Autohtonističke crtice

Ovde će biti izneti prilozi koji podupiru teze o srpskoj višemilenijumskoj postojanosti na Slovenskom Jugu (vulgarno nazvanom Balkan). Mogli bismo ih podeliti u nekoliko osnovnih grupa:

1. lingvističke teze,

2. istoriografske teze,

3. genetičko-genealoške teze,

4. obrazloženja teza o zaveri germanske društveno-humanističke nauke,

5. obrazloženja teza o zaveri rimokatoličke društveno-humanističke nauke,

6. arheološke teze,

7. druge (etnološke, demografske itd.) logičke teze.
 
Prvo, molim lepo.

Drugo, Solveni - ne postoje. Izvinjavam se zbog nejasnosti šo paralelno diskutujem i sa IgarJ-otom. Bila je to ironija. Niti Nemci niti Italijani niti Grci (svi kentumski jezici) ne mogu da izgovore reč Sloveni, Slovenci i sl. Tako su Grci ubacili epentezno K, pa smo postali Sklabenoi, u latinskoj verziji Sclaveni, u italijanskoj Schiavoni, Schiavi i sl. Interesantna mi je bila tvoja teza da su to naše narodnosno ime na zapadu izveli amputacijom anlaut- klastera SLO, pri čemu bi se ono t ili ozvučeno d na kraju moglo tumačiti slovenskom etimologijom od glagola sloviti - Sloventi > Venti > Vendi i Veneti.

Napisao sam ironično **Solveni jer indogermanisti sve stvarne slovenizme u nemačkom vide kao imaginarne germanizme u slovenskom, a to u velikom broju slučajeva objašnjavaju pojavom koja se naziva slovenska metateza likvida u 8. veku-stoleću (ovde joj tepamo kao SMLOV). Tako je slovenski breg postao od nemačkog berg, slovensko Krajina od nemačkog Karniola, nemačko helm od našeg šlem, nemačko wolke od našeg oblak (ob+vlak) itd. (spisak je dug), umesto obrnuto.

Treće, slažem se.
 
Prvo, nemo' lično da mi se štrecaš, jer mi služiš kao metafora. ;) Možemo dati još primera.

Treći primer bečko-berlinske istoriografske podvale svakako je nemačko formiranje albanske nacije i to na nepotkrepljenoj pretpostavci albanskog=ilirskog autohtonizma. Cilj ideološko-političkog koncepta u bečko-berlinskoj istoriografiji je ovaj: "Srbo-Sloveni su balkanski podstanari i kao takvi ne predstavljaju smetnju u nemačkom prodoru na istok. U tom cilju stvorićemo mnogo (malih) narodića i dati im drevna istorijska prava, koja ideološki sputavaju srpski otpor. Kada Srbi to jednom prihvate, biće mirni i neće predstavljati otpor germanskom interesu na Balkanu."

:per:

Četvrti primer je prikrivanje svesti o nastanku evropske renesanse zahvaljujući izbegličnkom i kulturološkom talasu Vizantinaca i vizantijskog duha pod udarom Osmanlija.

Dakle, bečko-berlinska škola je samo na primeru Slovenskog Juga do sada toliko puta uhvaćena sa prstima u pekmezu da udžbeničko zaobilaženje njene kompromitacije epskih razmera samo govori ili o poltronstvu ili o slepilu i kognitivnoj slabosti srpskih istoriografa. Mislim da se kod tebe ne radi o poltronstvu.

Sve ove bečko-berlinske istoriografske podvale imaju pretpostavljen isti stalni nemački geopolitički interes dobro poznat pod pod nazivom Drang nach Osten.

PS. Vidiš da si pristigao do Hroboatosove argumentacije "Uzalud vam trud svirači, demantuje vas situacija na terenu", a to objašnjavam (svojom) doktrinom aktivne teze, gde se svaka neistina aktivnošću i sredstvima može držati na pijedastalu faktičnosti. A mi imamo najslikovitiji mikroprimer na slučaju hrvatske istorijografije i lingvistike, koja čak investira u lobiranje srpske istoriografije i lingvistike ne bi li što duže ostala dormantna.[/QUOTE]
 
Dakle, možemo zaključiti da je moguće prisustvo Slovena na Balkanu tokom starog veka iako nije dokazano.

Zašto nije dokazano?

Zato što se svi dokazi odbacuju jer nisu u saglasnosti sa ranije utvrđenom pričom: "Slovena nema na Balkanu pre 6. (5.) veka". I ne samo što se dokazi odbacuju nego se izvrće ruglu svako ko pokuša da ih predstavi. I ne samo to, poznat je slučaj profesora arheologije Đorđa Jankovića na kojeg je pokrenut lov na veštice, koji je oteran sa fakulteta u prevremenu penziju, sve ukazuje i u prevremenu smrt.

Koji dokazi ne postoje? Ne postoje pisani dokazi na slovenskom jeziku jer slovenskog pisma ili nema ili nije razvijeno.

Koju su to dokazi koji postoje ali se ne prihvataju: to su zapisi slovenskih golsa od strane neslovena i to su antički toponimi čija se etimologija može tumačiti preko slovenskog jezika i antički toponimi čija se etimologija može tumačiti samo preko slovenskog jezika.

Prema tome, mi smo svedoci jednog anticivilizacijskog odvratnjaštva koje pokušava da dželate proglasi žrtvama i ne bira sredstva kojima sprovodi svoje nasiilje. Uključujući i nasilje na ovom forumu, na kojem se gotovo svaka tema o doseljavanju Slovena kao u kontejner, baca u ovu temu koja u naslovu suprotstavlja s jedne strane naučnike i s druge budale, s jedne strane faktografe s druge maštare, s jedne istoriografsku školu, s druge romantičare. Vidimo da je u pitanju etiketiranje.

To je samo jedna u nizu manifestacija licemerstva društva i vremena u kojem živimo.
 
Meni gorak ukus u ustima na ovoj temi ostavlja to što je na prvoj strani prema meni korišćena retorika "drž'te lopova".

Iskoristiću priliku da osvetlim najdominantniji retorički princip nekih ili jednog od zastupnika zvanične dogme, a taj je namerno-kratkovida partikularizacija sa konsekventnom facilitacijom relativizacije. Rečju, vađenje iz konteksta. Naime, kada se želi podržati zvanični stav, onda se prvo slučaj izoluje vremenski i prostorno od svega što postoji oko tog slučaja, a onda se kroz prizmu jednostranog posmatranja traži više slabih argumenata u prilog zvaničnog viđenja tog, tako izolovanog, slučaja.

Na primer, oni ili on uzmu samo jednu tzv. ilirsku reč sa evidentnom slovenskom etimologijom, a onda se okome na tu argumentaciju slovenske etimologije pojedinačne reči slabim, ali višestrukim argumentima. Oni u tom momentu namerno zanemaruju, prvo, da takvih reči ima više desetina i drugo, zanemaruju da se takvi slučajevi beleže na širokom prostoru koji je istorijski zabranjen za Slovene.

Oni ili on na ovom forumu to stalno rade. Zbog toga ćemo morati neprastano da postavljamo ukupni vremenski i prostorni kontekst svakog slučaja koji se posmatra.

Dakle, nisu slovenski toponimi samo po Italiji, već su oni i na Kritu (o tome je govorio moj post koji je obrisan na prvoj strani pre desetak dana) i na Peloponezu, i u Makedoniji i u Rumuniji, i u Moldaviji (Bogdaniji) i i po Severnoj Italiji i po Austriji i po Istočnoj Nemačkoj, a istovremeno imamo dvadesetak toponima južno od Save i Dunava zabeleženih pre 5. veka, a koji korespondiraju ne samo sa slovenskom etimologijom, ne samo da nisu objašnjivi preko neke druge etimologije, već se i na Slovenskom Severu javlja velik deo tih toponima u duplikatu.

Skrećem pažnu da je jedna od osnovnih pravila dobrog bavljenja istorijom uživljavanje u kontekst i duh vremena koji se razmatra. On ili oni, iako znaju ovo što sam rekao, uvek gledaju da "slučaj" obore tako što ga izoluju poput nekog "uljeza u harmoničnom sistemu", što je pogrešno polazište jer uspostavljeni BB-sistem je krajnje problematičan, i onda taj pojedinačni slučaj u skladu sa celokupnim kontekstom koji je lažan, proglase i kvalifikuju neadekvatnim. Oni smatraju da su ga oborili.

Naš je zadatak, u cilju naučne istine, da ubuduće ne dopustimo da se takvom retorikom odbacuju naši argumenti. Uvek moramo naglašavati sve aspekte i kontekste vremena i prostora za dati slučaj.
 
Jedno od dobro postavljenih pitanja bilo bi:

Zašto se Sloveni u Iliriku i Trakiji istoriografski pojavljuju u 6. veku, a do tada ih istoriografski nema?

Naprosto, nameće se 476. godina (pad ZRC), dakle kraj petog veka, a praktično šesti vek, kao istoriografski okvir tj. vremenska granica kada Sloveni dobijaju istoriografsku vizu za Balkan.

Kada se pojavljuju prvi pomeni Slovena u 6. veku na Balkanu?
 
Sibina ili sibin, koplje od Svibe (crvenog gloga)
Sibina, lovačko koplje.

uIGHVQr.jpg

https://books.google.rs/books?id=HadZAQAAQBAJ&dq=''Sybinam+appellant+Illyri+telum+venabuli+simile''&source=gbs_navlinks_s

''Sybinam appellant Illyri telum venabuli simile''

"Oružje slično koplju Iliri zovu Sibin"

Utvrdili smo da se koplje pravi od Svibe, najtvrđeg drveta i da sibina dolazi od svibin.



Sviba ili crveni glog.

U nazivu koplja, sibina, elidirano je v.

Sviba (drvo) ✧ prasl. *sviba (rus. svibína, sl. svíb: crveni glog)

Takođe toponimi - Sibinj (Severin) i Sibinj kod Sl. Broda.

530wm

Sviba ili svib, drugi naziv - crveni glog. Drvo izuzetne tvrdoće i otpornosti na truljenje.

Other uses
The wood of some hawthorn species is very hard and resistant to rot. In rural North America, it was prized for use as tool handles and fence posts. The wood being hard it is described by Johns as the best substitute for boxwood for wood engraving.

Takođe, žensko lično ime Sibina i prezime Sibinović. Prema meni, ovo ime potiče od naziva crvenog gloga - sviba. Up. sa Drenko i Drenka.

Zašto je ova biljka bila namenjena imenima dece? Odgovor je u njenom magijskom zdravstvenom, pravednom i uopšte pozitivnom značaju.

https://www.*****************/2015/04/glog-i-glogov-kolac-narodna-verovanja-o-glogu/ umesto zvezdica upisati: bastabalkana . com
https://en.wikipedia.org/wiki/Crataegus_laevigata

Crataegus (/krəˈtiːɡəs/;[SUP][3][/SUP] from the Greek kratos "strength" and akis "sharp", referring to the thorns of some species[SUP][4][/SUP]) commonly called hawthorn, thornapple,[SUP][5][/SUP] May-tree,[SUP][6][/SUP] whitethorn,[SUP][6][/SUP] or hawberry, is a large genus of shrubs and trees in the family Rosaceae, native to temperate regions of the Northern Hemisphere in Europe, Asia and North America.


:hvala:



Takođe, žensko lično ime Sibina i prezime Sibinović. Prema meni, ovo ime potiče po imenu crvenog gloga - sviba.

Zašto je ova biljka bila namenjena imenima dece? Odgovor je u njenom magijskom zdravstvenom, pravednom i uopšte pozitivnom značaju.
Pošto Krstarica ne dozvoljava link ka Bašti Balkana, a Bašta Balaka ne dozvoljava funkciju CTRL, prinuđen sam ovde da iskopiram sadržinu sorsa stranice o glogu:

GLOG
Weіѕѕdorn (crataeguѕ oxyacantha) ili Glog.

Reč glog je praslovenska. Crni glog (crataeguѕ nіgra i prunuѕ ѕpіnoѕa). Rečju glog obeležava se u ovom članku i jedna i druga vrsta gloga, jer se za njih vezuju ista verovanja.</p>

Glog i glogov kolac - narodna verovanja o Glogu Crataegus monogyna

Glog je najmoćniji apotropajon protiv vampira (i veštica), i zlih demona (npr. bolésti) uopšte, ma u kom se obliku javljali. »Bez glogova koca ništa mu biti ne može«, kaže se o nekom kome je teško dohakati. Noću treba sobom poneti glogov štap, i onda se ne treba bojati ničega. U prvom redu je glog popularno oružje u borbi protivu vampira, naročito ako je to glog »jedinak«. Kad se vampir iskopa iz groba, on se po pravilu (kako se to vidi iz bezbrojnih tipičnih primera) »ubija«, probada glogovim kocem; prvobitno, on se g. kocem (magički) pričvršćivao za grob, kako se, uostalom, ponegde i do najskorije prošlosti radilo: na primer, u južnoj Dalmaciji i Bosni. U selu Čičkovi, srezu ariljskom, bio je pre dve godine jedan vampir takođe glogovim kocem prikovan za grob. Uporedi i sličan običaj kod starih Germanaca, sa ženskim lešom iz istočne Frizije, koji je bio vezan za kolac i pokriven trnjem.
Dovoljan je i sam glogov trn da se vampir uništi ili otera. Ponekad se mrtvacu, za koga postoji bojazan da će se povampiriti, zabode u pupak igla ili trn od crnoga gloga; ponekad se u njega zabada glogov trn pred samo spuštanje u raku. Dovoljno je da se ispred vampira stavi ili makar da mu se samo pokaže glogov trn, pa će biti onesposobljen ili oteran. Glogova grana mora se iza mrtvaca držati u kući makar samo jednu noć. Da se mrtvac ne bi povampirio, zabadaju se takođe u grob glogovi šiljci – glogov kolac. Kad se ne zna tačno u kome je grobu vampir, treba, za svaki slučaj, pobiti u sve nove grobove po jedan glogov kolac, i namestiti zamke od rogozine. Da ne bi vampir ušao u kuću, treba na sva vrata i prozore metnuti prutić crnoga gloga, ili zatvoriti spoljna kućna vrata glogovim kocem.

O sličnoj odbrani od mrtvačkih demona, kod Grka i Rimljana, upor. E. Rohde, Pѕyche, l, 2373, i E. Samter, Geburt, Hochzeіt und Tod, 73 id). Kad se spomene vampir, treba reći: »Na putu mu broć i glogovo trnje«. Uporediti i germanski običaj da se leševi izvesnih βιαιοθανάτοι ‹= nasilnom smrću umrlih› (za koje se zna da su opasni i da se hoće da povampire) pokrivaju trnjem.

Od gloga se plaše i njime se teraju i drugi zli demoni. Tu su u prvom redu demoni bolesti. Kad je neko bolestan od dalka, bajalica ga odvede na bunjište (koje je inače zborno mesto za zle duše što izazivaju bolesti), i tu demonu bolesti preti glogovim trnom. Kada se pojavi kakva epidemija, sva čeljad iz kuće da svoje tkanice bajalici, pa ih ona jedne na druge nastavi, zakači za kućna vrata, pa onda rastegne, i dokle dođu, na tom mestu pobije u zemlju glogov kolac, pa se okrene zapadu i kaže: »Do koca došla (bolest), a kolac ne prešla!«
Na sličan način tera se glogovim kocem i padavica. Od gloga plaše se i veštice, i zato mnogi stalno drže u kući glogov kolac. Uporedi i slično verovanje kod starih Grka. Glogom se teraju i zmije: u basmi koja se govori o glavnom zmijskom danu, Jeremijinom danu, izbola je zmija oči »na dva trna glogova, na četiri šipova«. Uporedi Theocr. 24, 88, gde je g. takođe upotrebljen za uništenje zmija). Da se zmija ne bi »povampirila«, preduzimaju se i druge radnje, i to uvek one kojima se inače sprečava povratak umrlih ljudi. Kada se, 1933. godine, u okolini Struge pojavilo vrlo mnogo zmija, ljudi su ih najpre ubijali i onda, bez obzira na to što su već mrtve, svaku bez izuzetka spaljivali. »Postoji, naime, stari običaj da se zmija mora spaliti, jer inače ona oživi«. Ovaj interesantan običaj može poslužiti kao nov dokaz za teoriju da je spaljivanje, kod raznih naroda, doista postalo u nameri da se pokojnicima konačio onemogući povratak.

Na glogovo drvo hvata se i đavo, koji se može i oterati glogovim štapom, a ubiti nožem čije su korice od crnoga gloga. (Venac, 14, 609).

Kod ovakvih svojih osobina nije čudo što se crni glog vrlo često ušiva u amajlije u vidu krstića ili ljuspica, da bi se dete održalo, ili da ga ne bi napao vampir. Crnim glogom urezuje se na kolačiću zapis protiv besnila. Na Cveti glogovim grančicama kite se kuće i obori. Na Đurđevdan pre sunca meću žene glog u omaju u kojoj će se kupati.


Iz bajanja i vračanja u vezi sa glogom jasno se vidi da je glog smatran kao drvo senovito. Na njemu borave demoni koji su u stanju da pošalju bolest. Uoči mladog utornika vračara odnese pod kakav glog u polju malu pogačicu, vina, vode, soli, cveća, konjsku potkovicu i klinac, i zaklinje demone na glogu, ѕіve femіnae, ѕіve mareѕ ‹bilo da su žene ili muškarci›, da prime žrtvu i ostave bolesnika na miru. Uzgred možemo spomenuti da u ovom slučaju imamo zanimljivu vezu između magije i kulta. Demonima se, s jedne strane, prinosi žrtva (pogačica, vino, voda, so, cveće), da bi se odobrovoljili i sa njima načinio savez, ali u isto vreme, kao da ničega nije ni bilo, oni se magičnim načinom teraju (jer se od potkovice, i od metala uopšte, a naročito gvožđa, plaše demoni: otuda, na primer, propis da se lekovita biljka ne sme vaditi iz zemlje nožem, da ne bi demon, koji je u biljci, pobegao). Manipulacije sa klinom, međutim, u protivurečnosti su sa svim ovim, jer je njima smer da bolest prikuju za drvo (kako su to radili još Rimljani). Slučajevi ovakvog unutrašnjeg sinkretizma, spajanja običaja koji su i hronološki i sadržajno različiti, ima kod nas dosta.

Glogu se može »predati« kostobolja, i tom prilikom takođe mu se prinosi žrtva. Bolesnik spremi kolačić, i ode pod kakav glog, dirne ga tri puta, kaže svojoj bolesti da ide »u glog«, ostavi na glogov kolačić »da ga tice (= diše?) pojedu«, pa bez obzira ide kući. Glogu se i inače prinose žrtve, i kao takvu treba (u svakom slučaju bar po formi) smatrati jedan postupak poznatog srpskog junaka iz prvog ustanka, Vase Čarapića: kad je on, hajdukujući, video u proleće na Avali prvi glog kako je olistao, izvadio je cvancik i darivao ga. Glog i inače može uživati poštovanje kao retko koje drvo. On se ponekad naziva svetim drvetom. Cigani u Šumadiji pričešćuju se na Đurđevdan glogovim listom. Postoji i zakletva: »gloga mi« — da li kat̓ eufemismon ‹ eufemistički› (kao što je kod Grka: nai ma hena ‹tako mi guske›, i primeri koje navodi Grimm, Deutѕche Oythologіe4, 1, 13, potz tauѕend, parbleu i dr.), ili je to stvarna zakletva svetim drvetom, teško je reći.

Da glog može biti senovit, daje se naslutiti i iz jednog običaja iz istočne Srbije. Žena koja nema dece a želi da ih dobije, treba da se pre sunca okupa u vodi sa koje se napio žut bik i u koju je stavljeno tri zrna gloga, i posle toga jedno zrno pojede, da bi začela.

»Ako hoćeš da dođe ona coprnica koja ti je odnela sreću npr. kod blaga, moraš paliti vatru glogovim drvima«.

U mitologiji glog može imati kozmički značaj. Sva zemlja stoji na granama velikoga gloga, i za taj glog vezan je veliki crn pas. Taj pas jednako glođe glog, pa kad ga skoro sasvim preglođe, on stane vući iz sve snage da bi ga prelomio. Tako nastaje zemljotres. Ali zemlja ipak ne propadne, jer onda sveti Petar prekrsti štapom, i glog opet postane ceo.

Glog, stucan na kamenu koji se ne pomera, čini sastavni deo melema koji se, uz basmu, privija na prišt. List od gloga i koren od maslačka, u rakiji, lek je od groznice. Od gloginja kuva se tej protiv srdobolje. Na glog se, kad se javi epidemija, vadi živi oganj (i to kad je epidemija kod ljudi; a kad je kod stoke, onda se vadi na lipovini).

Veselin Čajkanović - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANjA O BILjKAMA

Imao sam sreću da sam se družio sa Koljom, sinom velikog Veselina Čajkanovića, ne manje sjajnim intelektualcem.

Sibina je, dakle, 15. ilirska reč na našem spisku koja je slovenskog porekla.

PS. Zašto postoji verovanje da vampire treba probosti glogovim kolcem? Zato što je glogovo drvo tvrdo, dugovečno i otporno na trulež- mirni smo na duže vreme. :per:
 
Dakle, možemo zaključiti da je moguće prisustvo Slovena na Balkanu tokom starog veka iako nije dokazano.

Zašto nije dokazano?

Zato što se svi dokazi odbacuju jer nisu u saglasnosti sa ranije utvrđenom pričom: "Slovena nema na Balkanu pre 6. (5.) veka". I ne samo što se dokazi odbacuju nego se izvrće ruglu svako ko pokuša da ih predstavi. I ne samo to, poznat je slučaj profesora arheologije Đorđa Jankovića na kojeg je pokrenut lov na veštice, koji je oteran sa fakulteta u prevremenu penziju, sve ukazuje i u prevremenu smrt.

Koji dokazi ne postoje? Ne postoje pisani dokazi na slovenskom jeziku jer slovenskog pisma ili nema ili nije razvijeno.

Koju su to dokazi koji postoje ali se ne prihvataju: to su zapisi slovenskih golsa od strane neslovena i to su antički toponimi čija se etimologija može tumačiti preko slovenskog jezika i antički toponimi čija se etimologija može tumačiti samo preko slovenskog jezika.

Prema tome, mi smo svedoci jednog anticivilizacijskog odvratnjaštva koje pokušava da dželate proglasi žrtvama i ne bira sredstva kojima sprovodi svoje nasiilje. Uključujući i nasilje na ovom forumu, na kojem se gotovo svaka tema o doseljavanju Slovena kao u kontejner, baca u ovu temu koja u naslovu suprotstavlja s jedne strane naučnike i s druge budale, s jedne strane faktografe s druge maštare, s jedne istoriografsku školu, s druge romantičare. Vidimo da je u pitanju etiketiranje.

To je samo jedna u nizu manifestacija licemerstva društva i vremena u kojem živimo.
Dragi naš Mrki, ogromno je uživanje ćitati tvoje tekstove!!!
Ogromno!
Do ovog momenta nisam srela ovoliku stručnost na celoj Krstarici!
Uživanje je biti sa tobom u društvu!
Svako poštovanje!
:vzagrljaj: :heart2:
 
Jedno od dobro postavljenih pitanja bilo bi:

Zašto se Sloveni u Iliriku i Trakiji istoriografski pojavljuju u 6. veku, a do tada ih istoriografski nema?

Naprosto, nameće se 476. godina (pad ZRC), dakle kraj petog veka, a praktično šesti vek, kao istoriografski okvir tj. vremenska granica kada Sloveni dobijaju istoriografsku vizu za Balkan.

Kada se pojavljuju prvi pomeni Slovena u 6. veku na Balkanu?
:klap:
 
Što mi ti ne pajkiš, gđice Soradze? :cmok:
Nesanica i ja smo dobre druge... Ona ne sekira mene, ja ne sekiram nju... lepo nam je zajedno..
Sada je vreme da se igraju igrice na Krstarici... ali, prevarili su nas... od silnih igrica sa stare Krste, stavili neke "leve", malo njih... A, Tab 503 je obećao da će to srediti... ok!
Odoh na Royal games... tamo su dobre igrice za nas malo mlađe matoraće :zaljubljena: :zcepanje:z:gs:

Ti? Što ti ne bajkiš? Praviš krempite?
:zag:
 
Kad ste već kod mitova evo vam mogućeg porekla jednog veoma popularnog kod autohtonista i ako se dobro sećam raskrinkanog na ovom forumu:

Nema od toga ništa - Marić sa tim nema veze. Taj tajni sporazum odnosio se na restrikciju srpske istorije do Drine:

2. Србија неће никако трпети политичка, верска или друга сплеткарења која би, полазећи с њеног земљишта, ишла против аустро-угарске монархије, подразумевајући ту и Босну, Херцеговину и Новопазарски Санџак.
Аустро–Угарска узима исту обавезу према Србији и њеној династији, чије ће одржање и утврђење помоћи свим својим утицајем.
(Г. Јакшић, Из новије српске историје, Београд 1953, 80, 81)

To je taj "tajni aneks Berlinskog kongresa" iz 1881. crno na belo, a ne u nečijoj mašti.

Aleksandar Uzelac je već pokazao da je idiot.
 
U svaki dokaz potrebno je i poverovati. U suprotnom se valjan dokaz diskredituje. Ovo svaku nauku čini i ideologijom. Oni koji misle da nije tako jesu demagozi. A kada se prednost daje tzv. "dokazima" naspram činjeničnih dokaza, pogotovo kad su u pitanju rekla-kazala tzv. dokazi (Porfirogenitovi delovi), onda je to razlaz sa naukom i čista ideologija. Zato vas i nazivaju sektom.

Na primer, notoran dokaz su nazivi Tergeste i Tarsatika (Trgovište i Trstika, danas Trst i Trsat u Rijeci). Ali, usled raznih spoljnonaučnih faktora takav se dokaz zanemaruje. Trst je i danas trgovište, a pod Trsatom je do 20. veka rasla trstika. Dakle, tvrdi se da su slučajni:

(1) slovenska etimologija ovih pojmova koja uspešno objašnjava pojmove sa značenjem u slovenskom jeziku,

(2) značenje koje ima uporište (dokaz značenja) na samom terenu (Trst je i danas trgovište, a pod Trsatom je do 20. veka rasla trstika.),

(3) ovo važi za više toponima

jer je Porfirogenitov izrik "Srbi su došli na od Avara ispražnjen Balkan" jači od zdravog razuma.

E, pa, nazdravlje, sekto.

A možda najbolji primer sektaške demagogije i dogmatike jeste tvrdnja antisrpskog DNKrtinića da je I2a2 slovenska haplogrupa doseljena sa severa.

Ako se već ovde broje dinari koje Vesna Pešić troši na putovanja, neka se lepo napiše i to iz kojih fondova je osnovan "Srpski DNK projekat".
 
U celom tekstu čovek polazi od jedne pogrešne premise da su Iliri (i ostali starobalkanski narodi)=Sloveni
Kako znaš da je pogrešna?


"Zna", jer kad bi Iliri bili Sloveni-Srbi:

- mi bismo danas imali slavu, kućnog sveca zaštitnika kao Iliri, a "nemamo";

- mi bismo imali u narodnom predanju igru "Care, care, govedare", a "nemamo";

- mi bismo imali u narodnom predanju imali priču "U Cara Trojana kozje uši", a "nemamo";

- Kraljević Marko bi bio ovaploćenje Tračkog konjanika, a "nije";

- najmanje 20 balkanskih toponima bi u antici imalo slovensku etimologiju, a "nema";

- slovenska I2a2 haplogrupa bila bi "Ilirska Dinaric", a "nije";

- ne bismo imali hiljade romanskih i ilirskih reči u vokabularu, a "imamo ih",

...svaka budala zna. :kafa:
 
Tribali = Srblji

кварни дечко,
грчко је τυρί србско сир.

прц.

У делу «Опыт о ближайшем сродстве языка славяно-российского с греческим» Константина Экономида на страни 34. читамо о стандардним/сталним/уобичајеним променама између наших и грчких гласова, па каже...


Pogledajte prilog 657366


хоћеш да нам објасниш како је фалсификовао нешто или је био пијандура или, што да не, да је био обичан плаћеник? или ћеш можда да укажеш на недостатак у мојој научној методологији?

сикс сикс сикс? знаш како знам да си кваран? ово су ти људи овде већ нацртали. а ти и даље " Eh da je to T malo manje T, a malo više S gde bi nam kraj bio?" Али, ипак, извини за прц.
Иги, Иги...

nausea (n.)

early 15c., "vomiting," from Latin nausea "seasickness," from Ionic Greek nausia (Attic nauTia) "seasickness, nausea, disgust," literally "ship-sickness," from naus "ship" (from PIE root *nau- "boat"). Despite its etymology, the word in English seems never to have been restricted to seasickness. The 16c. canting slang had nase, or nasy "hopelessly drunk."

resin (n.)

late 14c., from Old French resine "gum, resin," and directly from Latin resina "resin," from Greek rheTine "resin of the pine," of unknown origin.


Ето, ипак има нека тајна веза између С и Т. Нема лупања. А да се сиграм(о), сиграм(о) се. Поиграј се и ти па објасни себи (а онда и нама ако још будеш при вољи), како од архаичног (јонског) С постаде атички Т?
 
27. Dioclitia, Duklja

Duklja postoji kao toponim na Karpatima.

TcTdGgl.jpg


https://en.wikipedia.org/wiki/Dukla#History

First Slavic settlers appeared in the area of Dukla probably in the 5th or 6th century. It is not known which tribe settled here, and most probably, Dukla belonged for some time to Great Moravia, although it is not documented. Some time in the 10th century, Dukla was annexed by the early Polish state, ruled by the Polans. In the nearby village of Wietrzno there was a defensive gord, whose traces can still be seen.

Dukla has belonged to several noble families, such as the Cikowski, Ossoliński, Potocki, Mniszech, Stadnicki, Męciński, and Tarnowski families. The village of Dukla was first mentioned in documents from 1336 as part of the lands gifted to Janusz Suchywilk by his relatives. In 1373, Dukla received Magdeburg rights charter, and the town was part of Kraków Voivodeship. In 1474, the town was destroyed in a raid of Hungarian army of King Matthias Corvinus.




https://pl.wikipedia.org/wiki/Dukla

https://sk.wikipedia.org/wiki/Dukla_(mesto_v_Poľsku)

https://sk.wikipedia.org/wiki/Dukliansky_priesmyk

https://sk.wikipedia.org/wiki/Dukelské_bojisko_a_pamätníky_na_Dukle_a_vo_Svidníku
 
Немци су Срби

“Зауставите истраживања о Србима!!!“ урлао је Хитлер на немачке научнике који су изучавали историју Срба између Одре и Лабе и када му је саопштено да би “виша раса” могла у себи имати“… много Србских гена…”.





800px-Lu%C5%BEi%C4%8Dkosrpska_plemena.jpg


Мапа лужичкосрпских племена; фото Википедија (Miloš Harangozo)
I još - Baltosloveni:
Baltic_Tribes_c_1200.svg
 
Ево га пример када се пронађу подаци на терену који не одговарају званичној мантри па се проналази решење које нема везе са животом али између чињеница и догме догма је увек важнија.
Дакле тражио сам тај сада популарни запис „рунама“ из Брезе код Сарајева и наишао сам на књигу Архитекртура касноантичког доба у Босни и Херцеговини од археолога Ђура Баслера. Испоставило се да су међу напола разореним зидовима нађени комади „ранословенске“ грнчарије. Пошто је базилика разорена почетком VI века смишљено је соломонско решење да су се словени уселили у полусрушени, нагорели објекат и да су ту живели неко време да оставе траг... Лудило...

1592082343954.png


Књига се може наћи на скрибду
https://www.scribd.com/doc/21984753/Arhitektura-Kasnoantickog-Doba-Basler
 

Ković: "Oni na nas gledaju kao na neku vrstu kulturno i moralno inferiornog entiteta. To je tako."

Kako i ne bi kad vide kako pušimo njihovu istorijsku podvalu, kako kod nas njihov geopolitičko-istoriografsko-ideološki okvir uspešno sprovode debili na elitnim pozicijama društveno-humanističkih nauka.
 
19. Zemun - Zemljin

Zemun (Semlin - Zemljin), mesto pogodno za zemunice, zbog lesnog nanosa na kojem se današnji Zemun (Gornji Grad) nalazi. Zemunski (bežanijski, surčinski) les ili prapor izuzetno je ocedit, ne urušava se jer je odnos peska i gline u njemu idealan, pa se mogu lako oblikovati podzemni objekti - zemunice.


Ovde imamo izuzetno jaku logičku indiciju da se radi o latinizaciji slovenskog naziva Zemun, a ne poslovenjenju latinskog "semlin" jer

1. okolina u kojoj se grad nalazi je zemljana stena - les.

2. reč zemun kao toponim srećemo višestruko, npr. kao Zemunik (zemun+ sufiks -ik), a sama reč sreće se i kod opšte imenice kojom se označava podzemna nastamba - zemunica.

3. ako nismo slepi kod očiju, kakva (ne)srpska zvanična istorijografija jeste, vidimo da stari srpski oblik imenice zemun glasi zemln, što se na latinski transkribovalo kao semlin;

Ovim je dokazano da je latinsko Semlin došlo od srpskoga Zemln te da obrnut proces nije nimalo verovatan. To znači da su u Zemunu živeli Srbi u doba Rima i da su mu upravo Srbi dali ime - Zemln, tj. Zemun.

PS. Moja greška - Semlin nije zasvedočen toponim u antičko doba, a pripisuje se Nemcima.
 
f) -gost: Vidogošća ili Vogošća (srednjovekovna župa), Vogošća (rečica, desna pritoka Bosne), Živogošće (mesto kod Makarske), Radogošta (na Drimu, uzvodno od ušća Valbone), Ljubogošća (kod Sarajeva), Delegošća (kod Srebrenice), Dobrigošće (kod Jablanice), Radogost (kod Vareša), Radošte (istočno od Đakovice), Nebregošte (jugoistočno od Prizrena), Vigošte (južno od Arilja [vidi članak Vidogošća-Vogošća]), Velgošti (Ohrid), Zgošća (Kakanj, BiH), naselje u opštini Kakanj, Zgošća (reka) itd.​

Иногоште - српска средњовековна жупа
Територија општине Сурдулица још од старог времена била је насељена становништвом које се кретало и мигрирало југо-источном Европом. Мало је писаних трагова о насеобинама, људима и обичајима. Мало је и сачуваних грађевина, а главни разлог су честе најезде суседних племена и непријатељских војски које су рушиле све, остављајући за собом пустош. Евлије Челебија (1611-1682), отомански путописац, наводи да су Турци уништавали сваку тврђаву из које је пружан отпор. У малобројним текстовима о овом подручју до средине 19. века, данашње насеље налазимо под именом Иногоште. Много је дилема где се налазило средиште овог старог насеља чије је име пре више од 100 година нестало.

Иногоште је била једна од највећих жупа у јужном делу Србије. Слични се топоними појављују на Балкану. Поред Никшића у Црној Гори налази се средњовековни град Оногоште, а предеона целина у којој се налази Косовска Каменица назива се Холгоште. Ово нам показује како су се народи кретали и давали имена својим новим насеобинама по угледу на места из којих долазе. Да је то тачно, показује нам и велики број сличних топонима у области између данашње Црне Горе и пчињског округа, тако у делу око Новог Пазара и Рашке постоји велики број села која имају "парњаке" у делу југоисточне Србије. Иногоште је била важна територија у средњовековној Србији. Као датум пада под османлијску власт узима се 06. април 1455. године, на Васкрс,када је и тврђава, која се налазила на брду Градиште изнад Романовца, до темеља срушена. Ова догађај збио се непуна два месеца пре пада Новог Брда.

Римска античка насеља
Анагастум, касније Оногосте (Оногошт), данас Никшић

https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Antički_toponimi_na_tlu_Srbije_i_Crne_Gore
 
Ova grupa teza ide pod broj 4. -

Indogermanistička arijevska dogma iliti die Hitlerschule


size1.jpg


Eduard Meyer, nemački istoričar, (1855–1930):
--------------------------------------------------------------------------------

„Ako jednog dana neka od slovenskih zemalja bude postigla politički ili kulturni uticaj u Evropi, celokupna stara istorija – moraće da se piše iznova“.
--------------------------------------------------------------------------------


--------------------------------------------------------------------------------
"Dr. Edward Meyer, University of Berlin" (fig. 21). Eduard (Spalding misspelled the name) Meyer (1855–1930) knew more about the whole field of ancient history than any other man who ever lived. He was the greatest scholar since Scaliger, and it would be hard to think of some way in which his learning might have been more extensive than it was, or more productive—though he himself declared at the end of his life that his generation of scholarship has erred sorely in trying to be so everlastingly "scientific" about everything instead of trusting more to their intuition and instincts. Because of his whole-hearted and single-minded dedication to the documents of the past which from childhood he was determined to search thoroughly and systematically, Meyer's judgments often seemed to smack of almost prophetic insight.30
--------------------------------------------------------------------------------


"Edvard Majer, vrhunski autoritet za antičku istoriju i istoriju religije": http://www.zoominfo.com/people/Meyer_Edward_127892903.aspx
http://farms.byu.edu/publications/bookschapter.php?chapid=288
Genijalni Vladimir Lamanski, jos pre 150 godina je opisao sustinu BB skole:

Vladimir Lamansky in Saint Petersburg University
A.V.Malinov, V.A.Kupriyanov

“During the defense of the thesis, Lamansky claimed:

It seems clear that existential interests force Germans to absorb Slavic nations, they strive to germanize Western and Southern Slavs. German scholarship aims to justify these interests. It seeks to search for the weaknesses of the Slavs in order to drive them apart. The final aim is to assimilate and to enslave them. Therefore, Slavs have to understand the ideological basis of the German politics which can be found in German scholarship. In contrast to the military, German science plays the role of soft power, trying to show the assimilation as inevitable and favorable process for them. Having adopted the idea of the supremacy of the Germans, Slavs begin to strive for assimilation, as they believe that this is the only way for them to become “Europeans”.

"Čini se jasnim da egzistencijalni interesi prisiljavaju Germane da apsorbuju slovenske narode; oni teže da germanizuju Zapadne i Južne Slovene." [ Lamansky V. I. Rech’, proiznesennaia v S.-Peterburgskom universitete 31 ianvaria 1860 g. P. 143. ] Germanska naučna škola ima za cilj da opravda ove interese. Ona traga za slabostima Slovena da bi ih međusobno podelila. Konačni cilj je da se Sloveni asimiluju i porobe. Zbog toga Sloveni moraju razumeti ideološku osnovu germanske politike koja se može naći u nemačkoj naučnoj školi. Za razliku od vojske, nemačka nauka igra ulogu meke moći, pokušavajući da prikaže asimilaciju kao neizbežan i poželjan proces za njih. Pošto usvoje ideju nadmoći Germana, Sloveni počinju da streme ka asimilaciji, verujući da je to jedini način da postanu "Evropljani".

Aha. Tekst je malo drugačiji:

His doctoral thesis extended his master’s work; but it was not only supplemented with the new facts but also was based on a new conception of clear philosophical char-acter. Analyzing the foreigners’ opinions about the Slavs and Russia, he tried to propose historiosophical and political interpretation of the historical facts. Lamansky’s work was aimed at explication of the European ideology reflected in the real historical events. He firstly focused on the views of the German scholars, as Germans had had the closest ties with the Slavs for a millennium. As a result, German scholarship largely shaped the Euro-pean views on the Eastern Europe. He had already relied on this presumption when he worked on his master’s thesis. He believed that German scholarship was dependent on politics and was determined by German expansionism. During the defense of the thesis, Lamansky claimed: “It seems clear that existential interests force Germans to absorb Slav-ic nations, they strive to germanize Western and Southern Slavs”12. German scholarship aims to justify these interests. It seeks to search for the weaknesses of the Slavs in order to drive them apart. The final aim is to assimilate and to enslave them. Therefore, Slavs have to understand the ideological basis of the German politics which can be found in German scholarship. In contrast to the military, German science plays the role of soft power, trying to show the assimilation as inevitable and favorable process for them. Having adopted the idea of the supremacy of the Germans, Slavs begin to strive for assimilation, as they be-lieve that this is the only way for them to become “Europeans”. Contrary to this ideology, Lamansky tried to demonstrate what Germans and Europeans actually thought about the


http://vestnik.spbu.ru/html19/s02/s02v1/12.pdf

Prva rečenica je citat Lamanskog, a ostatak je tumačenje savremenih autora koji prepričavaju njegove stavove.
 
Poslednja izmena:
MILAN BUDIMIR - O ILIJADI I NJENOM PESNIKU

Главни носиоци античке културе, прекласичне и класичне, су стога за нас Балканце донекле и физички, а не само духовни родитељи наши. За Балканце је антика у неку руку национални предмет. Нажалост наша школска просвета посудила је своје наставне програме, па и уџбенике, од западноевропских шегртових шегрта, а не од наших старобалканских мајстора
 

Back
Top