quentin
Iskusan
- Poruka
- 6.077
Inače, pročitao sam drugu knjigu Dnevnika Živojina Pavlovića, za godine 59, 60. i 62. Prvu sam čitao prije nekoliko godina. Knjiga odiše introspekcijom i zrelom, mada malo staromodnom prozom. Ipak prijalo mi je čitanje. Žika Pavlović kaže da izbjegava pisati o događajima, ali ponekad se desi nešto što ne može da izbjegne pomenuti. Na primjer, policija mu oduzme kameru, jer snima neku željezničku stanicu, a ne zna da je to zabranjeno. Kaže da ne voli vrijeme u kome živi, ali ga interesuje. Tako lucidno zapaža da jugoslovenski socijalizam u vrijeme kad piše liči na hrišćanstvo u srednjem vijeku.
Pretpostavljam da naredne knjige sadrže malo manje esejiziranja, a više istorije. Sljedeća (Ispljuvak pun krvi) odnosi se na dešavanja 1968. godine, ali ne znam kada ću je čitati.
Danas sam počeo čitati ovog nobelovca (The Remains of the Day). Ne bih ništa da pišem poslije dvadesetak strana. Nadam se da me prvi utisak vara.
Pretpostavljam da naredne knjige sadrže malo manje esejiziranja, a više istorije. Sljedeća (Ispljuvak pun krvi) odnosi se na dešavanja 1968. godine, ali ne znam kada ću je čitati.
Danas sam počeo čitati ovog nobelovca (The Remains of the Day). Ne bih ništa da pišem poslije dvadesetak strana. Nadam se da me prvi utisak vara.
Poslednja izmena:


Uvea, Ovea, kao god. Lepo napisano, čita se sa lakoćom (hvala bogu). Onako zadrt mi je baš simpatičan, videćemo kako će se razvijati situacija. Hvala našem drugu fudbaleru.
Ipak mislim da koleginica brže čita, pa ću joj poneti sutra.
