Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Веровала је у снове: сањати да си изгубио зуб предсказује смрт неког познатог (код мушких значи слабљење потенције – прим. Наутилус) а ако би уз то видела и крв, онда је у питању смрт неког од родбине (глупост). Поље красуљака наговештава сусрет са првом љубављу. Бисери означавају сузе. Веома је лоше видети себе у белом и још у чело стола. Блато значи новац, мачка је превара; море – невоља за душу.

(Очајање, Набоков)
 
Прочитао сам ту књигу, Очајање од Набокова. Само, зашто је толико важна баш та његова књига?

Могуће да нисте ни имали ковид, или бар не сви, др Несторовић каже, и не само он, да су тестови непоуздани, тотално непоуздани. Пронађе било шта и одмах то иде као корона.:think:
Ti ko moj muž. Ni on ne veruje u postojanje korone, iako je najgore prošao od svih nas, lečeći trombozu...
A knjiga je važna zbog neke analize, pojma nemam.
 
Не кажем да короне нема, већ да тешко може да се утврди ко је има а ко не, па се трпа у корону и оно што није. Тако каже Несторовић а и други, Мила Алексић, на пример.
 
Почео сам да прескачем, уместо Алечковић написао Алексић! Повукао ме Мика Алексић. А и ова техника... куравте техника како се то сочно код нас каже, а што значи бем ти технику, прође десет минута и већ не можеш да исправиш оно што си грешком написао. Сад ли да молим администрацију да ми исправљају пост, убудуће има само да напишем куравте техника, па нека исправљају ако су вољни.
 
Mnogo, ali bas sam mnogo citala zadnjih nedelja i sad ne znam
vise sta da citam, a obicno kadne znam sta da citam uzimam knjige
iz svoje skromne biblioteke koje sam vec jednom citala ( a za neke
bas i nisam sigurna da jesam). Sinoc sam pocela Gospodju Dalovej
ali mi je jezik ( prevod) nekako vestacki, nikako mi ne lezi i onda
sta cu drugo nego Crnjanskog i Seobe:heart:
Koliko je taj covek bio genijalan ( ovo sam kao i znala, Seobe
sam nekad i citala) koliko je njegov srpski bogat, prelep, koliko
j vodio racuna o jeziku pa ako je radnja bila iz starinskih vremena
i jezik je bio takav pa kako se vreme menjalo menjao je i jezik.
 
Isto. I celo veče sviram i pevam ovu, jednu od omiljenih, a sad tako tužno prikladnu:
I jeste otišao neko moj. Kao da je otišla moja mladost, sećanje na mladost. Uz njegove komentare na koncertima sam se smejala, njegovi koncerti su mi pomogli da zadržim zdrav razum '90ih, uz njegove pesme pevala od tinejdž doba nadalje, omiljene pesme se menjale, a autor nije. Mnogo mi je tužno
 
Kad neko napise toliki broj “onakvih” pesama takav čovek ne može da ode. Može samo da posmatra iz jedne druge perspektive nas koji ćemo i dalje slušati sve te predivne pesme. 💔

Elem, jedno vreme sam čitala dosta na temu ličnog rasta a onda sam se prepunila tim informacijama.Medjutim drugarica mi je preporučila knjigu “Razmišljajte poput monaha”, Džej Šeti a nasla sam mu i stranicu na IG, dobra je. @jayshetti
 
Isto. I celo veče sviram i pevam ovu, jednu od omiljenih, a sad tako tužno prikladnu:
I jeste otišao neko moj. Kao da je otišla moja mladost, sećanje na mladost. Uz njegove komentare na koncertima sam se smejala, njegovi koncerti su mi pomogli da zadržim zdrav razum '90ih, uz njegove pesme pevala od tinejdž doba nadalje, omiljene pesme se menjale, a autor nije. Mnogo mi je tužno

Od Vardara do Triglava zale ljude za njim, ali mene je ova
poruka stvarno i dirnula i odusevila jer je ovaj covek mlad,
po logici stvari ili barem kako mi zamisljamo tu "logiku" nije
mogao da razume tu privilegiju koju mi matoriji osecamo
kada slusamo njegovu muziku, ali eto :heart:

Potpredsednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović oprostio se na Tviteru od poznatog kantautora Djordja Balaševića.

Želim bonacu Panonskom mornaru u njegovoj večnoj plovidbi. Učio nas je da živimo slobodno, okićeni perom sokola za urok protiv okova“, poručio je Abazović na Tviteru.
 
Dobro veče.
Probudio sam se malo iz čitalačke krize u posljednje vrijeme i pročitao dvije knjige.

Bjeguni poljske noblevke Olge Tokarčuk su dobar fragmentarni roman koji podsjeća na neke Zebaldove knjige. Kroz knjigu se provlači nekoliko priča čiji fragmenti su prošarani raznim crticama, mikroesejima i ilustracijama, a sve skupa povezano tek opštom temom fenomena putovanja i ljudskog kretanja generalno. Ovome se suprotstavlja sekundarna tema istorijskih nastojanja da se pronađe način trajnog očuvanja ljudskog tijela poslije smrti. Dakle, ako stvari krajnje uopštimo, teme su prostor i vrijeme. Međutim, priče nisu apstraktne i neinteresantne. Imaju kvalitetan zaplet, pa i misteriju (bar neke) i sasvim su zanimljive za čitanje. Pri tom, ostavljaju materijal za naknadnu refleksiju, što samo ukazuje na vrijednost romana.

Poslije toga sam pročitao Kopenhagensku trilogiju, tri kratka autobiografska romana danske pjesnikinje Tove Ditlevsen. Knjige su originalno objavljene šezdestih i sedamdesetih, a prije par godina su prvi put izašle objedinjene na engleskom jeziku, i naišle na dosta dobar prijem.
Ditlevsen ne idealizuje prošlost, svoje postupke manje objašnjava nego što ih opisuje i ne traži opravdanja za mnoge pogrešne odluke. Dakle, pristup autobiografiji je pošten, ali knjiga mi ipak nije bila zanimljiva. Možda zbog prejednostavnog stila koji skoro da ne ukazuje na književnu ambiciju, ali vjerovatnije zbog previše mračne atmosfere kojom je obojena knjiga od početka do kraja.
Skoro socrealistički opisano siromašno djetinjstvo u nekom radničkom kvartu Kopenhagena prethodi razvoju poetskih afiniteta u sasvim nepoticajnom društvenom okruženju. S pjesničkom afirmacijom stižu i promašene ljubavne veze i brakovi sa sasvim pogrešnim muškarcima, i na kraju dolazi mučna slika zavisnosti od opijata s kojom pjesnikinja jednostavno nema snage da se izbori.
Možete da čitate ovu knjigu ako vam se čini da ste previše dobro raspoloženi, ili ako teba da idete na sahranu nekome za kim ne žalite, a treba da izgledate ožalošćeno. Za tako nešto bila bi idealna.
 
Možete da čitate ovu knjigu ako vam se čini da ste previše dobro raspoloženi, ili ako teba da idete na sahranu nekome za kim ne žalite, a treba da izgledate ožalošćeno. Za tako nešto bila bi idealna.

Necu biti neko vreme dobro raspolozena ( sve dok ova posast od pandemije ne prodje, a to ce trajati) i zato citam sada Crnjanskog.

Moj muz cita ove Ljude od drveta i on je jos vise od mene odusevljen,
za njega postoje samo Indijanci pa posle neki drugi svet, ali sam pre
neki dan nasla recenziju neke knjige ( sada vise ne umem ni naslov da nadjem, a prevedena je na srpski jer je i neki srpski sajt bio) gde su
glavna tema opet Indijanci, knjiga predlozena za Pulicera, glavno indijansko pleme Komanchi i neka devojcica koju Komanchi otimaju sa njenih 9 godina i ona postaje ozloglasena bela skvo, radja sina
koji koji se decenijama bije sa Belcima, sve genijalno zvuci,
Aj nadji mi naslov :heart:
 
Necu biti neko vreme dobro raspolozena ( sve dok ova posast od pandemije ne prodje, a to ce trajati) i zato citam sada Crnjanskog.

Moj muz cita ove Ljude od drveta i on je jos vise od mene odusevljen,
za njega postoje samo Indijanci pa posle neki drugi svet, ali sam pre
neki dan nasla recenziju neke knjige ( sada vise ne umem ni naslov da nadjem, a prevedena je na srpski jer je i neki srpski sajt bio) gde su
glavna tema opet Indijanci, knjiga predlozena za Pulicera, glavno indijansko pleme Komanchi i neka devojcica koju Komanchi otimaju sa njenih 9 godina i ona postaje ozloglasena bela skvo, radja sina
koji koji se decenijama bije sa Belcima, sve genijalno zvuci,
Aj nadji mi naslov :heart:

Izvoli draga @Rayela :cmok2:
Sem Gvin (S.C.Gwynne), "Carstvo letnjeg meseca" (Empire of the Summer Moon), na sprskom objavila Čarobna knjiga.
https://carobnaknjiga.rs/carstvo-letnjeg-meseca
 
Nego meni treba pomoć drage drugarice @lamar
Čini mi se da si ti pre nekog vremena čitala, a posle i drugi sa foruma (možda @Mrs.Bi :think:) roman koji ti se mnogo dopadao a reč je o nekoliko generacija porodice u Kairu tokom nekog dužeg vremena. Koja je to bila knjiga?
 
Nego meni treba pomoć drage drugarice @lamar
Čini mi se da si ti pre nekog vremena čitala, a posle i drugi sa foruma (možda @Mrs.Bi :think:) roman koji ti se mnogo dopadao a reč je o nekoliko generacija porodice u Kairu tokom nekog dužeg vremena. Koja je to bila knjiga?
Nagib Mahfus ( Nobelovac), Kairska trilogija.
Valjda mislis na tu knjigu. Knjiga je velika uzivancija.
Kad zavrsim Seobe ima da je ponovo citam.
 
Dobro veče.
Probudio sam se malo iz čitalačke krize u posljednje vrijeme i pročitao dvije knjige.

Bjeguni poljske noblevke Olge Tokarčuk su dobar fragmentarni roman koji podsjeća na neke Zebaldove knjige. Kroz knjigu se provlači nekoliko priča čiji fragmenti su prošarani raznim crticama, mikroesejima i ilustracijama, a sve skupa povezano tek opštom temom fenomena putovanja i ljudskog kretanja generalno. Ovome se suprotstavlja sekundarna tema istorijskih nastojanja da se pronađe način trajnog očuvanja ljudskog tijela poslije smrti. Dakle, ako stvari krajnje uopštimo, teme su prostor i vrijeme. Međutim, priče nisu apstraktne i neinteresantne. Imaju kvalitetan zaplet, pa i misteriju (bar neke) i sasvim su zanimljive za čitanje. Pri tom, ostavljaju materijal za naknadnu refleksiju, što samo ukazuje na vrijednost romana.

Poslije toga sam pročitao Kopenhagensku trilogiju, tri kratka autobiografska romana danske pjesnikinje Tove Ditlevsen. Knjige su originalno objavljene šezdestih i sedamdesetih, a prije par godina su prvi put izašle objedinjene na engleskom jeziku, i naišle na dosta dobar prijem.
Ditlevsen ne idealizuje prošlost, svoje postupke manje objašnjava nego što ih opisuje i ne traži opravdanja za mnoge pogrešne odluke. Dakle, pristup autobiografiji je pošten, ali knjiga mi ipak nije bila zanimljiva. Možda zbog prejednostavnog stila koji skoro da ne ukazuje na književnu ambiciju, ali vjerovatnije zbog previše mračne atmosfere kojom je obojena knjiga od početka do kraja.
Skoro socrealistički opisano siromašno djetinjstvo u nekom radničkom kvartu Kopenhagena prethodi razvoju poetskih afiniteta u sasvim nepoticajnom društvenom okruženju. S pjesničkom afirmacijom stižu i promašene ljubavne veze i brakovi sa sasvim pogrešnim muškarcima, i na kraju dolazi mučna slika zavisnosti od opijata s kojom pjesnikinja jednostavno nema snage da se izbori.
Možete da čitate ovu knjigu ako vam se čini da ste previše dobro raspoloženi, ili ako teba da idete na sahranu nekome za kim ne žalite, a treba da izgledate ožalošćeno. Za tako nešto bila bi idealna.

Vidiš, za "Begune" nekako tada kad sam je uzela nisam imala strpljenja. Delovala mi je konfuzno i pretenciozno. U moju odbranu, tada sam bila trudna i to na početku kada od mučnine i povraćanja i hormona nisam znala gde udaram. Nije bila knjiga za tada. Kad pročitam ovako fino kad napišeš, onda moram da joj dam drugu šansu :D
 
Nego meni treba pomoć drage drugarice @lamar
Čini mi se da si ti pre nekog vremena čitala, a posle i drugi sa foruma (možda @Mrs.Bi :think:) roman koji ti se mnogo dopadao a reč je o nekoliko generacija porodice u Kairu tokom nekog dužeg vremena. Koja je to bila knjiga?
E sad i mene zanima koja je to bila knjiga. Ja kao i Rayela volim romane-sage o porodicama, ali to u Kairu mi nije poznato. O Kairu sam čitala samo Igre karata u Kairu, ali to nije o generacijama, nego o položaju žena. A o generacijama i porodicama sam u poslednje vreme čitala fenomenalne Dvore od oraha, Jergovića i Semper idem, Lebovića. Ne znam koja mi je bolja. Nisam ti odgovorila na pitanje, ali prosto volim da se setim nekih knjiga. Jer sve manje nailazim na knjige koje mi se dopadaju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top