Ovo nema smisla.... https://enciklopedija.hr/clanak/maretic-tomislavZar nije ovo hrvatsko prezime iz dicma?
I kad gledas korijen maro, mare..tog nema u srba
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ovo nema smisla.... https://enciklopedija.hr/clanak/maretic-tomislavZar nije ovo hrvatsko prezime iz dicma?
I kad gledas korijen maro, mare..tog nema u srba
Nisi shvatioOvo nema smisla.... https://enciklopedija.hr/clanak/maretic-tomislav
Hrvati govore torlački u Karaševu i okolici te u Janjevu, Letnici, Vrnavokulu i još ponegdje na Kosovu. Janjevski Hrvati danas u znatnu broju žive u zagrebačkoj Dubravi i u Kistanjama, oko 30 km jugozapadno od Knina. Torlački su dijalekti prizrensko-južnomoravski, svrljiško-zaplanjski i timočko-lužnički; tim se dijalektima pribraja i karaševsko-svinička oaza. U torlačkom je narječju jat uglavnom redovito ekavski; u karaševskim selima čuva se zatvoreno e pod akcentom, a izvan akcenta jat je obično ikavski. Na mjestu praslavenskih poluglasova čuva se šva [ə]. Sudbina samoglasnoga l vrlo je različita na različitim područjima. Akcent je u torlačkom narječju uglavnom redovito ekspiratoran, tj. izgubljene su razlike među akcentima i po trajanju i po tonskoj krivulji. Taj jedan akcent može stajati na svim slogovima u riječi, pa je njegovo mjesto fonološki razlikovno. Torlačka deklinacija, uglavnom na cijelom području prostiranja toga narječja, nije slavenskoga tipa.Nije to, nego je Radić s pravom kritizirao veliku Maretićevu gramatiku iz 1899. rekavši da je jedno hrvatski književni jezik, a drugo srpski književni jezik, pa da je nslov "hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika" besmislen.
Onda je u drugoj recenziji naveo Maretićev predgovor u kom ovaj spominje i torlačko narječje, pa se čudio tomu kako je ono upalo. Otud i ironičan naslov četvrto hrvatsko narječje?
Izvorni janjevacki govor je stokavski jer su dosli iz dubrovnikaHrvati govore torlački u Karaševu i okolici te u Janjevu, Letnici, Vrnavokulu i još ponegdje na Kosovu. Janjevski Hrvati danas u znatnu broju žive u zagrebačkoj Dubravi i u Kistanjama, oko 30 km jugozapadno od Knina. Torlački su dijalekti prizrensko-južnomoravski, svrljiško-zaplanjski i timočko-lužnički; tim se dijalektima pribraja i karaševsko-svinička oaza. U torlačkom je narječju jat uglavnom redovito ekavski; u karaševskim selima čuva se zatvoreno e pod akcentom, a izvan akcenta jat je obično ikavski. Na mjestu praslavenskih poluglasova čuva se šva [ə]. Sudbina samoglasnoga l vrlo je različita na različitim područjima. Akcent je u torlačkom narječju uglavnom redovito ekspiratoran, tj. izgubljene su razlike među akcentima i po trajanju i po tonskoj krivulji. Taj jedan akcent može stajati na svim slogovima u riječi, pa je njegovo mjesto fonološki razlikovno. Torlačka deklinacija, uglavnom na cijelom području prostiranja toga narječja, nije slavenskoga tipa.
https://enciklopedija.hr/clanak/torlacko-narjecje
Ako pretpostavimo da je dubrovački govor hrvatski jezik, kako onda janjevski dijalekat može biti hrvatski jezik?Izvorni janjevacki govor je stokavski jer su dosli iz dubrovnika
Istocno-hercegovački, ne vole baš da ih mišašAko pretpostavimo da je dubrovački govor hrvatski jezik,
Jesu hrvati porijeklon, ali to ne znači da su kulturološkikako onda janjevski dijalekat može biti hrvatski jezik?
Ja sam te nešto pitao.Istocno-hercegovački, ne vole baš da ih mišaš
Jesu hrvati porijeklon, ali to ne znači da su kulturološki
Ti si pretpostavljaoJa sam te nešto pitao.
Jos te cekan s dubrovackon ikaviconJa sam te nešto pitao.
Pa kaži, što se stidiš?Ti si pretpostavljao
I da kazen kako janjevci ne pricaju hrvatski, to je max 10000 govornika
Ono, što sam ti pobrojao pet ikavizama kod Držića? Šta s tim? Koja je tvoja tvrdnja koju baziraš na prisustvu tih ikavizama kod Držića? Uticaj srednjovekovne srpske Bosne?Jos te cekan s dubrovackon ikavicon
IkavicaOno, što sam ti pobrojao pet ikavizama kod Držića? Šta s tim? Koja je tvoja tvrdnja koju baziraš na prisustvu tih ikavizama kod Držića? Uticaj srednjovekovne srpske Bosne?
https://www.facebook.com/share/v/1BTnwT2byw/
Naletih na zanimljivo izlaganje filipovica
Tvrdi da je cirilica srpska i da prije nisu koristili latinicu. Nakon toga tvrdi da je cirilica savrseno pismo jer nema tzv dvojna slova
@Ovi jedan @Mrkalj @Krishna
To i ja mislim.https://www.facebook.com/share/v/1BTnwT2byw/
Naletih na zanimljivo izlaganje filipovica
Tvrdi da je cirilica srpska i da prije nisu koristili latinicu. Nakon toga tvrdi da je cirilica savrseno pismo jer nema tzv dvojna slova
@Ovi jedan @Mrkalj @Krishna
Besmislen tekst.
Има их око 9000, од чега је 3500 из турског језика а остало из арапског, персијског које су преко турског стигле овде.Останак тих речи и дан данас у српском језику говори уствари каква је била Вукова реформа, пишући речнике и граматику за српски народни језик задржао је речи које је тај народ и користио, док наравно русизме и црквене изразе из црквенословенског није јер део српског народног језика и нису били.
Sve citirano je isključivo politička argumentacija, da li je moguće videti Seliščevljeve lingvističke argumente, tj koje je izoglose uzeo za granicu između istočnojužnoslovenskih i zapadnojužnoslovenskih dijalekata: jezik, kao dijalekt sa vojskom i mornaricom je politička a ne lingvistička kategorija.Тролчино јадна, нема везе између Селишчева и било каквих егзархијских извора и бугаризације становништва. Објављивање књиге и Селишчевљев боравак у Македонији спонзорисани су донацијом Казањског универзитета.
Други том није објављен због недостатка средстава.
Где су хиљаде златних лева које је Бугарска платила Селишчеву да докаже да је Македонија бугарска? Где?
Pogledajte prilog 1802091Pogledajte prilog 1802094
Za tvoju informaciju, Bernštajn na koga se pozivaš je veoma izričit: makedonske dijalekte sa refleksima *tj/dj > ќ/ѓ NE svrstava u bugarske dijalekte (*tj/*dj > št/žd) nego u zapadnojužnoslovenske, zajedno sa srpskim:Из онога што си написао није јасно да у потпуности разумеш значење речи историјски контекст. Контекст није тачка гледишта аутора у одређеном тренутку, већ услови и околности под којима се догађај дешава.. Галев посматра Македонију у контексту балканских ратова до почетка Другог светског рата по строго хронолошком реду. Ниси ни уопште поменуо одакле и када су се ове српске "етничке" групе појавиле, и зашто су се изјашнавали као Срби. Друго, лингвистика није егзактна наука и никада нисам поменуо разлику између језика и дијалекта. Оно што сам рекао је да су до почетка 40-их година 20. века македонски говори сматрани делом бугарског језичког корпуса. И ово је мишљење тада најпознатијих лингвиста и ту нема шта да се расправља. Докази за то су безбројни и већ сам навео преко 100 извора, укључујући радове Неофита Рилског, Крчовског, Пејчиновића, Мисиркова као и научне чланке и радове Јагића, Кондакова и Облака, Вука Караџића и његов додатак о бугарском језику, као и и нека од првих македонских дела руских слависта са почетка века као што су А. Селишчев и C.Бернштејн.
Као што видиш , бугарске лингвисте нећу помињати управо због таквих као што си ти који мешају бабе и жабе. Па прочитај свих моијх 2.000 коментара на тему језика па онда научи ме шта је лингвистика.
Za tvoju informaciju, Bernštajn na koga se pozivaš je veoma izričit: makedonske dijalekte sa refleksima *tj/dj > ќ/ѓ NE svrstava u bugarske dijalekte (*tj/*dj > št/žd) nego u zapadnojužnoslovenske, zajedno sa srpskim:
Pogledajte prilog 1806467
Šta nam kažu ove karte?
Pogledajte prilog 1806468
Pogledajte prilog 1806469
Написао сам око 30 страница на ову тему. Македонски рефлекси ќ/ѓ су феномен који је много каснији од оригиналних рефлекса *tj /*dj и имају сличности не само са српским дијалектима већ и са другим несловенским језицима на Балкану. Самуил Бернштeјн је биo ученик Селишчевa и следбеник његовог рада, али се много више залаже за македонски језик. Много више него што би сам Селишчев желео. Селишчев никада није давао политичке изјаве. Оно што је рекао у поговору своје књиге је историјска чињеница, а не политички став. На страни 277 можеш видети где су, према његовој дефиницији, границе македонског дијалекта и наравно очигледну чињеницу да су процеси и разлози који су довели до ових дијалеката били исти као и за већину бугарских дијалеката на истоку. Ово није политичка изјава већ научна. Аргументација за ово је распоређена на око 250 страница и укључује око 32 заједничке карактеристике између бугарског и македонског дијалекта. Сажетак ових заједничких карактеристика може се наћи на страницама 278 и 279.Sve citirano je isključivo politička argumentacija, da li je moguće videti Seliščevljeve lingvističke argumente, tj koje je izoglose uzeo za granicu između istočnojužnoslovenskih i zapadnojužnoslovenskih dijalekata: jezik, kao dijalekt sa vojskom i mornaricom je politička a ne lingvistička kategorija.