Antropologija: Kastaneda

Nije poenta da se nesto "zaboravi", vec da se shvati i razume, prevazidje, iskoristi na bilo koji nacin, ode dalje..

Rekapitulacijom ego diram gde najviše boli! Boli ali je zabavno:per: Nisam zaboravio ništa ali jesam naučio da se nosim, razumem i izdvojim iz bolnih sećanja u skladu sa energijom koji imam , pre će biti nemam:).
Rekapitulacija je jedino od ,don huanove zaostavštine, što koristim. I to radi!
Mislim da čak možeš i da voliš svoj ego mada bih ja radije da ga se rešim. Rekapitulacija i tada pomaže. Samo diraj gde najviše boli, sama sa sobom i univerzumom, a kako bi drugačije.
Golubice....:heart:
 
Stalno ponavljate poznate stvari ko god je procitao par knjiga o yogi ili ti Kastanedu zna za ego
rkapitulacija itd.Pitam samo zasto voljno ne mozemo zaboravljati kao sto mozemo ubiti bilo koga.interesuje me taj fenomen zasto nam se nije razvila ta sposobnost kao sve ostale.Da govorimo neznamo po rodjenju nije nam dato ali nas nauce,zasto nemozemo naucuti svesno zaborvljanje to zelim da znam.Sta je po vama NIRVANA?
 
Pitam samo zasto voljno ne mozemo zaboravljati kao sto mozemo ubiti bilo koga.interesuje me taj fenomen zasto nam se nije razvila ta sposobnost kao sve ostale.Da govorimo neznamo po rodjenju nije nam dato ali nas nauce,zasto nemozemo naucuti svesno zaborvljanje to zelim da znam.

Ja sam ti u proslom postu odgovorio vrlo precizno, ali ti izgleda izbegavas da citas, ili samo preletis preko odgovora jer ti ne pase. Vrati se i procitaj.

Ocigledno su iskustva i njihovo pamcenje vazniji od zivota, mogla si i sama da zakljucis iz toga sto si napisala.
 
SJEĆANJA I ZABORAV

Zanimljiva rasprava :), pa da se malo uključim iz Ansovog ugla:

I sjećanja i zaborav su djelo Naguala ...
Isto kao i svijest i volja ...
Kao i sve ostalo ...

Ego u svemu tome ima uticaja koliko i pahulja na lanjski snijeg ...

Zato možemo govoriti samo o relativnoj ili prividnoj slobodi ega da čini bilo šta ...

U okviru te relativne slobode, pri suočavanju sa strašnim, bolnim ili neprijatnim sjećanjima, mislima i osjećanjima najčešće imamo dvije glavne alternative:
1.boriti se sa takvim psihičkim sadržajima kako bismo presjekli njihov dalji nepoželjni tok i vratili ih (potisnuli) tamo odakle su došli,
2.pustiti ih da teku sve dok traju i posmatrati ih poput filma na bioskopskom ili tv ekranu.

U prvom slučaju,
čak i ukoliko dobijemo bitku i u dubine podsvijesti privremeno potisnemo neželjene psihičke sadržaje (prije nego što se oni u potpunosti i do kraja manifestuju), uvijek ćemo izgubiti rat, jer je svaka takva borba u suštini borba protiv Naguala, a svaka borba protiv Naguala unaprijed je osuđena na neuspjeh.
Sve dok se takva potisnuta i neproživljena sjećanja u potpunosti ne „ižive“, postoji mogućnost da će se dugo vremena iznova vraćati, i to čak jača, neprijatnija i bolnija (često praćena nemirom, nervozom i frustracijama).
Osim toga, nametnuti psihički sadržaji nerijetko u sebi nose i neku korisnu, ali skrivenu poruku, koju nećemo uspjeti dešifrovati ako ih u potpunosti i do kraja ne proživimo.

Ukoliko
smo u prilici da biramo, ona druga opcija se čini kao puno bolje rješenje.
Prvo, zato što ćemo puštajući da se sjećanja „ižive“ izbjeći naknadnu uznemirenost i frustracije izazvane njihovim potiskivanjem (koji procesi mogu nanijeti više štete od proživljavanja samog sjećanja), zbog čega možemo postati jači, smireniji i opušteniji.
Drugo, što ćemo možda uspjeti uhvatiti Nagualovu skrivenu poruku zbog koje nam neko sjećanje nameće.
Treće, i najvažnije, što posmatranjem odnosno ponovnim proživljavanjem sjećanja bivamo u prilici postati posmatrač ili svjedok ove nagualne životne igre, što je jedan od glavnih uslova da bismo bili u stanju ovladati toletečkom drugom pažnjom.
...

Što
se tiče tehnika za brisanje sjećanja, teško da postoji neka kojom je moguće potpuno i trajno izbrisati bilo koje konkretno sjećanje, ali pošto je ljudska memorija poput hard diska na kome se može beskonačno ispisivati a da se ništa ne obriše, moguće je novim ispisima prirodno potiskivati starije zapise, što se uostalom stalno i događa ...

Tako
nastaje prirodno (mada prividno i nepotpuno) zaboravljanje u kojem nova tonalna iskustva postepeno i polagano potiskuju stare doživljaje ispod trenutno raspoloživog limita pamćenja, pri čemu pojedine tehnike kao što su rekapitulacija i tenzegritet mogu proces zaboravljanja ubrzati ili usporiti, ali ga ne mogu u potpunosti zaustaviti ...


Nego,
ako se već raspravlja o sjećanju i zaboravu, čini se da je kao uvod potrebno najprije razriješiti pitanja:
1. Šta je sjećanje?
2. Kako nastaje?
3. Čemu služi?


A
što se tiče „nirvane“, vedam da je ne možemo definisati i opisati riječima, ali je možda možemo bar pribiližno predstaviti kao iskustvo u kome se u potpunosti i do kraja briše, gubi i rastače ne samo „osjećaj jastva“, nego i svi ostali tonalni sadržaji svijesti, tako da ono što „preostaje“ jeste samo „čista nesubjektivna svijest“, iliti „čisti nagual“ ...
 
Poslednja izmena:
Znaci nema zaborava,lepo Osho negde rece nebojte se pakla on ne postoji nigde vi ste vec u paklu treba se osloboditi.Shvatiti i prevazici lepu si bajku sebi smislio Nikko uzivaj u njoj, steta sto je ne mozes podeliti sa 38000 dece koja su danas umrla od gladi i bolesti.Stvorimo sebi bajku podelimo uloge i bas nas briga za one koji nece u bajke pa jos i nase.Ipak ce mo se mi sresti tamo negd u zatisju.Bas vam zavidim na vasem Matrixu ali nestace struje kad tad
onda se vidimo kod velikog Brata,vazi?
 
Poslednja izmena:
Jozef H. Jerusalmi, svoj doprinos Rajomonskoj konferenciji „Upotrebe zaboravljanja“ iz 1987. započinje vrlo sugestivnom apologijom. On naglašava da moderno stanje karakterišu
dva istovremeno prisutna zla: atrofija pamćenja i hipertrofija istorije. Planetarni mediji, moda, imperativ neprestanog prevazilaženja koji avangardisti nameću „modernima“ takođe
su primeri te paradoksalne legure istorizma i amnezije. Informacije u realnom vremenu i nagomilavanje arhiva preobražavaju sadašnje vreme u „neposrednu istoriju“: sve „aktuelnosti“
postaju sve brže istorijske, a distinkcija između istorije i efemernosti više se ne vidi jasno. U domenu stvaralaštva „prevazići“ znači istovremeno se meriti u odnosu na istorijsku
prošlost i želeti je zaboraviti.
Zar logici naučnog otkrića zaboravljanje nije isto toliko potrebno koliko i pamćenje? Harald Vajnrih naglašava da Rasprava o metodi pridaje veću važnost delanju koje prethodi tabuli razi: treba da odbacim mišljenja koja su se kradom uvukla u moja verovanja, da se otarasim svih svojih ostalih mišljenja, da iskorenim iz svog uma sve greške koje su se u njemu nastanile, kaže Dekart. U priči Funes ili pamćenje, Horhe Luis Borhes podseća da „razmišljati
znači zaboravljati na razlike, znači uopštavati, apstrahovati. U prenatrpanom Fune1
Jozef H. Jerusalmi, svoj doprinos Rajomonskoj konferenciji „Upotrebe zaboravljanja“ iz 1987. započinje vrlo sugestivnom apologijom. On naglašava da moderno stanje karakterišu
dva istovremeno prisutna zla: atrofija pamćenja i hipertrofija istorije. Planetarni mediji, moda, imperativ neprestanog prevazilaženja koji avangardisti nameću „modernima“ takođe
su primeri te paradoksalne legure istorizma i amnezije. Informacije u realnom vremenu i nagomilavanje arhiva preobražavaju sadašnje vreme u „neposrednu istoriju“: sve „aktuelnosti“
postaju sve brže istorijske, a distinkcija između istorije i efemernosti više se ne vidi jasno. U domenu stvaralaštva „prevazići“ znači istovremeno se meriti u odnosu na istorijsku
prošlost i želeti je zaboraviti.
Zar logici naučnog otkrića zaboravljanje nije isto toliko potrebno koliko i pamćenje? Harald Vajnrih naglašava da Rasprava o metodi pridaje veću važnost delanju koje prethodi tabuli razi: treba da odbacim mišljenja koja su se kradom uvukla u moja verovanja, da se otarasim svih svojih ostalih mišljenja, da iskorenim iz svog uma sve greške koje su se u njemu nastanile, kaže Dekart. U priči Funes ili pamćenje, Horhe Luis Borhes podseća da „razmišljati
znači zaboravljati na razlike, znači uopštavati, apstrahovati. U prenatrpanom Fune
sovom svetu bilo je jedino detalja“.2 Posle svoje nesreće, Funes je obdaren, odnosno pre opterećen, čudesnim pamćenjem. „Moje je sećanje, gospodine, kao smetlište. [...] Funes se, zapravo, sećao ne samo svakog lista na svakom drvetu svakog brda, već i svih navrata kada ga je opažao ili zamišljao. [...] Ne samo da je uz krajnji napor razumevao da generički simbol pas sadrži u sebi mnogobrojne, međusobno i po obliku i te kako različite životinje; smetalo mu je i što se pas u tri sata i četrnaest minuta (viđen iz profila) zove isto kao i onaj u tri i četvrt (viđen anfas)“.3
Jerusalmi se pozivao na studije psihopatoloških slučaja koje je predstavio Aleksandar Romanovič Lurija (1902-1977), u delu Čovek čiji se se svet raspao u paramparčad: istorija moždane rane i u delu Um mnemoniste: mala knjiga o velikoj memoriji.4 Ovo drugo Lurijino delo je Piter Bruk nedavno preradio u pozorišni komad pod naslovom Ja sam fenomen, čime je popularizovao lik „mnemoniste“ Solomona Šereševskog.5 Međutim, mana ovog komada
je što izolovano predstavlja slučaj hipermnezije koji posmatra Lurija i ne daje kontrast
kroz njemu suprotan slučaj, slučaj čoveka koji je pretrpeo povredu mozga u ratu i „čiji svet se raspao u paramparčad“. Ove dve studije, dva „psihološka romana“ u pravom smislu te reči, su nerazdvojive, zato što pokazuju da je teško živeti bez zaboravljanja, ali da je takođe
nemoguće živeti bez pamćenja.
 
Najčešće, učenje smatramo adaptivnom promenom ponašanja uzrokovanom prethodnim iskustvom. Drugim rečima, učenje je jedna očigledna, spoljašnja promena u aktivnosti organizma koja je važna za njegovu dobrobit. Termin pamćenje se odnosi na unutrašnje skladištenje i ponovno prizivanje u sećanje prethodno naučenog ponašanja. Zaboravljanje je gubitak sposobnosti skladištenja ili ponovnog prizivanja u sećanje.
Pamćenje mora da se nalazi u nekoj fizičkoj strukturi. Kod računara, većina nas je upoznata sa skladištenjem informacija u obliku binarnog magnetnog naboja na flopiju i hard disku, ili u obliku malih optičkih zareza na CD-u. Biološko pamćenje takođe mora da je rezultat nekih unutrašnjih strukturnih promena, ali zbog biološke prirode mozga pre će biti da su promene u dinamici mikrocirkulacije, nego da su fizički vidljive. Prema tome, pamćenje ( skladištenje/ponovno prizivanje u sećanje) mora da je rezultat specifičnih biohemijskih i električnih procesa.
U sisara, izgleda da se pamćenje pojavljuje primarno u moždanoj kori, spoljašnjem izbrazdanom omotaču mozga.

Termin “zaboravljanje” znači da informacija ili nikad nije bila uskladištena ( ako je patološki, to zovemo anterogradna amnezija), ili da je bila uskladištena ali se ne može ponovo prizvati u sećanje (ako je patološki, to zovemo retrogradna amnezija). Kao što je gore pomenuto, većina nadolazećih informacija iz okruženja i njihove sadržine se (srećom) ne zadržavaju više od nivoa trenutnog ili radnog pamćenja.
Zaboravljanje informacija iz kratkotrajnog pamćenja odražava željeno (“zdravo”) zaboravljanje, ili patološku interakciju između tri komponente radnog pamćenja: senzornog korteksa (obično relevantan korteks za čulne draži) i dva frontalna regiona odgovornih za povratne i završne procese.
Zaboravljanje informacija iz dugotrajnog pamćenja obično je znak široko rasprostranjenog oštećenja kortikalnog regiona, i obično se sreće posle povreda glave ili tokom napredovanja demencije.
 
Poslednja izmena:
Ako nisi
optimista za većinu ... onda si osrednji optimista ... ;) uzgred
nije dobro nikoga
podcjenjivati i unaprijed otpisivati ovo
je vrijeme kada i
posljednji može stići na cilj
prvi :eek: i kada oni na čelu mogu
naglo i neočekivano posustati i
pasti ispred
samog cilja :dash: nepredvidljivi
su potezi
naguala :) a
neizvjesnost je ponajljepša čar njegove igre :klap: ali
ti to već dobro znaš :hvala:

:super:
 
Znaci nema zaborava,lepo Osho negde rece nebojte se pakla on ne postoji nigde vi ste vec u paklu treba se osloboditi.Shvatiti i prevazici lepu si bajku sebi smislio Nikko uzivaj u njoj, steta sto je ne mozes podeliti sa 38000 dece koja su danas umrla od gladi i bolesti.Stvorimo sebi bajku podelimo uloge i bas nas briga za one koji nece u bajke pa jos i nase.Ipak ce mo se mi sresti tamo negd u zatisju.Bas vam zavidim na vasem Matrixu ali nestace struje kad tad
onda se vidimo kod velikog Brata,vazi?

A prvi korak u oslobadjanju od pakla je PRAŠTANJE. Nauči da praštaš Golubice...sebi i drugima.:heart:
 
Znaci nema zaborava,lepo Osho negde rece nebojte se pakla on ne postoji nigde vi ste vec u paklu treba se osloboditi.Shvatiti i prevazici lepu si bajku sebi smislio Nikko uzivaj u njoj, steta sto je ne mozes podeliti sa 38000 dece koja su danas umrla od gladi i bolesti.Stvorimo sebi bajku podelimo uloge i bas nas briga za one koji nece u bajke pa jos i nase.Ipak ce mo se mi sresti tamo negd u zatisju.Bas vam zavidim na vasem Matrixu ali nestace struje kad tad
onda se vidimo kod velikog Brata,vazi?

Bes proizilazi iz patnje. A bes je destruktivan. Mislim da su upravo ljudi puni patnje doprineli umiranju 38.000 dece danas. Upravo oni koji ne uspevaju da prevaziđu svoju unutrašnju patnju. Da su uspeli da je prevaziđu delovali bi sa višeg nivoa svesti i drugačije rasporedjivali dobra. Ovako oni žive u matriksu zatrpavajući svoj bol raznoraznim belosvetskim igricama ili čineći da drugi ljudi pate kako bi lakše podnosili sopstveni bol. Samo oni koji su prevazišli patnju umeju da saosećaju na pravi način...umesto da sažaljevaju.;). Tek onaj ko je uspeo da prevaziđe patnju ZNA šta je patnja.
 
Zivi sada danas bez sutra bez juce nema pamcenja nema zaborava. To kaze Isus to kazu svi mudraci sveta.Eva i Adam su bili u raju dok nisu jeli sa drveta znanja,pocelisu da pamte da kalkulisu i nema raja.
Nauciti svestan zaborav i postojati samo danas sad i ovde to je tajna svih mudrost.Ko ne veruje nek proveri pa javi.Ovako je to uradio don Huan:Manja pomeranja sopstvene skupne tačke su još uvek u sferi čovekove kontrole i dovode do halucinacija i delirijuma ili vode do sveta koji doživljavamo u snovima. Veća pomeranja su dramatičnija, povlače "energetsko telo" izvan ljudskog pojasa u paralelne svetove i “neljudska carstva”. E tamo su otišli don Huan i njegova grupa 1973. kada su "izgoreli/isparili iznutra", ispunjavajući tajanstveni zavet njihovog bratstva - “Evolucijski let”, kaže Kastaneda. Kastaneda je od don Huana saznao da su čitave civilizacije Naguala – u grupama Naguala - sanjača“ - nestale na taj način. "Video sam ih kako odlaze - don Huana i njegovu grupu, celo jato čarobnjaka. Otišli su na jedno mesto slobodno od ljudskosti i čovekovog obožavanja nebitnog. Sagoreli su iznutra, napravili su zajedno jedan pokret kada su odlazili, koji zovu "Pernata zmija" i postali su energija.
 
Poslednja izmena:
Znaci nema zaborava,lepo Osho negde rece nebojte se pakla on ne postoji nigde vi ste vec u paklu treba se osloboditi.Shvatiti i prevazici lepu si bajku sebi smislio Nikko uzivaj u njoj, steta sto je ne mozes podeliti sa 38000 dece koja su danas umrla od gladi i bolesti.Stvorimo sebi bajku podelimo uloge i bas nas briga za one koji nece u bajke pa jos i nase.Ipak ce mo se mi sresti tamo negd u zatisju.Bas vam zavidim na vasem Matrixu ali nestace struje kad tad
onda se vidimo kod velikog Brata,vazi?

Znači
nema zaborava, osim na kraju svake igre ... (ali ni tada to nije potpuna i trajna amnesija), a Osho je ošo i otišo u pesimizam ko nikko ;)...
(To za pako pravi optimista bi reko vako: “Ne bojte se pakla, on ne postoji, vi ste već u raju, treba se probuditi!”)

Bol
i patnja djece i odraslih je tu zbog trenutnog kalijužnog scenarija, kako bi se istakli raj i sreća nastupajuće satjajuge ...
I nema Velikog Brata ... samo Velika Mama ... il Veliki Tata, ... SveJedno je ...


Vedam
da nije na nama, kao individualnim bićima, da se borimo protiv ljudske patnje u bilo kom biću ili obliku, jer bol i patnja su tu sa razlogom, tj. voljom ili namjerom Naguala ...
Ako su bol i patnja nekom biću “podarena” kao upozorenje, opomena ili kazna za neki karmički dug iz ovog ili prošlih života, ili iz bilo kog drugog Nagualovog razloga, naša “intervencija” u cilju “smanjenja” ili “uklanjanja” bola i patnje može biti neophodna i uspješna samo ako smo prethodno, makar i u minimalnoj mjeri, voljom i namjerom Naguala ovladali voljom i namjerom Naguala (a to će biti onda kada gotovo u potpunosti ovladamo svojom sopstvenom, individualnom voljom), a i tada se to dešava da bi se ostvarila volja ili namjera Naguala da (preko nas kao posrednika) nekome smanji ili ukloni bol ili patnju ...

Sve
dok u potpunosti ne ovladamo sopstvenom voljom, ne možemo se uspješno boriti protiv volje ili namjere Naguala, jer što god činimo – činimo voljom ili namjerom Naguala, ili, tačnije, što god “činimo” – čini Nagual (pa makar to bila i neuspješna borba protiv volje ili namjere Naguala, ili potpuno ovladavanje sopstvenom voljom) ...

Zato
je slobodna individualna volja, ili sloboda individualne volje, u suštini nagualna iluzija ili projekcija, ništa manja nego što je nagualna iluzija ili projekcija postojanje ovog fizičkog, materijalnog Univerzuma, mnoštva bića, rađanja, umiranja ...


Vjerujem
da je sve što u današnje vrijeme znamo o sjećanju, pamćenju i zaboravljanju, kao i naša percepcija “stvarnosti” rezultat fundamentalno pogrešnog pristupa većine današnjih naučnika koji u “proučavanju stvarnosti” još uvijek izostavljaju njen najbitiniji segment: sopstevnu svijest ...
Tek sa kvantnom naukom počinju se činiti pionirski koraci u promjeni takvog polovičnog pristupa (zato su njeni rezultati tako zadivljujući i bajkoviti, da postaju bliski mističnim, metafizičkim i religijskim saznanjima) ...

Zahvaljući
kvantnom pristupu već smo svjedoci revolucionarnih promjena u naučnom i uobičajenom poimanju “svijeta” i “stvarnosti”, uključujući i saznanje da ni ljudska ni ostala bića u suštini ne pamte mozgom (koji i sam predstavlja složeni skup bio-električnih signala), nego da mozgom samo primaju određene signale (“Orlova zračenja/komande”) i “dešifruje” ih u vidu “slika”, “zvukova”, “misli”, “osjećanja” (koje “proizvodi, kodira i šalje” “Nagual”/“Orao”) ...

I upravo
će ta nova shvatanja koja se tiču percepcije “Svijeta”, “stvarnosti” i “psihičkih sadržaja svijesti” biti jedan od argumenata o “Svijetu” i “Svijesti” kao jedinstvenom i nedjeljivom “fenomenu” i “ambijentu” Naguala ...

A kada
rezultati kvantne nauke budu opšte prihvaćeni, tada će oni koji tvrde da su sjećanja, misli, osjećanja i drugi psihički sadržaji svijesti uzrokovani elektro-hemijskim i fizičkim procesima u mozgu i tijelu, pomalo nalikovati na dječaka koji, videći prvi put sliku na tv-prijemniku, mamu i tatu “argumentovano” ubjeđuje da se slika i ton stvaraju u toj kutiji zvanoj televizija, a ne tamo u nekom studiju “Tri D – Max” iz koga se emituje program (jer, zaboga, nema nikakvih vidljivih kablova koji bi sliku i zvuk od studija dovodili do tv-ekrana) ...


Nije poenta
u svjesnom i namjernom zaboravu, nego u svjesnom i namjernom sjećanju i prisjećanju ...
Zato je izuzetno važna rekapitulacija (svjesno i namjerno sjećanje, prisjećanje) svega tonalnog iz ovog i prošlih života ...
(Zar bi se Buda mogao sjetiti svih života da nije provodio neku vrstu rekapitulacije - sjećanja, prisjećanja??)...

Rekapitulacijom (svjesnim i namjernim sjećanjem i prisjećanjem) “prošlosti” (koja se uvijek odvija u “sadašnjosti”), mi vježbamo volju, svijest i pažnju, kao najvažnije alatke u igri života ...

Svjesno i namjerno zaboravljanje objektivno nije ni moguće, a čak i da je moguće, kakvu bi svrhu, korist, ili cilj ono moglo imati u nagualovoj igri života??? ...
Zar ne bismo svjesnim i namjernim brisanjem svih minulih dešavanja (kada bi to bilo moguće) postali samo “tabula raza”, prazan hard disk koji nema svrhu ni funkciju, i zar ne bismo selektivnim brisanjem “negativnih” doživljaja postali “nepotpuno” i “falš” biće bez “Bornovog” (potpunog i pravog) “identiteta”, koje bi vazda patilo zbog takve vještačke i samonametnute amnezije?? ...

Anihilacija ogromnog dijela sjećanja (ali ne svih) dolazi u obzir samo na kraju igre (kako bi mogla započeti nova) ...
 
Empatija,
saosjećanje i sažaljenje su pozitivna osjećanja, samo ako su proizvod saosjećanja sa Sobom u SVIM bićima (ako su produkt ZNANJA JEDNOTE) ...
U protivnom, to je samo prerušeno samosažaljenje, kako to kaže don Huan ...

Istinski
empata neselektivno saosjeća sa SVIM bićima koja pate, jer zna da je patnja svakog bića Njegova patnja u ulozi tog bića, u drugo “vrijeme” i drugom “prostoru” (u nekom drugom životu, u nekom drugom “filmu” ili “predstavi”) ...
Zato
istinski empata ne mrzi, niti može da osjeća mržnju i nerazumijevanje prema bilo kom biću (prema bilo kom drugom Sebi) ...
Zato
istinski empata voli i osjeća ljubav i razumijevanje prema svakom biću (kao prema samom Sebi) ...
Zato
je njegova osnovna zapovijest znatno šira od one biblijske (“Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe!”), i glasi:

“Ljubi SVAKO BIĆE kao samog Sebe!
(JER TI JESI SVAKO BIĆE!)”


Ali, to je zapovijest sa-ti-ja yuge, koju u kali yugi malo osoba shvata i prihvata ...
(posebno su protiv nje oštri oni što voljom i namjerom Naguala umišljaju da imaju mnoštvo neprijatelja u ljudskom ili drugom liku il obliku) ...
 
Lepo napisno nema sta,ako posmatramo samo sadasnji zivot.Posto ja znam da nisam ovo telo vec besmrtna dusa koja ce jos dosta putovati do konacnog Jadstva ili ti Kaivalje.Dakle ako znamo da smo dosad ziveli puno zivota,a vecina se ne seca ni jednog.Znaci zaborav je tu.Kad pitaju svete ljude zasto se ne secamo svojih proslih zivota,govore da bi nas slabasni um pukao.Bas kao sto se ljudima koji pate od sizofrenije pomesaju secanja iz raznih zivota.Sve zavisi kako sagledavamo svoje postojanje,ako uzmemo samo ovaj zivot ,zaborav cini se nema smisla.Ali ako zivot posmatramo kao put nase duse sto mi ustvari samo i jesmo ,do Jadstva onda zaborav ima vrlo vaznu funkciju.Naravno da je u Akasi sve zapisano i boce izbrisano na kraju vremena.Na pocetku bese samo ON i na kraju ostaje samo ON izmedju sve se brise.Ako moram da zaboravim prosle zivote da nebih pukla u ovom zivotu zasto mi je zabranjen u ovom pojedinacnom zivotu svastan zaborav.Karma stoj te stoji secali se mi ili ne i sve stize za placanje kad tad sa zaboravom se to ne brise.Svako bice na ovome svetu stvara svakog trena izvesne karmicke veze tako i mi citavog zivota pravimo karmicke veze ili ti dobru ili losu karmu koja nas koci i usporava na nasem duhovnom putu.Rekapitulacija je pokusaj brisanja izvesnih karmickih veza u ovom zivotu zbog lakseg putovanja.NIje li to kao defragmentacija diska da se gluposti sklone i bude vise mesta za prave stvari.Zasto neznamo da govorimo kad se rodimo a posle nas nauce
ako nema ko da nas nauci nikad sami ne progovorimo, zasto neznamo da zabiravimo po rodjenju nago nas posle uce.Puno je tih zasto i zato moramo stalno da ucimo a i ove diskusije su deo toga, bar ja tako to vidim.
 
Poslednja izmena:
Lepo napisno nema sta,ako posmatramo samo sadasnji zivot.Posto ja znam da nisam ovo telo vec besmrtna dusa koja ce jos dosta putovati do konacnog Jadstva ili ti Kaivalje.Dakle ako znamo da smo dosad ziveli puno zivota,a vecina se ne seca ni jednog.Znaci zaborav je tu.Kad pitaju svete ljude zasto se ne secamo svojih proslih zivota,govore da bi nas slabasni um pukao.Bas kao sto se ljudima koji pate od sizofrenije pomesaju secanja iz raznih zivota.Sve zavisi kako sagledavamo svoje postojanje,ako uzmemo samo ovaj zivot ,zaborav cini se nema smisla.Ali ako zivot posmatramo kao put nase duse sto mi ustvari samo i jesmo ,do Jadstva onda zaborav ima vrlo vaznu funkciju.Naravno da je u Akasi sve zapisano i boce izbrisano na kraju vremena.Na pocetku bese samo ON i na kraju ostaje samo ON izmedju sve se brise.Ako moram da zaboravim prosle zivote da nebih pukla u ovom zivotu zasto mi je zabranjen u ovom pojedinacnom zivotu svastan zaborav.Karma stoj te stoji secali se mi ili ne i sve stize za placanje kad tad sa zaboravom se to ne brise.Svako bice na ovome svetu stvara svakog trena izvesne karmicke veze tako i mi citavog zivota pravimo karmicke veze ili ti dobru ili losu karmu koja nas koci i usporava na nasem duhovnom putu.Rekapitulacija je pokusaj brisanja izvesnih karmickih veza u ovom zivotu zbog lakseg putovanja.NIje li to kao defragmentacija diska da se gluposti sklone i bude vise mesta za prave stvari.

Nije li
Besmrtna Duša isto što i ON, Nagual, Orao, Bog, Apsolut, a pojedinačna ljudska i druga bića Njegova trenutna i prolazna tonalna projekcija “uokvirena” “jastvom”??...

Možemo
li se složiti oko toga da kroz ono što nazivamo “život” ljudskog ili drugog “bića” ON “prikuplja iskustva”, “igra se” “mnoštva”, “vremena”, “prostora”, “doživljaja”,... i zar
nisu blizu istine toltečki vidovnjaci koji Ga simbolično vide kao “Orla” koji poslije naše “smrti” “jede” ljudsku svijest, sjećanje, iskustvo ... (nije li to njihov originalni način da vizuelno predstave nešto tako apstraktno, neopisivo i nepojmljivo)?? ...

Zašto
Orao “jede” svijest ljudskih i drugih bića?
Zbog snimanja njihovog sjećanja i iskustva u foto album vječnosti, reći će optimista??
Da bi ljudsku svijest, sjećanja i iskustva zdrobio do zaborava, reći će pesimista?

Jesmo li projektovani da skupljamo iskustva, ili da beremo zaborav??

Možemo
li išta namjerno i svjesno zaboraviti, i ako možemo, šta ćemo u tom slučaju “ponuditi” Orlu za papanje: bajat, jalov i prazan zaborav bez ukusa i mirisa? ... ili je bolje da mu “nudimo” kakvu finiju hranu u vidu svježih sočnih sjećanje i debelog i masnog iskustva??

Rekapitulacija
nije (samo) pokušaj brisanja izvjesnih karmičkih veza u ovom životu zbog lakšeg putovanja, nego osvješćivanje i osvjetljavanje bezdane tame zaborava, prisjećanje naše izvorne nagualne prirode, našeg “lica Naguala prije rođenja”, ... kako ne bismo završili u Orlovom kljunu ili ždrijelu zaborava ... kako bismo u ovom životu pukli u eksploziji sjećanja i transformaciji tonalnog (jastva) u nagualno ...

Namjerna
i svjesna rekapitulacija je hod po tračnicama ili stopama Naguala (ili bildanje i pitanje Naguala sjećanjima, što bi reko naš rekapitulacijom nabildani kolega Trezva ... ;)), kao što bi namjeran i svjestan zaborav (kada bi bio moguć) bio eutanazija ili samoubistvo tonala ...
...

A
što se tiče pucanja našeg slabašnog uma pod pritiskom sjećanja iz ovog i /ili prošlih života: u igri života sjećanja su keš kredit koji se iz igre u igru uvećava ... sve do konačnog pucanja našeg slabašnog tonalnog uma i oživljavanja carstva Naguala sa novim i neograničenim keš kreditom ...
 
Zasto neznamo da govorimo kad se rodimo a posle nas nauce
ako nema ko da nas nauci nikad sami ne progovorimo, zasto neznamo da zabiravimo po rodjenju nago nas posle uce.Puno je tih zasto i zato moramo stalno da ucimo a i ove diskusije su deo toga, bar ja tako to vidim.

Nikko
nas ne može naučiti da progovorimo i govorimo, niti nas ikko može naučiti da zaboravimo, jer sve to dolazi (ili ne dolazi) samo po Sebi (po Nagualu) tokom životne projekcije...
(Iako tonalnom jastvu izgleda kao da UČI, to nije UČENJE nego PRISJEĆANJE ...)

Tonal
nikada ne bi NAUČIO govoriti da jezik i riječi nisu već tu, vješto skrivene iza više-manje tanke ili manje-više debele nevidljive zavjese ili više-manje tankog ili manje-više debelog nevidljivog zida, koji “dijeli” tonal od Naguala ...

A
taj, tanki i nevidljivi zid ili zavjesu, tonal zvani optimista vidi kao sjećanje, dok je tonal zvani pesimista priziva kao zaborav ...

Pokušaj
voljnog, svjesnog i namjernog zaborava je ne samo nemoguća tonalna misija, nego i POBUNA tonala protiv Naguala ...

Tonal
koji voljom i namjerom Naguala ne prihvata sva svoja sjećanja (bez obzira iz koliko života ona potiču), ne prihvata ni svoju sadašnju ulogu u tekućoj projekciji, ne prihvata ni volju ni namjeru Naguala (koji svojim orlovskim kljunom nikad ne lovi po prašumi praznine i ništavilu zaborava, nego po džungli punine sjećanja i osjećanja) ...

Tek
kad u potpunosti prihvati ne samo sva svoja sjećanja, iskustva i tekuću ulogu, nego i sva ostala dešavanja, kao volju, namjeru i projekciju Naguala, tonal je spreman ...

... Za apstraktni let (u neodoljive avanture u kojima se konkretno pretače u Apstraktno, san u javu, tonal u Nagual) ...

A
sve dok se to ne desi pobunjeni tonal biće prinuđen da se, na vatri svoje nemoguće misije zaboravljanja, i dalje peče na reinkarnacijskom žrvnju Naguala ...
...

Zato,
blagoš tebi golubice,
i blagoš onom što dovijeka živi
(što je puko pod pritiskom sjećanja),
ako pukneš pod pritiskom tolikih sjećanja,
imala si se rašta i roditi!!! ...:klap::klap::klap:

I
zato Ans u ovoj raspravi i dalje smatra da se ne treba plašiti pucanja tonala pod pritiskom sjećanja, bez obzira iz koliko života ona bila nakupljena (što više sjećanja i života to bolje), ali da se treba pribojavati pucanja tonala pod teretom zaborava koji donosi kraj tekuće igre, di end života, smrt, ništavilo, nepostojanje ... :think: :sad2: :eek: (jer poslije, u novoj tonalnoj igri startujemo iz “početka”, hendikepirani nedostatkom sjećanja i iskustva, ko kakve tabula raze :roll: :dontunderstand: :dash: :dash: :dash: :dash:) ...
 
stalker1 21.02.2007., 12:20

Evo, ako ima zainteresovanih za rad Karlosa Kastanede, pokrećem ovu temu kako bi razmatrali delo ovog intrigantnog autora. Za početak, šaljem Vam zaista senzacionalan odlomak iz knjige jednog nemačkog autora.Prava "atomska bomba" koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Ako imate dobre živce, pročitajte.
Život u Kokošinjcu
Odlomak iz knjige "Zaostavština don Huana" od jednog nemačkog autora

Evo nas kod jedne vrlo škakljive teme, koja je u toj meri senzacionalna i neobična, da je Kastaneda potpuno izostavio u svom dosadašnjem delu. Tek u zadnjoj knjizi Magija pokreta nalazimo nagoveštaje o postojanju jedne strane sile, koja nas manje-više drži pod potpunom kontrolom, bez pobližeg objašnjenja ili njenog imenovanja. (Zadnja Kastanedina knjiga je “Aktivna strana beskraja”, gde o toj temi detaljnije piše.)
Don Huan kaže svom zaprepašćenom učeniku:

" Ono što ti nazivaš svojim razumom uopšte nije tvoj razum. Čarobnjaci su uvereni da je naš razum strana tvorevina, koja je svakom od nas usađena.
Uzmi to za sada samo na znanje, bez daljih objašnjenja ko nam ga je usadio i kada se to dogodilo."
OVAKO JE POCELO A ONDA
stalker1 23.03.2007., 13:01

Tako sam, sa jacanjem te percepcije, poceo da ih primecujem i mogu reci da je to bilo najjezivije iskustvo u mom dotadasnjem zivotu,gore od najstrasnijeg horor filma.Na srecu, posle kraceg vremena sam postao sposoban da vidim kako je svo to zastrasivanje samo iluzija.Naime,jedne veceri,kada sam legao da spavam i vec bio u polusnu,zacuo sam jezive i neljudske zvuke od kojih se ledi krv u zilama.Odmah potom sam ga ugledao: crna amorfna senka Letaca koja se preteci ustremljuje ka meni.Bilo je to vec po ko zna koji put da mi se to desava i ja bih uvek cvileo i uvijao se kao crv umiruci od straha, ali tog puta mi je iznenada sve preselo i pomislio sam da je bolje i umreti nego da skoro svake veceri trpim takvo maltretiranje.Naljutio sam se i okrenuo prema Letacu usmerivsi svu svoju paznju na njega spreman da umrem.Osetivsi moj bes i resenost da se suocim sa njim, Letac se zaustavio na trenutak a onda je ispustio neopisivo zastrasujuci urlik.Ja sam ga oponasao pa sam i ja urlikao na isti nacin, nemilosrdno ga gledajuci pun gneva. Onda sam osetio da se Letac totalno zbunio i cak uplasio,i odjednom je postao samo bleda i bezopasna senka bez ikakve snage. Tada sam spoznao da oni u nasem umu samo vesto stvaraju iluziju,tako sto uzimaju oblik nasih najgorih strahova.Obrt situacije mi je postao veoma smesan: prvo sam ja
bio prestravljen pa sam urlao kao budala, a onda je on postao preplasen i poceo da se povlaci.To je bilo veoma slicno psu koji laje i juri za nama dokle god bezimo, a kada se mi okrenemo i pojurimo njega on podvije rep pa bezi.Misleci o tome poceo sam da se smejem i smejao sam se dok me nije zaboleo stomak i dok mi suze nisu krenule na oci. Kad sam se smirio, osvrnuo sam se: Letaca nije bilo nigde na vidiku.
Susret i okrsaj sa Letacima ocekuje svakoga ko ozbiljno pocne da se bavi tenzegritetom ili bilo kojom drugom disciplinom koja povecava svest i percepciju, zato sto Letaci odmah primete da ih covek vidi pa onda navale na njega kako bi ga preplasili i strahom naterali da odustane od povecavanja svesti.To rade zbog toga sto oni znaju da kada covek postane sposoban da ih vidi, onda on moze i da se zastiti od njih i otera ih. Ne mozemo se braniti od onoga sto ne vidimo.
Zbog ovakvih neprijatnih iskustava, Kastaneda kaze da "staza ratnika nije za svakoga" i da je potrebno imati "muda od celika" da bi se tom stazom islo.

ONDA SMO RADILI NAPORNO I
stalker1 25.02.2009., 16:01

Širom celog sveta postoje grupe praktičara tzv. magijskih pokreta - tensegritija koje je podučavao Kastaneda kao praktične postupke koji omogućavaju ulazak u svet vračeva-šamana. Njihov broj nije baš mali. Svi oni su Kastanedini sledbenici i naslednici. U Srbiji gde inače živim, ne postoji formalna grupa praktičara, koliko sam ja obavešten.

Baš ta praksa magijskih pokreta je nešto najopasnije, preko nje sam opsednut. Kako to funkcioniše?

Kao što opisuje Kastaneda, ti pokreti su nastali u šamanskim izmenjenim stanjima svesti. U stvari, neka bezlična sila je pokazala tim drevnim vračevima pokrete. Ta "sila " je satana glavom i bradom. On je smislio način da se ljudi direktno i maksimalno moguće povežu sa njim preko tih pokreta.

Praktikovao sam te pokrete više godina i zaista sam doživeo iskustvo ogromne energije, moći, kao da sam se priključio na nešto veoma jako. Mislio sam da je ta sila Duh, tvorac, izvor svemira. Ta sila mi je otkrivala neke tajne svemira, tajne o energetskoj prirodi svesti i druge vrlo zanimljive stvari. Sada znam da je to činila kako bi zadržala moju pažnju jer, dovraga, svi smo mi vrlo radoznala bića i u mom slučaju satana me je uhvatio na radoznalost. Samo, on nikada neće reći istinu o sebi, on glumi Boga, pravi se dobar, nudi spas i slobodu.

U vezi pokreta: oni zaista uklanjaju demonsku instalaciju koju većina ljudi ima u glavi. O tome Kastaneda nije lagao. Šta mislite zašto se sveci na slikama prikazuju sa svetlećim oreolom oko glave? Zato što im je polje svesti oko glave oslobođeno od demonskog prisustva. Međutim, ono što don Karlos nije rekao a ja zamalo doživeo, je da se taj demončić radosno i dobrovoljno sklanja kako bi oslobodio energetski centar na temenu za ulazak satane lično. To se događa kada praktičar pokreta dostigne određeni nivo vičnosti i veštine. Tada Kastanedin ratnik postaje "bezličan", "besprekoran" kako oni nazivaju totalnu opsednutost ljudskog bića. Mi to nazivamo smrt duše.
 
Poslednja izmena:
tako, malo po malo, preko tih pokreta postajao sam sve opsednutiji i u svakodnevnom životu sve hladniji prema bližnjima, tama me je obuzela, prestao sam da VOLIM. Postadoh sličan zveri. Onda sam došao do kritične granice. Bližio se trenutak totalnog preuzimanja kontrole nad mojim bićem od strane zveri.Kada se ta granica pređe, više nema povratka, čovek postaje večno proklet i nema više pokajanja. Može se reći da je mrtav, u njemu više nema ni malo ljudskosti već je samo puki instrument zveri. Obratite pažnju da Kastaneda i njegovi često govore o tome da se "ratnik" treba što pre osloboditi svoje ljudskosti, porodice, čak i svoje sopstvene dece... A što se tiče ljubavi, to je nešto s čime se don Huan sprda.. Dakle, potrebno je ubiti svoju sopstvenu dušu, idividualnost, savest. Oni nas pozivaju na duhovno samoubistvo, kako bi naše telo moglo da posluži kao vozilo satani i njegovim demonima i sledbenicima.

Dakle, rekoh da sam došao do kritične granice i tu je bilo dža ili bu. Pitanje života ili totalne smrti. Tada se pojavio jedan plemeniti čovek, hrišćanin koji poseduje neverovatno jaku veru, onu koja planine pomera, i suočio me sa situacijom. On je Hristov ratnik. Pokazao mi je šta je sila Božija i ja sam bio zaprepašćen. Rekao mi je da mogu da biram, jer Bog poštuje slobodu volje ali da za mene više nema milosti i moram se odmah odlučiti. Iskreno sam se pokajao što sam hteo biti sam svoj Bog i odlučio sam se za svetlost, za ljubav - za Hrista. Tada je ratnik pristupio egzorcizmu i to je bilo vrlo bolno i za njega i za mene ali smo uspeli, Bog je pomogao i ja sam sada slobodan.

Ratnik mi je objasnio šta se krije iza Kastanede i njegovih sledbenika ali mi nije rekao sve. Ostatak mi je sam Duh Sveti otkrivao malo po malo u stanjima duboke meditativne molitve, slava mu. Duh Sveti je sila života, Božja inteligencija. Može se nazvati i energijom svesti ali je to suviše bezlično a on je osoba, ličnost, jedno od tri lica jedinoga Boga. Zahvaljujući njemu, doživeo sam stanja neopisive ljubavi, van svakog razuma i objašnjavanja. Prisustvo Svetog Duha se kod ljudi manifestuje kao neopisivi i predivni sjaj u očima, i kao fizički osećaj vtre u grudima u srcu. Po nekad je ta vatra toliko jaka da osobe koje se nalaze u mojoj blizini počnu da se preznojavaju od vrućine. Gde je ta vatra tu nema sila mraka. Možda ću vam jednom napisati detaljno o svome iskustvu
oslobađanja, za sada mi nije dopušteno da kažem više.
Napasnik je napisao:
Citat:
...cek nije mi jasno...zasto je unisten Kastaneda, ko ga je unistio?Da li je Kastaneda po tebi elita ili je stari ili nesto trece?
Njega je uništio Hristov ratnik čije ime znam ali ne mogu ga objaviti. To je bila bitka na, da tako kažem, energetsko-astralnom nivou. Tada je Karlos ostao bez jetre. Nije ni imao nikakve šanse, jer ko je jači od Gospoda? Ko se bori protiv sluge Božijeg bori se protiv svemogućeg Boga. Kastaneda je nekada imao šansu koja je bila pružena i meni, da se pokaje i obrati Gospodu, ali je on nije iskoristio. Odabrao je večno ništavilo. Šta je odabrao, to je i dobio. I dobiće i ostali koji su prešli crtu posle koje nema povratka.
BILO JE POSLE SVASTA

Hekate 26.02.2009., 13:28

Jes voliš, malo sutra! Ono što voliš je da plašiš ljude. Dok si bio Kastanedin sledbenik plašio si letačima, sada plašiš bičem božijim i sotonom. Kako to da ti se iz svakog učenja prima baš to,ha? I kod hrišćanstva si omašio suštinu...Šta ti je muško... džarno malo anahata čakru i već umislio da se prosvetlio...c,c,c..Šta reći...uh, sva se preznojih od vrućine!

Ans i Eva Jargi 05.04.2009., 21:05

freedomseeker,

Iz kojih razloga
bi jedan ratnik koji teži besprekornosti trošio svoje vreme na ovom forumu?

To mora da proceni svaki ratnik koji teži besprekornosti za sebe.
Meni je
vreme na ovom ili drugim forumima i igra, i zadovoljstvo, i vežba traganja, i još što-šta i koješta.
Na ovakvim temama
ratnik (meni se mnogo više, za naše lokalne prilike, sviđa termin “tragalac”) ima odličnu priliku da na probu stavi vlastitu samovažnost, da sazna kako ga vide drugi ratnici, koje su mu mane i slabosti, i da vidi kako drugi tragaoci vide pojedine bitne segmente puta i učenja ...

Učenje
na forumu je za neke tragaoce zabavnije, brže, efikasnije, ...

Znaš, ono ... više očiju bolje i dalje vidi ... ali sve je to individualna stvar, nijedno pravilo ne važi za sve ...

Pozdrav,
i iskrena podrška u težnji za besprekornošću
Zato,
blagoš tebi golubice,
i blagoš onom što dovijeka živi
(što je puko pod pritiskom sjećanja),
ako pukneš pod pritiskom tolikih sjećanja,
imala si se rašta i roditi!!! ...
I
zato Ans u ovoj raspravi i dalje smatra da se ne treba plašiti pucanja tonala pod pritiskom sjećanja, bez obzira iz koliko života ona bila nakupljena (što više sjećanja i života to bolje), ali da se treba pribojavati pucanja tonala pod teretom zaborava koji donosi kraj tekuće igre, di end života, smrt, ništavilo, nepostojanje ... (jer poslije, u novoj tonalnoj igri startujemo iz “početka”, hendikepirani nedostatkom sjećanja i iskustva, ko kakve tabula raze

Posle citannjanovog foruma zazalim sto ne umem da zaboravljam.

Jel zna neko jel Stalker1 zaglavio koji manastir mozda Crna reka?
 
Bilo bi lepo kada bi obrazložila prvu konstataciju.:)

A što se tiče pitanja, pa mogla bi da ga uputiš Stalkeru direktno (ukoliko te još uvek više ne privlače tračevi.;))

Citala ja Kastanedu davno i sad malo malo cujem od vas rekapitulacija pa rekapitulacija,ajde krenem i ja,Zavucem se u podrum i udri , prvo napravim poduzi spisk imena i dogadjaj kojih sam se god setila.Udisi pa brisi i tako par meseci lele kad udarisr kojekave prikaze nekakvi oblacici koji ti ulaze u usta nos i sve ostale otvore blokiraj sve cakre.Sva sreca setih se starog ritual skinuh svu odec nacnih zastitni krug oko sebe legoh gola na golu zemlju.Tako Majka zemlja upi sve te spodobe.Bice da sam negde pogresila ali necu skoro tako sta pokusati.
A vama ostalima puno srece i uspeha zelim.:brus:
 
Poslednja izmena:

Back
Top