Bezuslovna ljubav

Ako ljubav nije bezuslovna onda nije ljubav...emociju koju doživljavamo i nazivamo je ljubav, samo je jedna od manifestacija ljubavi i to prilično jadna..:lol:
Bezuslovna ljubav je nedostižna našem emotivnom svetu jer emocija podrazumeva interakciju (uzimala-davala). Emocija mora da bude izazvana
a tu nam i um odmaže maksimalno.
Ono što kao vrsta nismo sposobni da osetimo ne znači da ne postoji..
 
Ako je necim izazvana onda je i uslovljena.
No ako zene mogu da se "zaljube" u imigrante koji sa sobom donose samo siromastinu i losu higijenu (kao trajnu rasnu karakteristiku) onda ta "ljubav" ili tacnije politicka korektnost, i nije nicim uslovljena.
Muslimani i crnci sa svojim ukocenim, paralizovanim izrazom ociju sigurno ne znaju sta je ljubav, sto i etnolozi potvrdjuju, tako da, sto bi rekao ja koji jesam, ovde se mora isprojektovati mnogo toga da bi se u drugima vidjelo ono sto je samo u nama. No ... zenska posla.
 
Tuki, jesi li razmišljao nekad o ljubavi izmedju drveta i ptice?..

Da dodam, ljubav nije emocija, ljubav je stanje a zaljubljivanje je emocija koja je uslovljena svim i svačim i nema mnogo veze sa pojmom "ljubav" ...
 
A jesi li ti nekad mazala ljubav na hljeb? Mislim, ako vjerujemo slijepo da je bog ljubav, onda je ljubav sve oko nas, ali to je samo jedan oblik prostastva, jer su hriscani ti koji, kako Nice kaze, ne smiju da dotaknu rukom nijedan predmet u prirodi.
 
Thucydides:
A jesi li ti nekad mazala ljubav na hljeb? Mislim, ako vjerujemo slijepo da je bog ljubav, onda je ljubav sve oko nas, ali to je samo jedan oblik prostastva, jer su hriscani ti koji, kako Nice kaze, ne smiju da dotaknu rukom nijedan predmet u prirodi.
Kliknite za proširenje...

Ne, Ljubav nije sve oko nas, ti si to opet iskrivio. Iz Ljubavi je stvoreno sve što je oko nas, a to je sasvim nešto drugo. Bog nije svugdje oko nas, već smo MI (svi i sve) Bog samo u svojoj apsolutnosti. Bog nije prisutan u svima nama. Samo je apsolout kao Biće (postojanje) svojom voljom i pažnjom prisutno u svima i svemu ali ne i sa Sviješću o Sebi-apsolutu. Bez Svijesti, kao znanja-o-sebi apsolutu, apsolut se ne doživljava Bogom, mada i dalje jeste, dakle ne ispoljava svoje božanske osobine. Ljubav je stoga u nama kao apsolutu samo kada znamo Sebe apsolutom. Ne to 'znamo' nije samo reći: "Ja znam sebe apsolutom", to je biti to znanje. Tada se sa Sviješću-o-sebi u apsolutu uzdiže Ljubav prema Sebi i svemu iz sebe stvorenom.

Apsolut i njegovo apsolutno prisustvo u svemu stvorenom nije isto. Stoga, ni Ljubav apsolut ne može doživjeti u stvorenom, jer u stvorenom njegova pažnja ne obuhvata sve, nije sveobuhvatna, uvjetovana je projekcijom. U Sebi kada Sebe zna Sviješću, apsolut jeste Ljubav, dok u stvorenom apsolut ispoljava Ljubav. To znači da je Ljubav u akciji ali mu njeno ispoljavanje najčešće ostaje neprimijetno. Ko može reći da jedan čovjek ubija drugog upravo zahvaljujući Ljubavi u ispoljavanju. Da se Ljubav ne ispoljava i u ovom slučaju slučaj ne bi bio moguć. Ljubav je bezuslovno davanje, i u ovom slučaju apsolut sebe daje bezuslovno, daje osnovu iz koje se ovaj scenario može stvoriti. Bez obzira što za stvorenje u njegovoj realnosti ubistvo 'nije dobro', apsolut ga odobrava upravo zbog bezuslovnosti svog odnosa prema mogućnostima ispoljavanja potencijala, bilo da je ishod tog potencijala pozitivan ili negativan. Apsolut ne pravi razliku između polariteta, jer sam nije polarizovan. 'Čovjek' (apsolut identifikovan sa stvorenjem) stvara sud o dobru i zlu jer ga na to uslovljava njegov razum-polarizator realnosti. Dakle, samo je projektovana stvarnost polarizovana razumom koji je njen polarizator. Stoga, Ljubav podjednako omogućava postanak ubice kao i žrtve, kao uostalom i onih koji se neizmijerno volje i ljube (i raj i pakao su na zemlji, u svjesnosti stvorenja). Bog ne sudi o dobru i zlu. Ljudi (stvorenja), svojim razumom, sude o dobru i zlu koristeći Boga kao vrhovno dobro koje 'On' nije. Bog je neutralan, bespolan, bestjelesan, besprostoran, dakle sve ono što čovjek nije. Apsolut ga (Boga) kroz svjesnost-o-sebi-čovjeku koristi kao konstrukciju koja je ideal bitisanja kojemu apsolut kao stvorenje svjesno ili pak nesvjesno teži.
 
Thucydides:
Apsolutno sam bez rijeci.
Ljubav je volja za posjedovanjem, i posjedovanje je uslov svake ljubavi. niko ne stvara djecu bez ocekivanja.
Kliknite za proširenje...

Ne, opet ne. To je upravo suprotno objašnjenju Ljubavi. To upravo objašnjava volju za posjedovanjem, sam to kažeš. Posjedovanje je proračunato, egoistično.

Možeš li ti sebi dozvoliti da se upitaš: Kako mogu da posjedujem život?

Možeš li da određuješ Život i smrt?

Da li ti zaista misliš da samo tvoja sperma koja dođe do jajeta žene odlučuje o nastanku života?
Da li možda imaš dovoljno širine da sagledaš da niti odlučuješ o začeću niti odlučuješ o smrti?
Pa i onda kad misliš da to ti odlučuješ u svojoj tikvi to ti uistinu Život (apsolut) svojom voljom daje nalog da to činiš. Pa i da to činiš bilo kako bilo zar misliš da ti ili hemija odlučujete o davanju Života? I onda kada se na vještački način izvrši oplodanja, u epruveti, i tad je Život dao odobrenje začeću a ne mikrobiolog.

Volja radi na razumu totalno nelogičan način.
 
Thucydides:
A jesi li ti nekad mazala ljubav na hljeb? Mislim, ako vjerujemo slijepo da je bog ljubav, onda je ljubav sve oko nas, ali to je samo jedan oblik prostastva, jer su hriscani ti koji, kako Nice kaze, ne smiju da dotaknu rukom nijedan predmet u prirodi.
Kliknite za proširenje...

Aj se igramo malo, čitaj vamo i pamti sve...

Zaljubiti se je trpno stanje glagola ljubiti...mislim, valjda jeste...:lol:
Za+ljubio sam se, ti je ono kao zapričao sam se, zatrčao sam se, zalaufao, zapenio...što u našem primeru znači da je neko
ljubio ljubio, ljubio pa pretero tj. pa se zaljubio...:rotf:

A sad ono što tebe najviše žulja a to je da je ljubav imenica i to ženskog roda..:cool:
 
Poslednja izmena:
Opet zbrka. Voli jer je pretjerao u zaljubljivanju, jer "za" prethodi... a ovaj tikvan je tipicni rob koji negira volju. Citav zivot provodi u sputavanju. Nego, sta je cilj tvoje ljubavi ako nisi nihilistkinja? Ispada da je ciljanje zabranjeno.
 
Thucydides:
Opet zbrka. Voli jer je pretjerao u zaljubljivanju, jer "za" prethodi... a ovaj tikvan je tipicni rob koji negira volju. Citav zivot provodi u sputavanju. Nego, sta je cilj tvoje ljubavi ako nisi nihilistkinja? Ispada da je ciljanje zabranjeno.
Kliknite za proširenje...

Sad malo matematike...dakle, cilj je množenje...:lol:..množenju prethodi oduzimanje pa sabiranje pa deljenje i to se sve zove ljubav u našem materijalnom svetu...
..ali to nije ljubav...
 
LBarbara:
Ako ljubav nije bezuslovna onda nije ljubav...emociju koju doživljavamo i nazivamo je ljubav, samo je jedna od manifestacija ljubavi i to prilično jadna..:lol:
Bezuslovna ljubav je nedostižna našem emotivnom svetu jer emocija podrazumeva interakciju (uzimala-davala). Emocija mora da bude izazvana
a tu nam i um odmaže maksimalno.
Ono što kao vrsta nismo sposobni da osetimo ne znači da ne postoji..
Kliknite za proširenje...

Ali mi to osecamo barbara redovno samo nismo svesni toga...
Ljubav je bezuslovno davanje sebe sebi...
Um ne odmaze toliko,naprotiv on se skoro iskljucuje kada ljubav upravlja nama...

- - - - - - - - - -

Muzjace za tebe:
https://sh.wikipedia.org/wiki/Euforija
 
Ljubav je i slepa i gluva za Razum koji zbog nje gubimo i tu nema uslova da dajemo iz tog razloga
davanjem u isto vreme i dobijamo i to je bezuslovno-dajemo osecanja i osecanja dobijamo i da
Ljubav jeste koncept nekakav....Procitaj moj blog
 
bangg:
Ljubav je i slepa i gluva za Razum koji zbog nje gubimo i tu nema uslova da dajemo iz tog razloga
davanjem u isto vreme i dobijamo i to je bezuslovno-dajemo osecanja i osecanja dobijamo i da
Ljubav jeste koncept nekakav....Procitaj moj blog
Kliknite za proširenje...

ljubav nije ni slepa ni gluva ni 'nerazumna'
vrlo lako je osvetliti razloge zato nekoga 'volimo'.
'volimo' uvek slcne sebi. svoj soj, svoje gene, svoje prapocetke, a jos vise volimo SVOJE potomke

e sad ovo sto je 'nerazumno', kad neko bira partnera, a kao ne zna zasto ga bira jer nije 'dobar' za njega
pa ako svest nije u stanju da osvetli, podsvest itekako zna
biras 'losu' osobu jer tvoj genetski materijal zudi za 'ojacavanjem', osvezavanjem krvi.
znaci neka oslabljena osoba ce teziti jakoj i 'zloj' iako je svasna da ce je to odvesti u propast.
ovde se daje prednost visem cilju (jacanju genetskog materijala potomaka po cenu propadanja oslabljene jedinke(roditelja), koga ce takav izbor partnera unistiti
ali mnogo oslabljenim ne preostaje drugo nego taj vid 'polusmrti', gde se mnogo 'svoga' zrtvuje zbog opstanka.

osobe koje nisu slabe ili previse vole sve svoje, pa i slabost, ce birati uvek slicne sebi, za prijatelje, za partnere
 
MarieSoLong:
ljubav nije ni slepa ni gluva ni 'nerazumna'
vrlo lako je osvetliti razloge zato nekoga 'volimo'.
'volimo' uvek slcne sebi. svoj soj, svoje gene, svoje prapocetke, a jos vise volimo SVOJE potomke

e sad ovo sto je 'nerazumno', kad neko bira partnera, a kao ne zna zasto ga bira jer nije 'dobar' za njega
pa ako svest nije u stanju da osvetli, podsvest itekako zna
biras 'losu' osobu jer tvoj genetski materijal zudi za 'ojacavanjem', osvezavanjem krvi.
znaci neka oslabljena osoba ce teziti jakoj i 'zloj' iako je svasna da ce je to odvesti u propast.
ovde se daje prednost visem cilju (jacanju genetskog materijala potomaka po cenu propadanja oslabljene jedinke(roditelja), koga ce takav izbor partnera unistiti
ali mnogo oslabljenim ne preostaje drugo nego taj vid 'polusmrti', gde se mnogo 'svoga' zrtvuje zbog opstanka.

osobe koje nisu slabe ili previse vole sve svoje, pa i slabost, ce birati uvek slicne sebi, za prijatelje, za partnere
Kliknite za proširenje...

U pokvarenom drustvu najbolje se snalaze pokvarenjaci i zene teze da se s njima udruzuju. Dakle, nema u podsvjesnom nikakvog zivototvornog principa. Zena tezi sigurnosti, i kad joj je drzava pokloni, onda odbacuje muskarce i postaje feministkinja i lezbijka.
 
MarieSoLong:
ljubav nije ni slepa ni gluva ni 'nerazumna'
vrlo lako je osvetliti razloge zato nekoga 'volimo'.
'volimo' uvek slcne sebi. svoj soj, svoje gene, svoje prapocetke, a jos vise volimo SVOJE potomke

e sad ovo sto je 'nerazumno', kad neko bira partnera, a kao ne zna zasto ga bira jer nije 'dobar' za njega
pa ako svest nije u stanju da osvetli, podsvest itekako zna
biras 'losu' osobu jer tvoj genetski materijal zudi za 'ojacavanjem', osvezavanjem krvi.
znaci neka oslabljena osoba ce teziti jakoj i 'zloj' iako je svasna da ce je to odvesti u propast.
ovde se daje prednost visem cilju (jacanju genetskog materijala potomaka po cenu propadanja oslabljene jedinke(roditelja), koga ce takav izbor partnera unistiti
ali mnogo oslabljenim ne preostaje drugo nego taj vid 'polusmrti', gde se mnogo 'svoga' zrtvuje zbog opstanka.

osobe koje nisu slabe ili previse vole sve svoje, pa i slabost, ce birati uvek slicne sebi, za prijatelje, za partnere
Kliknite za proširenje...

Ne znati zašto biraš nekoga je posledica nužnosti. Jači motivi odlučuju. Nužni motivi određuju ne-svjestan izbor. Šta bi ovdje mogli biti jači motivi? Prvo počnimo od svjesnog motiva. MI svjesno biramo (bar tako mislimo) nekoga s kim ćemo doživjeti radost življenja. Radost življenja je najuzvišeniji motiv življenja. Realizuje se manifestacijom duše. Međutim, ono što se često dešava jeste da je percepcija duše totalno izvrnuta te umjesto da razum držimo otvorenim dok 'biramo' mi upregnemo sve filtere koje smo stvorili tokom vremena i kroz njih mislimo da ćemo doći do cilja. Tada dobijamo ono što filterima određujemo kao vrijednost. U odnosima sa ljudima to je recept za zaljubljivanje i neminovna razočarenja. Zašto? Zato što taj šablon kroz koji biramo partnera ne propušta do nas dušu te osobe već njenu interpretaciju percipiranu našim filterima. A pošto se percepcija prihvati za istinu, prihvatili smo i ono što će biti posledica percepcije. Pa šta najčešće percipiramo? Percipiramo ono što 'volimo' kod ljudi. A šta je to što volimo? Volimo ono što ispunjava uslove naših filtera, naših oformljenih ubjeđenja. Recimo, ubijeđeni smo da je perfektna ljubavnica ona koja nas svojim izgledom zavodi, jer taj izgled je upravo ono što volimo u svim ženama (muškarcima) i uz to je i pametna. Međutim, taj izgled i njena pamet uistinu zadovoljavaju samo naše Filtere dok ono što je iza oblika i percecije pameti ne vidi, jeste duša te osobe, njeni istinski ciljevi. U tom slučaju, poslije inicijalnog perioda zadovoljenja naših filtera (zaljubljenosti), nastaje razočarenje. Ljudi se ne uklapaju u sve kalupe koje smo stvorili i onda dolazi do nezadovoljstva. A da smo kojim slučajem bili otvoreni, da smo naš razum držali neutralnim, pojavio bi se neko ko se jedino može prepoznati dušom. Ogoljena duša prepoznaje drugu ogoljenu dušu. Tada nastaje istinsko ispoljavanje duša kroz bezuslovno davanje. Sve se odobrava. Sve se razumije. Sve se prihvata kao takvo kakvo jeste. Duše se daju jedna drugoj jer prepoznaju iste kvalitete koje su iz Boga unijele u razum. Ljubav se tad ispoljava (kao što se i u svemu ispoljava) ali ovaj put svjesni smo njenog ispoljavanja i doživljavamo radost življenja.


Šta se uistinu dešava na podsvjesnom nivou dok biramo osobu ' koja nije dobra za nas'?

U podsvjesnom razumu postoji skladište ubjeđenja. Ta ubjeđenja su stvorena tokom iskustava te se često učvrsti shvatanje 'da nas neko ne voli', da nismo dovoljno vrijedni ni za koga, da je idealna veza nemoguća slično... Kada biramo partnera, da l' u 'ljubavi' ili poslu... mi težimo svom idealu, onome što mislimo da će nam pomoći da ostvarimok sreću, mir, zadovoljstvo... radost življenja. Međutim, kako god okrenemo i obrnemo te 'izabrane osobe' iznova i iznova postaju upravo ono što nas sprečava da doživimo sebe u potpunom svjetlu. Pa se pitamo zašto mi se to dešava, zašto su oni uvijek 'isti' na kraju? Zašto mi donose nezadovoljstvo? Odgovor je u samom pitanju. Ista pitanja će na kraju uvijek dati i iste odgovore. One 'drugačije odovore na isto pitanje mi stvaramo razumom, prišivajući ih tim osobama do momenta dok ne saznamo da su ti odgovori uistinu bile laži koje smo sami sebi stvorili. Na svjesnom nivou našeg razuma dakle, teče rijeka. Mi plivamo po njenoj površini i nastojimo da dokučimo obalu, da l' na jednoj ili na drugoj strani. I sve to lijepo i krasno izgleda dok smo na površini, sve je uzbudljivo i mi 'srećni' plutamo nošeni njenim tokom ka našem cilju. Ali ispod površine rijeke postoje i vrtlozi. Ti vrtlozi imaju moć da nas uvuku u sebe. Tad nas rijeka života jednostavno proguta. To se regularno dešava kada se prepustimo cilju a zapostavimo put do njega. Cilj ima moć da nas zaslijepi. Ako ne gledamo kuda se krećemo postoji veoma velika vjerovatnoća da ćemo pasti u rupu, 'slomiti vrat'. Ta rupa je naše ubjeđenje.

Ono što je jasan cilj u našem svjesnom razumu ne daje nam i jasnu sliku puta do njega. Put je nepoznat. Međutim, ono što svjesnim razumom želimo jeste da i put načinimo totalno jasnim, od A do B. Tada sebi kažemo 'ovako'... ovako će to biti. Međutim, nije svaki put i put bez prepreka i brana, bez rupa. Ako bezglavo jurimo ka cilju negdje ćemo zapeti, negdje pasti, negdje u rupu upasti. Naša ubjeđenja su vrtlozi koji se vrte u našem podsvjesnom razumu i vrebaju svoju žrtvu ispod površine vode. Te ako smo zaslijepljeni ciljem (u zaljubljenosti) mi ne gledamo gdje je opasnost, mi ne vidimo virove, već u njih padamo misleći i dalje da smo na putu ka svom cilju. Ali uskoro shvatimo da nemamo daha, jer smo duboko uvučeni ispod površine vode, naši vrtlozi kolo vode, a mi smo nemoćni da se odupremo. Jedino što osjećamo jeste da se gušimo ali često ne znamo zašto. Ne znamo zašto jer nam naš svjesno izabrani cilj još uvijek zaslepljuje razum a vrtlozi nam stvaraju nužnu realnost. Po toj nužnosti, nesvjesno izabranoj mogućnbosti, mi opravdavamo ono što duboko u sebi vjerujemo da nešto jeste umjesto da širom otvorenih očiju gledamo i vidimo šta ono uistinu jeste.

Šta uistinu jeste?
Ako počnemo od ubjeđenja, od vrtloga koji je za sebe izabrao objekat svoje realizacije, našeg 'partnera' onda uistinu 'vrtlog jeste'. Vrtlozi djeluju po obrazcima. Svaki vrtlog ima i svoj obrazac čiji je cilj njegova realizacija, nezavisno od naših svjesnih stremljenja i ciljeva. Vrtlog uvijek djeluje po obrascu. Podsvjesni razum je vidio tog 'partnera' upravo za ono što on jeste; uslov ispunjenju vrtloga. On je vidio i cjelovitu priču... jer ta priča koja počne ubjeđenjem jedino može biti završena po unaprijed ispisanom scenariju tog ubjeđenja. Ubjeđenja su obrasci. Dakle, ako smo vođeni ubjeđenjem 'da nismo dovoljno dobri ni za koga' onda će podsvjesni razum birati perfektnu osobu koja će nam po obrascu omogućiti realizaciju naše bezvrijednosti. Dakle, jednostavnim riječima: upali smo u mašinu. Mašima ima voj ciklus: početak, uzdizanje, kulminaciju, pad i kraj. Na svakom početku prvo se zaljubljujemo, mislimo da će ovaj partner vidjeti našu stvarnu vrijednost. Na kraju ciklusa opet vjerujemo da nismo vrijedni. Doživljavamo punu silinu obrasca. Vrtlog nas je progutao i pojeo. Tad mislimo da je idealna veza nemoguća i da je Ljubav priča za malu djecu.

Može li se ovo izmijeniti?
DA.

Kako?

Nesvjesno mora da postane svjesno. Ubjeđenja moramo prihvatiti, prihvatiti da ona u nama postoje onakva kakva jesu. Treba gledati obrasce, po kojima se stvari ponavljaju. Šta je karakter tih cilusa? S kakvim ushićenjem počinju? Kako se uzdižu? Možemo li vidjeti ikakve specifičnosti koje se ponavljaju? Kad sve to sagledamo postajemo svjesni šta je to vrtlog koji će kroz nas stvoriti nesvjesni motiv za sopsvenu realizaciju.

Primjer:

Moja prijeateljica prolazi kroz cikluse... pitao sam je da mi opiše svakog mladića koji ju je razočarao.
Lista karakteristika ide ovako:

Izgleda atraktivno.
Svira gitaru.
Piše pjesme.
Umjetnik je.
Nema stalni posao.
U toku je razvoda.
Ima dvoje ili troje djece sa suprugom od koje se trenutno razvodi.

Ja joj kažem: Zar ne vidiš obrazac u ovome? Taj obrazac je pokazatelj da tog čovjeka ne biraš TI već da to za tebe, a po obrascu, čini tvoje ubjeđenje, vrtlog.

Kako to možeš izmijeniti?

Jednostavno: Ako ti se atraktivan čovjek nabacuje, a uz to svira i gitaru, piše pjesme, umjetnik je (bilo koje vreste), nema posao i još je uz to u toku razvoda.... bježi glavom bez obzira.
Dopusti sebi da tražiš partnera bez tih filtera ispred svojih očiju. Dopusti da čovjek bude ono što on jeste a ne ono što od njega očekuješ da bude. Ako se tad desi da u njemu prepozanš dušu... na putu si da ostvariš istinsku radost življenja, da doživiš sebe u potpunom potencijalom svoje duše.
 
Dopusti sebi da tražiš partnera bez tih filtera ispred svojih očiju. Dopusti da čovjek bude ono što on jeste a ne ono što od njega očekuješ da bude. Ako se tad desi da u njemu prepozanš dušu... na putu si da ostvariš istinsku radost življenja, da doživiš sebe u potpunom potencijalom svoje duše.
Kliknite za proširenje...

Da, to bi tako trebalo da izgleda ali samo u svetu u kom su oba partnera svesni sebe.

Međutim u stvarnosti je obično potpuno drugačije, obično ni jedan od partnera nije svestan sebe i svoju sreću traže preko idealne slike koju su formirali o drugoj osobi. Ponekad imaju i sreće, pa izaberu pravog i veza potraje, ali sve češće, nakon prvog razmimoilaženja u mišljenju takva veza puca.

Da bi se bezuslovna ljubav među partnerima ostvarila, potrebno je da su oba partnera svesni sebe, svesni onoga što daju kroz ljubav. A daju sebe.
 
Bezuslovna ljubav znaci voleti sve jednako. A jedini nacin da volis sve jednako je da ne volis nikoga. To je zato sto kad podelis svoju paznju svima onda od te paznje ne ostaje nista. Tako da je to anti-ljubav.

Prava ljubav uslovljena je onim sto onaj ko voli jeste. Ko voli sebe voli one koji su slicni njemu. Prema ostalima ophodi se kako mu je cef. Ko ne voli sebe taj voli one koji su drugaciji od njega na taj nacin pokusavajuci da pobegne od sebe.
 
coco bill:
Da, to bi tako trebalo da izgleda ali samo u svetu u kom su oba partnera svesni sebe.

Međutim u stvarnosti je obično potpuno drugačije, obično ni jedan od partnera nije svestan sebe i svoju sreću traže preko idealne slike koju su formirali o drugoj osobi. Ponekad imaju i sreće, pa izaberu pravog i veza potraje, ali sve češće, nakon prvog razmimoilaženja u mišljenju takva veza puca.

Da bi se bezuslovna ljubav među partnerima ostvarila, potrebno je da su oba partnera svesni sebe, svesni onoga što daju kroz ljubav. A daju sebe.
Kliknite za proširenje...

U principu, bezuslovno davanje (ljubav) jedino se ostvaruje u pojedincu, u onom koji daje. To je istinska ljubav. Znači davao se onaj drugi ili ne davao, bilo uslovno ili bezuslovno, ti sebe daješ, daješ se u svom duhu... samim tim mu ne staješ na put, niti mu sudiš nit' mjeriš koliko ti je vraćeno ili pak ne. Kad neko dosegne nivo bezuslovnosti davanja (ljubavi) prema nekome drugom, to je znak da on za uzvrat od tog drugog ne traži da mu ljubav bude uzvraćena, dakle ne traži ništa zauzvrat. Slažem se, da, zamišljeni ideal u fizičkoj manifestaciji ljubavi među dva partnera, između dva čovjeka, je kad se oba, bezuslovno daju jedan drugom. Međutim, bezulovno davanje (ljubav) jednog partnera ne zahtijeva od drugog da se i on u tom odnosu daje bezuslovno. On se čak ne mora davati uopšte... ovaj prvi i tad može da ima ljubav prema njemu, bezuslovno mu služeći i želeći da ostvari svoj život onako kako on to želi i može. Tada onaj koji se bezuslovno daje uistinu 'blagoslovi' onog drugog. Čak i u uslovima gdje ga drugi napušta ili pak vara on u njemu vidi dio sebe kojemu se bezuslovno daje i samim tim činom nesebičnog davanja već čini oproštaj. U onom koji je dostigao bezuslovnost davanja, akcije drugoga ne mijenjaju njegov duhovni odnos prema tom drugom. Ljubav i jeste stanje duha a ne tijela. Stoga se jedino i može uzdići u duhu jedinke samo kada se duh jedinke uzdigne toliko visoko da se znanje-o-bezuslovnosti-davanja, koje je iz Svijesti intuicijom unijeto u svjesnost jedinke, u potpunosti prihvati i shvati.
 
Poslednja izmena:
User Unfriendly:
Bezuslovna ljubav znaci voleti sve jednako. A jedini nacin da volis sve jednako je da ne volis nikoga. To je zato sto kad podelis svoju paznju svima onda od te paznje ne ostaje nista. Tako da je to anti-ljubav.
Kliknite za proširenje...

NE, opet izvrtanje smisla. Voljeti... nije Ljubav. Čin kojim se Ljubav uzdiže u postojanje jeste davanjem sebe bez uslova.
Voljeti=izravnavati ono što zahtijevaš sa onim što dobijaš.

A šta su to zahtjevi voljenja? To su uslovi koje pri dobijanju i uzimanju moraju da budu ispunjeni. U drugim riječima, ono što voliš je već određeno onim što misliš da treba da bude. Recimo, džaba što ti se žena daje bezuslovno kad je njen nos duži od perfekcije koju ti zahtijevaš od svoje idealne žene koju već u svojoj zamisli 'voliš'... kad recimo ona, što ti se bezuslovno daje, nema ruku ili nogu a tvoja idealna žena ne samo da ima i ruke i noge već te ruke i noge izgledaju baš onako kako si ih ti zamislio i tu zamisao učvrstio u 'standarde' kojima biraš idealnog kandidata.



User Unfriendly:
Prava ljubav uslovljena je onim sto onaj ko voli jeste. Ko voli sebe voli one koji su slicni njemu. Prema ostalima ophodi se kako mu je cef. Ko ne voli sebe taj voli one koji su drugaciji od njega na taj nacin pokusavajuci da pobegne od sebe.
Kliknite za proširenje...

Kako god kreneš, ti pričaš o voljenju, uslovljavanju, a misliš da govoriš o ljubavi.
Nisam uopšte pogrešno razumio šta si htio reći. :) Evo, ovdje u naglašenom tekstu, upravo ističeš ono što gore rekoh: Ti u ženi tražiš sebe, ali ne onakvog kakav ti jesi, već onakog kakav zamišljaš da jesi... a kakvim se to ti zamišljaš??? IDEALNIM, kako drugačije. Stoga i ta žena koju tražiš mora biti ogledalo tvog zamišljenog ideala.

A onda tvoj duh to shvati onako kako si i rekao: "Ko voli sebe voli one koji su slicni njemu." pa ti dovede ženu sa svim onim nedostatcima koje na sebi ne vidiš, upravo tvoje ogledalo... a onda mrziš i život i ljude. Nije čudo, kad si idealan. :)
 
Poslednja izmena:
Ako trazis idealnog sebe, a ne realnog sebe, onda trazis nesto sto nisi da bi pobegao od onoga sto jesi. To je ono sto ti radis. Mada bi ti hteo da verujes da je obratno, da si ti realan a ja idealan.

Nebitno je da li trazis nesto vise od sebe, sto mozda cak i ne postoji, ili prihvatas ono sto ti je dato, u kakvom god da je stanju, ako u svakom slucaju tezis ka necemu sto nisi.
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top