Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Bravo, Elefteria.
Ja sam se svojevremeno mučila sa Imenom ruže. A to je ipak zanimljivo, krimić, pa očekuješ rasplet. Još sam i film gledala pre čitanja. Ali mu je stil nekako težak, ne može mnogo da se pročita odjednom, bar ja nisam mogla, tako da nisam nikad poželela da čitam još nešto.
 
Pa uzeces drugi put Linejna.

Ja sam uzivala uz Shusaku Endo-ovu knjigu "When I whistle" tj "Kad zviznem" ili vec kako je prevedena kod nas. Glavni junaci su otac, sredovecni Japanac koji s eposle slucajnog susreta sa skolskim drugom seca svoje mladosti i najboljeg druga, i sin, lekar karijerista opsednut uspehom po svaku cenu. Desava se nekih dvadesetak godina posle zavrsetka II sv. rata. Jedna od lepsih knjiga iz tog kraja sveta koje sam procitala ove godine.
 
Bravo, Elefteria.
Ja sam se svojevremeno mučila sa Imenom ruže. A to je ipak zanimljivo, krimić, pa očekuješ rasplet. Još sam i film gledala pre čitanja. Ali mu je stil nekako težak, ne može mnogo da se pročita odjednom, bar ja nisam mogla, tako da nisam nikad poželela da čitam još nešto.
Ja sam pokušala da čitam Ime ruže, mislim da je bila knjiga iz biblioteke novosti.
Jedva čitljiva, margine skoro nepostojeće, slova sitna, redovi zbijeni... da je štampa bila normalna, tema mi se čini vrlo zanimljivom.
Al tematski, jedna od najtežih knjiga mi je Salman Ruždi i Satanski stihovi. Konfuzno i meni nekako neuklopljeno, nezaokruženo. Baš me namučila.
 
Ipak, najsmarackija knjiga od svih smarackih knjiga je "Zovem se crveno", definitivno bez premca. Covek je uspeo da me ubije posle 10 strana i natera da odustanem sto nije lako.
Meni je to bila jedna od dražih knjiga. Iako se ponavlja, priča isti događaj iz ugla više likova, uživala sam u svakom slovu.
Većini je Čudan osećaj u meni dobra knjiga, dok je ona recimo mene smorila opasno.
 
Evo ideje

biblioteka u wc-u.jpg
 

Prilozi

  • biblioteka u wc-u.jpg
    biblioteka u wc-u.jpg
    74,9 KB · Pregleda: 6
Meni je "Mavrov poslednji uzdah" bio pesma u odnosu na "Praško groblje", mada nije ni on laganica. "Zovem se Crveno" sam davno počela, pa batalila, ali se ovog meseca bacam na Dževdet-bega, napokon.
Ove godine imam malo favorita, kad razmislim. Čitala sam Stouna, Singera, Strindberga, Hemingveja, nekoliko trilera i dve-tri limunade... Jedino mi se Stoun izdvojio kao prijatno iznenađenje. Doduše, imam još fore do kraja godine da me neki roman "oduva".

- - - - - - - - - -

E, i "Slepilo" Saramagovo je ostavilo utisak.
 
Meni je "Mavrov poslednji uzdah" bio pesma u odnosu na "Praško groblje", mada nije ni on laganica. "Zovem se Crveno" sam davno počela, pa batalila, ali se ovog meseca bacam na Dževdet-bega, napokon.
Ove godine imam malo favorita, kad razmislim. Čitala sam Stouna, Singera, Strindberga, Hemingveja, nekoliko trilera i dve-tri limunade... Jedino mi se Stoun izdvojio kao prijatno iznenađenje. Doduše, imam još fore do kraja godine da me neki roman "oduva".

- - - - - - - - - -

E, i "Slepilo" Saramagovo je ostavilo utisak.

Kakav je Strindberg, sta si od njega citala i sta preporucujes?
 
Kupila sam danas novog Hoseinija, Molitvu moru. Ima pedesetak strana, ilustrovanih, teksta toliko da sam je pročitala za bukvalno 6 minuta. Ne znam u šta da je svrstam, u poemu možda. Posvećena je trogodišnjem sirijskom dečaku koji se udavio prilikom pokušaja da izbegne iz zemlje. Haled Hoseini je ambasador dobre volje UNHCR-a, pa cenim da je novac od knjige namenjen izbeglicama.
 
Po mom mišljenju Hoseini je solidan pisac, politički motivisan, svojim boljim životom blago uslovljen, zapadnom publikom uljuljkan ali ipak je solidan pisac.

Uskočila sam na tren da bih vam kazala da sam pomislila na vas. Dobila sam na poklon knjigu o biblioteci.
I mnogo mi se dopada!
Zove se Pisac u svom raju, radi se o znamenitim bibliotekarima odevenim u još znamenitije pisce. Predgovor je šarmantno napisao Ljosa a prvi radnik biblioteke je Borhes. Tu su priče o raznim piscima koji su neki period života proveli izmedju zidova biblioteka. Prekrasni delovi su posvećeni braći Grim, Solzenjicinu, Luis Kerolu pa čak i Stiven Kingu koji je takodje u jednom momentu radio u univerzitetskoj biblioteci.
Slatko i zabavno...

Volela bih i da preporučim poklon za neke klince, ide vreme praznika pa je možda zgodno. Kod nas su prevedene medene slikovnice o Peci. Peca je mali, francuski psić koji voli muziku. On tako seta pariskim ulicama, ušeta u Operu, u cirkus ili bilo gde slicno. U pitanju su muzičke slikovnice sa pravom, klasičnom muzikom iz opera i simfonija, ilustracije su predivne, kada Peca, na primer, čuje na sceni opersku pevačicu kreće prava arija Kraljice noći...izdanje je Kreativnog centra a moj favorit je Peca voli Mocarta iako su sva izdanja divna.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top