Autoportret-nešto kao selfi

4de7bcf4681a Anibale Caraci.jpg

Annibale Carracci, poput Leonarda da Vincija, bio je umetnik koji nikada nije odložio olovku.
Izgleda da je neprestano skicirao, bilo kad i bilo gde.
 
SLIKA-31.jpg

Leonardo (Leonardo da Vinci) je bio slikar, vajar, arhitekta i naučni istraživač. Koliko je poznato,
ovaj izuzetni crtež je jedini preživeli autoportret ovog umetnika. Ako je opšteprihvaćen datum
ove slike tačan (1512. godina), neverovatno je da je Leonardo da Vinči shvatio sebe kao
drevnog čoveka, uzevši u obzir da je tada imao 60 godina ili manje.
 
Autoportret-Salvadora-Dalija-nastao-je-1941.-godine-foto-pinterest.com_.jpg

Neobični autoportret španskog umetnika Salvadora Dalija veran je odraz njegovog nadrealističkog stila. Rastopljeno lice podupiru drvene štake, oslonjene na postolje sa nazivom
slike i komadom pržene slanine. Slanina bi mogla da se protumači kao simbol prolaznosti
organske materije (iako se često nalazila na jutarnjem meniju umetnika), dok je rastopljeno
lice potvrda Dalijevog uverenja da je koža najvažnija pri reprezentaciji čoveka.
 
Ilja Repin




image_4hxBgzbedFTAgz.png
.

Najpoznatiji je autoportret Repina naslikan 1878. godine. 34-godišnji umetnik koji izgleda starije...
Ovo djelo je odraz stanja unutarnjeg problematičnog svijeta Repina.
Vrijeme u Rusiji bilo je teško i zabrinutost za sudbinu svoje domovine, rastrgale su sukobljene misli.

Slika na platnu uklapa se u akademski stil. U pozadini su tamni tonovi... Glavni fokus autoportreta su oči Ilije Repina.
Pogled mu je pogled istinskog umjetnika, oštar, promatran, kao da se na slici sada radi.
Umjetnikov izraz lica je umoran. Razmišlja o Rusiji, brine.
Ako se ovaj autoportret uporedi s kasnijim radom, može se videti da tamo Repin izgleda mnogo mlađe.

Repinova kosa na autoportretu uredno je češljana... Izbila se samo jedna tamna kovrča i pala joj na čelo.
Umjetnik je obučen u tamno odijelo, može se vidjeti bijela košulja i stroga kravata.
Pozadina je tamna, iste boje bez prelaza.
Ovu tehniku Repin koristi za postizanje privlačenja pažnje na lice, na dubok izgled.

Na slici Repin duhovno izgleda.
Vidljivo je da mu umjetnost i slika puno znače u životu, ambiciozan je.
Dubok autoportret s otkrivenim unutrašnjim kontradikcijama i elementarnim osjećajima.
 
U mladosti, Pikaso je pokazivao strašan talenat za umjetnost. Pod uticajem svog oca, postao je veoma vješt slikar prirode, i sa 14 godina već je bio profesionalni slikar. Kako je sazrijevao, njegov stil se sve više udaljavao od naturalizma i počeo je da eksperimentiše sa različitim umjetničkim tehnikama. Tokom godina, periodično se vraćao na svoj izvorni stil, zbog čega su primjetne velike varijacije u njegovom radu. Kada pogledate njegove autoportrete, razlika između njegovih ranih i poznih radova je zapanjujuća.....

1896: 15 godina​


1-7.jpg

1-7.jpg

(Autoportret sa nepočešljanom kosom)


Sa 15 godina, bilo je evidentno da Pikaso posjeduje umjetnički talenat. Ovo ulje na platnu je nazvano “Autoportret sa nepočešljanom kosom” i u duhu je realizma. U poređenju sa njegovim radovima koje smo imali uvijek prilike da vidimo, teško je povjerovati da je ovo uopšte Pikaso naslikao.


1900:18 godina

Foto-21.jpg

Foto-21.jpg

Ugalj na papiru


Ovaj ugalj na papiru je još uvijek u domenu realizma. Tokom ovog perioda njegovog života bio je ekstreno siromašan zbog čega je morao spaliti nekoliko svojih djela kako bi se ugrijao.
 

1901: 19 godina​


Foto-22.jpg

Uljane boje na ploči


Pikasov autoportret u 19 godini oslikan uljanim bojama na ploči. Ovdje se već vidi Pikasovo samopouzdanje i pokreti su opušteni, ali sa velikom preciznošću i vještinom.

1901: Age 20​


Foto-23.jpg



Na ovom ulju na platnu, već se vidi Pikasovo udaljavanje od klasičnih korijena.
Ova slika već u sebi ima dosta ekspresionizma i spada u Pikasov “plavi period“, karakterističan po monohromatskim plavim nijansama, tamnim bojama, i temama kao što su siromaštvo i ljudska slabost.

 

1902: 21 godina​

1-8.jpg


Tačan datum završetka ovog djela je nepoznat, ali se vjeruje da je naslikano 1902. godine.
Autoportret je urađen crnim ugljem i vodenim bojama na papiru.




1906: 24 godine​


1-9.jpg



Naslikan u Parizu, 1906. godine, Pikasov autoportret sa paletom, odlikuje se toplijim bojama i optimizmom.
Očito, Pikaso se već udaljio od realističnog prikaza ljudske forme.

 

1938: 56 godina​


1-11.jpg



U ranim 30-im godinama 20 vijeka, Pikaso se povezao sa mnogo članova nadrealnog pokreta, i to je uticalo na njegov rad.
Ovaj autoportret djeluje neprirodno i vanzemaljski.
Njegovo najpoznatije djelo iz ovog perioda, “Guernica”, ilustruje tamu i nadrealan kvalitet koji je vrlo vjerovatno povezan sa osjećanjima koja su u njemu postojala za vrijeme nacističke invazije.




1965: 83 godine​


1-12.jpg



Ovo ulje na platnu, autoportret – čovjek koji sjedi, nastavlja da prikazuje udaljavanje od realizma.
Jarke boje takođe postaju karakteristika njegovih kasnijih djela.

 

1966: 85 godina​



1-13.jpg


Šeme i grubi oblici kreiraju čudno doživljavanje čovjeka.
Kada se ovaj rad uporedi sa njegovim ranim radovima, gotovo da ne postoji nikakva veza.
Kako bi našao smisao u takvoj transformaciji, Pikaso je jednom rekao

:”Različiti stilovi koje sam koristio u svojoj umjetnosti ne smiju biti gledani kao evolucija, već kao koraci naprijed ka nepoznatom idealu slikarstva. Sve što sam ikada stvorio je stvarano za sadašnjost i u nadi da će uvijek imati mjesto u sadašnjosti.”

1972: 90 godina -Poslednji Pikasov autoportret​

1-16.jpg

Sledeće djelo završio je samo nekoliko dana ranije, i to je poslednji autoportret koji je uradio.
Na ovoj slici dominiraju velike oči koje ukazuju na strah koji je Pikaso imao zbog smrti koja se približavala.


(Prnjavorski.net)
 
v38030901Stevan Aleksić Autoportre u kafani 1901.jpg

Stevan Aleksić -Autoportret u kafani 1901
Veći deo svog života Aleksić je proveo u Modošu (danas Jaša Tomić), malom pograničnom
mestu u Vojvodini što je u velikoj meri uticalo na njegovo slikarstvo, ali i na status u društvu i umetničkim krugovima. Budući da je živeo u maloj sredini, bez mnogo dodira sa Beogradom,
koji je u to vreme bio centar modernih tokova i novih umetničkih tendencija, Stevan Aleksić je stvarao u maniru kojim je dobro vladao i koji je dobro poznavao. Njegov rad naišao je na kritike
kod njegovih kolega umetnika koji su uveliko prihvatili modernizam koji je preplavio Evropu početkom 20. veka.
Smatran je marginalcem i umetnikom anahronog izraza, ali kada se njegovo slikarstvo stavi
u odgovarajući prostorni kontekst i posmatra sa aspekta poetike slikarstva Minhenske škole, stvaralaštvo Stevana Aleksića može se sagledati u maniru u kome je nastalo i razumeti njegova poruka.
 

Back
Top