Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
E baš ste se namučili s tim slikanjem za pasoše. Ispada sreća što su moji bili mali u ono nesrećno vreme 90-ih pa nismo nigde ni išli. Pasoše vadili sa 14 godina.
Ali ima svega, kradje dece i takvih stvari, pa bolje da te slike budu što vernije. Mada, za 3 godine sigurno neće biti ni nalik na te bebice od mesec dana.
Nego, kad već pominjemo SUP i te stvari, nama je potpuno promaklo da su stare vozačke dozvole imale rok trajanja do 10. juna, valjda. Tek tog dana ja pročitam, važe do danas.
Muž otišao brže bolje, predao za novu, imao sreće, a ja, pošto ne vozim, ću lagano. A redovno sam proveravala do kad mi važi.

Joj, ne mogu da čitam i gledam te tužne knjige i filmove. Nikad se nisam oporavila od Jesenjinove Pesme o keruši što mi mama čitala kad sam bila mala.

Ja sam naskidala knjiga sa onog sajta što je Bodrijar stavio, imam gomilu Nesbea i svašta. I tek ću. Instalirala programe za čitanje i na telefon (Aldiko) i na kompjuter (ePub), ali džaba, kao da ću sad čitati po dve knjige dnevno. A džaba, ne mogu da stignem.
 
Ne mogu da predjem preko toga koliko mi smeta sto su prva stvar koju procitam na forumu ovi nakaradni malogradjanski linkovi do 'vesti'.
I nervira me sto ne mogu da zazmurim i pravim se da nisu tu.
Rado bih.

U medjuvremenu sam kao sto mozda i rekoh zavrsila Olgu Tokarcuk, Beguni.
Topla preporuka za knjizevnicu - ne konkretno za ovu knjigu.
Poljakinja, definitivno u top 5 mojih savremenih knjizevnica.
Jedna od retkih- ne zena nego knjizevnika uopste koji savrseno spajaju knjizevnost i filozofiju, psihologiju i mitologiju tako da knjiga ne deluje pretenciozno .
Preporucila bih zbirku prica 'Pamtivek i druga doba' za pocetak ,' Beguni' posle ,za malo naprednije fanove.

Jutros sam se opet vratila gotik i horor zanru, iako sam rekla da stajem. Ali slucajno sam juce nabasala na Blekvudove ' Vrbe' iako sam otisla po Jalomovog Spinozu i nakraju sam izmedju dve izabrala Blekvuda.
Nisam razocarana uopste. Izuzetan primerak zanra.
 
Citam Ostera - Nevidljivi.
I nakon 70ak strana mi se dopada, drzi paznju iako nema konkretne teme. Ovakve knjige su me uvek davile i bile dosadne ali sada nije tako, sviđa mi se stil.

E, pretrazio sam forum da nadjem necije utiske... i gomila poruka od kventina i rayela, govori o drugoj njegovoj knjizi (4321 mislim, nisam bas detaljno izlistao, malo mi je nepregledno preko moba). Medjutim, primecujem detalje slicne ovima koje trenutno citam. Studije na Kolumbiji, poslovi tadasnji, nacin zivota u Americi, rat u Vijetnamu itd.
Pa, logično pitanje: je l' on to pise jedno isto i ponavlja se? :)
A hteo sam i da pitam, da li mu je ovaj roman autobiografski, ali sad na osnovu pretrage, zaključujem da jeste?
 
Pasos vazi tri godine.
Ne pitaj koje mucenje i za bebu i za roditelje. Ja sam joj otkopcala bodic, pa zavukla moju desnu ruku skroz do njenog vrata koji sam onda drzala prstima jer ona ne zna da drzi vrat, ali ni ti moji prsti ne smeju da se vide na slici, a sluzbenica svaki cas trazi da se glava nagne jos malo napred. Prvi put u supu - red plakanja, pa podoj da je smirim od cega zaspi, pa budjenje jer mora da gleda u aparat a od tog budjenja krene da urla jer joj se spava a mi je cimamo. Pa onda to isto kod fotografa, cije slike ipak sistem u supu nije prihvatio, pa jos jednom slikanje kod njih. A u kabini plus 50 i nigde vazduha. Haos :)

Inace je pola 4 nocu, presvukla Drinu i sedim u potpunoj tisini 15-ak minuta i neizmerno uzivam. Ko kaze da mame nemaju vremena za sebe :zcepanje:

Osvezenje je citati istinite price o roditeljstvu.Muka mi je vise od lazova "sve je fantasticno,videces kad budes imala svoje" sacuvaj me Boze i sakloni :pop: .Sto mi ne zele vikend na Kopu,mesec dana negde na moru,ful tipa 3p nego robiju.

4 ujutru je za romantiku/gledanje zvezda,divnog nocnog neba ili spavanje.Svaka cast svim roditeljima kako sve mogu da izguraju.Treba biti tip licnosti koji to zeli,voli a pre svega moze da iznese a ostane citav.
 
Poslednja izmena:
Jutros sam se opet vratila gotik i horor zanru, iako sam rekla da stajem. Ali slucajno sam juce nabasala na Blekvudove ' Vrbe' iako sam otisla po Jalomovog Spinozu i nakraju sam izmedju dve izabrala Blekvuda.
Nisam razocarana uopste. Izuzetan primerak zanra.

Divno je videti da neko čita horor, i to vrhunski horor, Blekvudova dela su neverovatno atmosferična.
Ja čitam Orasio Kasteljanos Moja - Gađenje (Tomas Bernhard u San Salvadoru), ne radi se o Bernhardu kako bi se po podnaslovu
moglo zaključiti, već ovaj autor oponaša njegov stil. Nemoguće je pisati kao Bernhard, a da to ne zvuči veštački i da ne sklizne u
parodiju, mada ovaj pisac sasvim dobro prenosi Bernhardov svetonazor, i kritiku prema svemu i svačemu.
 
Citam Ostera - Nevidljivi.
I nakon 70ak strana mi se dopada, drzi paznju iako nema konkretne teme. Ovakve knjige su me uvek davile i bile dosadne ali sada nije tako, sviđa mi se stil.

E, pretrazio sam forum da nadjem necije utiske... i gomila poruka od kventina i rayela, govori o drugoj njegovoj knjizi (4321 mislim, nisam bas detaljno izlistao, malo mi je nepregledno preko moba). Medjutim, primecujem detalje slicne ovima koje trenutno citam. Studije na Kolumbiji, poslovi tadasnji, nacin zivota u Americi, rat u Vijetnamu itd.
Pa, logično pitanje: je l' on to pise jedno isto i ponavlja se? :)
A hteo sam i da pitam, da li mu je ovaj roman autobiografski, ali sad na osnovu pretrage, zaključujem da jeste?

O, da, ponavlja se on itekako. A što je stariji, sve više i više vraća se na teme od ranije.

Jedan od razloga (možda i glavni razlog) što sam se relativno negativno izjasnio o 4321 jeste činjenica da mi je njegova biografija dobro poznata, a 4321 ima dosta autobiografskih elemenata. Neposredno prije tog romana čitao sam Osterovu autobiografsku knjigu Report from the Interior, a godinu ranije Winter Journal, takođe autobiografsku prozu. Ako tome dodamo autobiografske refleksije u gomili drugih njegovih romana, plus davno pročitanu ranu autobiografiju The Invention of Solitude, razne intervjue, biografske crtice itd, rezultat je jasan: Osterovu biografiju znam ko svoj džep i savršeno me ne zanima još jedno njegovo pisanije o odrstanju u srednjeklasnoj sekularno-jevrejskoj porodici u Nju Džersiju, šezdesetosmašenju na Univerzitetu Kolumbija, Amerikancu (Osteru) u Parizu itd.

Inače, Nevidljivi mi se dopao. Valjda tada još nisam bio zasićen Osterom.
Evo šta sam pisao o knjizi (spoiler alert!)

Adam Voker, jednom perspektivan pjesnik koga je život odveo u drugom smjeru, pred kraj života odluči da napiše autobiografiju. Nesiguran u napredak i kvalitet svog rada i neodlučan po pitanju sudbine knjige koju piše, prvo poglavlje pošalje Džejmsu Frimenu, starom prijatelju sa studija književnosti, a sada poznatom piscu. Adamova priča o fatalnom poznanstvu sa misterioznim francuskim profesorom Bornom i intrigantnom Margo, čudnom odnosu sa sestrom Gvin, putu u Pariz i dramatičnim događajima iz 1967. godine izložena kroz ukupno tri poglavlja koja je bolesni Adam u različitoj mjeri uspio dovršiti, Džejmsa će fascinirati jednako kao i mogućnost da ponovo sretne prijatelja koji je prije skoro četrdeset godina naglo i potpuno iščezao iz njegovog života.

Negdje sam pročitao da Pol Oster svoje knjige dijeli na one svedene, jednostavno i direktno pripovijedane priče (kakve su U zemlji posljednjih stvari ili Muzika slučaja) i knjige-lavirinte, komplikovane prozne strukture u kojima narative stalno izviru jedna iz druge prelivajući se kroz komplekse detektivskih zapleta, literarnih referenci i metatekstualnosti. Invisible (Nevidljivi) je upravo jedan takav roman-lavirint kod koga se čitaocu čini da sa priče mora skinuti bar sedam teških velova prije nego što počne nazirati slike, stvari i ideje koje je pisac od njega sakrio. Naravno, poslije nekog vremena, čitalac počne da se divi boji i teksturi velova i gubi interesovanje za predmete ispod njih. Štaviše, počeće da sumnja da oni postoje odvojeno od zamki i stranputica kroz koje ga knjiga vodi.

Ovaj roman počinje kao u prvom licu pripovijedano Vokerovo sjećanje na proljeće 1967. godine u Njujorku, ali kasnije raste uticaj Frimena na tekst, a u skladu s tim i perspektiva pripovijedanja kaleidoskopski se rotira kroz drugo i treće lice, da bi se pred kraj, uz doprinose Vokerove sestre i još jednog lika, romaneskna forma sasvim razlabavila, što je vjerovatno primjereno završetku priče u kojoj čitalac na kraju više ni u šta neće moći biti siguran.

I pored toga što se kroz čitav opus bavi složenim i za čitaoca povremeno frustrirajućim problemima moći književnosti i prirode jezika, Oster nikad nije bio dosadan ili na prevelikoj distanci od publike. Teška filozofska pitanja u njegovoj prozi neraskidivo su povezana sa interesovanjem za stvarni svijet i konkretne ljudske situacije u kojima se svako može prepoznati. Ovaj roman dotiče se američke i evropske politike poslije Drugog svjetskog rata, mnogi likovi fascinirani su bejzbolom ili starim filmovima, a gotovo svi koje susrećemo u romanu trajno su vezani za književnost ili neku drugu umjetnost, pa direktne reference i aluzije na druga djela čine zaseban nivo značenja koji ozbiljno pripremljenom čitaocu otvara i nove mogućnosti tumačenja.
Iako je Osterova sposobnost da balansirajući između eksperimenta i realizma gradi zavodljivu prozu zadivljujuća, ništa novo neću reći ako kažem da se Oster često ponavlja i da mnogi ostaju razočarani time što se poslije čitanja svakog novog njegovog romana osjećaju potpuno isto. Koliko god se Oster razlikovao od većine savremenih američkih pisaca (on sam im zamjera da se previše bave sociologijom, a premalo filozofijom), toliko su sve njegove knjige samo različiti prepjevi jednog velikog romana o metafizici samoće i utjesi koju književnost donosi. Kroz godine i decenije pisanja tek u neka djela uspio je unijeti nešto dodatne emocije ili naročitu imaginaciju kojima ih je izdvojio iz svog sada već obimnog proznog korpusa i učinio vrednijima od ostalih, čak nezaboravnima. Kao takve, i na ovim stranicama već sam izdvojio Njujoršku trilogiju i Knjigu opsena.

Utisci o Invisible možda su još suviše svježi da bih joj mogao odrediti konačno mjesto na ličnoj top-listi Osterovih knjiga, iako se ne radi o razočaranju. Prije nego mnogo puta viđenu osterovsku filozofsku temu iz knjige ću zapamtiti privlačne i gotovo filmski ubjedljive likove. Tajanstveni Rudolf Born i depresivna Margo kao da su izašli iz francuskog film-noara, a sa dvadesetogodišnjim Adamom Vokerom Oster je još jednom afirmisao lik mladog pisca koji se pokušava snaći u Americi šezdesetih godina prošlog vijeka. Ljubitelji Osterovih zapleta u knjizi će uživati onako kako se uživa u nečemu što nas osvježava time što je dobro poznato i očekivano, ali iskreniji među njima upitaće se hoće li Oster ikad napisati nešto što neće biti varijacija na temu Njujorške trilogije.
 
Poslednja izmena:
Ne mogu da predjem preko toga koliko mi smeta sto su prva stvar koju procitam na forumu ovi nakaradni malogradjanski linkovi do 'vesti'.
I nervira me sto ne mogu da zazmurim i pravim se da nisu tu.
Rado bih.

Ista stvar i kod mene. A to "malograđanski" je najveći kompliment koji im se može dati. Uglavnom su u pitanju linkovi koji obećavaju (foto! video!) direktan pristup vulgarnostim i nasilju, jer takve stvari, očito, privlače najviše posjeta.
Pisao sam im ja davno da sklone to, jer ljude koji idu na forum (ili bar na neke podforume) takve stvar ne da ne interesuju, nego ih vrijeđaju i nerviraju, ali džaba. Borba za svaki klik je nemilosrdna.
 
Kventi brate, prijatelju, udari negde neki spejs :) ako pomerim pogled na sekundu, ne znam gde sam stao :)

Znaci, definitivno je rec o njegovoj biografiji.

Misliš između paragrafa, je li? To sam samo kopirao iz Worda, pa nije baš pregledno.
Nije biografija, ali ima nekih autobiografskih elemenata.
Taj kraj šezdesetih, Njujork, Pariz, to su neke njegove trajne fascinacije i tome najviše voli da piše.
 
Citam Ostera - Nevidljivi.
I nakon 70ak strana mi se dopada, drzi paznju iako nema konkretne teme. Ovakve knjige su me uvek davile i bile dosadne ali sada nije tako, sviđa mi se stil.

E, pretrazio sam forum da nadjem necije utiske... i gomila poruka od kventina i rayela, govori o drugoj njegovoj knjizi (4321 mislim, nisam bas detaljno izlistao, malo mi je nepregledno preko moba). Medjutim, primecujem detalje slicne ovima koje trenutno citam. Studije na Kolumbiji, poslovi tadasnji, nacin zivota u Americi, rat u Vijetnamu itd.
Pa, logično pitanje: je l' on to pise jedno isto i ponavlja se? :)
A hteo sam i da pitam, da li mu je ovaj roman autobiografski, ali sad na osnovu pretrage, zaključujem da jeste?
Ja vise i ne znam sta sam od njega citala ( verovatno skoro sve), neke su mi se knjige dopale, za neke sa pomislila da ih pise
po uzoru na ove prve, nisam sigurna da cu ga po drugi put citati. A moj je sistem citanja uvek dva puta, ali za sada ce to biti
ovaj Norvezanin, ima ih jos na tone, ali meni drag Oster stvarno nije iz te price.

- - - - - - - - - -

Ista stvar i kod mene. A to "malograđanski" je najveći kompliment koji im se može dati. Uglavnom su u pitanju linkovi koji obećavaju (foto! video!) direktan pristup vulgarnostim i nasilju, jer takve stvari, očito, privlače najviše posjeta.
Pisao sam im ja davno da sklone to, jer ljude koji idu na forum (ili bar na neke podforume) takve stvar ne da ne interesuju, nego ih vrijeđaju i nerviraju, ali džaba. Borba za svaki klik je nemilosrdna.

Kome su pisao? To je koliko ja mogu da se setim ipak novo, ranije toga nije bilo, ali ja imam problem sa "vremenom" pa i ne znam
vise tacno kada je to pocelo. Meni vise nista ne smeta, nicemu se ne cudim.
 
Kome su pisao? To je koliko ja mogu da se setim ipak novo, ranije toga nije bilo, ali ja imam problem sa "vremenom" pa i ne znam
vise tacno kada je to pocelo. Meni vise nista ne smeta, nicemu se ne cudim.

Pa prije pola godina, kad je to počelo ostavio sam poruku na temi Predlozi forumaša.
Sad pogledam tu temu i vidim da je neko tražio smajlija sa cigarom. Admin odgovorio da ne može, jer se time promoviše pušenje. :D
Znači, ove skarednosti su ok (trenutna "vijest" je "Neviđena makljaža u MMA: Krv tekla u potocima, lekar prekinuo ludu tučnjavu (video)"), ali smajli sa cigarom je promocija pušenja. Mislim, šta reći?
 
Pa prije pola godina, kad je to počelo ostavio sam poruku na temi Predlozi forumaša.
Sad pogledam tu temu i vidim da je neko tražio smajlija sa cigarom. Admin odgovorio da ne može, jer se time promoviše pušenje. :D
Znači, ove skarednosti su ok (trenutna "vijest" je "Neviđena makljaža u MMA: Krv tekla u potocima, lekar prekinuo ludu tučnjavu (video)"), ali smajli sa cigarom je promocija pušenja. Mislim, šta reći?
Ti zapazis makljazu i krv, a mení prvo upadne u oko nekakav seks, jal oralni, jal pogresan, sta zene (ne) vole, nekakve poze ( opet seks),
nekada me je i sramota sto uopste i otvaram ovaj sajt. .
I funkcioneri ti rekli da nije Ok da se promovise pusenje:D
 
^"Lepo pise "no smoking".I ja skinem sako.Svi u avionu me gledaju misleci -sto je ovaj covek kulturan" - :D Ljuba Moljac legenda.Taj rad price.Dali su mi neke kasete sa tom predstavom,predivno sto su sacuvali.Podseti me,ne znam gde su sada.
 
Zauz svi pre ili kasnije od tih tajkuna, dobiju to sto zele, tako da svejedno da li se ja i ti nervirali oko toga.
Govorim sa cisto tehnicke strane a i prakticne... nekad je to bila mozda periferija grada, odavno vec nije, izmestanjem ce mi biti lakse da prodjem kroz taj deo grada i nece mi trebati koliko sada, i nece biti potrebe za doradjivanjem asfalta u svim okolnim ulicama, koje se inace retko radi pa je zaustavljanje na semaforu poput surfovanja, zbog onoliko talasa na kolovozu.

Drugo, kroz tu stanice dnevno prodje 70ak hiljada ljudi, ona je odavno prerasla trenutnu sredinu, treba joj prostora i za same perone, i za pratece objekte, kao i za veci broj putnika

Tuga al' je katastrofa bacati pare na to.Neki mostovi u unutrasnjosti treba da se obnove,bolnice,neke osnovne uslove treba da obezbede ljudima a ne ovo.Pijaca moze da se premesti bez diranja autobuske.

Znas gde je autobuska u Kursumliji?U samom centru mesta,pored mosta,iznad je zelena pijaca.Podjednako besmisleno bi bilo izmestati uatobusku u Nisu kao kad bi nekom pala na pamet ideja da izmesta autobusku u Kursumliji.
 
Nije za poredjenje Kursumlija ili Prokuplje, koji imaju 5,6.7 polazaka dnevno, i Nis - cvoriste Balkana, gde svraca sve sto putuje kroz Srbiju.
Isto tako, velicina grada, nivo opterecenosti saobracajnica... dok se neki bus iskljuci sa auto puta i stigne do stanice, treba mu i 20-30 minuta, ako ulazi kod k.p.doma ili iz pravca Pirota.
 
Nije za poredjenje Kursumlija ili Prokuplje, koji imaju 5,6.7 polazaka dnevno, i Nis - cvoriste Balkana, gde svraca sve sto putuje kroz Srbiju.
Isto tako, velicina grada, nivo opterecenosti saobracajnica... dok se neki bus iskljuci sa auto puta i stigne do stanice, treba mu i 20-30 minuta, ako ulazi kod k.p.doma ili iz pravca Pirota.

Jbt, Del Piero, zar si i ti Nišlija? Pola vas čitača iz Niša, a ja u životu tamo nisam bio.
 
Ma ja u Srbiji ništa osim Beograda ne znam.
Zato preko Drine svaku kasabu znam.
Ali je tvoja opaska oko Nishlija bas zanimljiva. Nisu svi iz Nisha, ali 70% nije iz Beograda ( ovo lupam onako bez veze, ne proveravam
ko je odakle) a ti si ( neka izvine oni koje nisam zapazila) jedini koji nije iz Srbije ( barem telom, duhom manje, vise;)
 
Jbt, Del Piero, zar si i ti Nišlija? Pola vas čitača iz Niša, a ja u životu tamo nisam bio.

Poslednjih godina sam posao trbuhom za kruhom (ne bas previse daleko), a inace mi je Nis rodni grad i mesto gde sam proveo vise od polovine zivota...

- - - - - - - - - -

Jbt, Del Piero, zar si i ti Nišlija? Pola vas čitača iz Niša, a ja u životu tamo nisam bio.[/QUOTE]

Nema veze, nismo ni mi bili kod tebe, a meni je malo cudno sto Del Piero pise da je sada Nish pupak srpskog sveta.
Za mene je to Paracin:D Na putu za Beograd, Pariz-.Texas:D
Mislim da on i nije iz Nish, al prolazi tamo cesto.

Sto ti je cudno? :D
Veruj mi, proverena informacija, to mi je bila tema diplomskog :D
Logisticki kargo centar Balkana - Nis :D
 
Ali je tvoja opaska oko Nishlija bas zanimljiva. Nisu svi iz Nisha, ali 70% nije iz Beograda ( ovo lupam onako bez veze, ne proveravam
ko je odakle) a ti si ( neka izvine oni koje nisam zapazila) jedini koji nije iz Srbije ( barem telom, duhom manje, vise;)

Duhom kosmpolita, molim lijepo. :cool:
Na forumu najviše čitača iz južne i istočne Srbije. Beograd i Novi Sad kaskaju.
Osim mene, ni Rudjer nije iz Srbije, ali njega nema u ovoj Biblioteci.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top