Ako vam nesto znaci, i jedna drugarica na fb je za te
Srecne ljude napisala kako je knjiga depresivna. To me odbilo, mada ni pre toga nisam zelela da je procitam
Dakle, citam i dalje Sejramovica,
Tvoj sin H.Fin, i monotona mi je. Dobra ali previse spora, vise lici na beskonacnu kolumnu nego na roman. Sve je to lepo napisano ali mi je dnevna doza maksimum pet strana, takav je nekako tip knjige. Sad se nadam da ce Lamar reci kako jos nisam stigla do zanimljivog dela.
Usput,
Dzevdet beg mi bas lepo ide. Prosto neverovatno da je Pamuk dinamicniji od nekog drugog pisca ciju knjigu uporedo citam!
Inace ste pominjale Muzej nevinosti, a to je meni jedna od najdrazih knjiga i sasvim sigurno knjiga cijih se likova najcesce setim.
A stigla sam i do pola jedne zbirke prica ruskih modernih knjizevnica. Ljudmila Ulicka, Tatjana Tolstoj, ne secam se ko jos... Ne prijaju mi. Dovrsicu samo zahvaljujuci malom broju strana. Previse ogoljeno pisanje, samo likovi, dijalozi i prica, nigde opisa, nigde da mi probudi neku emociju. I definitivno Ulicku vise necu citati, svasta sam od nje citala a sad se nicega ni ne secam, i sve mi njene price deluju kao jedna.
A da, zbirka se zove '
Mrvice srece'.
U ovom periodu mi bas treba da pobegnem u knjigu a ne uspeva mi, citam sa pola mozga. U Solunu renoviramo stan i imamo grozno iskustvo sa majstorima, pokusavamo da nastavimo dalje i osposobimo sve do septembra kad Jovan krece u predskolsko pa moramo otici dole deca i ja. Uh...