Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Evo vam tog Simona Lelica (ne engleskom)

A Thousand Cuts
http://download.library1.org/main/6...imon Lelic-A Thousand Cuts-Viking (2010).epub

The Facility
http://cloudyfiles.me/czlpvpufvopu

I još neke njegove:

The New Neighbors
https://dailyuploads.net/e3zo6b97nwyw

The House
http://www101.zippyshare.com/v/z0XGgvfN/file.html

The Child Who
https://filescdn.net/gidfkgfyy4od

Sad hoću i meni da se žene zahvaljuju. :hahaha:

E tačno sam znao Brosnane, da si ljubomoran na mlađeg i zgodnijeg DiCapria :cool:
 
.
...ја сам само изнео сумњу...

I ja sam samo iznela sumnju, a sve sam uverenija da je opravdana.
Ne možeš ti mene da isprovociraš kolko ja mogu da uzvratim.

I, da prekinemo. Mnogo ti bolje stoji ona faza kad pišeš o knjigama.
Ajd ćao :cao:

- - - - - - - - - -

Vidiš ti te kavaljere koji se nadmeću ko će više knjiga (linkova) da nam ponudi. :andjeo::cvet:

Kavaljeri se izdaleka poznaju... :heart2: (baš kao i nekavaljeri).
 
Vidiš ti te kavaljere koji se nadmeću ko će više knjiga (linkova) da nam ponudi. :andjeo::cvet:

tmg-article_default_mobile.jpg
 
I upecah se u mrezu lopova.
Ne znam kako mi je to uspelo.
Htela sam da daunlodujem Nove susede i nakacise mi se na racun.
Nadam se da sam stopirala ovaj lopovluk i da mi nece skidati dva puta nedeljno po 200 dinara za igranje nekih igara.
Cuvajte se kada skidate el. knjige!

- - - - - - - - - -

To samo meni moze da se desi. :(
Brate mili, sta san Bogu zgresila???
 
Priča o izgubljenoj devojčici, Elena Ferante. Booka, 486 str. E što volim kad mi ovako "legne" neka knjiga, pa ne mogu da je ispustim iz ruku, a još se potrefi da imam vremena pa je pročitam za nedelju dana.
U istom maniru kao i prethodne tri knjige o genijalnoj prijateljici, zanimljiva, vuče na čitanje da vidimo šta je bilo posle, pre, dalje, u međuvremenu. Istina opet je malkico duža, malo na momente, razvlači i ponavlja, za nijansu previše "šetanja po plaži", što je u drugoj knjizi dozlogrdilo Kamenitoj, pa je odustala. Možda da su šetali po Kopaoniku...
Ovde je akcenat na Eleni, na njenoj porodici, ljubavima, knjigama, karijeri, povratku u rejon i večitom poređenju s Lilom.
Uočila sam i neke nedoslednosti. Ne pamtim baš događaje u knjigama, ali zapamtila sam da je Elena imala loš odnos sa majkom, a sa ocem mnogo bolji. On je podržao da se školuje, dok je majka bila protiv i stalno je grdila što ne pomaže u kući nego samo gleda u knjige, da bi kad je majka umrla (a zbližile su se tek poslednjih dana pred smrt), ona nije znala kako da se ponaša s ocem jer nikad nisu bili bliski. A u stvari, možda u nekim iskusnijim godinama neke odnose i događaje vidimo drugačije nego kad su se dešavali. Isto tako Lila i Elena skkoro uvek imaju drugačije viđenje nekih osoboa i njihovih postupaka. Nekako mi je ova knjiga ozbiljnija od prethodnih. Valjda su prijateljice u zrelim godinama, pa je sve ozbiljnije. U svakom slučaju, nije me razočarala. Daleko od toga.
Možda bude i neki nastavak!?Jeste da su došli do kraja, ali ne bi bila prva koja se posle kraja vrati na početak.
 
Oooo, baš si nam lepo prenela svoje uživanje u knjizi :)
Ja se upravo spremam da uzmem novu na čitanje.
Ubi me glavobolja i alergija ovih dana pa nikako da se latim nove knjige.
Sad si me ovim opisom namamila da pogledam šta mi je na lageru :)
 
E kad si već tu, da ti prijavim da sam stigla i da počnem Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici, kojoj si dala 10. Početak je ok.

Išla sam u grad, a nisam nosila ceger, pa ni Moju prijateljicu, nego kindle, pa sam to izabrala
 
Evo vam tog Simona Lelica (ne engleskom)

A Thousand Cuts
http://download.library1.org/main/6...imon Lelic-A Thousand Cuts-Viking (2010).epub

The Facility
http://cloudyfiles.me/czlpvpufvopu

I još neke njegove:

The New Neighbors
https://dailyuploads.net/e3zo6b97nwyw

The House
http://www101.zippyshare.com/v/z0XGgvfN/file.html

The Child Who
https://filescdn.net/gidfkgfyy4od

Sad hoću i meni da se žene zahvaljuju. :hahaha:

Ma kakav si car o veliki 007 (Pierce)! :worth::worth::worth:

Mnogo ti hvala! Ne znam naravno kad će doći na red za čitanje, ali lepo je imati :D

Uzgred, pročitala sam Beži Zeko, beži najviše zbog tvojih toplih preporuka Apdajka i te tetralogije. Zadovoljna sam što sam je pročitala i svidela mi se na neki intelektualan način na koji mi se dopadaju knjige u kojima cenim stilsku bravuru, višeslojnost poruke i likova, verno preneseno vreme o kojem se govori i/ili u kojem je knjiga nastala. Jedino što sam je čitala u neadekvatno vreme (mada je od proleća neadekvatno vreme maltene za svaku knjigu koje se dohvatim) pa sam je neuobičajeno dugo čitala - mesec dana za knjigu od 350 tečnog stila.
Takođe, mada sam svesna da je Apdajk namerno Zeku pravio kao nekog koga i ne treba čitalac da voli, mnogo me je ali previše nervirao. Kapiram zašto je pisan tako kako je pisan, kapiram komplementarnost njegovog lika i egzistencijalističke teskobe i kontrast u kojoj to stoji u odnosu na ušuškano (malo)građansko društvo Amerike 50ih, ali intelektualno zadovoljstvo što sam sve to prepoznala i razumela nije dovoljno da mi je i uživanje u knjizi bude veliko.
 
Priča o izgubljenoj devojčici, Elena Ferante. Booka, 486 str. E što volim kad mi ovako "legne" neka knjiga, pa ne mogu da je ispustim iz ruku, a još se potrefi da imam vremena pa je pročitam za nedelju dana.
U istom maniru kao i prethodne tri knjige o genijalnoj prijateljici, zanimljiva, vuče na čitanje da vidimo šta je bilo posle, pre, dalje, u međuvremenu. Istina opet je malkico duža, malo na momente, razvlači i ponavlja, za nijansu previše "šetanja po plaži", što je u drugoj knjizi dozlogrdilo Kamenitoj, pa je odustala. Možda da su šetali po Kopaoniku...
Ovde je akcenat na Eleni, na njenoj porodici, ljubavima, knjigama, karijeri, povratku u rejon i večitom poređenju s Lilom.
Uočila sam i neke nedoslednosti. Ne pamtim baš događaje u knjigama, ali zapamtila sam da je Elena imala loš odnos sa majkom, a sa ocem mnogo bolji. On je podržao da se školuje, dok je majka bila protiv i stalno je grdila što ne pomaže u kući nego samo gleda u knjige, da bi kad je majka umrla (a zbližile su se tek poslednjih dana pred smrt), ona nije znala kako da se ponaša s ocem jer nikad nisu bili bliski. A u stvari, možda u nekim iskusnijim godinama neke odnose i događaje vidimo drugačije nego kad su se dešavali. Isto tako Lila i Elena skkoro uvek imaju drugačije viđenje nekih osoboa i njihovih postupaka. Nekako mi je ova knjiga ozbiljnija od prethodnih. Valjda su prijateljice u zrelim godinama, pa je sve ozbiljnije. U svakom slučaju, nije me razočarala. Daleko od toga.
Možda bude i neki nastavak!?Jeste da su došli do kraja, ali ne bi bila prva koja se posle kraja vrati na početak.

Uživam i ja, ali, vikend je period kad nemam puno vremena za to... :(

Nešto sam primetila čitajući ovu knjigu... Ima mnogo aorista, što me podsetilo na pok. Dragoljuba69. On to nije voleo... :aha:
 
Što sporije čitaš duže ćeš uživati. Ja nisam primetila aorist.

- - - - - - - - - -

Ja sam se prethodnih dana bavila lakiranjem postolja šivaće mašine, stare, "nožne" (nije na struju) koju sam nasledila od bake. I sad sam je stavila pored prozora i nadam se da ću imati vremena i volje da malo šijem.
 
Ma kakav si car o veliki 007 (Pierce)! :worth::worth::worth:

Mnogo ti hvala! Ne znam naravno kad će doći na red za čitanje, ali lepo je imati :D

Uzgred, pročitala sam Beži Zeko, beži najviše zbog tvojih toplih preporuka Apdajka i te tetralogije. Zadovoljna sam što sam je pročitala i svidela mi se na neki intelektualan način na koji mi se dopadaju knjige u kojima cenim stilsku bravuru, višeslojnost poruke i likova, verno preneseno vreme o kojem se govori i/ili u kojem je knjiga nastala. Jedino što sam je čitala u neadekvatno vreme (mada je od proleća neadekvatno vreme maltene za svaku knjigu koje se dohvatim) pa sam je neuobičajeno dugo čitala - mesec dana za knjigu od 350 tečnog stila.
Takođe, mada sam svesna da je Apdajk namerno Zeku pravio kao nekog koga i ne treba čitalac da voli, mnogo me je ali previše nervirao. Kapiram zašto je pisan tako kako je pisan, kapiram komplementarnost njegovog lika i egzistencijalističke teskobe i kontrast u kojoj to stoji u odnosu na ušuškano (malo)građansko društvo Amerike 50ih, ali intelektualno zadovoljstvo što sam sve to prepoznala i razumela nije dovoljno da mi je i uživanje u knjizi bude veliko.

E i mene, pa mi je Kventin rekao da i treba da me nervira. Jedva sam ga pročitala. I sad kad je prošlo dve godine čita mi se opet Zeka. A mogla bih i još ponešto od Apdajke. Piše mi u spisku da sam pre 20 godina pročitala Romansa - Venčajmo se. U sećanju mi je kako je Ona išla po kući pred mužem sa viklerom da bi bila lepa za ljubavnika. A možda to i nije iz te knjige.
 
Ja sam se prethodnih dana bavila lakiranjem postolja šivaće mašine, stare, "nožne" (nije na struju) koju sam nasledila od bake. I sad sam je stavila pored prozora i nadam se da ću imati vremena i volje da malo šijem.

I mi smo imali staru, dedinu Singericu, ali smo je razmontirali i napravili postolje za televizor u Palanci. Deda je na njoj šio narodna odela, i tkz. klašnjene pantalone...
 
istorija, Krasuljak, nacionalna i porodična istorija.
Ima jedan (verovatno i više) kafić u Beogradu u kome su svi stolovi od postolja šivaćih mašina, a negde su čak i cele mašine. NIje baš zgodno, nema mesta za čaše i šolje, ali važno je biti originalan.
To je jedno vreme baš bilo popularno.
 
Ragnar Jonason - Snezno slepilo
Izadjoh na kraj sa raznim Hrolfurima, Hlunirima, Ulfurima i Leifurima i ostalim islandjanima :)
U pocetku mi je bila spora i mlaka, ali u jednom trenutku pocinje da bude slozenija i zanimljiva. Iako je po vokaciji triler, nema puno primesa tog zanra niti akcije, nema krvi, nasilja, serijskih ubica itd. vec samo jedan bezazlen "zlocin". Vise moze da se okarakterise kao drama i svojevrsni vodic o malom gradicu na severu malo poznate zemlje, Islanda.
Autor je, poput sunarodnika Alnardura Indridasona, koncizan, nema nepotrebnih informaicja, razglabanja i razvlacanje zarad veceg broja strana.
Podsecala me je tokom citanja na Nevestu iz Mumbaja, valjda zbog atmosfere i zagonetnosti malog mesta i njegovih mestana, gde svi sve znaju i niko nista ne zna.
Dakle, kome se dopadaju knjige Indridasona i Karin Fosum, pretpostavljam da bi mu se dopalo i ovo delo.

Pročitah je i ja. Potpuno si u pravu, početak je spor i mlak, tek oko 80-e strane počinje nešto konkretno da se dešava, a knjiga ima 230, barem ova elektronska verzija. Bome sam se nosila mišlju da odustanem. Kasnije se ubrza i onda ide. Sve u svemu, solidna priča. Ne ostavlja bez daha, ali je sasvim ok za triler. Pohvaljujem kraj, on je možda i najbolji, obzirom da često pisci trilera solidno vode priču do kraja i tu umesto kreščenda naprave jedno puf i upropaste knjigu skroz. Ovde to nije bio slučaj.

- - - - - - - - - -

Ja sam se prethodnih dana bavila lakiranjem postolja šivaće mašine, stare, "nožne" (nije na struju) koju sam nasledila od bake. I sad sam je stavila pored prozora i nadam se da ću imati vremena i volje da malo šijem.

I moja je nana imala jednu takvu mašinu, mnogo je lepa bila. Nemam pojma šta se sa njom dogodilo, baš ću sutra pitati majku .

- - - - - - - - - -

istorija, Krasuljak, nacionalna i porodična istorija.
Ima jedan (verovatno i više) kafić u Beogradu u kome su svi stolovi od postolja šivaćih mašina, a negde su čak i cele mašine. NIje baš zgodno, nema mesta za čaše i šolje, ali važno je biti originalan.
To je jedno vreme baš bilo popularno.

Ja za taj kafić ne znam. Gde je? Zvuči sasvim zanimljivo.
 
Priča o izgubljenoj devojčici, Elena Ferante. Booka, 486 str. E što volim kad mi ovako "legne" neka knjiga, pa ne mogu da je ispustim iz ruku, a još se potrefi da imam vremena pa je pročitam za nedelju dana.
U istom maniru kao i prethodne tri knjige o genijalnoj prijateljici, zanimljiva, vuče na čitanje da vidimo šta je bilo posle, pre, dalje, u međuvremenu. Istina opet je malkico duža, malo na momente, razvlači i ponavlja, za nijansu previše "šetanja po plaži", što je u drugoj knjizi dozlogrdilo Kamenitoj, pa je odustala. Možda da su šetali po Kopaoniku...
Ovde je akcenat na Eleni, na njenoj porodici, ljubavima, knjigama, karijeri, povratku u rejon i večitom poređenju s Lilom.
Uočila sam i neke nedoslednosti. Ne pamtim baš događaje u knjigama, ali zapamtila sam da je Elena imala loš odnos sa majkom, a sa ocem mnogo bolji. On je podržao da se školuje, dok je majka bila protiv i stalno je grdila što ne pomaže u kući nego samo gleda u knjige, da bi kad je majka umrla (a zbližile su se tek poslednjih dana pred smrt), ona nije znala kako da se ponaša s ocem jer nikad nisu bili bliski. A u stvari, možda u nekim iskusnijim godinama neke odnose i događaje vidimo drugačije nego kad su se dešavali. Isto tako Lila i Elena skkoro uvek imaju drugačije viđenje nekih osoboa i njihovih postupaka. Nekako mi je ova knjiga ozbiljnija od prethodnih. Valjda su prijateljice u zrelim godinama, pa je sve ozbiljnije. U svakom slučaju, nije me razočarala. Daleko od toga.
Možda bude i neki nastavak!?Jeste da su došli do kraja, ali ne bi bila prva koja se posle kraja vrati na početak.

Baš mi je drago da ti se knjiga dopala. Naročito zato što si imala pozitivna očekivanja i dobila tačno to. Super!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top