Dok se jato ne sjati ...
...
SNOVI = PUT I KAPIJA ZA (POVRATAK U) RAJ
Činjenica 
je da mi ljudska bića u današnje vrijeme ne znamo gotovo ništa suštinski o suštinski najznačajnijim pojmovima kao što su „SVIJEST“, „NE-SVIJEST“, „VOLJA“, „JASTVO“ ...
S druge strane, 
o vrlo značajnim pojmovima kao što su „SAN“, „JAVA“, „SVIJET“, „STVARNOST“, „MAŠTA“, „PAŽNJA“, „OPAŽANJE“, „SJEĆANJE“ ..., naše znanje je oblikovano, inspirisano, iskrivljeno i opterećeno prostorno-vremenskim „dimenzijama“ i čulnim „fizičko-materijalnim“ „izvorima“ i „atributima“, zbog čega je i naše poimanje relativno, fragmentarno i ograničeno na dijelove, djeliće i pojedinosti, uslijed kojih se ne vidi cjelina istine, ili istinska cjelina (ili, toltečki rečeno: od „drveća“ tonala ne vidimo „šumu“ naguala) ...
Navikli 
smo da u našem opažanju „sebe“, „svijeta“ i „stvarnosti“ dominiraju potpuno raspolućene i nesastavljive dvojnosti, polariteti i suprotnosti kao što su „ja“ i „svijet“, „stvarno“ i „nestvarno“, „san“ i  „java, „unutar“ i „vani“, „ovdje“ i „tamo“, „prije“ i „poslije“, ...
Kao 
„zbilju“ „istinu“ i „stvarnost“ prihvatamo i uvažavamo samo naše doživljaje u tkz. „budnom“ stanju, dok snove i halucinacije neopravdano, nekritički i neargumentovano odbacujemo i omalovažavamo kao „neistinu“ i „nestvarnost“, ili kao beznačajan i nezanimljiv produkt našeg „nesvjesnog“, ili naše „podsvijesti“ ...
Kažu 
da je neko rekao da će čovječanstvo, kada umjesto „materijalnim“, krene „duhovnim“ stazama, za godinu dana napredovati više nego za hiljadu godina materijalističke egzistencije.
Ako je to tačno, 
tada bi se na ozbiljnu duhovnu literaturu, uključujući tu i Kastanedin toltečki opus, moglo gledati kao na jednu od mogućih skretnica koje će u godinama koje dolaze, sa ove utabane prostorno-vremensko-materijalističke kalijužne staze kojom korača današnje čovječanstvo, mnoštvo pojedinaca skrenuti, uzdići i usmjeriti u duhovni Multiverzum (iliti Nagual) vanprostornih i vanvremenskih satyajužnih dimenzija, staza, puteva i putića  ...
A da bi skrenuli 
u taj Unutrašnji, Sebstveni, Nebeski (nagualni) Multiverzum, u taj izgubljeni i zaboravljeni Raj u kome Sve Jeste i Nije, u kome se susreću i stapaju individualno i univerzalno, fizičko i metafizičko, pojedinačno i mnoštveno, Biće i Svijet, San i Java, u kome se fragmentišu i defragmentišu, Cjelina i dijelovi Svijesti i Ne-Svijesti, u kome su dostupne sve mogućnosti i sažeti svi potencijali, pretedenti će morati najprije otkriti i osposobiti ključ zvani „Druga (iliti Povišena) pažnja“, a zatim pomoću snage volje (relativne i/ili individualizovane Namjere) i Nagualne Percepcije iliti Opažanja Naguala, u Dvorcu Naguala otvarati jedna po jedna vrata ili kapije sanjanja  ...
(iz vedanja jednog Ansa)