Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nisam odavno pisala sta sam procitala/ sta citam. Sad kad gledam goodreads listu, mozda je i bolje sto pisem sa ove distance.
Od pocetka godine, ono sto sam procitala i vec zaboravila:
Svake godine, Sesilija Ahern
Zimski vrt, Eva Stahniak


Dalje, Bozic Herkula Poaroa, Agata Kristi, citala sam je bas oko Bozica za jedan izazov, i dobila sam zelju da procitam sve sto je ikada napisala (nesto od toga bi bilo ponovno citanje). Toliko mi je prijala...
Kuca na Bosforu, Z.Livaneli barem je taj naziv u grckom prevodu. Zanimljiva knjiga sa puno opisa Istanbula, jedna lepa atmosfera. Malo losija karakterizacija likova, prica sasvim ok. Ne znam na koje je jezike prevedena pa da ne detaljisem.

Kad su cvetale tikve genijalno! Poslednji put citala za lektiru pre oko dve decenije, i ne mogu da shvatim da to citaju klinci :O
Savrsena atmosfera knjige, danima nakon zavrsenog citanja sam analizirala sve scene i slojeve. Koliko je malo vredeo ljudski zivot, zal/nostalgija za svojom zemljom ma koliko trula bila...

Pre nego sto zaspim, S.Votson, navodno psiholoski triler, i navodno svetski knjizevni fenomen. Pa jos mi preporucen od strane vise ljudi. Mene nije ni pomerio ni uvukao ni nista. Jednostavno kao los film americke produkcije, veceras pogledas, sutra zaboravis. Nisam mogla da je ne poredim sa "I dalje Alis" gde se opet radi o poremecaju pamcenja. Ova druga je mnogo zivotnija, i savrseno prikazan strah i sta se desava u coveku u tom procesu gubitka pamcenja. U ovoj sto sam sad procitala, nekako se nisam sazivela sa likom, nisam osetila strah...Mogla sam i da je ne procitam.

I ono najbolje sto sam procitala u ovoj godini:
Upitaj prah, Dzon Fante genijalna knjiga sa (onim sto je meni najbitnije) odlicnom atmosferom.
Prijatelji i ljubavnici, Thodoris Kalifatidis, Grk koga cu tek da citam, mnogo mi se svidelo kako pise...

Sad sam negde na trecini Istocno od sunca, Dzulija Gregson, simpaticna.
 
Lepo, Kanela!

Opet izlazi Agata Kristi u Blic ženi. Smrt dolazi na kraju. Wild child, jesi videla?!

Ja samo gomilam Agatu. Doduše, pročitala sam dve-tri od tih kupljenih.

A čitam Rat i mir (to će sad kao Vrela Cica Bibliju, biće aktuelno mesecima), a pored toga i Od reči do reči, Jelice Greganović. To su priče iz porodičnog života. Prve dve mi se nešto nisu svidele, valjda mi je trebalo malo da se naviknem na stil, a onda su postale zabavne. Nekako su me asocirale na Kod kuće je najgore, Efraima Kišona. Svakodnevni dogadaji koji se svima nama dešavaju, ali ispričani komično.
 
Kamenita, kako ti je noga?

Hvala na pitanju, dosta dobro. Skinula sam gips, odradila fizikalnu terapiju u domaćoj radinosti, uz pomoć listova kupusa i kotrljanje flaše i počela da radim. :srecna:

Uzela da čitam Kišovu "Mansardu". Pošto me "Bašta, pepeo" nisu baš oduševili prihvatila sam Radinu preporuku, ona reče da joj se Mansarda dopala. Neću još uvek da komentarišem, sačekaću da završim.
 
Bar nije obimna... :)
Ja malo mešam Sinklera Luisa s erotikom Eli Gilić, Robovi žudnje, čisto da lakše svarim...:) Pročitala sam Bodlera i Žanu Dival, sad čitam smrdljivog, prljavog Raspućina...Ustvari, trenutno pravim princes krofne, dolazi mi žmu... Teorijski sam potkovana, sad još domaćinski...:lol:
 
Robert Dzordan
Brendon Sanderson

Secanje na svetlost
deo prvi

Apsolutno savrsena knjiga.Nakon prvog naseg prevoda Gospodara Prstenova sam po drugi put fascinirana.
Toliko citam a ovo je druga knjiga koja nema ni jednu manu.

Failin otac je Davram Baser.
Rand al* Tor Galadov polubrat.

.........

Robert Dzordan
Brandon Sanderson

Secanje na Svetlost
deo drugi

Brendon je uprskao stvar tako da ga ni Meriks Seke Sabljic ne bi spasao.
Knjiga nema kraj.
23.po redu,drugi deo,zadnja u serijalu Tocak Vremena a ne zna se toliko toga.

Kako je Rand sakrio od poocima da je ziv?Tam al* Tor i cele Dve Reke pate za njim jer je "umro" a on ode da se zeza po svetu i oseti slobodu u M*hejlovom telu?(Inace lik se zvao Mazrim Taim dok nije uzeo ime to na Starom jeziku kad je presao na stranu Mračnoga.)
Jbn nerealno nakon svega sto se desilo i brige koju pokazuje kroz ceo serijal za drage ljude.
Sta je sa njegovom decom?Iscupani su majci iz stomaka sto je standardno za Prijatelje Mraka da urade,klasicna gnusoba ali sta je bilo posle,kako su to preziveli? (Blizanci su u pitanju.)
23 knjige cekanja na prikaz kraljevine Al* Lana Mandragorana i njegove zene Ninaeve - i nema nicega????
Razocarana sam,toliko pitanja je ostalo otvorenih besmisleno a 23 knjige se ceka na sve odgovore.

Preplakala sam borbu Randa i Mracnoga - prejaka borba umova,predobro uradjena i tu je Brendon briljirao.

Poente dela sjajno prenete:
1.Dobro svojim samim postojanjem ponistava zlo,nikakva borba zapravo ne postoji kada vidis to na pravi nacin.

2.Bez licnog izbora nisi covek vec marioneta.Ne dozvoli da budes marioneta,sloboda je najbitnija u zivotu.

Robert moze da se opusti u poslednjem zagrljaju Majke i pociva u miru jer je Brendon dobro preneo sustinske pouke.

Da Robert nije umro pre zavrsetka celokupnog dela ovo bi bilo velicanstveno,moglo bi cak sa Tolkinom da se meri.Ovako je veoma pristojno ali nedovrseno.
 
Pozz svima :)

Citam vas ali nemam neku inspiraciju da pisem :confused:a jos manje da je to nesto pametno...

Pre izvesnog vremena zavrsila sam Ajse Kulin - Zbogom..Okupacija Instabula, raspad Otomanskog carstva, dolazak novog vremena i
kako sve to utice na zivot obicnih ljudi..Za Turke je naravno to bilo strasno a za ostale narode, ukljucujuci i nas, oslobodjenje..
Mislim da bi se knjiga dopala Kaneli.

Sad citam ciklit Pozovi za ljubav - Miranda Dikinson. Simpaticna knjizica, ocekivala sam da cu se smoriti od ovog ciklita ali bas mi nesto prija..(mozda zato sto i nisam za neku ozb. pricu..:think:)

Vidim da je knjiga Poslednja Geteova ljubav na popustu...Citao neko mozda?
 
Kruna maceva
deo prvi

Sedma knjiga serijala Tocak vremena

Robert Dzordan

Kanibalizam Troloka i mucenje ljudi su ono od cega mi je malo falilo da povratim - ko nema zeludac za to neka ne cita strane 276 i 277.
Jeste da su ti svi mrtvi kad radis za zlo,imas velike sanse da umres- poenta je sjajna samo sto je ovaj opis previse za mene.

Rand i Min su cista esencija erotike.
Kako je opisan ulazak u to je savrsen za sve ljubitelje ovakvog stila pisanja - samo pocetak a svi koji citaju Dzordana imaju jasnu sliku koliko je njihov odnos divan i miran istovremeno.
Ko ne bi pozeleo tako nesto...

Izuzmemo li dve strane gore pomenute,maestralno je napisana knjiga,cita se u dahu.
Zaista Dzordan moze da pociva u miruu jer knjige koje je on pisao ostaju u znak secanja na genija koga je citalacki svet prerano izgubio.
 
Ruski je mnogo lep i zayeban jezik, verovatno zato sto je lep;)
Mozda sada lupetam, ali cini mi se da su nam profesori na Germanistici govorili da je ruski najmelodicniji jezik.
Postoji neka metrika koja ima veze sa vokalima i konsonantima i tu ruski nosi snjur.
Meni je licno zaista prelep ( za slusanje).

Norveski,korejski,japanski,
francuski su zahebani jezici npr.

Ruski je predivan i zaista jednostavan za govor,kad treba da napises nesto...

Najmelodicniji jezik je portugalski. Ne zbog Kristijana Ronalda,tu je i Michael Telo.
Naravno spanski je sjajan.Ne samo zbog Rikija Martina - kad ga cujes sjajan je,toliko energije,strasti,mnogo mocno zvuci.
 
Od reči do reči, Jelica Greganović, Laguna, 238 str. Simpatične epizodice iz života majke troje dece i vlasnice dve mačke i psa, garnirane pokojim sećanjem iz svog detinjstva i mladosti. Sa ambicijom da budu humorističke i priličnim uspehom u tome. U svakom slučaju šarmanto i opuštajuće, sa velikom šansom za prepoznavanje sebe i svog života. Kao autorkinoj ispisnici najupečatljivija mi je bila priča o modi osamdesetih godina.
Ipak, na momente mi je bilo malo nategnuto. Ne znam da li je to njen blog na b92 pretočen u knjigu ili je originalno pisano za knjigu, ali je malo nabacano. Malo svog detinjstva, malo kad su deca bila mala, malo sada. Nekako mi je potrebno malo reda. Ili je to upravo to onako kakve su nam misli. Ne znaš šta će ti pasti na pamet kad sedneš za prazan ekran, ili si se setila nečega pa požurila da napišeš i sačuvaš od zaborava.
 
Рахела је за аутора рекла да је највећи немачки живи писац. Нисам читао ову књигу, само Одбјегли коњ, али то је било тако давно.

I sjećaš li se tog Odbjeglog konja uopšte? Imam tu knjigu, ne znam da li je vrijedi čitati. Čini se da je Martin Valzer sedamdesetih i osamdeseti bio dosta objavljivan kod nas, a onda je nekako pao u zaborav.
 
Poslednja izmena:
Ja sam si upravo kupila njegov Životopis ljubavi na Kupindu. Deluje privlačno... Kupila sam i Istočno od Sunca, a sve mi poznato, kao da imam... :think: Kupila i Trava peva od Lesing. (Sve tri od iste žene, ispadoše ko jedna u Laguni. ;))
 
I sjećaš li se tog Odbjeglog konja uopšte? Imam tu knjigu, ne znam da li je vrijedi čitati. Čini se da je Martin Valzer sedamdesetih i osamdeseti bio dosta objavljivan kod nas, a onda je nekako pao u zaborav.
Једва да се нешто сећам, а и то нисам сигуран да ли нисам помешао с неким другим романом. Чини ми се да је главни лик без видљивог разлога побегао од породице... Углавном, то је један кратак друштвени роман где се осветљавају међусобни односи двоје супружника и њихових пријатеља.
Срећом, сачувао сам неколико цитата:

Вечно нешто читањем допуњује. Као да проучава. Али она то пре држи животним стилом, што значи да читање не доноси никаква резултата. Можда то чак и није намера.Читањем се он мења, то да. Кад прочита страницу, више није онај пријашњи који је страницу окренуо.

И Хел ме на становит начин обожава. Зато што ме држи интелигентнијим него што јесам. Таквим јој се приказујем. Њу умањујем и више него што заслужује. Наводим је да се бави стварима којима није дорасла.

Препоручио бих ти да га прочиташ. Додуше, мени је онда изгледао сасвим осредњи, али је то вероватно зато што сам баш због те његове популарности много више очекивао, а и у то време сам волео сасвим другачије романе. Верујем да би ми сад, при поновном читању, књига сасвим другачије изгледала.
 
Једва да се нешто сећам, а и то нисам сигуран да ли нисам помешао с неким другим романом. Чини ми се да је главни лик без видљивог разлога побегао од породице... Углавном, то је један кратак друштвени роман где се осветљавају међусобни односи двоје супружника и њихових пријатеља.
Срећом, сачувао сам неколико цитата:

Вечно нешто читањем допуњује. Као да проучава. Али она то пре држи животним стилом, што значи да читање не доноси никаква резултата. Можда то чак и није намера.Читањем се он мења, то да. Кад прочита страницу, више није онај пријашњи који је страницу окренуо.

И Хел ме на становит начин обожава. Зато што ме држи интелигентнијим него што јесам. Таквим јој се приказујем. Њу умањујем и више него што заслужује. Наводим је да се бави стварима којима није дорасла.

Препоручио бих ти да га прочиташ. Додуше, мени је онда изгледао сасвим осредњи, али је то вероватно зато што сам баш због те његове популарности много више очекивао, а и у то време сам волео сасвим другачије романе. Верујем да би ми сад, при поновном читању, књига сасвим другачије изгледала.

Hvala, potrudiću se da je uskoro pročitam. Imam još jednu njegovu (Rad na duši), ali ta će kasnije doći na red. Znam da se dosta njemačkih posljeratnih pisaca bavilo pitanjem krivice poslije Drugog svjetskog rata, suočavanjem sa prošlošću i sl, a trenutno mi se tako nešto ne čita.
 
Bar nije obimna... :)
Ja malo mešam Sinklera Luisa s erotikom Eli Gilić, Robovi žudnje, čisto da lakše svarim...:) Pročitala sam Bodlera i Žanu Dival, sad čitam smrdljivog, prljavog Raspućina...Ustvari, trenutno pravim princes krofne, dolazi mi žmu... Teorijski sam potkovana, sad još domaćinski...:lol:

Претпостављам да је то иста Ели Гилић која је потписана као преводилац на многим Лагуниним издањима. Надам се да боље пише него што преводи. У доба док сам навелико куповала Лагунине књиге, одустала бих кад бих видела да је она превела, толико ми је њен рад био иритантан и рогобатан (и не само њен, има још пар њих; свесно говорим пар, знам да није правилно, исто као што сам вам причала за Милицин).

Елем, ја сам прочитала Осмицу Кетрин Невил данас, па дошла да пријавим :) Утисак је осредњи. Видела сам да је хваљена, мислим да има и посебну тему на Књижевности (отворену још пре сто година). Убацила је она ту свашта и закувала добро, али ми опет није богзнашта. Као што рекох, жанровски подсећа на Дена Брауна (акција-трилер-историјска позадина), не и стилски. Мада, и њени ликови често избаце неки ''бомбастичан'' податак и тако се заврши поглавље :mrgreen: Све у свему, не верујем да ћу читати још нешто исте ауторке, једино ако ми буде баш досадно.
Заборавих да кажем о чему се ради: једна од главних јунакиња, која се такође зове Кетрин (тј. Катарина) се нађе увучена у партију шаха у којој су људи фигуре и тако против своје воље бива увучена у смртну опасност. Други ток радње смештен је у 18. век, где такође имамо једну храбру јунакињу, Мирелу, која мора да спашава чудесне шаховске фигуре (од сребра и злата) да их се не би домогли зликовци и тако завладали светом. Успут среће и разне великане који су живели у то доба - Наполеона, Робеспјера, Вилијама Блејка...

Понекад имам осећај да ја овде само хејтујем књиге :mrgreen:
 
Hvala, potrudiću se da je uskoro pročitam. Imam još jednu njegovu (Rad na duši), ali ta će kasnije doći na red. Znam da se dosta njemačkih posljeratnih pisaca bavilo pitanjem krivice poslije Drugog svjetskog rata, suočavanjem sa prošlošću i sl, a trenutno mi se tako nešto ne čita.

On se nije mnogo bavio ratom, barem ne u svojim romanima. Radnja i tematika ove knjige
( Odbegli konj) podseca na Elenu Ferante.
Svakodnevnica dvojice ( doduse tu su i njihove zene) intelektualaca koji imaju problem sa
starenjem, zaviscu, jedan je letargican, ne ocekuje vise nista od zivota, drugi je hiperaktivan
nadajuci se da ce akcijom da prevazice tu midlife crisis.
Ta novela se smatra i njegovim najboljim delom ( mada za moj ukus ima boljih njegovih knjiga).

Ovu drugu knjigu nisam citala. Nisam ni ovu Getovu ljubav koju takodje svi hvale,
ali koga sam Gete ne zanima ne verujem da ce mu knjiga mnogo znaciti mada kriticari
kazu da je prelep ljubavni roman.
 
I dok vas čitam, pitam se da li je to isti čovek pisao... :think: Ne komentarišete moj Životopis ljubavi...:sad2:
Aham, isti:D
On je stvarno bas zanimljiv jer su mu teme od Kulina Bana do Bred Pita, a jezik kojim pise ume da bude i jako skrt,
ali i raskoshan kao u Njegosa ili GeteTa.

Ja sam pre mozda i dvadesetak godina slucajno procitala jednu ( i prvu od njega) knjigu Odbrana detinsjtva
i raspametila sam se. Glavni je lik neka zamlata, Seka Persa ( ne kaze bas da je homoseksualan, ali se naslucuje iz svake
recenice, ali nije ni to vazno), majka i tekta iz Istocnog Berlina salju ga u Zapadni da studira, zavrsava on Pravo, ali samo
sanja o tome da napravi neki muzej posvecen majci i uspomenama na svoje detinsjtvo.

Nego jedna zanimljivost u vezi autora ( da nisi ti sada ovo pomenula nikada ne bih ni saznala koji je taj matori yebac bio
i ostao kakav se dva puta ne radja) On je sa prvom zenom imao cetiri cerke ( sve su neke knjizevnice ili tako nesto), razvodi se
od te zene, ona se udaje za najveceg i najvaznijeg publicistu u Nemackoj od WWII, izdavaca cuvenog nedeljnika ( Der Spiegel koji
rusi vlade, smenjuje Blatera= FIFA, stampa se vec decenijama u 5 miliona primeraka, institucija koje se svako boji) i sinu otkriva
tek posle smrti oca da je njegov bioloski otac Valzer:D

Sin je danas ( sa svojom sestrom) i izdavac, ali je Spiegel u vlasnistvu zaposlenih ( tako je poc. otac odlucio) tako da su sin i cerka
samo tu zaposleni.

Valzer je imao problema sa najvaznijim i najeminetnijim knjizevnim kriticarem u Nemackoj ( taj je samo priiznavao ovog Konja koga
ce Quentin, nadam se, citati) i opasno se iznervirao ( Valzer) i napisao je roman ( triler) Smrt knjizevnog kriticara.
Valzer je objasnjavao da nije mislio bas na ovog kriticara nego je pokusao da objasni da danas nijedan knjizevnik nema sanse ako ga
mediji ( a tu je i televizija) uopste i ne pominju. Citalac danas ne stvara sopstveno misljenje o procitanoj knjizi nego mu to sve stigne
kao u Mek Donaldsu gotovo na tacni ( ili kao kafa u stiroporu).

Ja, da budem postena ( mada mi to tesko pada;)) i iskrena takodje sam sklona da prvo procitam neku kritiku pre
nego sto se upustim u avanturu citanja.

[/I]
 
Претпостављам да је то иста Ели Гилић која је потписана као преводилац на многим Лагуниним издањима. Надам се да боље пише него што преводи. У доба док сам навелико куповала Лагунине књиге, одустала бих кад бих видела да је она превела, толико ми је њен рад био иритантан и рогобатан (и не само њен, има још пар њих; свесно говорим пар, знам да није правилно, исто као што сам вам причала за Милицин).

Елем, ја сам прочитала Осмицу Кетрин Невил данас, па дошла да пријавим :) Утисак је осредњи. Видела сам да је хваљена, мислим да има и посебну тему на Књижевности (отворену још пре сто година). Убацила је она ту свашта и закувала добро, али ми опет није богзнашта. Као што рекох, жанровски подсећа на Дена Брауна (акција-трилер-историјска позадина), не и стилски. Мада, и њени ликови често избаце неки ''бомбастичан'' податак и тако се заврши поглавље :mrgreen: Све у свему, не верујем да ћу читати још нешто исте ауторке, једино ако ми буде баш досадно.
Заборавих да кажем о чему се ради: једна од главних јунакиња, која се такође зове Кетрин (тј. Катарина) се нађе увучена у партију шаха у којој су људи фигуре и тако против своје воље бива увучена у смртну опасност. Други ток радње смештен је у 18. век, где такође имамо једну храбру јунакињу, Мирелу, која мора да спашава чудесне шаховске фигуре (од сребра и злата) да их се не би домогли зликовци и тако завладали светом. Успут среће и разне великане који су живели у то доба - Наполеона, Робеспјера, Вилијама Блејка...

Понекад имам осећај да ја овде само хејтујем књиге :mrgreen:
Biće da je ta Eli... Solidno piše, s tim što se ograđujem, ovo je knjiga za razonodu... Imam problem da je čitam u busu, umirem od stida zbog eksplicitnih epizoda seksa, uvek imam osećaj da mi onaj do mene ili iza viri u knjigu. Msm, nemam ja problem s erotikom, psujem sočno ko Turčin, nego, pomisliće ljudi da sam ugrožena kad sam na TO spala. :lol:
Danas sam čitala o Ani Karenjinoj u paklu. Tamo se svi seksaju, pa se pita čovek kakav je onda to pakao, to je raj. E, neću da vam otkivam, videćete (ako ikad pročitate, nisam mislila kad odete... :rotf:)

Osmicu čuvam sto godina, otkad mi je Dana preporučila (reče da je kao za mene), ali me zeza veliki format, treba mi torba za laptop... :lol:

- - - - - - - - - -

Aham, isti:D
On je stvarno bas zanimljiv jer su mu teme od Kulina Bana do Bred Pita, a jezik kojim pise ume da bude i jako skrt,
ali i raskoshan kao u Njegosa ili GeteTa.

Ja sam pre mozda i dvadesetak godina slucajno procitala jednu ( i prvu od njega) knjigu Odbrana detinsjtva
i raspametila sam se. Glavni je lik neka zamlata, Seka Persa ( ne kaze bas da je homoseksualan, ali se naslucuje iz svake
recenice, ali nije ni to vazno), majka i tekta iz Istocnog Berlina salju ga u Zapadni da studira, zavrsava on Pravo, ali samo
sanja o tome da napravi neki muzej posvecen majci i uspomenama na svoje detinsjtvo.

Nego jedna zanimljivost u vezi autora ( da nisi ti sada ovo pomenula nikada ne bih ni saznala koji je taj matori yebac bio
i ostao kakav se dva puta ne radja) On je sa prvom zenom imao cetiri cerke ( sve su neke knjizevnice ili tako nesto), razvodi se
od te zene, ona se udaje za najveceg i najvaznijeg publicistu u Nemackoj od WWII, izdavaca cuvenog nedeljnika ( Der Spiegel koji
rusi vlade, smenjuje Blatera= FIFA, stampa se vec decenijama u 5 miliona primeraka, institucija koje se svako boji) i sinu otkriva
tek posle smrti oca da je njegov bioloski otac Valzer:D

Sin je danas ( sa svojom sestrom) i izdavac, ali je Spiegel u vlasnistvu zaposlenih ( tako je poc. otac odlucio) tako da su sin i cerka
samo tu zaposleni.

Valzer je imao problema sa najvaznijim i najeminetnijim knjizevnim kriticarem u Nemackoj ( taj je samo priiznavao ovog Konja koga
ce Quentin, nadam se, citati) i opasno se iznervirao ( Valzer) i napisao je roman ( triler) Smrt knjizevnog kriticara.
Valzer je objasnjavao da nije mislio bas na ovog kriticara nego je pokusao da objasni da danas nijedan knjizevnik nema sanse ako ga
mediji ( a tu je i televizija) uopste i ne pominju. Citalac danas ne stvara sopstveno misljenje o procitanoj knjizi nego mu to sve stigne
kao u Mek Donaldsu gotovo na tacni ( ili kao kafa u stiroporu).

Ja, da budem postena ( mada mi to tesko pada;)) i iskrena takodje sam sklona da prvo procitam neku kritiku pre
nego sto se upustim u avanturu citanja.

[/I]

Rayela, ova knjiga što sam je kupila je tvog kalibra, ko cigla, mogla bi i ti da uzmeš jednu... :lol:

- - - - - - - - - -

Nisam bila dugo , dosla sam da vas pozdravim
Citala sam mnogo toga... Manastir, Kupinovo vino , Prva ljubav, Ruze su crvene,Secanje na ljubav ,O ljubavi i senci....
Sad citam slikari i modeli
editovacu post sa dopunjenim komentarima
:heart:

Nema te, nema, pa se izgubiš... :lol:
 
Рахела је за аутора рекла да је највећи немачки живи писац. Нисам читао ову књигу, само Одбјегли коњ, али то је било тако давно.

То ми је промакло, хвала Наутилусе.(да одговорим на ћирилици) :)

- - - - - - - - - -

Norveski,korejski,japanski,
francuski su zahebani jezici npr.

Ruski je predivan i zaista jednostavan za govor,kad treba da napises nesto...

Najmelodicniji jezik je portugalski. Ne zbog Kristijana Ronalda,tu je i Michael Telo.
Naravno spanski je sjajan.Ne samo zbog Rikija Martina - kad ga cujes sjajan je,toliko energije,strasti,mnogo mocno zvuci.

I meni su dopadaju portugalski i spanski...Ruski mi je simpatican posebno jer dosta koriste deminutiv..
I grcki volim :)

@Hvala Rayeli na zanimljivim informacijama iz Valzerovog zivota:)

Poslednju Geteovu ljubav sam vidjala na pojedinim kioscima, 300 din - ako nekog zanima.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top