Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Tako je Zauz, neki su veseli, neki tuzni, neki visoki, lepi, drugi pa mali i debeli , nego kakve to veze sa ovim delom foruma na kome pricamo o knjigama
koje citamo ili zelimo da citamo? Mislim da si ti nekako zasla na pogresan topik. Ove tvoje price mozda imaju neke veze sa antropologijim, nikako sa ovim delom foruma.
Pa sad, kak' se zeme. Književnost ne čine samo pisci i njihova dela nego i čitaoci. Podneblje, poreklo i iskustvo sasvim sigurno oblikuju svakog od nas, naše potrebe, osećaj za lepo, svrsishodno, ružno, emotivno uzbuđujuće, emotivnu ravnodušnost itd. U životu je sve kao Yin i Yang, u stalnom, pokretu, menjanju i preplitanju. i odoh ja na pdf zen. Prijatno popodne i veče onom ko čita. :D
 
Mislim da te više određuje/oblikuje mesto u kome živiš nego ono gde si rođen (ili tvoji roditelji). Nemaju svi tu sreću da im bar 2-3 generacije žive u jednom mestu; ovo područje je ispresecano ratovima, osvajanjima i seobama koje su uzrok svega toga. Moj otac i deda, recimo nisu iz istog grada. Moj sin i njegovi roditelji tj.suprug i ja smo svi rođeni u različitim gradovima. Moje pitanje je: gde počinje poreklo? Od koga se računa, oca, majke, očevog oca/dede, majčinog?? Teško je povući liniju i preseći, a, opet, ako to ne učiniš, stići ćeš do Adama i Eve. Moj brat i snaja čekaju dete. Srbin i Poljakinja, žive u Luksemburgu. Kada sutra budu pitali to dete odakle je, ono dakle mora da istrese čitav svoj rodoslov s obeju strana, umesto da odgovori u jednoj rečenici. Ja ne mogu reći da sam iz drugog grada, ovde sam krenula u školu, u biblioteku, odrasla; moj otac je ovde došao s 14 godina. Ja za drugi grad ne znam. A ako me pitaju odakle su moji, to je druga stvar. Ja ovde ni ne znam nikog ko je treća generacija Beograđana. Ne razumem čemu ostrašćenost. Srela sam i ljude koji dođu u Bg da studiraju, pa posle par godina pričaju da su odatle. Šta me briga. U zemlji gde jedan mašinbravar može da obuče belu uniformu i proglasi se maršalom, sve je moguće.
 
Tako je Zauz, neki su veseli, neki tuzni, neki visoki, lepi, drugi pa mali i debeli , nego kakve to veze sa ovim delom foruma na kome pricamo o knjigama
koje citamo ili zelimo da citamo? Mislim da si ti nekako zasla na pogresan topik. Ove tvoje price mozda imaju neke veze sa antropologijim, nikako sa ovim delom foruma.

Ovo je pdf "Zene" (dobro,ja sam devojka ali zensko jel'te) a ne pdf "Knjizevnost".Procitaj prvi post gde lepo pise da treba da caskamo,druzimo se i kuckamo a eto tu su knjige -van price o njima moze se caskati o bilo cemu.
Izvoli na pdf Knjizevnost ako hoces samo knjige a ne da ovde drzis propoved.
 
Mislim da te više određuje/oblikuje mesto u kome živiš nego ono gde si rođen (ili tvoji roditelji). Nemaju svi tu sreću da im bar 2-3 generacije žive u jednom mestu; ovo područje je ispresecano ratovima, osvajanjima i seobama koje su uzrok svega toga. Moj otac i deda, recimo nisu iz istog grada. Moj sin i njegovi roditelji tj.suprug i ja smo svi rođeni u različitim gradovima. Moje pitanje je: gde počinje poreklo? Od koga se računa, oca, majke, očevog oca/dede, majčinog?? Teško je povući liniju i preseći, a, opet, ako to ne učiniš, stići ćeš do Adama i Eve. Moj brat i snaja čekaju dete. Srbin i Poljakinja, žive u Luksemburgu. Kada sutra budu pitali to dete odakle je, ono dakle mora da istrese čitav svoj rodoslov s obeju strana, umesto da odgovori u jednoj rečenici. Ja ne mogu reći da sam iz drugog grada, ovde sam krenula u školu, u biblioteku, odrasla; moj otac je ovde došao s 14 godina. Ja za drugi grad ne znam. A ako me pitaju odakle su moji, to je druga stvar. Ja ovde ni ne znam nikog ko je treća generacija Beograđana. Ne razumem čemu ostrašćenost. Srela sam i ljude koji dođu u Bg da studiraju, pa posle par godina pričaju da su odatle. Šta me briga. U zemlji gde jedan mašinbravar može da obuče belu uniformu i proglasi se maršalom, sve je moguće.
a ako si sa Balkana ( konkretno iz Srbije) i to nista ne znaci jer se na svakih 20-30 godina menja ime drzave pa stariji ljudi (doduse ni mladji) i ne znaju tacno
kako se zvala njihova drzava u vreme kad su rodjeni. Moja je majka imala valjda i 6 drzava, a uvek smo ziveli u istoj ulici u Zajecaru. Znaci da je ulica ostajala, a i kuca,
ali je uvek bila druga drzava, drzavno uredjenje:D SHS, Kraljevina Jugoslavija ( ono za vreme Nedica isto je imalo neko ime) posle FNRJ, SFRJ, SRJ, Srbija i Crna Gora,
momentalno samo Srbija:zcepanje:
 
Elefteria i ja imamo srece da kad nas neko po belom svetu pita gde smo rodjene, odgovorimo da smo iz iste drzave kao i Melanija Tramp.
I ona je rodjena u Jugoslaviji, Elefetrija mozda i u istoj ulici odakle je i Melanija:D
 
Recimo Srbi iz Bosne.Vrhovnici su jedna prica a ostali druga.Ali svako se razlikuje,medjutim postoje te uopsteno gledano razlike i na manjem planu gledano razlike.Toliko su drugaciji da nemam reci.

Srbija.Juznjaci su generalno gledano veseljaci.Na tom manjem planu zavisi ko je odakle i kakvi su tu ljudi.Svako mesto ima nesto svoje.Uopste ne mislim na materijalni deo price,Srbija je siromasna zemlja gde je sumanuto gledati finansije kad "pare nisu problem,para nema".

To ima smisla u Rusiji, Americi, Australiji, Kini... a ne u zemlji koju kolima prodjes za par sati.
Kakve crne razlike i svojstvenosti na jugu Srbije, kada govorimo o prostoru 100x100km, u kome zivi 300-400 hiljada ljudi?!
 
Pa ne znam, lepo je znati nešto više o bližnjem svom. Ako je za vino, sir ili automobil važno odakle su, verovatno nije problem razgovarati, normalno razgovarati o nečijem poreklu. Lično, više volim mediteranske književnosti nego namrgođene, severnjačke.
 
Pa ne znam, lepo je znati nešto više o bližnjem svom. Ako je za vino, sir ili automobil važno odakle su, verovatno nije problem razgovarati, normalno razgovarati o nečijem poreklu. Lično, više volim mediteranske književnosti nego namrgođene, severnjačke.

Naravno da je OK znati ko je odakle itd, ali ne i pridavati tome presudan značaj.
Inače, prilično ti je promašena ova analogija sa vinom, sirom i kolima.
 
Naravno da je OK znati ko je odakle itd, ali ne i pridavati tome presudan značaj.
Inače, prilično ti je promašena ova analogija sa vinom, sirom i kolima.

Samo si ljubomoran jer se ti toga nisi setio:tongue2:

- - - - - - - - - -

Naravno da je OK znati ko je odakle itd, ali ne i pridavati tome presudan značaj.
Inače, prilično ti je promašena ova analogija sa vinom, sirom i kolima.

Samo si ljubomoran jer se ti toga nisi setio:tongue2:
 
To ima smisla u Rusiji, Americi, Australiji, Kini... a ne u zemlji koju kolima prodjes za par sati.
Kakve crne razlike i svojstvenosti na jugu Srbije, kada govorimo o prostoru 100x100km, u kome zivi 300-400 hiljada ljudi?!

To drugo pitaj ljude iz npr. Vojvodine ili zapadne Srbije koji su bili zateceni razlikama na jugu Srbije.Od mesta do mesta drugacije mnogo toga.Ti koji ne znaju su zateceni,ko zna navikao je.
Ako te bas zanima,istorijski bilo je domaceg stanovnistva na jugu ali i mnogo doseljenika davnih dana.Danasnji stanovnici su ugl.potomci tih davnasnjih doseljenika i malobrojnog domaceg stanovnistva.Odatle razlike.Osete se kad prodjes jugom.Ima ih svuda ali ovo je samo uzeto kao primer.Ko ne zeli da ih primeti nece ih primetiti.

Trazila sam post jedan ali nikako da ga nadjem te cu ovako.Marčelo ima novu knjigu i nemam nikakvu zelju da je citam.Prethodne dve jesam,nisu za mene uopste.Sjajne tekstove ima,sjajno repuje,sjajan je na sceni ali ne odgovara mi njegov stil kao pisca.Bas ne shvatam kako necije pesme mogu da znam i gotivim ugl.a prozu nikako.Besmislen je osecaj.
 
Joj, prisustvovala sam još jednoj predivnoj večeri folklora. Portorikanci su razbili svojim temperamentom, kostimima, muzikom... :heart: Dođe mi da sašijem sebi onu Čikita haljinu, sa sve podsuknjom u karnerima. :zaljubljena: Mogla bih da ih gledam i slušam danima... :zaljubljena: Sutra Kolumbija, od njih očekujem dobru zabavu.
Bili i Crnogorci večeras. Jooj, usporeni do bola, baš sam se pitala kako li rade one stvari... :rotf: :rumenka:
 
Ja sam jutros imala " slucaj" , al ne se ovim pederushama, nego sa nekom pticom koja je verovatno ispala iz gnezda, a tek se ispilila,
nisam prvo ni shvatila da je ptica, bila je tako na plocniku, videla sam da dise, ali vracajuci se iz redovne setnje sa psom malo bolje zagledam
i vidim prilicno veliki kljun ( mozda i dva cm) i vidim da stvor zivi. Goluzdravo jadniche, ali veliko, samo sam po kljunu znala da je ptica.
Juce je ovde bila strashna oluja, ispala je iz nekog gnezda, ali pa opet to stvorenje je velicine recimo novorodjene rode ili caplje i naravno
uizela ga ja ( imam uvek neke maramice, kese i jos svasta sa sobom), dodjem kuci, muz mi yebe sve po spisku, pozovemo neko udruzenje
za zastitu zivotinja, oni nam kazu da je to besmisleno sto radimo i da pokusamo da je odnesemo nekom veterinaru. Veterinar verovatno jedva ceka
da m neko donosi polumrle zivotinjke. Dala sam mu na pipetu malo vode, napravila mu kao neko toplo gnezdo, ali je posle nekoliko sati i uginulo.

U Evropi postoji veliki problem sa pticama i sve je strashniji ( to potrosacko drustvo ne registruje) jer mladunci umiru od gladi i tako ispadaju iz gnezda
polumrtvi. Covek je uspeo da unisti sve, ukljucujuci i hranu za ptice jer kako znamo one se hrane crvicima, a danas se unistava otrovima svaka vrsta
tih crva tako da nema hrane za ptice. Neke studije ( postoji brojanje ptica)kazu da danas ima 40% manje ptica nego sto je to bilo pre samo deset godina.

A ova buba vise lici na bubarusu nego na bubashvabu;)
 
Rayela, to je baš tužno. Stvarno, čovek je sve uspeo da uništi. Nije još sve, ali hoće... na žalost. I tako smo iskomplikovali naše živote, a čini li nas to srećnim?
Bolje da ne nastavljam.
 
Rayela, to je baš tužno. Stvarno, čovek je sve uspeo da uništi. Nije još sve, ali hoće... na žalost. I tako smo iskomplikovali naše živote, a čini li nas to srećnim?
Bolje da ne nastavljam.


Ma i mene je uhvatila neka filozofska tuga ( nema veze sto je ovo ptice uginulo, takva mu je bila sudbina), ali stvarno mislim da postajemo neki monstrumi u ljudskom
obliku ( mada zivotinje i biljke nikada to i nisu) i to zapravo na jedan jako cudan nacin. Imamo empatiju za neke ljude, decu, ali nam mediji to tako serviraju, a
izgubili smo nekako svoj sopstveni um za rasudjivanje. Citamo vesti, slushamo ih, zabrinuti smo 30 sekundi,ja tu i tamo pomislim da stvarno nije na meni da menjam svet,
i tako svako od nas ocekuje da to neko drugi uradi, a svet je izgleda odlucio da ode u propast. I niko od nas i da hoce tu ne moze vise nista da menja.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top