Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sutra je Uskrs, a niko se ne hvali da je farbao jaja. Jeste li se pripremili za sutra, naoštrili se za porodične turnire, spremili meso za roštilj i mladi luk za uživanje :mrgreen:? Kolače i prateći program...

Mi smo ofarbali otprilike nekih milion komada. Neće ce sve pojesti sutra, ali neće ni trajati bog zna koliko...
 
Bi izvoli Hotel Finbar.

wild_child pročitaj od Fantea i druge knjige, pre svega Bratstvo loze i zbirku priča Vino mladosti.
Što se tiče Blekvuda u prvoj knjizi Vrbe su ipak odabrana najbolja njegova dela, ali on je svakako
odličan pisac.

Jao, tačno sam se nadala da će sad Bodrijar da se istakne sa Hotelom Finbar. Kud mi okom, a ti skokom. Hvala ti, puno! :cmok2: U raznimm formatima, pa kome šta odgovara.

- - - - - - - - - -

Sutra je Uskrs, a niko se ne hvali da je farbao jaja. Jeste li se pripremili za sutra, naoštrili se za porodične turnire, spremili meso za roštilj i mladi luk za uživanje :mrgreen:? Kolače i prateći program...

Mi smo ofarbali otprilike nekih milion komada. Neće ce sve pojesti sutra, ali neće ni trajati bog zna koliko...

E, ajde što se mi ovde ne hvalimo, ali ni na kuvanju nema farbanih jaja.

Ja sam upravo završila farbanje sa standardnim učinkom od jedne trećine puknutih. Od 20 jaja, 13 celih. Ostale "obučem" da su na broju. Jedino mi prošle godine nijedno nije puklo. Nisam mogla da verujem. Da li je do jaja ili što sam ih više od 24 sata držala na sobnoj temperaturi, a sada samo 8 sati. Ide se na doručak kod roditelja, posle kog nam ručak neće trebati, ne samo sutra, nego ni prekosutra.
 
nikada mi jaja nisu bolje ispala.jpg
 
Sve je spremno za Uskrs... I jaja, i sarma, i meso, i torta. Pukla 5 od 50, što je super (mama i ja smo farbale zajedno). Lukovina je zakon.
Koristim priliku da vam svima poželim srećan praznik, sutra ću biti bez neta do uveče, pa da ne budem poslednja. Bolje prva. Pu, prva...... :lol:
 
Meni roman nije poznat (ne znam da li si ovde čitao o njemu), ali prevodilačke muke i te kako jesu. Koliko se verno držati originalnog teksta, a koliko ga prilagoditi budućim čitaocima, tj. korisnicima. Vrlo zanimljiv tekst i ozbiljna dilema.
 
Mučim se sada sa romanom Šesta faza sna, francuskog pisca Bernara Verbera. I da ga nije prevodila moja koleginica i drugarica, možda bih i odustala. Pored teme koja meni nije naročito privlačna, bilo koja vrsta paralelnog sveta i prelazaka iz sadašnjosti u prošlost ili budućnost, pa se u ovom slučaju junak u snu sreće sa samim sobom za 20 godina, i sama radnja je nekako naivna a stil siromašan. I ne znam čija je veća zasluga za to pisca ili prevodioca. Ali dozvoljavam sebi da budem subjektivna jer znam da se Ana prilično posvetila radu na prevodu tog romana, istraživala i o plemenu Senoi i o snovima i o drugim stvarima koje se pominju u romanu, a nisu šire poznate.
 
Meni roman nije poznat (ne znam da li si ovde čitao o njemu), ali prevodilačke muke i te kako jesu. Koliko se verno držati originalnog teksta, a koliko ga prilagoditi budućim čitaocima, tj. korisnicima. Vrlo zanimljiv tekst i ozbiljna dilema.

Negdje sam ja čitao o toj knjizi, sjećam se te prilično šokantne teme.
Inače, Dereta je u Srbiji knjigu objavila još 2016. g. Vjerovatno je takođe prevedena sa engleskog.
 
Sad sam malo pretražila, ima tekstova o toj knjizi i po njima izgleda da je mnogo šokantnija nego što nagoveštava tekst koji si ti postavio, što je i logično jer se on bavi problemima prevođenja, a ne samom knjigom.
 
Sad sam malo pretražila, ima tekstova o toj knjizi i po njima izgleda da je mnogo šokantnija nego što nagoveštava tekst koji si ti postavio, što je i logično jer se on bavi problemima prevođenja, a ne samom knjigom.

Sjećam se kad sam prvi put čitao o knjizi da sam pomislio da nema šanse da je ikad pročitam.
Inače, ne volim prevodilačka podilaženja čitaocu, prilagođavanja, razne lokalizacije i slično. Kad čitaš knjigu iz neke strane kulture normalno je da su ti mnoge stvari nepoznate.
 
Ja sam sada malo prelistala nemacke medije i svi roman uzdizu u nebesa. Porede ga ( barem samu temu) sa nekom Kafkinom novelom
(Umetnik gladovanja), a knjigu je prevela na nemacki Koreanka koja ovde ima i neku svoju malu izdavacku kucu, sama kaze da je jako
nezgodno i nezahvalno prevoditi sa koreanskog na nemacki ( ili bilo koji drugi evropski jezik) jer su jezicki sistemi totalno razliciti.
U koreanskom ( ali i kineskom) na primer ima u recenici puno glagola, ali nema subjekta, a evropski citalac hoce i subjekt i objekt;)
I da, kazu da je knjiga odlicna:)
 
Punoglavci – Ante Tomić, Rende, 120 str. 8/10
http://rende.rs/knjizara/?8,punoglavci--ante-tomic

Jedan lagana priča koja mi se dopala jer govri negde o vremenu mog detinjstva.
Ali ovde nema ili ga ima u tragovima, onog nama već dobro poznatog antetomićevskog humora, onih luckastih likova...
Sve je daleko „normalnije“ od onoga na šta smo navikli kada je Tomić u pitanju.
Sve u svemu prijatno provedeno vreme ali ništa ne propuštate ni ako je ne pročitate.

- - - - - - - - - -

Zulejha otvara oči – Guzelj Jahina, Samizdat B92 410 str.
http://www.delfi.rs/knjige/91795_zulejha_otvara_oci_knjiga_delfi_knjizare.html

Počela sam i odustala. Nešto sam se zasitila tih napaćenih ruskih žena kroz Makinova dela. Dakle Makin je „kriv“ što je nisam nastavila.
U ovom trenutku to nije knjiga za mene. Možda se sastavimo nekom drugom prilikom.

- - - - - - - - - -

Žensko veče u hotelu Finbar .
Ovo mi se čita :)
 
Gde ste, narode, nema nikog vec dva dana.
Nisam ništa pročitala, ali sam odgledala divan film preksinoć: Put, sa Čarli Šinom, Emiliom Estevezom, Džejmsom Nezbitom i drugima, manje poznatima, ali svi su sjajni.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top