Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Evo i mene. Po običaju neka gužva ali čitam pomalo. Na poslu puno posla tako da budem prilično umorna ali uspem da se sastavim i da čitam. Loše vreme me ometa da skitam koliko bih htela. Još nisam bajs vozila ove godine. Nisam mogla fizičku aktivnost da imam neko vreme, i to znači da ni na ples nisam išla, pa tako ni bajs nisam mogla da vozim. Nadam se da ću uskoro da se vratim onome što mi prija. I ubi me ovo vreme. Prethodnih dana sam spavala satima kad dođem kući s posla. Kao da me je neko maljem opalio. Krivim nizak pritisak za to.

Kao što rekoh, čituckala sam. Završila sam Daleko od razuzdane gomile Tomasa Hardija ali mi je nekako bila dosadna. Pa sam čitala Iskupljenje Olafa Olafsona koja mi takođe nije bila nešto. Na momente mi je bila ok, a na momente me je nervirala. Imam i Restauraciju, možda bolje prođe od ove. Da razbijem ovaj niz dosadnih mi knjiga, uzela sam čiklit (Moj ne tako savršen život od Sofi Kinsele) i ništa posebno nije, jer su prve njene knjige daleko bolje. I sad sam završila Tajnu beležnicu Fride Kalo koja mi se dopala. Priča o Fridi Kalo plus recepti. Za razliku od promašaja koji su bili aktuelni neko vreme, ova mi se dopala.

U busu čitam Senku onoga što smo bili Luisa Sepulvede i ok je zasad. Vučem je evo, skoro čitav mesec, ali ne uspevam da čitam u busu a nešto mi nije dopala šaka kod kuće da je čitam. Ne znam zašto. Nadam se da ću je ovog vikenda završiti (tanka je, ne znam šta mi je:lol:) Starac koji je čitao ljubavne romane, takođe Sepulvedina knjiga, mi je isto bila ok, i za nju preporuka ako nekog zanima. Čitala sam je pre par godina.

Neko je pomenuo Semper idem skoro. Jedna od najboljih knjiga koju sam čitala poslednjih godina. Što bi Lamar rekla 11/10:D

Sledeće nedelje sam na odmoru, ali imam da pozavršavam neke stvari i ako uspem da čitam biće super. Odgledala sam sve sezone serije Suits i sad čekam leto za poslednju sezonu. Mislim, ko zna kad će te nove epizode moći da se gledaju, ali nadam se da će brzo po objavljivanju. A ja pratim i Masterchef US i to sad počinje da se prikazuje tako da ću i time da odmaram mozak.:D
 
18.VII 1825.
Накаради су долазили занимљиви гости [Кјухља једно време становао код њих, Гречових]: Дељвиг, барон и Одојевски – тако љубак да се не може исказати. Причали, причали, никад краја. На једвите јаде отишли у шетњу. Како се Одојевски смеје! Изгледа да сам данас заљубљена у њега. Ах, Alexandre, Alexandre!

20.VII 1825.
Испаде да ме Накарада све досад није упознао. Јуче ме назвао Сузаном – а њој је десет година. Данас ме срео у парку па ме пита јесам ли одавно допутовала из Петрограда [а данас је Санкт-Петербург!]. Ја му кажем: ''Одавно''. – ''Чудно – вели он – Марија Александровна, да се до сада нисмо видели.'' Поклонио се и продужио. Неотесанац будаласти! Занимљиво: каква Марија Александровна?

18.VIII 1825.
Накарада нам је јуче читао ''Пешчаног човека'' од Хофмана [јел' читао неко, Пескар?]. Веома страшно. Он добро чита, мада замуцкује и говори отегнуто. Сву ноћ нисам могла ока склопити од страха. Кад је добар, Накарада целу кућу забавља, данас је много причао о путовањима. Тетка Елиз је данас чак рекла да је он, изгледа, добар човек, мада луцкаст.

(Тињанов: Кјухља)
 
Evo i mene. Po običaju neka gužva ali čitam pomalo. I ubi me ovo vreme. Prethodnih dana sam spavala satima kad dođem kući s posla. Kao da me je neko maljem opalio. Krivim nizak pritisak za to.

Neko je pomenuo Semper idem skoro. Jedna od najboljih knjiga koju sam čitala poslednjih godina. Što bi Lamar rekla 11/10:D

Sledeće nedelje sam na odmoru, ali imam da pozavršavam neke stvari i ako uspem da čitam biće super. Odgledala sam sve sezone serije Suits i sad čekam leto za poslednju sezonu. Mislim, ko zna kad će te nove epizode moći da se gledaju, ali nadam se da će brzo po objavljivanju. A ja pratim i Masterchef US i to sad počinje da se prikazuje tako da ću i time da odmaram mozak.:D
Vreme je baš teško. Svaki dan promena. I više puta u toku dana. I ja sam rekla da, kad bih išla na posao, morala bih da prespavam celo popodne, tj. veče. A onda muke sa saobraćajem u Bgd. Ja stalno svuda kasnim, jer nikako ne mogu da se naviknem da mi sada treba mnogo više vremena nego ranije za iste relacije.
I ja sam počela da čitam Semper idem. Hvala Bodrijaru za link :hvala:. Odmah mi se svidela, ali pošto je to četvrta knjiga koju čitam uporedo, nije mi prioritet. Prvo čitam Aleksandrijski kvartet. Pri kraju sam trećeg dela, sve je bolja i bolja, ali o konačnim utiscima kad sve završim. Pa onda na kindlu čitam Osetljiva ravnoteža, indijskog pisca komplikovanog imena. Ali pošto mi je kindle težak da ga nosim kad idem u skitnju, da čitala samo u busu, ubacila sam u telefon Semper idem. A na kompu i telefonu slušam audio knjigu Sašenjka, Sebaga Montefjorea. To sam najviše zapostavila.
Sinoć sam gledala Veliku dramu u Narodnom pozorištu. To pominjem samo zato što se sećam da nam se naša stara drugarica Kerefeka svojevremeno pohvalila kad je to uspela da pogleda jer je jako želela. Ja nisam baš toliko, ali se rado sećam Kerefeke. I baš me zanima kako je, šta radi, šta čita. Ne verujem ni da nas prati izdaleka, pogotovo od kad je promenjen izgled. Ali eto, volim da se setim nekih dragih virtuelnih ljudi.
 
Kao što rekoh, čituckala sam. Završila sam Daleko od razuzdane gomile Tomasa Hardija ali mi je nekako bila dosadna.

Tes je zanimljivija knjiga, ali je jos "deblja". Tesko je danas u dvajesprvom veku citati knjige 200 godina starije.
Meni nije, ja bas u njima uzivam, ali svakako da to nekako bas i nije "normalno" ;)
Ja zapravo i ne citam nove knjige, ili ih citam preko onog "organa". Pomislim da toliko starostavnih knjiga
nisam procitala i onda me prodje volja za novim, lepim, politicki koretnim autorima.
 
Kerefeka.
Nešto pre promene izgleda ovog našeg sastajališta sam se setila Kerefeke, nešto me je asociralo na nju.
Odem, pogledam njen profil i vidim da nije posetila Krstaricu oko godinu dana.
Sve nas je manje. A nije ni čudo.
 
Jao, meni istina nešto slabije idu te "starostavne" knjige.
A onda mi bude krivo, jer sve mislim da su to bolje (uslovno rečeno) knjige od ovih današnjih.
Ali tako je kako je.
Zato se uvek obradujem kada mi se desi da pročitam nešto staro a da me to istinski zaokupi.
 
Саша [Одојевски, сад Кјухља станује код њега] се мало задржавао код куће, био је, по обичају, заљубљен у неког и једнако је ишао у посете. Кад би се ноћу вратио, дизао је Виљема из кревета и причао, расправљао без краја, с таквим изразом као да ће, ако сачека до јутра, страдати због тога светски поредак. Једва је напунио двадесет две године, а животне залихе било је за једно двеста година. Био је песник и писао је звонке и лаке стихове, ишли су му од руке, друкчије него код Виљема, који је понекад целе ноћи капао над њима. Саша би се замислио, очи би му постале тамније, почињао би да корача из једног угла у други, да полако диригује десном руком, онда би присео, седео тако око пола сата и трчао Виљему да му прочита нову песму. Виљема је зближавала са Сашом и љубав према Грибоједову. Грибоједов је падао рођак Саши, и Саша га је од малих ногу волео и прибојавао га се.
- Схваташ ли – колико је у њему дрскости. Једном је у позоришту, у мом присуству, управника полиције малтене идиотом назвао. Овај ни реч није могао да каже у одговор – тако је то све на фин начин било речено.
Тињанов: Кјухља (Роман о Пушкину)

Је ли читао неко Грибоједова? Препоручујем га: Невоља због памети или у хрватском преводу Тешко паметном.
 
Kerefeka.
Nešto pre promene izgleda ovog našeg sastajališta sam se setila Kerefeke, nešto me je asociralo na nju.
Odem, pogledam njen profil i vidim da nije posetila Krstaricu oko godinu dana.
Sve nas je manje. A nije ni čudo.
Tje nestanemo uskoro:D
Menjamo se, menjaju se ukusi, Rada saboterka:D i ne zalazi vise ovde, ja citam, ali se
javljam samo kad pomislim da bi procitana knjiga i nekome ovde bila zanimljiva, ali
je sve manje takvih knjiga. Izmedju dva "Oblomova" citam neke trilere, onda se vratim
na kao ozbiljne knjige, a stigla sam dotle da pocinjem da citam knjige koje sam nekad i citala.
Sada citam Kontrapunkt zivota ( Aldos Haksli), dopao mi se i prvi put, sada ga citam drugacije
i jos vise mi se dopada.
Engleski salon s pocetka proslog veka, prazna naglabanja, besmislene konverzacije, a opet
citalac shvata da ti mucenici ( glavni junaci, pretezno junakinje) muku muce sa modernim
vremenima, a vreme je bilo takvo da u salonima bivaju i salonski fashisti, mizantropi,
lajt verzija nacionalista, "kontrtapunktira" ih biolog svoijim socijalistickim svetonazorom.
 
Најзад су се татица и Накарада посвађали! И то због литературе. Говорили су о Катенину и Грибоједову. Татица их изгрдио на пасја кола. Накарада побледео и задрхтао, рекао да татица у литератури не разуме ништа даље од Карамзина* и граматике [Греч је био граматичар]. Татица се увредио, па му каже да он, може бити, и не разуме даље од Карамзина, али да се Накарада још није макнуо даље од Державина [велики руски песник, Пушкин га сматрао својим учитељем]. Накарада је на то казао да он већу похвалу и не жели...
(Тињанов: Кјухља)

*Познати историчар и књижевник. То је онај кога помиње Довлатов у роману Кофер:

Пре двеста година, историчар Карамзин је боравио у Француској. Руски емигранти су га питали:
- Шта се, у две речи, дешава у отаџбини?
Карамзину нису биле потребне ни две речи.
- Краду – одговорио је Карамзин
Заиста, краду. И из године у годину , све жешће.
(Сергеј Довлатов: Кофер)
 
U (s)vezi ovih trilera bila bih slobodna da preporucim zaista ( opet za moj ukus, a ukus za ovaj vid knjizevnosti,
ako je to knjizevnost uopste zaista je ostar i britak kao sablja) jednu genijalnu englesku spisateljicu na koju sam
se kao na drogu navukla.
Minette Walters

Nadam se da ima nekih prevoda jer je autorka stvarno em neustrashiva em uporna,
potpuno je drugacija od mejnstrima, nema patologa, raskomadanih leseva, serijskih ubica,
kod nje sve ide polako, slucajevi su stari i 50 godina, knjige su spikovane sa novinskim
clancima, onda malo neke beleske iz sudske hronike, a sve to nekako genijalno
povezano sa statusom zrtve, jos vise sa statusom navodnog pocionioca, a ovaj drugi
bas kod citaoca izaziva simpatije jer je nesrecnik, tu i tamo i malouman i onda se na recimo
500 stranica odvija radnja u kojoj citalac ne zna da li vise sazaljeva zrtvu ili ubicu
 
Стизала су писма од ''дечака'' – од Виљема и Мишењке. Мишењка је у изгнанству, у Сибиру – Виљем... ни мајка, ни сестра не знају где је Виљем. На његовим би писмима сваки пут неко брижљиво избрисао име места и густом бојом замазао штамбиљ.
Онда су се обе удовице на цео дан закључавале – од деце. Деца су трчала, скакала, чинила несташлуке. Митјењка би дуже престајао код врата и трудио се да чује шта бака и мати разговарају. Али оне су тихо говарале; и њему би брзо досадило стајање пред вратима.
Где је Виљем?
Нико не зна. За све друге се зна где су и шта је с њима – једино за Виљема и још за једног - Батенкова – нико ништа не зна.
Писма његова стизала су као са морског дна.
[...]
Мајка је знала да се пријатељи брину о Виљему, да Саша Грибоједов, који заузима важан положај на Истоку, већ одавно ради на томе да Виљем буде пребачен на Кавказ, да Саша Пушкин, који је сада на двору, намерава да говори с царем о Виљему, да само чека згодну прилику, и радо је веровала сваком гласу како Виљема могу сваког часа пребацити на Кавказ – па и овамо, у село.
Тињанов: Кјухља

До сада никакав коментар. Сигуран сам да ће се наредни цитат женском свету свидети.
 
Poslednja izmena:
Pročitala sam savršenu knjigu, Beogradski trio Gorana Markovića. O Golom otoku je. Bi, ti je obavezno nabavi, pošto si poslednja čitala Aleksandrijski kvartet. Radi se o Lorensu Darelu i njegovom boravku u Beogradu kao obaveštajcu...
 
:D
20190603_185429.jpg
 
Nastavnice, nisi pazila na času. Ja i čitam Aleksandrijski kvartet jer sam se zainteresovala za Darela dok sam čitala Beogradski trio. I mogu odmah javno pod punom ličnom i krivičnom odgovornošću da izjavim da mi je Goran Marković pružio mnogo više zadovoljstva i uživanja nego Darel. U čitanju, naravno.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top