Zanimljivo je kako trecerazredni pisci istorije, odnosno, bolje receno naciJonalno ostrsceni amateri, svojom produkcijom naprave neverovatan haos i, sto je jos gore, usled agresivnog pristupa i eventualnoj medijskoj podrsci (opet petorazrednoj, ali agresivnoj) uspeju da nametnu neke od svojih nebuloza kao fakte. To je tipican primer Deretic u Srbiji i grupica ludaka oko njega, koji su stalno isticali da je DAI napisan na latinskom jeziku. Vidim da se to primilo i kod amatera iz Bosne, odnosno Bosnjaka. Dakle;
DAI je spis koji je namenjen carevom sinu Romanu kao uputstvo za vladavinu - koji narodi su susedi Romejima, kakvi su odnosi bili u proslosti i kako treba koristiti pojedine varvare protiv drugih varvara za doborobit Carstva. Ima i nekoliko poglavlja o administrativnim promenama u Carstvu, ali jako malo. Kada se posmatra DAI mora se proucavati citavo delo, a ne samo poglavlja o Hrvatima, Srbima i drugim slovenskim knezevinama, jer se samo tako moze steci jedan veoma vazan utisak - DELO JE NEDOVRSENO. Ono sto mi danas imamo jeste jedna RADNA VERZIJA iz 952. godine. Rukopis na kojem je sacuvana je iz oko 1070. godine. To je rukopis Parisinus graecus 2009, a cuva se u Nacionalnoj knjiznici u Parizu. Naravno, izlisno je i pominjati da je pisan GRCKIM jezikom. Postoji jos jedan prepis iz 16. veka koji je nastao sa istog tog rukopisa. Zna se i ko ga je i kada i za koga prepisivao (Antonije Eparh). Na osnovu tog prepisa je prvo izdanje Meursiusa iz 1611, a potom sa onog starijeg rukopisa i izdanje Dubrovcanina Anselma Bandurija. Kasnije odlazi Bekerovo izdanje iz 19. veka, itd. Stari izdavaci rukopisa su davali i prevod na latinski - koji je bio lngua franca u nauci toga vremena, kako bi sto veci broj zainteresovanih istrazivaca mogao da proucava spis.
Ono sto je vazno jeste da su prevodi na savremene jezike, pa i srpski i hrvatski, a bogme i engleski, oslonjeni jako na taj latinski prevod - prosto jer su svi izdavaci daleko bolje poznavali latinski od grckog. Zato su neka mesta pogresno prevodjena, jer je latinski prevod bio slab na tim mestima, a savremeni prevodioci su se vise drzali latinskog.
NE POSTOJI temeljna analiza citavog DAI. Postoji samo Bury koji je 1906 napravio sjajnu studiju i uputio buduce istrazivace kako da analiziraju DAI. Drugi je bio Gavro Manojlovic koji je bio odlican analiticar, ali nije stigao da uradi slovenska poglavlja. Svi ostali izdavaci, pocev od Jenkinsa i Moravcsika, pa do Litvarina, pruzali su samo komentar carevih vesti - alio BEZ ANALIZE carevih izvora. U tome je najveci problem. Jer ako ne znamo po kojim izvorima je car pisao, onda NE MOZEMO da prisudjujemo o tacnosti vesti koje donosi. Drugo, ne manje vazno, jeste sto se previdja da je DAI koji danas imamo KONCEPT. Trece, niko nije objasnio beleske na margini rukopisa koje pokazuju, kako se cini, da je CAR LICNO ove beleske stavljao kako bi sebi naznacio gde pocinje izlaganje po nekom DRUGOM IZVORU. Mislim na one notice koje su pisane istom rukom kao i citav prepis rukopisa iz c. 1070. godine. Tako bi se najpre doslo do carevih izvora. Cetvrto, nikada nije uradjena filoloska analiza, jer postoje posebno zanimljiva mesta koja pokazuju upotrebu LATINSKIH izvora, ali prevedenih na grcki (car nije znao latinski).
Sve u svemu nauka je sto se tice DAI, negde na 10% razumevanja. E sada, zamislite na kojem nivou su naucni komentari tog istog DAI, a tek na kojem nivou su amateri koji trgaju parcice odatle i pokusavaju da dokazu ovo ili ono.