Ne vrijedi da žališ ...

Umijeće
namjernog zaboravljanja je izvan moći i nadležnosti tonala (komandovanje nad tonalnim zaboravom isključiva je privilegija i ingerencija Naguala) ...
Razmotrimo to malo konkretnije:
Voljnim,
svjesnim i namjernim pokušajima da se određeni sadržaj svijesti ili sjećanja zaboravi, stvara se kontraefekat i pshički konflikt svjesnog sa nesvjesnim (tonalnog sa nagualnim), jer se takvim htijenjem taj doživljaj samo jače utiskuje u memoriju ...
Na primjer,
ako želimo nešto da zapamtimo mi taj sadržaj prizivamo u fokus svijesti i pažnje ...
Sa svakim novim prizivanjem taj sadržaj dobija sve oštrije i jače crte, sve se jače utiskuje u pamćenje ...
Isto
tako, i kada nam je namjera da neki neprijatni sadržaj zaboravimo, u trenucima dok to namjeravamo mi taj sadržaj, komandovanjem da ga zaboravimo, u stvari samo oživljavamo i stavljamo u fokus svijesti i pažnje (baš kao što u fokus stavljamo i doživljaj koji želimo da zapamtimo), i što se više trudimo da ga zaboravimo, sve ga više oživljavamo, sve jače pamtimo, i sve nam je teže da ga zaboravimo ... (tako ga samo pojačavamo, kao kad vatru pokušavamo ugasiti stalnim dodavanjem sve novih i novih količina benzina) ...