Заборавио си Енглески језик и географске координате, и дефиницију привреде као Made in USA
Али да кренемо редом,
1. Политички - ми већ данас живимо у пост политичком свету у којем интерес корпорација надвладава интересе нација - па и политички центри више нису стационаирани око држава, него око седишта корпорација, много их је регистровано да имају седиште у Ирској на пример...
(само ми немој тврдити да Уједињене Нације у Њу Јорку чине икакав центар моћи)
2. Привредни - Кина, два празна места па остатак света
3. Битнији путеви?
Сигурно си мислио значајнији по вредности трговине -
ако ћемо наркотике - Бондстил
ако ћемо општу (јефтинију робу) - Шензен и Хонг Конг
4. Средиште моћи на глобалном нивоу?
дефиниши моћ
моја дефиниција моћи:
Да без последица правиш штету и материјалне губитке некоме и он не може да те спречи. Привремено или заувек.
Није ми намера да разводњавам тему. Ја
центар света нисам ни помињао, већ вас двојица, тако да би било у реду да се ви појасните шта то јесте/није.
Naravno. Verujem, naime, da je uloženi kapital biznismena poput Morgana bio zanemarljiv naspram jedne ozbiljne apanaže finansijskog giganta kakva je bila SKA.
Iako bih rekao da je vrlo očigledno šta je tu po sredi, ukratko ću pojasniti o čemu se radi: reč je o preziru prema sopstvenoj intelektualnoj eliti. U percepciji novoromantičara celokupna domaća elita je isprdak bečke i dr. zapadnjačke škole a svi dalji naučnici-naslednici edukovani u istom tom duhu. To je, po viđenju tih ljudi, škola prepisivača bez kritičke misli koja brilijantne umove tera od sebe da emigriraju u, ironije li, upravo taj isti mrski Zapad. Ovde je to slučaj sa Nikolom Teslom, koga nisu prepoznali zato što je toliki genije i nisu na vreme ubedili Kraljevinu Srbiju da izdvaja sredstva iz svog budžeta za njegove projekte kako bi ovde radio, umesto na zapadu. E pošto su takvi, mrski i glupi, verovatno i istoričari među njima nisu ništa bolji i zato ne treba slušati domaće intelektualce već tražiti izvanjce, koji nemaju profesionalno obrazovanje kao odgovor (ironije li, izvanjce koji su upravo na tim stranama bili školovani).
To je, usudiću se da kažem, svojevrsni oblik
autošovinizma, u nacionalnom smislu (sa naglaskom na
svojevrsni). Jedan drugi konstitutivni element tog prezira koji leži u kičmi mnogih zaverenika tzv.
Srpske autohtonističke škole jeste i, po pitanju percepcije uloge i značaja SANU, nasleđe KPJ propagande. Može se kao osnovni lajtmotif kod apsolutno svih ekstremista na području bivše Jugoslavije videti da im je zajednički taj prezir prema srpskoj Akademiji, zaokružen celom pričom oko famoznog referenduma iz 1986. godine. Za Hrvate i Bošnjake ta nacionalna akademija je uništila SFRJ i prouzrokovala ratove; za Albance uzrok je apsolutno svih njihovih nacionalnih nedaća tokom zadnjih sto godina, a za Crnogorce je, kako je Rastoder to ne tako davno bio napomenuo, jedan od osnovnih stubova domaće (izdajničke, naravno) srbomanije. Radi se o potpuno identičnoj matrici razmišljanja, samo u izvesnom smislu promenjenih obrazloženja (pa i tonaliteta), ali
vuk je u svim pričicama — isti lik. A srž jeste da se kroz prezir (nekada i vrlo agresivni, militantni) i oslanjanje na emotivnu manipulaciju ljudima (da ne kažem i žrtvama) popunjava nedostatak argumenata.
Tako imaš ljude koji razmišljaju gomilama ljudskih kostiju, pa bi kao npr.
Scott Isle išli na akademiju i sl. nacionalne institucije sa vojskom i policijom Svi ludaci (ovde je inspirator Pol Pot, očigledno) ne mogu da se suoče sa realnošću u kojoj žive, pa zato žele prvo da neronovski spale svet i onda na njegovim ruševinama grade novi. Tako bi trebalo to sprovesti u Srbiji (jedan repete 1944/5. godine, ali u mnogo drastičnijoj meri) tu
čistku nakon koje bi nova elita trebalo da bude indoktrinirana i budućim naraštajima novi iskonstruisani narativ propagirala. Naravno, cilja se na slabije obrazovano i siromašnije stanovništvo, zato što je kao takvo izrazito podložno upravo padanju na takve fore. Društvena pozadina ljudi koji padaju na priče neoromantika (ovde sad ne govorim o ultranacionalistima, što je takođe jedna druga paradigma iza zavese...mada ako zameniš reč komunista u ovoj mojoj poruci sa nacista, još se više cela slagalica uklapa; govoreći o eliti u toj zajednici, o autorima i glavnim propagandistima, reč je gotovo bez ikakvih izuzetaka o velikim rasistima koji veruju u suprematiju belog čoveka i generalno samo kopiraju neke nacističke fazone i fore) je gotovo identična kao u slučaju forica kojima su komunisti obmanjivali mase kroz istoriju; školski primer, praktično.