Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Zaljubljena sam vizuelno u tog pisca.
Postavljala sam njegovu sliku ovde.
Nikad ništa njegovo nisam čitala ali su dobri bili komentari baš za taj roman Na putu.
Sad me još više interesuje.
--------------------------------------
Inače , krenula sam juče u biblioteku da vratim knjige .
Kako je jedna knjiga na Radinu karticu , zovem je da mi da broj.
Njen komentar : Ništa me ne slušaš ...rekla sam ti da biblioteka ne radi do (tog) novembra (opet ne znam dan).
Do 13. novembra. Ne pazis na casu...;)
 
Misliš ponosna baba
smilie_girl_228-1.gif

A imaš se rašta i ponositi. Preslatka je :zaljubljena:

Slatka je:)
I Azra i Ema deluju baš milo:)
Lamarinog psa nisam videla, kad vidim onda ću da hvalim:D I još neko beše ima psa, ne mogu da se setim ko...?
Odmah stiže :D Svi su ga već videli, al nije meni teško postaviti još 100 X ako trreba :flert:

Počela da čitam Zaboravljena umetnost zahvalnosti- Aleksandar Mekol Smit
 
Pročitala sam Žvaka za ludaka, Radovan Hiršl
Radovan Hiršl je bitna figura beogradske underground mitologije. Jedan od najznačajnijih predstavnika psihodelične umetničke scene Beograda, Srbije i bivše Jugoslavije. Njegova knjiga "Žvaka za ludaka" zapravo je biografska knjiga ispričana kroz epizode iz života "najvećeg gradskog Manijaka", bivšeg džankija, čoveka koji je težio apsolutnoj slobodi, igrajući se jednim ozbiljnim porokom i hodajući tankom linijom sa koje je mogao lako skliznuti u potpunu autodestruktivnu propast. To je odlika inteligentnih, osećajnih i genijalnih ljudi. Među njima nema mediokriteta, ali ako se i koji nađe, brzo završava u ludnici ili na groblju.(komentar koji sam citirala je sa interneta)
------------------------------------------------
Knjiga ima moju preporuku samo ne znam koja od vas bi prihvatila temu o narkomanima ( u doba socijalizma kad se pričalo o idealnom životu), njihovom načinu života, problemima na koje nailaze u životu i težnjama koje ipak negde postoje.
Normalno je i očekivano da nam ovakvi romani približe likove i kao takve krenemo da mislimo o njima i prihvatamo njihove poroke.
------------------------------
Likovi nemaju imena, samo nadimke i opet nam jasno ostavljaju prostor da ih upamtimo i razlikujemo.
Roman je skup pripovetki koje nemaju ništa zajedničko osim što povezuju likove.
Čitanjem se oseća iskrenost pripovedača i čudna doza humora za ovako mučnu temu.
 
Poslednja izmena:
Misliš ponosna baba
smilie_girl_228-1.gif

A imaš se rašta i ponositi. Preslatka je :zaljubljena:


Odmah stiže :D Svi su ga već videli, al nije meni teško postaviti još 100 X ako trreba :flert:

Počela da čitam Zaboravljena umetnost zahvalnosti- Aleksandar Mekol Smit
Sladak Maks:D Stvarno su vam psi svima divni, svi su baš lepi:zaljubljena:

Pretpostavljam da je gotovo sa onim dvojezicnim knjižicama.Imam ih cetiri.Je l' to bilo samo u oktobru ili sam nesto propustila?
Jeste, to je bilo samo u oktobru. Ja imam tri, jednu sam zaboravila da kupim, ali nema veze.. Reče Krasuljak da ce u novembru biti Crnjanski, i to može da bude fino...
 
:uja:

Ne zaboravite da mi javite ako vidite negde 'Vodic u razuman zivot''

Inace, i dalje citam ''Lavirint uzdaha'', sporo al' nema veze..zanimljiva knjiga..spletke i sve sto ide uz jednog sultana u 17 v u Maroku - Mulu Ismaila..
 
Pročitala sam Ukus koštica jabuke. Na početku mi je bila dosadnjikava, dok sam pohvatala ko je kome sestra, a ko kćerka, posle mi je postalo zanimljivije. Dvadesetsedmogodišnja Iris nasleđuje kuću svoje pokojne, dementne bake. Korača sobama ispunjenim sećanjima na događaje iz prošlosti, odnose u porodici i smrt nekih njenih članova.
Evo i jednog odlomka koji se odnosi na čitanje (ne bih se baš složila al' 'ajde):
''Bila sam bibliotekarka u Univerzitetskoj biblioteci u Frajburgu, radila sa knjigama, kupovala knjige, ponekad ih i uzimala iz biblioteke. Ali da ih čitam? Nekada jesam, čitala sam neprekidno, u krevetu, za stolom, na biciklu. Ali sa time je bilo gotovo. Čitanje, to je isto što i sakupljanje, sakupljanje isto što i čuvanje, čuvanje je isto što i sećanje. Setiti se, to je značilo ne znati tačno, a ne znati tačno značilo je isto što i zaboraviti, zaboravljanje je bilo isto što i padanje, a padanje je moralo imati kraj. ''
 
pročitala prošle nedelje za par sati Podseti me zašto mi je uopšte potreban frajer-Klodija Kerol
šta znam...ako nemate baš ništa drugo-onda čitajte
expresno sam je pročitala, znači čitljiva je
ali mislim da se autorka previše upinjala da to bude duhovito i smešno, pa je malo preterala sa apsurdnim situacijama
kao da je kopirala Kinselu, ali baš joj nešto nije išlo

u međuvremenu sam :strika: kapu i završila je sinoć....
sad čitam Tes Geritsen-Dvojnica
 
''Bila sam bibliotekarka u Univerzitetskoj biblioteci u Frajburgu, radila sa knjigama, kupovala knjige, ponekad ih i uzimala iz biblioteke. Ali da ih čitam? Nekada jesam, čitala sam neprekidno, u krevetu, za stolom, na biciklu. Ali sa time je bilo gotovo. Čitanje, to je isto što i sakupljanje, sakupljanje isto što i čuvanje, čuvanje je isto što i sećanje. Setiti se, to je značilo ne znati tačno, a ne znati tačno značilo je isto što i zaboraviti, zaboravljanje je bilo isto što i padanje, a padanje je moralo imati kraj. ''

Ni ja se ne bih složila....Više mi se sviđa odlomak (na poslu sam pa ne mogu da setim iz kog romana):
Ono što zaboravimo je isto kao da se nikad nije ni dogodilo...ali ako osećanja traju onda je kao da dva puta živiš-kad se dogodilo i kad se prisećaš
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top