Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Početak bune protiv dahija – Svetislav Basara, Dereta 340 str, 8/10
https://dereta.rs/1a7b7e12-be4c-45fa-af2f-5dbfa82bca1b/Pocetak-bune-protiv-dahija.aspx#.XjX8p9ThArg

Ovo je Radina preporuka. Jako mi se svidela. Volim ja Basarine kolumne, ali svojevremeno sam batalila njegovu Famu o biciklistima pa sam bila skeptičlna kako će mi se dopasti neka druga njegova knjga. Vidim da nije bilo mesta bojazni.

NAJNOVIJI BASARIN ROMAN DONOSI NAM SARKASTIČNO - IRONIČNU SAGU O PROKLETSTVU SRPSKOG NARODA...

Obuhvatajući period od Prvog srpskog ustanka do današnjih dana. Prikazivanjem najznačajnijih ličnosti tog perioda (od Karađorđa, Vuka Stefanovića Karadžića, Napoleona, Miloša Obrenovića, preko Nikole Pašića, D. D. Apisa, pa sve do Dobrice Ćosića, Đilasa, Miloševića, Koštunice, Đinđića i Tadića) i karikiranjem njihovih usuda i sudbina, Basara nam na lucidan način nudi katkad dramatično bolne, a katkad urnebesno duhovite odgovore na pitanje zašto smo ovakvi kakvi smo, kako se to vidimo mi, a kako nas vide drugi, zašto nas Evropa i svet neće iako više od tri veka sanjamo taj isti san...

Basara će vas naterati da se nasmejete kolektivnoj srpskoj i svojoj ličnoj tragediji... I da se dobro zamislite šta uraditi sa svojim životom u ovoj i ovakvoj Srbiji, viševekovnoj Zemlji Dembeliji...“

Ner bih imala šta da dodam ili oduzmem ovoj Deretinoj recenziji... Osim.
Osim primedbe da je deo o turskim vremenima (koji čini oko ¾ knjige) daleko maštovitiji i „književniji“ od ostatka knjige koji nekako suvoparno govori o periodima bližim današnjem vremenu.
Можда би те интересовао и Атлас псеудомитологије, где Басара одговара на Љушићеве оптужбе да је изврнуо историју. Љушић се баш био примио... :)
 
To što Basaru interesuju pitanja društva i istorije nije moralo da bude problem, ali on je s godinama izgleda poželio da postane pristupačan sve široj publici, iscrpljivao se u kolumnističkoj dnevno-političkoj efemeriji i, konsekventno, udaljavao se od ozbiljne književnosti.
Možda sam snob, ali ja ne volim kad pisci pišu za novine. Oni bi trebalo i sami sebe da doživljavaju kao elitnu vrstu i da se trude da pišu stvari koje će imati neku vrijednost i za 100 godina, a ne kolumne koje će za sedam dana valjati samo za kore od krompira.
 
Paaa dobro veče svima :zkez:

Rekla sam da neću da zabušavam, ali eto, desilo se :lol:

Nisam se pretrgla što se čitanja tiče i uglavnom sam čitala lagano štivo, a nastaviću lagano i ubuduće :zkez:

1. Praporci u snijegu (Sara Morgan) - ljubić neki tralalajka ali svidelo mi se što ima veze sa snegom planinom:lol:
2. Ledeni zmaj (Džordž R.R. Martin) - bajka koja se čita za pola sata i dobra je knjižica
3. Poslednje ljubavno pismo (Džodžo Mojes) - ljubić; onako, šta znam...
4. i 5. Askanio i Kapetam Pamfil (Aleksndar Dima) - Dimu volim tako da su mi ove dve bila sasvim dobre

Ova dva meseca su mi proletela (ne znam kako vama..), ništa ne stižem.. Izvuče mi se dan a nekad ne znam da kažem na šta mi je vreme otišlo.. Ali sad kad bude lepo vreme gledaću da što više budem napolju i da se družim i ako uspem otputujem negde.

Tata dobio pre neki dan za rođendan Handkea, ali nisam stigla ni da vidim o kojoj se knjizi radi (to mi se pre nije dešavalo:zeek:).

Nadam se da ste svi dobro, a trebaće mi malo vremena da iščitam šta ste sve pisali:)
 
I ja sam juče pročitala jednu tralalajku: Bridžit Džons i beba, Helen Filding. Ista luda Bridžit, pa još trudna, isti zapleti sa Markom i Danijelom, ne zna koji je otac. Svi ti nastavci, kako filmova, tako i knjiga su, što dalje sve gluplji. Ne mislim samo na Bridžit Džons nego na sve. Ali, opet, ona je slatka na neki način, pogotovo ako ne gledam onu Rene Zelveger. Nešto mi nije po volji.

Pročitala sam i par priča, malo pročitala, malo više preletela pogledom, iz zbirke Ane Vučković, Plišani soliter. I sve vreme su mi na pameti bile dolecitirane quentinove reči o ovogodišnjem dobitniku NINove nagrade Saši Iliću. Sve može da se primeni.
mnogi pisci njegove generacije, uglavnom se samo razmeće pretencioznim muzičkim ukusom....

...samo gomila opštih mjesta i klišea.

... da je život prekratak da se pročitaju i sve dobre knjige.
 
To što Basaru interesuju pitanja društva i istorije nije moralo da bude problem, ali on je s godinama izgleda poželio da postane pristupačan sve široj publici, iscrpljivao se u kolumnističkoj dnevno-političkoj efemeriji i, konsekventno, udaljavao se od ozbiljne književnosti.
Možda sam snob, ali ja ne volim kad pisci pišu za novine. Oni bi trebalo i sami sebe da doživljavaju kao elitnu vrstu i da se trude da pišu stvari koje će imati neku vrijednost i za 100 godina, a ne kolumne koje će za sedam dana valjati samo za kore od krompira.
Dobra opaska.
 
Jao, ja tako Pavica.
Ne bih ti uzela nesto njegovo da citam pa makar... jedino bas da sam na pustom ostrvu z;)
Ja skoro pročitala Kutiju za pisanje. Čitala moja ćera, pa rekoh i ja da pročitam. Nije tako loše, mada, ne volim baš taj stil. Volim bre radnju, kad pročitam da znam šta sam pročitala.
Juče sam kupila novog Bakmana, Uznemirene ljude. Odnese komšinica da čita, ja za vikend nisam tu.

PS Kventine, u subotu sam u Sarajevu. Uplatila sam vikend za muža i mene, 6. marta nam je godišnjica. Mogli bi da se vidimo ako ponovo ne ideš kod tašte... :D
Nego, padaće kiša, kako i uvek kad mm pođe negde sa mnom... :cepanje:
 
Ja skoro pročitala Kutiju za pisanje. Čitala moja ćera, pa rekoh i ja da pročitam. Nije tako loše, mada, ne volim baš taj stil. Volim bre radnju, kad pročitam da znam šta sam pročitala.
Juče sam kupila novog Bakmana, Uznemirene ljude. Odnese komšinica da čita, ja za vikend nisam tu.

PS Kventine, u subotu sam u Sarajevu. Uplatila sam vikend za muža i mene, 6. marta nam je godišnjica. Mogli bi da se vidimo ako ponovo ne ideš kod tašte... :D
Nego, padaće kiša, kako i uvek kad mm pođe negde sa mnom... :cepanje:

A kako da se vidimo kad se tebi sviđa kako piše Saša Ilić? Zezam se, naravno, ali imam neke obaveze ovaj vikend, nažalost.
Fino se vi provedite, mada ne znam baš šta da vam preporučim po ružnom vremenu u Sarajevu. Ako tražiš knjige, solidna knjižarica je Buybook, od tržnog centra BBI prema obali Miljacke.
 
A kako da se vidimo kad se tebi sviđa kako piše Saša Ilić? Zezam se, naravno, ali imam neke obaveze ovaj vikend, nažalost.
Fino se vi provedite, mada ne znam baš šta da vam preporučim po ružnom vremenu u Sarajevu. Ako tražiš knjige, solidna knjižarica je Buybook, od tržnog centra BBI prema obali Miljacke.
Znala sam da od susreta nema ništa, nego, nada poslednja umire... :D Ma, kakva kupovina knjiga, ja sam već nakupovala sve što sam želela i sto nisam. :D
Danas stiglo i Vreme čuda. Sad, kad sam komlpletirala Pekića, mogla bih i da ga pročitam. Duša me boli za ono Zlatno runo, zatrpano, a evo, stiže mi nova jubilarna nagrada na jesen... :cepanje:

Огради се! Нисмо сви овде инфериорни у односу на Квентина што се квалитета литературе тиче. :kafa:
Neka zvučim i neskromno, ali ni ja se ni pred kime ne osećam inferiorno kad je književnost u pitanju.

Pojedini nikad neće shvatiti šalu. :think: Na ovoj temi smo se nekad svi razumeli, bili smo kao jedno. Bili smo kao kod svoje kuće. Kome se nije dopadao naš način, imao je dole desno, iza ćoška, mesto da se istakne... Ovde smo svi bili jednaki, iako različiti. Vremena se menjaju, ljudi takođe. Ja sam stara da se menjam, izvinite ako sam nekog uvredila, a izgleda da jesam. Ima ovde još superiornih pa se ne javljaju, valjda iz pristojnosti. Znaju oni da mi znamo koliko vrede. Pozdrav. :ortaci:
 
Rado,
kad si vec pomenula Zlatno runo, u knjizi koju sam citala (Tajne slavnih Srba) a i u ovoj koju sad citam (Čuvarkuće - udovice pisaca) pise da je Pekic Zlatno runo prekucavao cak 7 puta i da mu je to bila omiljena knjiga
za razliku od publike koja je vise volela Besnilo.
Cini mi se da je Pekic bio pomalo control freak i perfekcionista, sta god je radio cinio je to bas temeljno, nekad cak i previse rekla bih....Dok su ziveli u Londonu, imali su malu bastu iza kuce, i on je pokupovao sve moguce knjige o bastovanstvu, plevio biljke, sredjivao, imali su i staklenik..Jedno vreme, kad su bili u finansijskoj krizi, mislili su (on i njegova zena) da se bave cak i prodajom rasada.
Koliko je isao u detalje govori i pravo upustvo koje je ostavio prijateljima kad su posecivali njegovu kucu u Londonu. Tu za skoro svaku sobu, telefon, itd, imaju detalji gde se sta nalazi (posebno u njegovoj radnoj sobi) i kako se koristi..Dok sam citala to uputstvo sve mi se pobrkalo u glavi - toliko je detaljno. Sacuvala ga je njegova supruga i dala autoru knjige Aleksandru Djuričiću
 
Znala sam da od susreta nema ništa, nego, nada poslednja umire... :D Ma, kakva kupovina knjiga, ja sam već nakupovala sve što sam želela i sto nisam. :D
Danas stiglo i Vreme čuda. Sad, kad sam komlpletirala Pekića, mogla bih i da ga pročitam. Duša me boli za ono Zlatno runo, zatrpano, a evo, stiže mi nova jubilarna nagrada na jesen... :cepanje:




Pojedini nikad neće shvatiti šalu. :think: Na ovoj temi smo se nekad svi razumeli, bili smo kao jedno. Bili smo kao kod svoje kuće. Kome se nije dopadao naš način, imao je dole desno, iza ćoška, mesto da se istakne... Ovde smo svi bili jednaki, iako različiti. Vremena se menjaju, ljudi takođe. Ja sam stara da se menjam, izvinite ako sam nekog uvredila, a izgleda da jesam. Ima ovde još superiornih pa se ne javljaju, valjda iz pristojnosti. Znaju oni da mi znamo koliko vrede. Pozdrav. :ortaci:
Žao mi je što su naši postovi zapretili da razore skladnu zajednicu okupljenu na ovom delu foruma.
Ujedno se izvinjavam što nisam shvatila vaše interne šale, pa sam stoga ispala nepristojna.
 
Kada je čitanje u pitanju ni pred kim se ne osećam inferiorno. Nikome se ne pravdam ni šta ni zašto nešto čitam.
Jednostavno čitam šta god mi je volja. To je ujedno možda najslobodnija oblast u mom životu.

I sve to bez ikakvog ustručavanja delim ovde sa vama. Kome se sviđa-sviđa kome se ne sviđa ništa strašno.
Na ovoj temi je uvek bilo raznih čitalaca. I to je ono što me je uvek radovalo i zbog čega ovde uvek rado dođem.
Bukvalno SVAKO na ovoj temi me je inspirisao da nešto pročitam.
Sigurno ne bih imala ovako raznovrsno čitalačko iskustvo i raznorazna saznanja iz oblasti književnosti da nije svih vas :cmok: :D
Meni ova tema zaista puno znači i uvek se sneveselim kada dođe do nekog nepotrebnog nerazumevanja :(

A sada da podelim sa vama šta sam čitala :)
 
Kuća – Ivana Đilas, Booka 180 str, 7/10
https://www.delfi.rs/knjige/125040_kuca_knjiga_delfi_knjizare.html


Samo sam je „ovlaš“ pročitala.
Meni je smetalo ono što verovatno nikome drugome ne bi.

A to je, što je ova knjiga meni zaličila na Luovog Doplera.
I nije meni smetalo što ova knjiga liči na tamoneku knjigu, već to što mi je sve vreme smetala činjenica da se u Sloveniji živi makar slično ili prividno slično kao u Norveškoj. A kod nas :roll:
E, to nisam mogla da prevaziđem pa je nisam ni pročitala onako kako se knjiga čita.
 
Ја читам поново Гомбровичев Дневник. Изванредна књига, мада се са неким његовим виђењима не слажем.
Антигона, шта ти читаш?
Три књиге могу да издвојим које су ме протеклу деценију-две излуделе (ако тако може да се каже), које су по мом укусу:

Дневник, Витолд Гомбрович
Јемељан Пугачов, Вјачеслав Шишков
Књига неспокоја, Фернандо Песоа
(Редослед је произвољан.)
 
Pročitao sam, po preporuci sa foruma, od Rajele, konkretnije, Knjigu dokaza Džona Banvila. Od ranije volim Banvilove knjige, tako da mi i nije trebalo neko naročito nagovaranje, više podsjećanje na to koliko je Banvil dobar pisac.

U pitanju je ispovjest ubice u formi neupotrebljenog iskaza pred sudom. Vidim da su neki kritičari knjigu poredili sa Strancem i Zločinom i kaznom, ali mene Banvilov pripovjedač najviše podsjeća na Nabokovljevog Hamberta. Nije u pitanju isti zločin, pa ni karakter počinioca, ali Fredi Montgomeri je, kao i Hambert, obrazovan, sofisticiran nepouzdani pripovjedač sa istančanim osjećanjem za jezik.

Knjiga mi se izuzetno dopala. Banvil majstorski crta Fredija kroz ono što ovaj govori o svom životu, ali i kroz način na koji to govori. Rezultat je savršen portret ljudskog bića, sa svim složenostima i protivrječnostima. Čitalac se sasvim približi Frediju, počne da ga shvata, ali za Banvila bi bilo prejednostavno da napiše knjigu koja pobuđuje saosjećanje sa ubicom. Impresivnije od toga, knjiga plaši time koliko ubica može biti sličan bilo kome od nas.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top