Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jao, Plato, baš sam volela tu knjižaru, što zbog knjiga, što zbog Internet kafea (imala sam ja tada kompjuter u kući, '99, 2000.godine, ali bih neretko potrošila tatine sate (tada smo imali dial up i uplaćivali sate u pošti), pa sam svraćala tamo. Baš me vraća u (srednjo)školske dane.
Deretina knjižara u Knezu mi je fina. Papirna krila naoko deluju isto kao i kad je tamo bio Evrobook. Delfi je valjda pet friendly, ali još nisam vodila Emu da proverim. Drago mi je što sve viš lokala ispred ulaza ima instaliran stubić gde se može privezati kuče jer tako mogu i nešto da kupim dok sam u šetnji. Recimo, uvek ću ući u apoteku/prodavnicu ako ima odgovarajuće mesto za mog psa, a zaobići onu koja nema. Sve više ljudi ima pse, pa im se malo-pomalo izlazi u susret, a mi to treba da poštujemo i držimo se propisa (počistimo ako pas nešto zabrlja, nadoknadimo štetu itd.)
Sad sam opet skrenula s teme, ne zamerite.
Da li neko zna šta Laguna nudi za prvu sredu u septembru (za plaćanje masterkardom?).
 
Jos nije objavljeno sta ce ponuditi za prvu sredu.
I ja to cekam.

Sto se pasa tice ( moj upravo drema na kaucu kraj mojih nogu), primetila sam ove godine na letovanju da ih ima baaaas mnogo.Masovno su ih ljudi poveli sa sobom.Na svakoj plazi ih je bilo i prvi put nisam videla da neko zbog toga negoduje.Cak je i nasih drzavljana sa kucama bilo dosta.I ja sam stekla utisak da se odnos prema tome menja...
Nacuh da je u Bgd, ako se ne varam, u Delta city-ju, otvorena poslastičarnica za pse.
 
Jos nije objavljeno sta ce ponuditi za prvu sredu.
I ja to cekam.

Sto se pasa tice ( moj upravo drema na kaucu kraj mojih nogu), primetila sam ove godine na letovanju da ih ima baaaas mnogo.Masovno su ih ljudi poveli sa sobom.Na svakoj plazi ih je bilo i prvi put nisam videla da neko zbog toga negoduje.Cak je i nasih drzavljana sa kucama bilo dosta.I ja sam stekla utisak da se odnos prema tome menja...
Nacuh da je u Bgd, ako se ne varam, u Delta city-ju, otvorena poslastičarnica za pse.

Da, ja vec odavno putujem sa Milicom gradskim prevozom. Niko se ne buni, bar do sada.
Nadam se da nisam sada izmalerisala nesto, jer pocetkom septembra moram da je vodim na kontrolu.
Ne vodim je u spicu kad su najvece guzve, ali kad nas muka natera, sta cu, Mili u ruke pa u bus do Veterinarskog.
 
Pocela sam sinoc Tri coveka u camcu, psa da i ne spominjemo. To me ceka ovih dana.
Dugo nista u prevozu nisam citala, ne mogu da sednem ujutru. Sve cekam da potrefin neko vreme kad nije neka preterana guzva, no to se be desava.
E da, mimo ove koju sam pocela gledala sam i Damu s kamelijama, tako da cu nju nakon ove.

Tako je nesto tesko jutro...ne mogu da se sastavim.. i jucerasnji dan je bio grozan..
 
Tu knjigu, Tri čoveka u čamcu... pamtim po tome što je moj brat bio njome oduševljen, a ja je se nešto ne sećam. Čitala sam je sigurno, ali jako davno. Nemamo baš isti ukus za knjige. On je takođe fasciniran i pročitao je sve delove Dnevnika Adrijana Mola, a ja sam već na drugoj knjizi počela da se smaram, a konačno sam se zaglavila na trećoj ili je to četvrta? Godine kapućina. Pa sam rekla sebi, šta to meni treba?

Prošlog vikenda mi na Fruškoj Gori kod kumova, kuma čita ljubavni roman, a kum je zeza da čita Damu s kamelijama.

Ja ne čitam :( samo pišem..
Sad sin došao s posla vozom, pa pričamo kako se od Zemuna dovesti do centra Bgd. Sve su nam izmestili linije (Glavna zatvorena, valjda neće još dugo), a kad nekako donekle i stigneš, sačeka te poluprohodan Brankov most. A za centar baš ne možeš da koristiš Most na Adi kako savetuju.
Ja imam sreće da i kad idem, idem između 10 i 14, pa izbegnem sve te gužve. A vreme jeste teško. Kakvo su osveženje pominjali danas? Nema ga!
 
Tu knjigu, Tri čoveka u čamcu... pamtim po tome što je moj brat bio njome oduševljen, a ja je se nešto ne sećam. Čitala sam je sigurno, ali jako davno. Nemamo baš isti ukus za knjige. On je takođe fasciniran i pročitao je sve delove Dnevnika Adrijana Mola, a ja sam već na drugoj knjizi počela da se smaram, a konačno sam se zaglavila na trećoj ili je to četvrta? Godine kapućina. Pa sam rekla sebi, šta to meni treba?

Tri čovjek u čamcu (o psu da i ne govorimo) bila mi izuzetno zabavna knjiga. Davno sam je čitao, u srednjoj školi, ali sjećam se da sam se naglas smijao dok sam je čitao. Ne znam kako bih sad reagovao.
Adrijana Mola sam pročitao samo prvu knjigu. Bila je duhovita i sl, ali nisam osjetio želju da čitam nastavke.

Inače, čitam Ime ruže ovih dana. Nisam do sada uopšte čitao Eka. :rumenko: , pa malo ispravljam to.
Dopada mi se, mada je ovo jedna od onih knjiga o kojima sam previše toga čuo i saznao prije nego što sam je pročitao, pa čitanje ometaju neki sudovi koje sam već formirao.
 
Kad se setim da nisam zelela da je citam, jer sam imala u to vreme nekih predrasuda bezrazloznih u vezi romana.
Procitala sam je prvo u hrvatskom izdanju, posle sam je nasla u biblioteci na nasem jeziku, a kasnije sam je kupila za sebe!

- - - - - - - - - -

Film je predobar i verno je docarao vreme i dogadjaje.
Likove sam upravo tako zamisljala.
A ljubavna scena izmedju mladog fratra i devojke koja je bila lepa kao vojska sa zastavama je moja omiljena...
Sta reci samo za poruku romana?
Genijalno.
 
Iza mene u dahu pročitan Pijev život.
Jan Mantel je dobio Bukera za ovaj naslov, a od pre tri, čini mi, dana objavljena je knjiga u Laguninom izdanju.
Od ovog autora objavljen je i naslov Visoke planine Portugalije, međutim, nisam čitala.

Već znate da je prema romanu snimljen istoimeni film, sećam se dojma, nikako negativnog, ali svakako da bih mogla da obnovim utisak ponovnim gledanjem. :)

Knjigu, kako rekoh, slistih.
Najpre ja, potom moja majka - majčino posvećivanje naslovu je važna stavka, budući da nije osobito pasionirani čitalac i nije joj lako da se upusti sasvim u svet književnosti tako da prosto proguta knjigu.

Očarana sam. Trebalo mi je ovo delo, baš ovog leta. :)

Dečak u prugastoj pidžami sledio je posle ove knjige, i po jačini nije dostigao ni približni zanos Mantelove knjige.

Volim dečačke likove, već prepoznajete. :D

Sada planiram da se posvetim Marijasovom romanu Srce tako belo.
Između nekoliko alergijskih kijanja i okosvraba koji me tište veoma ovih dana!
 
Iza mene u dahu pročitan Pijev život.

I meni je to bila super knjga. Kupio je na engleskom na nekom aerodromu odmah poslije Bukerove nagrade. Nisam mogao da prestanem da je čitam.
Onda je pozajmim nekoj kozi na poslu kojoj je iscurila tečnost iz klime po njoj. Dan danas je sva onako ružno smežurana (mislim knjiga)... (a ni koleginica nije bolja).

Elem godinama sam je svima preporučivao (knjigu).
Nekako pozitivna, ali ne na jeftin i naivan način. Čak na vrlo pametan način takva.
 
"Kad se nekom prohte da ubije kaludjera,napise knjigu" - Marcelo.Ne secam se da li je citirao nekog ali rekao je ovo.

Procitala sam Ime ruze ali nije ostavilo jak utisak cim se ne secam knjige.Niti imam zelju da je procitam ponovo.Izgleda da mi nesto nije odgovaralo,ne bih da se podsecam sta.
 
Iza mene u dahu pročitan Pijev život.
Jan Mantel je dobio Bukera za ovaj naslov, a od pre tri, čini mi, dana objavljena je knjiga u Laguninom izdanju.
Od ovog autora objavljen je i naslov Visoke planine Portugalije, međutim, nisam čitala.

Već znate da je prema romanu snimljen istoimeni film, sećam se dojma, nikako negativnog, ali svakako da bih mogla da obnovim utisak ponovnim gledanjem. :)

Knjigu, kako rekoh, slistih.
Najpre ja, potom moja majka - majčino posvećivanje naslovu je važna stavka, budući da nije osobito pasionirani čitalac i nije joj lako da se upusti sasvim u svet književnosti tako da prosto proguta knjigu.

Očarana sam. Trebalo mi je ovo delo, baš ovog leta. :)

Dečak u prugastoj pidžami sledio je posle ove knjige, i po jačini nije dostigao ni približni zanos Mantelove knjige.

Volim dečačke likove, već prepoznajete. :D

Sada planiram da se posvetim Marijasovom romanu Srce tako belo.
Između nekoliko alergijskih kijanja i okosvraba koji me tište veoma ovih dana!

Film Pijev zivot je predivan! Nekoliko puta sam ga gledala.


Sto se pominjane prve srede u mesecu tice i Master card-a, poklanjaju knjige Ona i on ili Prto godišnje doba. :neutral:
 
Poslednja izmena:
A ja nikako jos da navatam vampira.
Od oktobra cu da ga ganjam, kad prodju ove vrucine, pa onda na miru da citam ututkana cebetom... sada to zvuci malo cudno, ali znamo svi da cemo se samo jednog jutra probuditi i obuci se za hladno vreme...

- - - - - - - - - -

Uvek poklanjaju dve knjige sa Top 20 liste.
Dok sam ja ukacila, mada nam je Rada skretala paznju, sve sto mi se dopada, proslo je.
Nisam se udubljivala, a sad je ostalo par meseci do kraja godine...

Ja nemam Mastera...
 
Knjiga Ime ruže Umberta Eka ima sreću, a možda to i nije neka sreća, da u godinama poslije objavljivanja postane toliko popularna i uticajna da se njene ideje ili forme često citiraju, formalno i neformalno, u raznim djelima akademske i popularne kulture. Na stranu prednosti i nedostaci takvog statusa – o tome se može naširoko pričati – ali iz moje perspektive okašnjelog čitaoca pomalo je otužno djelovalo čitanje u kome, bar na nivou fabule, ništa nije bilo novo ili iznenađujuće. Čak i kod banalne vizualizacije likova nisam mogao iz glave da otjeram markantnu facu Šona Konerija kad god bih mislio o Vilijamu od Baskervila. Pri tom, film rađen po knjizi nikad nisam gledao, ali se s godinama u mozgu nakupilo toliko isječaka i raznih skrinšotova da je veza bila neizbježna.

Ali, niko meni nije kriv što knjigu nisam pročitao bar prije dvadeset godina, tako da su sve ovo stvari s kojima sam morao da se nosim. I nije mi bilo naročito teško, jer Ime ruže je odlična, bezmalo savršena knjiga. Besmisleno je prepričavati nešto o čemu svi sve znaju, ali mogu pomenuti samo dvije stvari koje su mi se dopale više od ostalih. Prva je Ekoova slika srednjeg vijeka – romansirana, ali realistična, istorijski utemeljena i krajnje ubjedljiva, zahvaljujući piščevom enciklopedijskom poznavanju ovog perioda evropske istorije i kulture. Sam Eko, možda i lažno skromno, rekao je da je srednji vijek njemu bio više hobi, nego posao, ali čitalac mu mora biti zahvalan što je pokazao kakve je sve egzotične nijanse imalo to mračno doba. Drugi fascinantan aspekt je intertekstualnost, književne aluzije i reference koje su ponekad šaljive i šarmantne, kao dovođenje Šerloka Holmsa u srednjevjekovnu opatiju, a ponekad mračnije i pomalo misteriozne, kao čitav dijalog sa Borhesom koji se kroz knjigu vodi.

Naravno, ovo što sam pomenuo nije ni vrh ledenog brijega. Što se više razmišlja o Imenu ruže, više toga se može reći, i još više pitanja postaviti. Zašto je pisac morao zaodjenuti priču u višestruku masku prevednog prevoda? Koliko je to onda priča Adsa iz Melka, a koliko nekog od njegovih prevodilaca i tumača? Da li je spaljivanje opatije sa bibliotekom u kojoj su se čuvale tajne knjige, zapravo nagovještaj početka renesanse? Neću ni da spominjem sva teološka i istorijska pitanja, među kojima su i neka o kojima kvalifikovano može raspravljati možda par stotina ljudi na svijetu. Bez obzira na sve ovo, knjiga može biti zanimljiva i površnom čitaocu, kao detektivska priča, ljubavni ili istorijski roman, djelo popularne teologije... Čini se da koliko god truda uložimo u čitanje, Ime ruže to vraća s kamatom.
 
Bravo i od mene za komentar, Quentine.

- - - - - - - - - -

Kako ne mogu da dodjem do zeljene knjige, uzela sam Memoare jedne gejse... pa da vidim hoce li mi se dopasti.
Imam jos par knjiga na "lageru", koje me cekaju.
 
Poslednja izmena:
Kad Quentin napiše nešto o knjizi ja knjigu ne moram ni da čitam :lol:

- - - - - - - - - -

Ime ruže sam jednom počela da čitam i ostavila, film sam počela da gledam i odgledala samo fragmente.
Mogla bih reći da sam i film neodgledala.
Srednji vek je nešto za šta sebe ne mogu da zainteresujem ni kada se iz sve snage potrudim.
Ja to doba doživljavam kao jednu takvu muku...
I tu muku ne mogu de preživljavam ni kroz knjigu ni kroz film.

- - - - - - - - - -

Fiziku tuge sam završila, ostajem pri svemu onome što sam rekla, i sada ću početi jedan krimić
 
Ma, Quentin to radi savseno pa ispadne da je knjiga fantasticna! :D
Mene je smorila samo tako, ni ne pamtim koliko sam je dugo citao... umarala me je prica o religiji, i tom nekom istorijskom delu, bas mi je sporo i tesko islo citanje. Secam se i nekih dijaloga koji su znali da se rastegnu na desetine strana...
Sve u svemu nikako mi nije legla.

A Tarantino vrhunske recenzije pise, nema tu sta...
ja se malo salim kventi, sa ovom prvom recenicom, samo ti pisi, znam da me neces pogresno shvatiti i uzeti za zlo ;)
 
Ma, Quentin to radi savseno pa ispadne da je knjiga fantasticna! :D
Mene je smorila samo tako, ni ne pamtim koliko sam je dugo citao... umarala me je prica o religiji, i tom nekom istorijskom delu, bas mi je sporo i tesko islo citanje. Secam se i nekih dijaloga koji su znali da se rastegnu na desetine strana...
Sve u svemu nikako mi nije legla.

A Tarantino vrhunske recenzije pise, nema tu sta...
ja se malo salim kventi, sa ovom prvom recenicom, samo ti pisi, znam da me neces pogresno shvatiti i uzeti za zlo ;)

:hahaha:
Jbg, kad mi se knjiga dopadne, moram nešto fino o njoj da napišem.
Ja sam je baš brzo pročitao, od subote do srijede. I sam sam sebe iznenadio.
 
Svaka cast za prikaz :worth:

Ja sam izabrala za citanje najtanju knjigu sa police i razvlacim je nedeljama. A oni sve vreme putuju vozom i koliko ih dugo citam tacno bi obisli vise puta ceo kontinent.
Evo i sad kad je J sa dekom na reci a D spava, ja razmisljam da je bolje da peglam nego da citam...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top