Nismo ga gradili da bi ga svakakvi majmuni rušili. To što smo postali društvo u kome se i u najplemenitije poteze i poduhvate "neko" uplete po šemi " a gde sam ja tuna" to vam je ono o čemu bi moglo na svakoj temi ovde da se kaže po nešto. Ali neće, nema efekta osim da svi uđemo u predinfarktno stanje. Treba izgraditi sve što su nam srušili, na silu i muku. Ko nikad nije ništa izgradio taj ne zna kolika je to muka i patnja napraviti takav objekat. Ja sam za vreme bombardovanja dva puta pao u nesvest - prvi put kada su srušili most na Velikoj Moravi kod Mijatovca (bio sam pripravnik i jedan od učesnika u izgradnji) i drugi put kada sam kroz prozor gledao rušenje ovog tornja. A kada je poginuo dečko koji je radio na obnovi mosta, plakao sam više nego za majkom. Ako ovo proglašavate pranjem para i drvetom na kojem raste lova, kažite glasno (i anonimno) ko to pere i bere. I neka uzimaju, oteto je prokleto, a mi ćemo i dalje graditi - na silu, na silu.