Bilo bi dobro da imamo kompletan tekst tog statuta u kom su razdvojeni Hrvati od Vlaha i Srbi od Vlaha, ili je ovo potonje samo Klaićeva reminiscencija na ranije upotrebljena razdvajanja Vlaha i Srba u srpskim srednjovjekovnim dokumentima. Ono što je jasno je da su ti spomenuti Vlasi u Cetini zapravo Srbi jer su nešto kasnije odselili u Žumberak gdje ih isključivo zovu Srbima ili Rascijanima. Njih pominju pod imenom Srbi ili Rascijani u dokumentima iz 1538. i car Ferdinand u svojim pismima (Servianus seu Rascianos) (capitanei et wayuode Rasciani siue Serviani atque Valachi, quos vulgo srbschy vocant) Vidimo da je ime Vlaha, Srba i Rascijana gotovo sinonimno za Austriju tog vremena. Slično piše i Kuripešić 1531, gsje isto spominje Srbe po imenu i podnadimak Ćići. Dakle ti Vlasi sa Cetine sele u Žumberak gdje su zabilježeni u mnogim dokumentima isključivo kao Srbi, a pojavljuju se u spiskovima Žumberčana i neka prezimena pomenuta i u ovom spisku cetinskih Vlaha kao što su: Grubačić, Vukčić, Vignjević kao i imena Vojin, Grubiša, Blaž. Jasno je da se tu radi o istom narodu. Ključno pitanje bi bilo u kom istorijskom periodu su Srbi masovno prešli u tzv. vlaški status. Ja vjerujem da je to u počelo da se dešava već sa slabljenjem centralne državne vlasti za vrijeme cara Uroša Nemanjića, a posebno se intenziviralo nakon Kosovske bitke, kada čak i za vrijeme despotovine, sigurnost više nije bila opšta kategorija i kad se cijeli jedan srednjovjekovni vrednosni sistem raspao dolaskom Turaka. Srbi su u prauzoru polunezavisnih vlaških stočara našli model svog opstanka pod raznoraznim tuđim vlastima. Bilo je to po meni jedno prilično oportunističko opredjeljenje da se preživi i sačuva vjera u teškim okolnostima. Od prvog pomena Vlaha u Hrvatskoj, a to su po svoj prilici ovi cetinski Vlasi pa do kraja njihovih pominjanja uvijek je to ista struktura društva sa knezom na čelu, vojnička po pozivu, nekmetska po socijalnom statusu i velikom većinom pravoslavna po vjeroispovjedanju, srpska po nacionalnoj svijesti. Ratovali na strani Turaka ili Austrijanaca ili Mletaka, uspjeli su da sačuvaju ono što je njima bilo najsvetije, unutrašnje odnose (knezovi su bili i sudije), vjeru i naciju. Cijena za to se plaćala krvlju, Srbi su je očigledno u tom periodu bili spremni platiti.
Ovaj Klaićev odlomak jasno kazuje jednu stvar da Cetinski Vlasi definitivno nisu bili Hrvati, da stanovnici Žumberka takođe nikad nisu bili Hrvati. Žalosno je da danas ti isti Žumberčani, mahom unijati smatraju sebe za Hrvate iako je razumnom čovjeku koji ne želi sebe da laže, sasvim jasno ko su i šta su. Evo spiska tih Žumberčana iz 16.vijeka :
http://www.mojzumberak.com/Povijest...a_u_75_se/311__umberaekih_uskoka_u_75_se.html
U Klisi, god. 1436. ožujka 18.
Ban hrvatski Hanž Frankopan (Frankapan) knez Krčki, Modruški,
Cetinski i Kliški, potvrdjuje Vlahom njihove navadne prave zakone.
Va ime oca i sina i svetoga duha amen. Mi knez Hanž Frankapan,
krčki i modruški, cetinski i kliški knez i veće, ban Dalmacie i Hrvat,
damo viditi vsakomu človiku, komu se dostoi, po sem našem otvorenu
listu, da pridoše prid nas počteni i dobri muži, bivše virne i prave sluge
bana Ivaniša Ivanovića, vsi dobri Vlasi: Vigan Dubravčić, Ninoe Sanković,
Tomaš Ročević, Matiaš Vukčić, Milić Ostoić, Dragić Prodanić,
Blaž Kočić, Hrela Golešević, Vukat Voinović, Ivaniš Grobačić, Budan
Grubšić, Bilosav Dražević, Elovac Draživoević, Radivoi Vitković, Bulât
Kustražić, Ivan Poznanović i ini vsi dobri Vlasi pitajuće i išćuće ot nas
dobrih i počtenih zakonov svoih navadnih, ki im su bili za nih bivšega
gospodina bana Ivaniša Ivanovića i za negova oca, kneza Ivana. I mi
smislivše se i vidivše pravo i podobno iskanie i pitanie nih prijasmo više
rečene dobre muže, bivše virne sluge bana Ivaniša, sebi za sluge i svomu
ostanku, i učinismo im i dasmo i potvrdismo počtene i dobre i prave nih
navadne zakone, ki im su bili naipravii i naiboli za nih bivšega gospodina
bana Ivaniša i za negova oca kneza Ivana, i kimi su zakoni nim služili oni
i nih starii; a vo i su oni dobri zakoni:
1. Naipri da ni nad nimi kneza posionoga.
2. S nami se zgovarae, knez, ki bi im mrzak, da ga su volni prominiti.
3. Ki Vlah ima selo, da služi s unčom.51
4. A ki nima sela, tai na koni šćitom i s mačem, ali strilami i s mačem.
5. Ki ne ide na voisku, a zapovi mu se, šest libar plaća; od togai gre
voivodi Vlaškomu deseto.
6. Da im se ne uzme kon voinički u podsadu52 ni za niednu krivinu.
7. A da ne vojuju ot Stipana dne do Martina.
8. A kada gredu na voisku, dva dila voinikov da gre, a treti dio da
e naprala53 brašnom i kobilami.
9. I da ni nad nimi niedan Hrvatin voivoda, ner edan izmeu nih da
e voivoda nad nimi, ki nim zapovida, s našim se knezom dogovarae.
10. I da im e pitanie podav Sinem, a na nih pitanie da ne sida niedan
Hrvatin, ner nih knez i suci nih.
11. I da ima nih knez suci dva krat u godišću po Vlasih poiti, po vsih
edino više rečenih.
12. I da ni meu nimi oplinika zatiskom,54 ner što bi koga prava pravda
dopitala.
13. I ot vsakoga osuda da im se tretina ostala, a sucem deseto gre ot
osudov.55
14. A ot našega dohotka knezu deseto li ot osudov.
15. I tko bi osuda dopal, da mu se uzme ovca za libru, a krava za šest
libar.
16. I da mu se ima rok učiniti do dvadeset dan, a ako e dotle ne iskupi,
da e zgiblo.
17. Da ima dati vsaki stan o Jurevoi ovna ali ovcu, a ovna prihodnika,56
ter sir, a tko e toli ubog ter sira nima, a on vrvču.57
18. Ter podimni dukat, po nih zakonu sedamdeset i četiri bolanče,
tko ima kulse i trideset brav, a tko e ubožiji i da dukat ali imri.58
I eseni o Martinoi da imaju davati po vsom zakonu ot vsakoga
kluseta dinar, dale katunari59 i dvornikov.
19. A u Cetini da ne daju nigdir trgovine.
20. I da ni ot nih obišenika ni za ednu krivinu.
21. I da više rečeni muži, vsi dobri katunari, ot vsoih ludi pol dohodak
sebi da ustalaju60 dukatov, kako no im e bilo za nih bivšega
gospodina bana Ivaniša.
22. I da ne more otdati Vlah na Vlaha sto libar, ki sam nima sto libar.
23. I da nemore otdati najamnik61 ni lovas62 na gospodara.
24. I Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina.
25. I da ni meu nimi ku. a stav… ović63 ni svidok ni porotnik, ni
nitkor ot nih da ni časnik.
26. Ni da e virovan mimo četire bolanče.
27. I da ne daju travnine na planini, ni u zimišćih, ni indi, gdi nisu
davali za bana Ivaniša, kada e e nakon sebe ostavil.
28. I da ne drže Hrvati Vlahov mimo ednoga bravara.
Dale knez Vlaški i vsi više pisani dobri muži, vsi katunari, nam priaše
i zavezaše se virom i dušom svoom, da hote nam virno i našemu
ostanku, a mi se nim obitovasmo i na toi priasmo našom ričju gospockom,
da e hoćemo u vsih nih više pisanih zakonih tvrditi i udržati viku
vičnim zakonom, ne i nih ostanak, dokle nam pravo i virno služe. I na to
im dasmo tai naš otvoren list, ere vsi ovi više pisani dobri muži katunari
svoom braćom i svoimi katunami i svoimi općinami obitovaše se i priaše
i obezaše virami i dušami svoimi, da nas i naš ostanak oni i nih ostanak
hote virno i pravo služiti svoimi glavami i svoim blagom i svom svoom
moćju i neostaviti nas i naš ostanak protiv vsakomu človiku. Pisan na
Klisi, miseca marča osmi na deste dan va litih roistva Isukrstova 1436.
lito. I na vse ovo i više rečeno priasmo im tvrdo, dale što bi i nih zagovorom
i š nih dobrom volom bilo.
(Izvornik pisan ćirilski u manastiru na Trsatu.)