Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Srecna vam svima Pravoslavna Nova godina :vatromet: .

Da jos dugo kuckamo na temi :vatromet: .


Uzela sam knjigu Napet sou od Marcela i ne mogu da je citam.Previse je teska za veselo vreme i previse ozbiljna.

Kako los osecaj a bila sam odusevljena kad sam je nasla.

Jeste imali nekada ovako los osecaj i kako ste ga prevazisli?
 
Srecna vam svima Pravoslavna Nova godina :vatromet: .

Da jos dugo kuckamo na temi :vatromet: .


Uzela sam knjigu Napet sou od Marcela i ne mogu da je citam.Previse je teska za veselo vreme i previse ozbiljna.

Kako los osecaj a bila sam odusevljena kad sam je nasla.

Jeste imali nekada ovako los osecaj i kako ste ga prevazisli?
Ako nikad nisi slušačla Marčela, jasno je da ti Napet šou ne leži. To je zbirka njegovih pesama uz objašnjenje kako su one nastajale. Ja volim njegov pogled na svet. Uglavnom se rasplačem dok ga slušam...
 
Nista ne citam.
Nesto me smorilo - svi ovi selebritiji koji umiru. Kristofer Li, pa Lemi, pa Bouvi i onda jos i Alan Rikman. Stvarno....

Sutra mi stize macka, cuvam je koleginici. Srecna sam ko dete. Odmah sam dobila inspiraciju da citam....sa mackom u krilu :heart:
 
Maca... bas lepo...Ti čitaš, ona prede. Koliko će dugo biti kod tebe?
Ni ja takoreći ništa ne čitam. Teorijski čitam Dikensa, nikako da se izborim s njim. Ali sam pročitala roman iz Glorije i tako mi je prijao. Prava ona ljubavna ljiga. Super! To mi treba!

Bila sam ubedjena da je neko stavio da je uz Blic ženu izašao Veliki Getsbi. To nisam uspela da nadjem, ali Getsbija sam kupila, a tragajući naišla sam i na Radin post da se ćerka "danas" vraća sa Malte. Ali nije uspela da nam prenese njene utiske sa Malte. Pa, Rado, kad stigneš, napiši koju reč.

Bila sam na Sajmu knjiga u Domu sindikata. Ima zanimljivih naslova, (ali meni je to sve skupo, oko 500-600 dinara (s popustom, ali ipak)), npr. Ajtmatov, ali ne i Prvi učitelj koji je oduševio Nautilusa.. i razne druge interesantne. A ima puno i za 100 dinara, ali to su uglavnom neke nepoznate knjige domaćih pisaca.
A onaj štand na kom je Pahuljica radila prošle godine nije bio otvoren. Jel prošle ili pretprošle, meni izgleda kao da je od tada prošla decenija.

I još jedna temica. Danas bio Dan Biblioteke grada pa su proglašavali najčitanije knjige. Prva je Pokoravanje Mišela Uelbeka. A ostale su ovde http://www.krstarica.com/zivot/razn...itanijih-knjiga-u-2015-u-biblioteci-beograda/ Većina je pominjana i čitana i na ovoj temi.
 
Ako nikad nisi slušačla Marčela, jasno je da ti Napet šou ne leži. To je zbirka njegovih pesama uz objašnjenje kako su one nastajale. Ja volim njegov pogled na svet. Uglavnom se rasplačem dok ga slušam...

Slusam ga od kad mi je narezan njegov prvi cd jos davno kad je to bilo u upotrebi.

Procitah knjigu.Prebrutalna.Selic je Nusic 21.veka.
Opisuje sve kao on samo u novijoj formi,jasnoj i direktnoj.

Ovo je opis realnosti u kojoj zivimo,Srbija danas.
 
Ja sve vreme tripujem da Del Piero čita Doktora Arona, pa sam bila zbunjena :zblesav:

Sporo čitam, pretpostavljam da ću završiti započeto do kraja januara. Danas imam da pospremam stan i mozgam šta mužu da kupim za rođendan (koji je u ponedeljak), da prošetam Emu i večeras odradim dupli trening.
 
Stara Grčka je meni ispala na kvizu:D Ne bih se složila ali igra je igra :D

Slabo čitam. Idem na neki kurs kompjutera i dođem oko pola 8 kući i tad sam već preumorna za bilo šta drugo osim za san. Danas ću uhvatiti malo vremena pa nastavljam Ljubav u doba kolere (na svu sreću znam šta sam pre pročitala pa ne moram od početka). Imam taj kurs još naredne nedelje, svaki radni dan, pa kad to prođe, valjda ću više čitati. Čak ni na ples ovog meseca ne mogu da stignem, sve mi se poremetilo.

Ne znam Bi za štand, onaj dan kad sam ja bila, radili su. Možda su ranije zatvorili, ko zna.

Imala sam pre neki dan muku sa zubom. Raste mi donja osmica i cela glava mi je pulsirala, nisam maltene mogla da jedem jedan dan. Juče i danas sam bolje. Bila sam sinoć i u izlasku što znači da sam stvarno bila bolje, jer da nije bilo tako, ne bih mogla. Baš je grozno kad te boli zub.

Krasuljak, nadam se da je mama bolje i da se sve to lepo sređuje:)
 
Odavno nisam pisala, dosli smo u Srbiju pred praznike i nemam puno vremena za net.
Srecna vam Nova godina i srecan vam Bozic, izvinite sto kasnim z:)

Iscitala sam vase liste ali sam uglavmom sve to ispratila kako ste pisale komentare tokom godine. Jedino se Dana dugo nije javljala pa od nje moram da zatrazim nekoliko prikaza :)
Dano, kad stignes, napisi utiske za Jednostavan zivot, Babetina gozba, Grobna tisina, A planine odjeknuse, Iscezla, Svet koji nestaje, i ono sto me najvise zanima - Kad u vucji sat eto ih opet. Secam se i ja da ju je Ester hvalila i vidjala sam je u biblioteci u Solunu ali me odbijala preobimnost. Treba mi jedan dobar motiv, na primer tvoj lepi prikaz :)

Ja bih za celu proteklu godinu izdvojila Amerikanu. I pred sam kraj otkrila sam jednog divnog grckog pisca.
Kuda si otisla Bernadeta se meni jako svidela, ja sam se uz nju smejala na sav glas.

Pahuljice, svidja mi se tvoja ideja!
Evo meni neka neko za januar izabere medju ovima:
1.Doktor Zivago
2.Idi, postavi strzara
3.Saramago - Sva imena
4.Murakami - Kafka na obali mora
5. Najnovija Pamukova Cudan osecaj u meni

Evo i mene sa odgovorom, uz već poslovično kašnjenje :rumenko:

Jednostavan zivot Kenzaburo Oe. Tja.. Još nisam načisto. Podeljena su mi mišljenja. S jedne strane, možda sam mnogo očekivala zato što je Nobelovac, s druge, nije da su mi ta očekivanja baš izneverena. Neobična je knjiga, možda je u tome problme. Možda zato što su mi Japanci i njihov način razmišljanja i izražavanja emocija daleki. Knjiga govori o životu jedne japanske porodice ispričana iz ugla devojke-devojčice, kćerke, koja ima i autističnog brata veoma nadarenog za muziku, oca koji je u nekoj vrsti depresije srednjih godina i majci koja mu je posvećena. Svi su oni u suštini vezani jedni za druge ali za moje pojmove nekako na prvi pogled deluju hladno, njihova izražavanja osećanja svedena, njeno razumevanje stvari starmalo, a opet veoma emotivno. Mada nije ona ni mala, koliko se sećam, starija tinejdžerka. Tu mi je apsolutno najveći utisak njen odnos sa bratom i uopšte, odnos svih ljudi – roditelji, sestra, komšije, profesor muzike i njegova žena, sa tim autističnim mladićem, koliko se trude da ga razumeju, koliko su tolerantni za ono što ne razumeju, koliko mu prostora daju da se iskaže na način na koji može, fenomenalno. Posle sam čitala da i Oe ima autističnog sina, to je svakako uticalo. Eto, ostavila je utisak, nije da nije, i rado bih opet pročitala neku njegovu knjigu kad dođe na red, ali ne spada mi u neke najomiljenije knjige, čini mi se najviše zbog te kulturološke razlike.

Babetina gozba Karen Blikson. E ovo je mnogo slatka knjiga, novela više, kratki roman. Ima i odličan film, ali ja sam uživala u knjizi. Da ne prepričavam sad sadržaj, mrzi me a ima na sajtu Geopoetike, nego samo da kažem da je nekako po meri – ničeg previše ni premalo, portreti topli sa sitnom dozom humora. I uopšte, mnogo me je podsetila na "Kao voda za čokoladu" ali bez meksičke (latino) tragike, velikih ljubav/mržnja oscilacija, ovo je onako fino, kako to Skandinavci sve na note umeju.

Grobna tišina. Drugi krimić Arnaldura Indridarsona (ako sam mu sad potrefila ime, ti Islanđani imaju imena i prezimena jezik da polomiš) i svaki sledeći ću sa zadovoljstvom pročitati. Sve mi se svidelo u oba romana (prvi je "Močvara") – glavi policajac, slučajevi koji su logični, sled događaja, motivi, likovi životni, nije preotegnuto, nema previše pametovanja, nema imitiranja američkih serija. Pritom se događa na Islandu koji je za mene egzotika, i da je jedan prozorčić u živote ljudi tamo.

A planine odjeknuše Haled Hoseini. Svidela mi se isto koliko i prethodne dve. Meni nije smetalo što ima više likova raspoređenih na različita mesta i u različito vreme, svaki od njih mi se dopao. Zadržao je kao u ranijim knjigama jasan profil likova (znamo za koga navijamo, uglavnom su svi dobri, ko ima nesretnu sudbu može samo da nam bude žao). Dopalo mi je što nije smeštena isključivo u Avganistan. I sve u svemu, prijala mi je knjiga iako spada u knjige za odmor.

Iščezla Džlijan Flin. Odličan triler. Nisam imala nikakva očekivanja, pre neku dozu skepse jer sam smatrala da je izvikan međutim odlično je vođena priča, ima mnogo obrta i nije o serijskim ubicama, više je psihološki triler. I ima neočekivan ali logičan kraj. A to je u trilerima najteže postići, čini mi se.

Svet koji nestaje Činua Ačebe. Jedna od najcenjenijih knjiga nigerijskog pisca koji je književni uzor Čimamande Ngozi Adiči. A čini mi se da mogu i da prepoznam zašto. Jednostavnim jezikom, ali ne banalnim, ispričana priča o kolonizaciji Afrike kroz prikaz života jednog nekada ponosnog ratnika iz neimenovanog afričkog sela i plemena, tradicionalnih nazora koji se suočava sa posledicama kolonizacije na svoj svakodnevni život do katarzičnog kraja. Čini se sve jednostavno, ništa bombastično, ali tim pre veoma tragično.

Kad u vučji sat eto ih opet Zirana Zateli. Htela sam da pročitam ovu knjigu još od kad su je davno tako od srca preporučivale mile nam Esterita i Lamar :heart: , ali me je kao i tebe odbijao obim. Kupila sam je proletos kad su zatvarali Prosvetinu knjižaru na Terazijama za 400 din, bilo mi je žao da na neki način ne odam počast knjizi. I sa velikim zadovoljstvom sam je pročitala letos. Tačno je da mi je trebalo relativno dosta vremena, za moje pojmove bar, da uđem u štos, da se naviknem na jezik, koji je veoma poetičan, na malu "pomeretenost" a la magijski realizam (ali ne, nikako nije kopija Markesa, ima svoj fazon. Samo ta pomerenost i činjenica da je reč o jednoj ogromnoj, razgranatoj familiji u dužem vremenskom periodu može da upućuje na "Sto godina samoće"). Posle kad sam ušla u štos, navikla se na predivan jezik, na likove, posle sam je gustirala i bukvalno mi je bilo žao da je završim. Zato sam je čitala 10 punih dana na moru da mi duže traje, a usput neke tralalajke u trenucima kad sam i nešto drugo radila. Za Ziranu Zateli su mi bili rezervisani samo trenuci apsolutnog mira, najčešće ujutru kad podojim bebu a svi ostali spavaju. Ne bih da ti sad prepričavam radnju, to ćeš i sama naći, samo eto, kad budeš imala koncentracije da se prepustiš sto posto knjizi i da uživaš i u rečenicama, a ne samo u radnji, e onda uzmi ovu i sigurna sam da se nećeš pokajati. Divan je prevod, ali ti možeš i u originalu. Potpuno mi je u nivou klasika. Rayela, iako je "južna" (događa se u Grčkoj), a čini mi se da ti preferiraš malo severnije predele, verujem da bi tebi mogla da se dopadne. Ti i onako voliš te "gabaritne" :)

- - - - - - - - - -

Završavam drugi triler Heninga Menkela pa ću večeras ako stignem da kucnem neka razmišaljanja na temu Menkel vs. Ju Nesbe na koja me je podstakao Del Piero svojim prikazom od pre neki dan.
"Mali čoveče, šta sada?" Hansa Falade sam završila i ostao mi je isti utisak koji sam napisala - lepa, pomalo starinska na način Remarka ali tragičniji, oporiji, iako se jednako lako čita. Još mislim na likove. Sviđa mi se kako Falada piše, jedino što uvek posle njegovih knjiga ostanem tako nekako tužna.
Sad čitam "Bračni zaplet" Džefrija Judžinidisa ali o tome tek najranije za 5 dana.

Ljubim vas sve!

Rale, javi kako je mama. Mislim na tebe i nju. Pahuljice mila, nedelja je dan za odmor, odmori se :D
 
Maca... bas lepo...Ti čitaš, ona prede. Koliko će dugo biti kod tebe?
Ni ja takoreći ništa ne čitam. Teorijski čitam Dikensa, nikako da se izborim s njim. Ali sam pročitala roman iz Glorije i tako mi je prijao. Prava ona ljubavna ljiga. Super! To mi treba!

Bila sam ubedjena da je neko stavio da je uz Blic ženu izašao Veliki Getsbi. To nisam uspela da nadjem, ali Getsbija sam kupila, a tragajući naišla sam i na Radin post da se ćerka "danas" vraća sa Malte. Ali nije uspela da nam prenese njene utiske sa Malte. Pa, Rado, kad stigneš, napiši koju reč.

Bila sam na Sajmu knjiga u Domu sindikata. Ima zanimljivih naslova, (ali meni je to sve skupo, oko 500-600 dinara (s popustom, ali ipak)), npr. Ajtmatov, ali ne i Prvi učitelj koji je oduševio Nautilusa.. i razne druge interesantne. A ima puno i za 100 dinara, ali to su uglavnom neke nepoznate knjige domaćih pisaca.
A onaj štand na kom je Pahuljica radila prošle godine nije bio otvoren. Jel prošle ili pretprošle, meni izgleda kao da je od tada prošla decenija.

I još jedna temica. Danas bio Dan Biblioteke grada pa su proglašavali najčitanije knjige. Prva je Pokoravanje Mišela Uelbeka. A ostale su ovde http://www.krstarica.com/zivot/razn...itanijih-knjiga-u-2015-u-biblioteci-beograda/ Većina je pominjana i čitana i na ovoj temi.
Da, ja sam rekla da je Veliki Getsbi bio uz Blic ženu, videla sam svojim očima na nekoliko mesta.
Sa ovog tvog spiska najčitanijh, samo sam Ubiti pticu rugalicu čitala i to još kad... ne mogu da verujem da je ovakva rang lista istinita. Ispade da su za Pticu čuli tek kad ju je izdala Laguna. Cvrc Milojka. :(

Inače, da ćerka je stigla s Malte u subotu, bila je tamo tri nedelje s dečkom i super se provela. A ko ne bi? :) Ništa nije znala o nani (mojoj mami) koja je izašla iz bolnice u ponedeljak. Ona je bolje, hvala na interesovanju, dragi moji. :heart2: Po 10-15 minuta, nekoliko puta dnevno se uspravlja u sedeći položaj. Bitno je da nije klonula duhom. Mentalno je jaka, radosna što joj je pamet ostala zdrava...:)
Malo me ima ovde, nedostajete mi strašno... Nema se vremena... Jutros sam od 10h imala goste, familija, do maločas su se smenjivali. Treba spremiti i dočekati sve to. No, preživeću. Ne bi valjalo ni da nisu došli da je obiđu.
Ne čitam ni u busu. Dremam u oba pravca, hronično sam umorna...
Ljubim vas... :cmok:
 
Poslednja izmena:
I mislim da si ti rekla....
Drago mi je da to sa mamom ide kako treba, da je ona jaka i motivisana da ozdravi. A zašto i ne bi bila. Ima vas oko sebe koji je volite i brinete, kao i sva ta familija koja dolazi da je vidi. Jeste tebi teško, ali i ti si jaka i energična ... a verovatno, ako zatreba, i ta rodbina bi pritekla u pomoć, da je pripazi, odvede, pravi joj društvo.

A evo ja našla još jednu rang listu, koja je najprodavanija knjiga svih vremena. http://www.esquire.rs/zabava/neocekivano-koja-je-najprodavanija-knjiga-svih-vremena

Pa ne mogu da verujem, da je baš Priča o dva grada, s kojom se ja mučim već mesec dana i još je nisam savladala. :dash:Ali ne znači da su je svi ti koji su je kupili i pročitali, pa još i da im se svidela. :malav:
 
A evo ja našla još jednu rang listu, koja je najprodavanija knjiga svih vremena. http://www.esquire.rs/zabava/neocekivano-koja-je-najprodavanija-knjiga-svih-vremena

Pa ne mogu da verujem, da je baš Priča o dva grada, s kojom se ja mučim već mesec dana i još je nisam savladala. :dash:Ali ne znači da su je svi ti koji su je kupili i pročitali, pa još i da im se svidela. :malav:

Tako je. Evo, moja je iz 1965-te godine, Kupila sam na Kupindu nepročitanu (neke stranice su bile sastavljene)...:aha:
Nego, šta se čudim, tako će i polovina moje kućne biblioteke da prođe...:sad2:

- - - - - - - - - -

Poceo sam danas Ubiti pticu rugalicu, fino mi je legla u ovom hladnom danu, svidja mi se stil iako sam procitao tek 100ak stranica

Divna knjiga. E, takve volim.
 
Tako je. Evo, moja je iz 1965-te godine, Kupila sam na Kupindu nepročitanu (neke stranice su bile sastavljene)...:aha:
Nego, šta se čudim, tako će i polovina moje kućne biblioteke da prođe...:sad2:

Moja, tj. iz biblioteke, je iz 1956.! Izdanje Bratstvo-jedinstvo", Novi Sad. Priča o dva grada, Čarls Dikens, 320 strana sitnih slova, na potpuno požuteloj hartiji. Upravo sam je završila. A kamo sreće da je ostala nepročitana. Smorila me, udavila, čak ni kraj nije ništa popravio. Nikakav suvisli rasplet ja tu nisam videla. Mislim, ima, ali sve mi je to tako nekako naivno, nategnuto. Pošto sam je čitala više od mesec dana, jer mi ničim nije privukla, u medjuvremenu sam pozaboravljala likove, pa ni na kraju nisam mogla da povežem ko je ko. Jesam, ove glavne... Ne znam, možda sam ja glupa, u svakom slučaju skoncentrisana na dosadnu i razvučenu knjigu nisam bila, pa mi je zato bila takva. Uvek se u takvim situacijama pitam šta je starije kokoš ili jaje, tj. da li mi se kniga nije svidela jer sam je razvukla i izgubila nit, ili sam je razvukla jer mi se nije svidjala. I ljuta sam na sebe što nisam odustala iako sam se zarekla da neću više čitati nešto što mi se ne svidja bez obzira ko je preporučivao i hvalio i koliko "važna" knjiga bila.
Za mene je ovo bio totalni promašaj. Nema potrebe da se sada javljaju neki da me ubedjuju kako je to sjajna knjiga što se uvek dešava. Ovde pišemo SVOJE utiske, a ne opšte ili nečije.
 
Moja, tj. iz biblioteke, je iz 1956.! Izdanje Bratstvo-jedinstvo", Novi Sad. Priča o dva grada, Čarls Dikens, 320 strana sitnih slova, na potpuno požuteloj hartiji. Upravo sam je završila. A kamo sreće da je ostala nepročitana. Smorila me, udavila, čak ni kraj nije ništa popravio. Nikakav suvisli rasplet ja tu nisam videla. Mislim, ima, ali sve mi je to tako nekako naivno, nategnuto. Pošto sam je čitala više od mesec dana, jer mi ničim nije privukla, u medjuvremenu sam pozaboravljala likove, pa ni na kraju nisam mogla da povežem ko je ko. Jesam, ove glavne... Ne znam, možda sam ja glupa, u svakom slučaju skoncentrisana na dosadnu i razvučenu knjigu nisam bila, pa mi je zato bila takva. Uvek se u takvim situacijama pitam šta je starije kokoš ili jaje, tj. da li mi se kniga nije svidela jer sam je razvukla i izgubila nit, ili sam je razvukla jer mi se nije svidjala. I ljuta sam na sebe što nisam odustala iako sam se zarekla da neću više čitati nešto što mi se ne svidja bez obzira ko je preporučivao i hvalio i koliko "važna" knjiga bila.
Za mene je ovo bio totalni promašaj. Nema potrebe da se sada javljaju neki da me ubedjuju kako je to sjajna knjiga što se uvek dešava. Ovde pišemo SVOJE utiske, a ne opšte ili nečije.

Dakle, pored jednog bolesnog deteta (zasad virus, ali je naporno) i bepca, ja odem odavde i sekiram se za Bi. Daklem, prestani da misliš o tome šta bi trebalo ili ne bi trebalo da čitaš. Ni zbog koga. Pogledaj unazad godinu, dve, naročito godinu dana svog spiska pročitanih knjiga, pošto znam da pišeš, i videćeš da su ti najviše prijale sasvim lagani romani. E pa dakle, čitaj upravo ono što ti prija i nemoj nikome da se pravdaš. Ali nemoj ni da uzimaš da čitaš nešto što nisi sasvim sigurna da će ti se dopasti jer se onda samo iznerviraš. Šta ima veze što čitaš laganice? U poslednje vreme su ti očito potrebne knjige koje imaju hepiend, u kojima se ne uključuješ previše u sekiracije likova, koje nemaju mnogo opisa jer ti je teško da održiš koncentraciju zbog drugih stvari u svom životu i šta... ništa. Niko ovde nikome ne duguje da čita bilo šta. Pišemo i komentarišemo šta čitamo i to je to. Tačno sam primetila u tonu tvog posta da si se sama sa sobom (i Dikensom blagopočivšem) iznervirala pa ni mešto došlo krivo. :zag:
 

Na koga si ti tipovala?
Pre neko veče je kod Velje Pavlovića bila ova mlada finalistkinja Dana Todorović. Na žalost, uključila sam se pred kraj, ali deluje simpatično.
Ovi muškarci su mi svi već dosadni. Jel Velikić već ranije dobio tu nagradu. I Basara. Šta on ima više da kaže. Svako sledeće delo mu je sve slabije i besmislenije.Ne mogu da verujem da neko mladji ne donosi nešto novije i svežije u ovu našu učmalu književnost. Nego su svi koji dodeljuju te nagrade u nekim klanovima i daju ih jedni drugima, tj. sami sebi, i niko nov tu može da se probije. Kao i u filmu i drugim oblastima kulture.

- - - - - - - - - -

Dakle, pored jednog bolesnog deteta (zasad virus, ali je naporno) i bepca, ja odem odavde i sekiram se za Bi. Daklem, prestani da misliš o tome šta bi trebalo ili ne bi trebalo da čitaš. Ni zbog koga. Pogledaj unazad godinu, dve, naročito godinu dana svog spiska pročitanih knjiga, pošto znam da pišeš, i videćeš da su ti najviše prijale sasvim lagani romani. E pa dakle, čitaj upravo ono što ti prija i nemoj nikome da se pravdaš. Ali nemoj ni da uzimaš da čitaš nešto što nisi sasvim sigurna da će ti se dopasti jer se onda samo iznerviraš. Šta ima veze što čitaš laganice? U poslednje vreme su ti očito potrebne knjige koje imaju hepiend, u kojima se ne uključuješ previše u sekiracije likova, koje nemaju mnogo opisa jer ti je teško da održiš koncentraciju zbog drugih stvari u svom životu i šta... ništa. Niko ovde nikome ne duguje da čita bilo šta. Pišemo i komentarišemo šta čitamo i to je to. Tačno sam primetila u tonu tvog posta da si se sama sa sobom (i Dikensom blagopočivšem) iznervirala pa ni mešto došlo krivo. :zag:

O dano, draga, rasplaka me skoro. Ovaj tvoj post mi je došao kao melem. :zag::worth: Živa bila i deca ti zdrava bila.
 
Ma znate šta, ne mora da bude limunada, ali mora da bude zanimljiva, da drži pažnju, da ne mogu da je ispustim iz ruku i da koristim svaki slobodan trenutak da je opet uzmem, da me okupira. Nisu sve takve knjige tralalajke.
Meni je i dalje Moramo da razgovaramo o Kevinu najbolja knjiga koju sam pročitala poslednjih 10-ak godina. A ona svakako nije limunada. Naravno, nije ni klasik, ali zanimljiva radnja, odlično vodjena priča, drži pažnju.

Uostalom, nema potrebe da definišem šta ću čitati, samo treba da ostavim knjigu ako mi ne prija.
Uz Dikensa sam, radi ravnoteže, uzela i Aleksandru Poter, Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari. Samo da nije onoliko "lagana" kao Venčani kum kog sam nedavno čitala, ne mogu baš ni u toj meri pojednostavljeno.
 
Onda ovaj post moj mozes slobodno da preskocis :D

Iskrslo mi neplanirano slobodno vreme danas a nisam imao knjigu nijednu kod sebe ali sam sa druge strane poskidao skoro buljuk el.knjiga. Ajd reko probacu ali nesto sa ne velikim brojem strana i izbor je pao na Luovog Doplera.
Knjiga koja ne ostavlja ravnodusnim nikoga. Oni koji su optimisti u zivotu ili sanjari ce reci da je delo budalastina i da autor nije normalan. Ja sam realista po prirodi a Dopler je brutalno realan i meni se veoma dopao.

Mozda nisam shvatio kako treba ali bih rekao da je knjiga jedna velika metafora.

Na samom pocetku ubija losa a prihvata napusteno mladunce. Mislim da nikakvo mladunce ne postoji vec ono simbolizuje njegov alter ego ili mozda savest zbog nekih sopstvenih strahova i trauma iz mladosti sto se vidi u objasnjavanju mladuncetu da bi ga majka svakako ostavila i napustila jer tako funkcionisu stvari, a jedan los tako nesto bolno nikad ne preboli.
Takodje, objasnjavanja da opet tako kazem, mladuncetu da je dobro ubiti losa jer ne valja kada ih je previse, postanu haoticni, histericni, borbeni za prevlast, hranu, sa losim etickim odlukama... je vrhunska kritika a ujedno i prikaz ljudskog drustva.
Kasnije jos detaljnije opisuje razloge svoje potrebe da bude asocijalan i zasto je besan na ceo svet, ljude zbog opterecenosti novcem i statusom u drustvu, guzve, nedostatak vremena, uzurbanost...a on se kroz tu dzunglu probija uspesno, ironicno-biciklom koja mu pruza mogucnosti da poput buntovnika koji se izdvaja iz vecine lakse i brze uradi isto sto i ostali uz manje nervoze. Time bacajuci akcenat na jednostave i nesavremene motorizovane/robotizovane stvari. Zato je i genijalna ideja da mu bas pad sa bicikle bude prekretnica u zivotu.

Uglavnom se o norveskoj cuju samo pozitivne stvari ali ovde je rec o zestokoj kritici drustva, narocito konzervativne partije, koja je verovatno u vreme pisanja bila na vlasti na celu sa nekim lošondom. Otvoreno kaze da su oni dno dna, zadnja rupa na svirali a sebe smatraju kremom sveta iako ih taj isti svet koristi zbog nafte a stanovnistvo u norveskoj zivi bez zabave, opustenosti, kulture, nedostatkom vremena za bilo sta sto iskace iz sablona.


Voleo bih da jos neko napise ukratko da li se slaze i koliko sa mnom :) ili sam pogresno pohvatao dobar deo :)
Znam da su je neki citali, ovde sam i cuo preporuku. Kventine, od tebe cini mi se?
 
Bi, slažem se za Kevina... Soba mi je probudila slična osećanja. Posebno otkriće je za mene bio Tomas Bernhard sa Sečom šume i Gubitnikom. Novembar i Glad su mi ipak najbolje što sam pročitala u poslednje vreme.
 
Onda ovaj post moj mozes slobodno da preskocis :D

Iskrslo mi neplanirano slobodno vreme danas a nisam imao knjigu nijednu kod sebe ali sam sa druge strane poskidao skoro buljuk el.knjiga. Ajd reko probacu ali nesto sa ne velikim brojem strana i izbor je pao na Luovog Doplera.
Knjiga koja ne ostavlja ravnodusnim nikoga. Oni koji su optimisti u zivotu ili sanjari ce reci da je delo budalastina i da autor nije normalan. Ja sam realista po prirodi a Dopler je brutalno realan i meni se veoma dopao.

Mozda nisam shvatio kako treba ali bih rekao da je knjiga jedna velika metafora.

Na samom pocetku ubija losa a prihvata napusteno mladunce. Mislim da nikakvo mladunce ne postoji vec ono simbolizuje njegov alter ego ili mozda savest zbog nekih sopstvenih strahova i trauma iz mladosti sto se vidi u objasnjavanju mladuncetu da bi ga majka svakako ostavila i napustila jer tako funkcionisu stvari, a jedan los tako nesto bolno nikad ne preboli.
Takodje, objasnjavanja da opet tako kazem, mladuncetu da je dobro ubiti losa jer ne valja kada ih je previse, postanu haoticni, histericni, borbeni za prevlast, hranu, sa losim etickim odlukama... je vrhunska kritika a ujedno i prikaz ljudskog drustva.
Kasnije jos detaljnije opisuje razloge svoje potrebe da bude asocijalan i zasto je besan na ceo svet, ljude zbog opterecenosti novcem i statusom u drustvu, guzve, nedostatak vremena, uzurbanost...a on se kroz tu dzunglu probija uspesno, ironicno-biciklom koja mu pruza mogucnosti da poput buntovnika koji se izdvaja iz vecine lakse i brze uradi isto sto i ostali uz manje nervoze. Time bacajuci akcenat na jednostave i nesavremene motorizovane/robotizovane stvari. Zato je i genijalna ideja da mu bas pad sa bicikle bude prekretnica u zivotu.

Uglavnom se o norveskoj cuju samo pozitivne stvari ali ovde je rec o zestokoj kritici drustva, narocito konzervativne partije, koja je verovatno u vreme pisanja bila na vlasti na celu sa nekim lošondom. Otvoreno kaze da su oni dno dna, zadnja rupa na svirali a sebe smatraju kremom sveta iako ih taj isti svet koristi zbog nafte a stanovnistvo u norveskoj zivi bez zabave, opustenosti, kulture, nedostatkom vremena za bilo sta sto iskace iz sablona.


Voleo bih da jos neko napise ukratko da li se slaze i koliko sa mnom :) ili sam pogresno pohvatao dobar deo :)
Znam da su je neki citali, ovde sam i cuo preporuku. Kventine, od tebe cini mi se?
Nadam se da nisam previse otkrio nekome ko ce tek da cita knjigu. Nek stavi moderacija u spojler, ako svraca na ovu temu
Taman posla da preskočim ovako zanimljiv post. I ja sam nedavno čitala Doplera i bio mi je zanimljiv. Nisam sklona tako dubokim analizama, ali potpuno sam razumela tu želju za begom od "savršenosti" i svih tih zahteva koje nameće moderno društvo. Oooo, koliko puta sam se samo zapitala da li bi ljudima ipak bilo bolje da su ostali u pećinama i brinuli samo kako da nabave hranu za taj dan. Jeste knjiga puna kritike norveškog, ali i uopšte savremenog društvo. Uz Fvonka, Dopler mi je najbolja Luova knjiga.

Nisi previše otkrio, taman da zainteresuješ one koji još nisu pročitali.
Bi, slažem se za Kevina... Soba mi je probudila slična osećanja. Posebno otkriće je za mene bio Tomas Bernhard sa Sečom šume i Gubitnikom. Novembar i Glad su mi ipak najbolje što sam pročitala u poslednje vreme.
Oko te Sobe se stalno vrtim, ali se bojim da bi mi bila mučna.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top