Zlatno runo realno jeste krupan zalogaj i za dobre poznavaoce književnosti i ljubitelje intelektualnih izazova. Gledam sad na Pekićevom sajtu, neki čitalac napisao da je pročitao i sedmi deo i da je jako ponosan na sebe, a Pekićeva žena koja brine o njegovoj zaostavštini kaže ".. fantasticno je da ste uspeli da se izborite sa 7 tomova Zlatnog runa. To je stvarno obimno i izuzetno delo i retki su ljudi koji su imali dovoljno vremena da ga skroz iscitaju."

Pisali smo ovde o njemu, o tome da ga je teško (skupo) nabaviti itd, itd... Da je potrebno dosta književnog, istorijskog i drugog znanja da bi se lakše čitalo i razumelo...

Možda bi Rayela i Krasuljak trebalo da promene mesec, izgleda da im novembar ne odgovara.
 
Ala ste se raspisali... nisam bio pri netu celog dana, ubi me kisa od Pančeva do Smd :)

Mislim da sam ovih dana previše umoran i dekoncentrisan, i da mi je teško krenuo ovaj Basara... ko sto rekoh, necu jos dići ruke od nje, mozda dodje do obrta.
 
Završila sam Dževdet-beg i njegovi sinovi :vatromet: Orhan Pamuk, Geopoetika, 692 str. Baš sam odužila čitanje, obimna knjiga, a ja slabo imala vremena da joj se posvetim.
Dopala mi se. Nije spora kao Muzej nevinosti. Više likova, više događaja sa rasponom od 60-ak godina, podeljenim u tri celine.
Prva se dešava početkom 20. veka, Dževdet-beg je uspešan trgovac, kupuje kuću, ženi se pašinom ćerkom.
Drugi i najduži deo opisuje događaje krajem 30-ih godina, a glavni lik je mlađi Dževdet-begov sin Refik. Iako je po zanimanju inženjer i radi u porodičnoj firmi, pun je nekih nemira i nezaodovljstva životom, čita nemačke filozofe, pokušava da piše, bavi se reformom sela. Beskonačno raspravlja sa svojim prijateljima Omerom i Muhitinom nesuđenim pesnikom.
U trećem delu - epilogu, vidimo Refikovog sina - slikara Ahmeta, a pojavljuju se i svi ostali članovi porodice.
Pored razvoja i raslojavanja jedne porodice, mnogo je pažnje posvećeno i političkim i društvenim događajima u Turskoj, prihvatanu i otporima reformama Ataturka, susretu tradicionalnog i modernog, Orijenta i Evrope, stalne pretnje ratom, pučom, nemirima.
 
Bi, baš si me lepo podsetila na Dževdet-bega
I meni se ta knjiga dopala upravo na tom nivou kako si ga ti opisala.

- - - - - - - - - -

Očigledno da su intelektualni izazovi koje ja savladavam daleko ispod nivoa Qentina, Mlade i još par učesnika ove teme.
Potpuno je jasno koji su njihovi dometi a koji nekolicine nas ostalih.
Nije bilo potrebno spominjati Basarine Bicikliste da bi se to otkrilo, već je to svima od kako su počeli da učestvuju ovde potpuno jasno.


Meni to ni najmanje ne smeta, nemam nikakve komplekse zbog toga i nisam sujetna.
Jer ja sam samo čitalac amater, zaljubljenik u knjige od malih nogu, i upravo zato učesnik baš ove teme o knjigama a ne neke druge-ozbiljnije.
I čitam isključivo iz zadovoljstva. I čitam svašta. I ne čitam ništa što mi se ne dopada.
Nekada se oko neke knjige potrudim više nekada manje, sve zavisi od vremena, koncentracije, strpljenja, živaca...

Ali sve to nam ni do sada nije smetalo da se družimo, komentarišemo pročitano... skrenemo malo ka serijama, muzici, modi, filmovima...
Pozdrav društvo, sutra me čeka svašta nešto pa bih mogla malo i da odspavam :ortaci3: :D

- - - - - - - - - -

PS Bibliju nikada nisam takla, niti ću. Čisto da se zna. Svesna sam njenog značaja, ali hvala lepo.

- - - - - - - - - -

Pamuk je opasno dobar pisac. Odlikuju ga jasne slike, a slojevito pripovedanje.
Ima na netu interesantan tekst "Moja turska biblioteka" u kome govori o voljenim knjigama, svojim literarnim pocecima I maniji kupovine knjiga.
Samo se nadam da se Radi neće upaliti tablet sve dok ovaj post ne padne u zaborav :lol:
 
Ona je odavno nepopravljivo zaražena.

Pomenula je da je kupila Pusti pravog da uđe. To sam jutros počela. Opet Šveđanin- Jon Ajvide Lindvikst. Ovo neka invazija Šveđana na mene. Još čitam Talijanske cipele.
 
Ala ste se raspisali... nisam bio pri netu celog dana, ubi me kisa od Pančeva do Smd :)

Mislim da sam ovih dana previše umoran i dekoncentrisan, i da mi je teško krenuo ovaj Basara... ko sto rekoh, necu jos dići ruke od nje, mozda dodje do obrta.

Ma dizi ruke:D
Tako sam ja barem tri puta pokusavala da razumem Pavica, ali nije islo, a tako ce i ostati.
Basara je mnogo pisao, ja sam procitala dve-tri jegove knjige, a tebi, i ne samo tebi, preporucujum
njegovu Dugovecnost.

Ja sam umirala od smeha.


komendija del arte

Vi ste – vi, mali, porobljeni, balkanski narodi, a naročito Srbi – bezočno ukrali našu muziku, našu kuhinju, naš orijentalni mentalitet i sada u otmenim frankfurtskim restoranima, uz zvuke otete turske muzike, po skupe pare prodajete lakovernim Nemcima ćevape, burek, sarmu, sač kavurmu, musaku i sogan dolmu, dakle tekovine naše tradicionalne kuhinje, dok Turci u Nemačkoj i dan-danas čiste kanalizacije, sakupljaju sekundarne sirovine i rintaju na građevinama. Vi ste – vi mali, porobljeni, balkanski narodi – temeljno urnisali Osmansku imperiju, a kako stvari stoje, na dobrom ste putu da urnišete i Evropu i samo se prostranstvu Atlantskog okeana može zahvaliti što, bar još neko vreme, nećete biti u stanju da urnišete Ameriku...

Nov Basarin roman, nesvakidašnja alegorija o srpskim naravima, današnjim i svagdašnjim, odvija se kroz razgovor glavnog lika, Nastasijevića, sa svojim zemljakom Maslaćem, koji kao gastarbajteri obavljaju posao hranitelja majmuna u frankfurtskom zoološkom vrtu. Glavni lik je ozlojeđeni kritičar srpskog turbo-naciona, Maslać je zaluđeni srpski patriota; iz sukoba njihovih mišljenja rađa se jedna od najgrotesknijih priča u novijoj srpskoj književnosti, prepuna urnebesnih hiperbola, fantastičnih porodičnih priča i pervertovanih istorijskih epizoda, koje će u duhu najuspelijih komediografskih ostvarenja nasmejati čitaoce do suza i još jednom, u Basarinom maniru i besprekornom pripovedačkom stilu, nepogrešivo razotkriti lice i naličje našeg mentaliteta.


E sad ovaj sto hrani majmune objasnjava zemljaku da su ga ponizili time ( valjda je trebalo da hrani lavove) jer mrze Srbe, ali on
njih zezne tako sto zirafi tajno daje meso, a njoj posle zinulo düpe za meso pa se ne odvaja od njega.
 
Završila sam Dževdet-beg i njegovi sinovi :vatromet: Orhan Pamuk, Geopoetika, 692 str. Baš sam odužila čitanje, obimna knjiga, a ja slabo imala vremena da joj se posvetim.
Dopala mi se. Nije spora kao Muzej nevinosti. Više likova, više događaja sa rasponom od 60-ak godina, podeljenim u tri celine.
Prva se dešava početkom 20. veka, Dževdet-beg je uspešan trgovac, kupuje kuću, ženi se pašinom ćerkom.
Drugi i najduži deo opisuje događaje krajem 30-ih godina, a glavni lik je mlađi Dževdet-begov sin Refik. Iako je po zanimanju inženjer i radi u porodičnoj firmi, pun je nekih nemira i nezaodovljstva životom, čita nemačke filozofe, pokušava da piše, bavi se reformom sela. Beskonačno raspravlja sa svojim prijateljima Omerom i Muhitinom nesuđenim pesnikom.
U trećem delu - epilogu, vidimo Refikovog sina - slikara Ahmeta, a pojavljuju se i svi ostali članovi porodice.
Pored razvoja i raslojavanja jedne porodice, mnogo je pažnje posvećeno i političkim i društvenim događajima u Turskoj, prihvatanu i otporima reformama Ataturka, susretu tradicionalnog i modernog, Orijenta i Evrope, stalne pretnje ratom, pučom, nemirima.

Sta mislis, da li sam ja duze citao Ime ruze ili ti ovog Dzevdet bega? :D :D Imam utisak da si, dok si je citala, krenula i zavrsila nekoliko drugih :)
Mada, verovatno nije bas dinamicna i sporo se cita, sudeci na osnovu tvog komentara o knjizi...

Ja nemam pojma da li cu i kada, nastavljati sa Basarom... a razmisljam da li da uopste pocinjem nesto drugo. Ljudi, toliko sam umoran i hronicno nenaspavan, da je to neverovatno. Guzva na poslu se ne smanjuje, bas suprotno. Nikad izmoreniji nisam bio, sa crnim podocnjacima poput narkomana. Jedna starija zena, koju redovno srecem, me je pitala, sinko, nemoj da se ljutis, ali da nisi nesto bolestan, ne daj Boze, ocajno izgledas?! :(
 
Samo da prijavim da sam, i to sa zadovoljstvom, procitao "Sicilijanca" od Puza.
Zanima me sta bas bas mozete da preporuciti, a da se radi o slicnoj tematici. Gledao sam vec sam kakvih knjiga ima itd., ali da se ne zeznem i ne uzmem neku glupost - sta preporucujete gde nema greske?
Zahvaljujem.
 
Sta mislis, da li sam ja duze citao Ime ruze ili ti ovog Dzevdet bega? :D :D Imam utisak da si, dok si je citala, krenula i zavrsila nekoliko drugih :)
Mada, verovatno nije bas dinamicna i sporo se cita, sudeci na osnovu tvog komentara o knjizi...

Ja nemam pojma da li cu i kada, nastavljati sa Basarom... a razmisljam da li da uopste pocinjem nesto drugo. Ljudi, toliko sam umoran i hronicno nenaspavan, da je to neverovatno. Guzva na poslu se ne smanjuje, bas suprotno. Nikad izmoreniji nisam bio, sa crnim podocnjacima poput narkomana. Jedna starija zena, koju redovno srecem, me je pitala, sinko, nemoj da se ljutis, ali da nisi nesto bolestan, ne daj Boze, ocajno izgledas?! :(

I ja se sećam da sam svojevremeno dugo čitala Ime ruže. Baš mi je nešto bila teška, pa je sporo išla. Dževdet-bega sam počela, a onda mi je u avgustu i septembru naišlo toliko posla, da jedva da sam i spavala (kao ti sada), a ne čitala. U međuvremenu sam pročitala nekoliko knjiga koje sam imala u elektronskom obliku (pored ostalog zahvaljujući i tebi :hvala:), koje sam čitala na telefonu kad negde idem. Pošto knjiga od 700 strana nikako nije zgodna da se nosi i čita usput. A telefon se pokazao jako pogodan za to.

Ja bih ti preporučila u takvoj fazi tvog života i rada da se nikako ne opterećuješ nekim zahtevnim knjigama, nego da čitaš nešto lagano što će te opustiti. Evo, prvo mi pade na pamet Efraim Kišon ili Mirjana Đurđević. A već će se sigurno neko setiti još neke knjige koja bi ti prijala.

Pa možda i Sicilijanac, koji se svideo našem novom (ili povremenom) drugaru Only Beer, a i njemu će neko znati da preporuči nešto u tom stilu. Ja ga baš ne poznajem najbolje. Mislim, taj žanr.
 
Auuuu, ispadoh knjizevna snobina a nisam nikoga htela da uvredim. :-))))
Pa ja nista na primer, nisam razumela Sorokina kad mi je bilo 20. Ali nikako sada ne bih mogla nekome reci "on ne valja" ili "nista neces propustiti" kad ni sama nisam uspela da ga svarim pa da vidim krajnji rezultat. :-)))) Zato bi mi sad bio taman zalogaj, moralo je da prodje vreme u kome sam sazrevala(i citala ono sto mi prija, naravno).

- - - - - - - - - -

P.S. Mlada ima 31 godinu. :-)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top