**Freya**
Elita
- Poruka
- 16.767
Zdravo drage moje čitalice
Nisam želela da se javim dok ne završim knjigu.
Pročitala sam Otmenost ježa, Mjuriel Barberi.
Svoje utiske sam podelila sa vama još odavno , nakon pogledanog filma.
Ne želim da se ponavljam ali meni je ovo još jedna knjiga koju ću dugo pamtiti.
Tuzno je sto sam izgubila dete u sebi negde usput te sam ocigledno jedina osoba u Evropi koja je ostala blazirana nakon knjige Otmenost jeza.
Cini mi se da sam ili ja rodjena prerano ili je knjiga naprosto dosla prekasno ali svakako se radi o vremenskom disbalansu te sam onako, prepuna cinizma zakljucila da je vrlo look alike Sofijinom svetu, da sam je prerasla jos kada sam naucila sta rec transcedentno znaci, a to je bilo pre desetak godina. Volim kada su recenice bogate, duze, teske za pisati a pune za citati bez suvisnih pojmova enciklopedijskog karaktera za koje mislim da popunjavaju piscevu slabost. Ljutila sam se na sebe sto sam se povela za bestselerom, ljutila sam se sto sam procitala u jednom mesecu tri bestselera i ostala prazna i razocarana i moram priznati da me ni Moramo da razgovaramo o Kevinu, ni U senci nara, ni Otmenost jeza nisu dojmile kao citaoca. Eto, posucu se pepelom jer ocigledno imam rdjav ukus i jos hladniji karakter...ne znam u cemu je problem.