Antropologija: Kastaneda

Verovati tako je vrlo opasno, prijatelju nikko. Mi smo sami sebi nepoznati i živimo u beskraju! Ja ti takvo samouverenje ne savetujem a ti postupi kako misliš da treba i valja. :)

To sto smo sami sebi nepoznati (sto je isto relativna stvar, i zavisi od stupnja necije svesti), ne znaci da ne mozemo da saznamo stvari.

Moras uvek da imas u glavi da je retko koja stvar apsolutno pozitivna, ili negativna. Isto vazi i za samouverenost. Ratnici su najsamouverenija ljudska bica koja postoje, ali u isto vreme znaju da ne znaju nista, jer je znanje beskonacno i nikad nije kraj, i zbog toga ostavljaju mogucnost za konstantnu promenu i magiju.

Takve stvari ne treba da te zavaravaju.

Moras da razlikujes obicnu egomaniju i prave stvari.
 
Opet ti o "umisljenostima" =)

Naravno da ono sto sam pisao pociva na znanju i istini.

na nekakvom saznanju možda i počiva, al na istini to je vrlo upitno.Pored toga istina ima relativna i Apsolutna. Ne može se istina proceniti iz pozicije neznanja o konačnoj istini. Dug je put do samopoznanja, ne valja se zaletati.



Ti moras malo da razdvojis neke stvari, jer ti se mesaju.

Da, tebi su "darivani" magija i zivot, i to su stvari koje treba da se slave. Ja nigde nisam napisao da treba da budemo "ponosni sami na sebe".
I koliko god da to nije zavisilo od nas, mi smo deo toga. Samim tim sto nam je dopusteno da sa punom svescu budemo osvedoceni u tako nesto, cini nas delom toga.

Pa sad ovo "magija" ne bih se složio jer jemagija iluzorna ( a to čovek sam sebi obezbedi) al ito zavisi u kom si smislu rekao pa mogu i da prihvatim u određenom smislu. Pa mislim da sam ih ovde prilično dobro "razdvojio" i rastabirio. Ne velim da ne može i bolje i detaljnije. Nisi tonapisao al mi se učinilo (možda pogreših) da ti to što sam ti tim postom razdvojio ti sam nisi valjano i sagledavao u toj valjanoj perspektivi.

Da deo, zapravo delić, jesmo, al infinitezimalan. I takvih delića je bezbroj, ami smo eto jedan infinitezimalni međ takvim međusobno jednakim delićima.


Zavisi sta smatras pod "visokim misljenjem", i isto tako sta smatras pod "sobom".

Naravno da spoznaja o sebi ukljucuje sveukupnost naseg bica, a ne nekakve "velicine" i gluposti.

Pod sobom ono što jesmo kad smo onakvi kakvi jesmo, a pod "visokim mišljenjem"- ono mišljenje koje se uzdiže iznad toga šta jesmo.


Da, ali to ne znaci da taj plamen svece iz sveg srca ne obozava sebe i ono odakle dolazi. To znaci samo da se ne pravi da je nesto vise od toga sto jeste. Ti imas problem da razlikujes egomaniju, i prava i cista osecanja ljubavi i postovanja.

Dabome, ali šta mi jesmo to je i engima, to i nastojimo otkriti, a zaletati se sa tim zaključkom je upravo i srljanje u ehm... da kažem opet :mrgreen: - umišljenost (iluziju, uobrazilju)

Ne vidim po čemu ti smatraš da imam taj problem i da je taj problem toliko značajan u vezi sa ovim o čemu govorimo, te ga ističeš u prvi plan. A ako ga i imam u nekakvoj meri, ta mera ne predstavlja nikakav izuzetak u odnosu na mnoge, pa ne vidim da je vredno pomena, bože moje, uobičajena stvar delimičnog a ne sveznajućeg poimanja nečega. Naprotiv, smatram da to razumem dovoljno dobro da bi o tome ovako mogli razgovarati i da to što tako razgovaramo ima dobrog smisla.

Savrsen je bas zbog toga sto moze da se usavrsava i siri do beskonacnosti.

Savrsen je bas zbog toga sto moze da se usavrsava teško da bi to moglo biti. :mrgreen: Beskonačan jeste al je i savršen ako je od Svesavršenog.

Upravo tako. Jedino sto ti nisi shvatio da jeste savrsen, i sta to u stvari znaci.

Ovo sad već ide u spekulativno prepucavanje Onda ako ga neko još može dalje usavršavati, kako je savršen? Može usavršavati sebe u njemu, ali ne njega.

Zanimljiv je naš um jel de:mrgreen: Čudna mreža :hahaha:

ja isto mislim na najdublje i sustinske stvari. Ne znam tacno sta si mislio u vezi ovog "neiskusni smo", ali da ljudi imaju problem da se poistovecuju sa stvarima koje osete, i da ih to ponese, to je tacno.

"Neiskusni smo", pa kratko - malo znamo a puno neznamo a sudimo iz tog neznanja o znanju pa i kad mislimo da znamo zapravo ne znamo, :mrgreen:
Valja se posavetovati sa iskusnijima.
 
Poslednja izmena:
Ipak je ovde interesantno, a i poučno svratiti,

Ovde su sve jake ličnosti, ne znam nikoga ko se bavi ovim stvarima a da je slaba ličnost. Naravno to je mač sa dve oštrice, ponekad zna da poreže, al i to se može iskoristiti, ako je ko prepreden :mrgreen:
 
To sto smo sami sebi nepoznati (sto je isto relativna stvar, i zavisi od stupnja necije svesti), ne znaci da ne mozemo da saznamo stvari.

To znanje onda može da se ispostavi kao neznanje :mrgreen:

Moras uvek da imas u glavi da je retko koja stvar apsolutno pozitivna, ili negativna. Isto vazi i za samouverenost. Ratnici su najsamouverenija ljudska bica koja postoje, ali u isto vreme znaju da ne znaju nista, jer je znanje beskonacno i nikad nije kraj, i zbog toga ostavljaju mogucnost za konstantnu promenu i magiju.

To je stvar konotacije te reči a ne suštine o kojoj govorimo. Može ta reč u određenoj konotaciji da bude pozitivna a u drugoj negativna. No poenta je da ako visoko mislimo o sebi, lak smo plen za iluziju, a samovažnost (gordost, taština) je srž našeg problema, koji rađa sve druge, a sam je jako teško uhvatljiv i za nas posve neprimetan, lako se zaodene u razne odežde i skrija iza raznih opravdanja i "saznanja", "iskustava"....


Moras da razlikujes obicnu egomaniju i prave stvari.

Mora to svako saznati, ako želi doći do dobrobiti, inače je izgubljen, al retko ko baš to zna, iako mnogi misle da znaju.
 
Savrsen je bas zbog toga sto moze da se usavrsava teško da bi to moglo biti. :mrgreen: Beskonačan jeste al je i savršen ako je od Svesavršenog.

Kad sam rekao "usavrsava" mislio sam "siri do beskonacnosti", sto sam napisao u produzetku. Tu nisam mislio na samu tehniku, vec na nauk koji ona generise ako se praktikuje.

Onda ako ga neko još može dalje usavršavati, kako je savršen? Može usavršavati sebe u njemu, ali ne njega.

Pa da, sebe u njemu, to i jeste poenta. Sama tehnika je vec savrsena, i nema se sta specijalno usavrsavati i siriti. Ne koliko moze onaj ko je praktikuje.

Neiskusno smi, pa kratko - malo znamo a puno neznamo a sudimo iz tog neznanja o saznanju :mrgreen:

Pa da, ali ti opet iz nekog razloga ne ostavljas mogucnost da neko govori o necemu sto stvarno zna, i podrazumevas da on obavezno sudi "iz neznanja o saznanju". Zasto to?
 
No poenta je da ako visoko mislimo o sebi, lak smo plen za iluziju, a samovažnost (gordost, taština) je srž našeg problema, koji rađa sve druge, a sam je jako teško uhvatljiv i za nas posve neprimetan, lako se zaodene u razne odežde i skrija iza raznih opravdanja i "saznanja", "iskustava"....

Pa kao sto smo rekli, nije svako "visoko misljenje" o sebi egomanija. Ja to u prvom redu ne bih nazvao "visokim misljenjem", vec ljubavlju i postovanjem.

Za pocetak bi bilo dobro da prestanes sve da posmatras kroz egomaniju. Ti sta god da se pomene, prvo podrazumevas egomaniju, i ne sto je prvo podrazumevas, nego uopste ne ostavljas mesta za pravu stvar.
 
Kojoj (od njih 6) ortodosknih škola vedskog duhovnog znanja pripada dotični i kojoj sampradaji u okviru njih?

Ako su izvan tih ortodosknih škola (a budizam na pr. jeste, a budizam ima izuzetno, izuzetno jaku prateću mu filosofiju) ili ako su freelanceri i samozvani i njima slični -takvi me ne zanimaju (nemam vremena za rasipanje), makar imali i spoznaje brahmana i čitav set mističnih moći. A pogotovo mene zanimaju tobož "inkarnacije božije". Njih makar u indiji nije problem naći, izađeš na ulicu i eto ti već tuce njih koji tvrde da su baš oni inkarnacije "boga" (best quality, prabhu, best quality :mrgreen:). A o filosofiji će i čistač ulice imati šta čudesno da ti kaže.

 
Poslednja izmena:
“Već sam ti rekao da ne postoji ‘Kastanedin’ put, kao što ne postoji ni Budin put niti onaj Isusa Hrista! Zar još nisi shvatio da učitelji nisu neophodni? Ja ti ne prodajem robu i nije mi stalo da se slažeš sa mnom. Ja ti samo ukazujem na tvoj put do samog sebe iz ugla čiste bezlične privrženosti. Idi i proveri to ako je to ono što želiš a ako nije, drži se svojih sumnji.”-Susreti s nagualom

"Svet čarobnjaka ima prirodne barijere koje upozoravaju plašljive duše," objasni ona. "Čarobjnacima treba ogromna snaga da time barataju. Vidiš, taj svet naseljavaju čudovišta, leteći zmajevi i demonska bića koja naravno nisu ništa drugo nego bezlična energija. Mi, gonjeni svojim strahovima, pretvaramo tu energiju u paklena stvorenja."
-Biti u sanjanju

“Nagualov posao je iscrpljujući. On mora da ima savršenu kontrolu nad umetnošću prikradanja i sanjanja, on mora da nauči da vidi i da razvije svoju sposobnost rukovođenja do maksimuma i mora da služi kao primer trezvenosti kako bi sačuvao jedinstvo grupe; ako oni dopuste da zastrane zbog svojih emocija, rezultat je raspad.”
Upitao sam ga zašto je to tako.
“Zato što je družina organizam kritične mase. Ako bilo koji od njegovih delova zastrani od cilja, nastali poremećaj izaziva kolaps i sve mora da se započne iz početka. Zato je nagual u obavezi da zahteva od svojih ratnika da daju sve od sebe, i on mora da rasporedi njihove zadatke tako da svi oni mogu učestvovati u njima sa optimizmom i poverenjem. Ulje koje podmazuje motor družine je besprekornost njenih članova, a njeno pogonsko gorivo je čežnja za totalnom slobodom.” –Susreti

Ima li na ovom forumu kakav nagual/ka?
 
Nije jednostavno za nekog ko pocinje da praktikuje bilo kakav duhovni razvoj.


Moj zivot je krenuo na nacin da sam vrlo rano, pre bilo kakvih dodira sa knjigama i bilo cime duhovnim/ratnickim, umro nekoliko puta i strah od bilo cega nema vise, kao i brige oko svakodnevnice. Dodaj tome da zavrsena rekapitulacija i "obezlicavanje" cine da takozvani "letaci" ne mogu prici, tj. jednostavno nemaju sta traziti.

Lepo sto osecas "letace". Mozes li da osetis rasplozenje osoba u tvojoj blizini, bliske ili nepoznate osobe?
Evo taj "osecaj" citanja necijeg raspolozenja i stanja bica, dovelo me do necega sto je usko povezano sa mojim predjasnjim postom (stanje svesti u marketu), sto cu otkucati uskoro.


Hteo sam reći da je za mene jednostavno.

I ja sam umro, koliko sam svestan jednom, iako bih pobliže rekao da je umrla ona osoba koja sam bio sa sve aspiracijama, težnjama i željama. Ostao je samo ovaj put. I smrt...
Da li to znači da misliš da si se otarasio Letačkog uma i povratio temeni vitalni centar? Don Huan kaže da je najtužniji dan u ratničkom životu kada se oslobodi letačkog uma jer tada nema više ko da mu govori šta da radi. Da li si imao takav trenutak?

Da, osećam raspoloženja ljudi oko mene, ali i više od toga. Često mogu da pogodim razne pojedinosti u vezi osobe, iako mi je teško da razdvojim šta je dedukcija a šta osećaj.
 
Poslednja izmena:
“Već sam ti rekao da ne postoji ‘Kastanedin’ put, kao što ne postoji ni Budin put niti onaj Isusa Hrista! Zar još nisi shvatio da učitelji nisu neophodni? Ja ti ne prodajem robu i nije mi stalo da se slažeš sa mnom. Ja ti samo ukazujem na tvoj put do samog sebe iz ugla čiste bezlične privrženosti. Idi i proveri to ako je to ono što želiš a ako nije, drži se svojih sumnji.”-Susreti s nagualom

"Svet čarobnjaka ima prirodne barijere koje upozoravaju plašljive duše," objasni ona. "Čarobjnacima treba ogromna snaga da time barataju. Vidiš, taj svet naseljavaju čudovišta, leteći zmajevi i demonska bića koja naravno nisu ništa drugo nego bezlična energija. Mi, gonjeni svojim strahovima, pretvaramo tu energiju u paklena stvorenja."
-Biti u sanjanju

“Nagualov posao je iscrpljujući. On mora da ima savršenu kontrolu nad umetnošću prikradanja i sanjanja, on mora da nauči da vidi i da razvije svoju sposobnost rukovođenja do maksimuma i mora da služi kao primer trezvenosti kako bi sačuvao jedinstvo grupe; ako oni dopuste da zastrane zbog svojih emocija, rezultat je raspad.”
Upitao sam ga zašto je to tako.
“Zato što je družina organizam kritične mase. Ako bilo koji od njegovih delova zastrani od cilja, nastali poremećaj izaziva kolaps i sve mora da se započne iz početka. Zato je nagual u obavezi da zahteva od svojih ratnika da daju sve od sebe, i on mora da rasporedi njihove zadatke tako da svi oni mogu učestvovati u njima sa optimizmom i poverenjem. Ulje koje podmazuje motor družine je besprekornost njenih članova, a njeno pogonsko gorivo je čežnja za totalnom slobodom.” –Susreti

Ima li na ovom forumu kakav nagual/ka?


Možda. Zašto te to interesuje?
 
Meni ono
"Osećaš telo kao lutku koja visi na koncima koju ne pokrećeš ti sam već ‚‚nešto ili neko‚‚‚izvan tebe."

zvuči kao opsdnutost :mrgreen:

deder, Hakate obrati pažnju i povezi računa :eek: (preispitajde ti malo to da te nebi ukrali cigani :per:)

He, he, he...dok sam ispisivala ovu rečenicu titrao mi je smešak na licu, jer sam znala da ćeš je baš ti prokomentarisati na ovakav način. I evo nas....:)

Ne brini ti...brinem ja...:heart:

Osim toga, ako me i ukradu cigani ...ništa strašno. Provesti neko vreme sa njima je izuzetan način da ih upoznaš i naučiš nešto. Ratnice odlikuje hrabrost..., a hrabrost je delovanje uprkos strahu...;)
 
=)

Na žalost, najčešće u tu jarugu zapadnemo, samo je pitanje kako to od sebe skarijemo. Samovažnost (lažni ja) se opaža po odsustvu, ne po prisustvu, jer je suviše suptilan, nemamo čime da opazimo njegovo prisustvo, već samo vidimo razliku kad ga nema, a čim je tu porobljeni smo.


Samovažnost je tu na dohvat ruke. I lažna i suptilna veličina ali na dohvat uma i ima li bližeg i prečeg polja istraživanja, traganja. Na putu svetlosti, znanja, prvi neprijatelj je strah. Na putu koji podrazumeva traganje po samovažnosti prvi neprijatelj je bol koji nastaje kad shvatiš koliko si zamenljiv , zanemariv ( infinitezimalan, jel tako Kartii). To je lažan bol koliko i lažni ja i treba mu se kao takvom smejati :).
Ne može se radovati pobedi nad samovažnošću. Kada istražim samovažnost, nasmejem joj se i ne dozvolim da svojim lažnim postojanjem određuje moj put, ako bih se prepustio likovanju, zadovoljno trljao ruke u slast pobede, samovažnost bi mi se vratila još jača i lukavija. Beskrajna je to borba i bit će još teža kada budem uspeo u viđenju i sanjanju i ratničkom življenju.
Pitanje: Vredi li na putu svetlosti shvatiti da si luča mikrokozma ako se pre toga nisi iskreno i sit nasmejao bolu koji izaziva povređena samovažnost?
Jesu li drugačiji odgovori ako su u pitanju duhovni ili materijalni uspeh?
Jer kako vidim , oni koji su uspešni u mateijalnom svetu, vrlo rado prihvataju ulogu boga svezaslužnog za okolni mikrosvet ali ih njihova samovažnost i drži na tom mestu i biva inspiracija za dalje.
 
Kad sam rekao "usavrsava" mislio sam "siri do beskonacnosti", sto sam napisao u produzetku. Tu nisam mislio na samu tehniku, vec na nauk koji ona generise ako se praktikuje.

Pa da, sebe u njemu, to i jeste poenta. Sama tehnika je vec savrsena, i nema se sta specijalno usavrsavati i siriti. Ne koliko moze onaj ko je praktikuje.

Znači ne usavršava se nauk. Samo ne vidim odakle ti to poimanje da je taj nauk savršen?

Ne može ti neko preneti nešto što on nema (prosto zato jer on to nema, kako da ti da nešto što on sam nema?). Ono do čega se može doći (šta se može otkriti) empirijom, ne potiče od savršenog i nesaznajnog (samim tim što se empirijom može otkriti), pa i ne može biti savršeno. Drugim rečima, ako neko može biti bolji od svog učitelja u nekom nauku, nit taj učitelj vredi učiteljskog položaja, nit taj nauk može dovesti do krajnjeg cilja. Zato velim da vredi malo il ni malo.

Pa da, ali ti opet iz nekog razloga ne ostavljas mogucnost da neko govori o necemu sto stvarno zna, i podrazumevas da on obavezno sudi "iz neznanja o saznanju". Zasto to?

Zato što nemamo sveukupnu sliku pa ne možemo ni izvesti konačan zaključak, ne možemo se pouzdati u to što smoubeđeni da znamo jer naša perspektiva ne omogućuje sagledavanje sveukupnosti, već samo fragmenta, koji može imati neki smisao u datom kontekstu, ali u celini, pitanje je kako stvari stoje. To će mo saznati tek sa sticanjem više znanja, pa se može ispostaviti da je ono što smo smatrali znanjem, zabluda.

Ne sporim ja da neko NEŠTO zna ili da se nešto može saznati. Može. Ali - (najpre može biti) da oni koji "znaju", još uvek ne znaju onako kao bi valjalo znati, pa ipak se smelo pouzdaju u to "znanje" kao sve u svemu.

na pr. uzmimo ustoličenu materijalističku nauku. Ona je bazirana na eksperimentu i proučavanju materijalnih elemenata i njihovih međusobnih raznih interakcija. Materijalistički naučnik ne prihvata postojanje ni metafizičkog ni transcendetnalnog ni duhovnog sveta. On uzima fizičku realnost kao sve u svemu i sav njegov nauk se svodi na taj nivo poimanja u tu perspektivu sagledavanja sveta, čoveka, života, stvarnosti, istinitosti.

Nije da on ništa ne zna, zna i to relativno puno - no zna li onako kako bi valjalo i kako treba znati? Zar ne?

zato i ističem različite načine, različite sistem (valjane) spoznaje.
 
Pa kao sto smo rekli, nije svako "visoko misljenje" o sebi egomanija. Ja to u prvom redu ne bih nazvao "visokim misljenjem", vec ljubavlju i postovanjem.

Za pocetak bi bilo dobro da prestanes sve da posmatras kroz egomaniju. Ti sta god da se pomene, prvo podrazumevas egomaniju, i ne sto je prvo podrazumevas, nego uopste ne ostavljas mesta za pravu stvar.

Visoko mišljenje o sebi jeste egomanija, samo u tom smislu tu sintagmu i koristim. Sad ako joj ti pridaješ drugo značenje, onda te obilazi šta hoću reći, a tu ja malo mogu pomoći ako to drugačije poimanje postane pravilo, onda ono postaje zavesa za skrivanje i nerazumevanje.

Egomanija je suština našeg problema, da nje nema ni mi ne bi bili ovde gde jesmo, niti bi bilo potrebe raspravljati o tome, a rešavanjem nje rešavamo se i svih ostalih problema koji se samo iz nje rađaju. Stoga ne može a da se ne posmatra kroz egomanijakalnost; ne može da se zanemari naša gordost, jer zbog nje nismo ni spremni prihvatiti ni sebe ni stvarnost kakva/i jes/te/mo. Nema prave stvari dok je samovažnost na delu.
 
He, he, he...dok sam ispisivala ovu rečenicu titrao mi je smešak na licu, jer sam znala da ćeš je baš ti prokomentarisati na ovakav način. I evo nas....:)

Ne brini ti...brinem ja...:heart:

Hm.... :think:

"Pred zoru je sa njine strane obično muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozački puk...
I svu noć mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest...
U inat ću i ovo pismo poslati...
Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-poštar ne skonta ko to čeka sa fronta...
Kakvu dobru vest...

I tek da znaš... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaž Galicije...
Al mira ni čas... Sve živo pali na nas...

:mrgreen:

...Brinuću već ja... Nemoj ti brinuti...
Ma, da sam 'teo već sam stoput mogo ginuti...
Dok otiče Visla... Natraške, van smisla...
I kreću jata pokisla... Daleko..."
 
Uveravao sam don Huana da uvek pomno pazim u svojim vežbama, i da sam izuzetno disciplinovan i savestan.

„Znam da jesi", rekao je. „Ali hoću da budeš još disciplinovaniji i da sve što ima veze sa sanjanjem obavljaš veoma pažljivo. Budi iznad svega na oprezu. Ne mogu da predvidim odakle će uslediti napad."

„Ali, da li tačno znaš šta treba da radim, a šta da izbegavam?"

„Ne, ne znam. Ja samo znam da je univerzum iza druge kapije najbliži našem univerzumu, a naš univerzum je prilično lukav i nemilosrdan. Tako se oni ne mogu mnogo razlikovati."

Navaljivao sam da kaže šta mi se sprema. A on je govorio da, kao čarobnjak, oseća stanje opšte opasnosti, ali da ne može da kaže ništa preciznije.

„Univerzum neorganskih bića je uvek spreman da udari", nastavio je. „Ali takav je i naš univerzum. Zato moraš da odlaziš u njihov svet baš kao da ulaziš u zonu ratne opasnosti."



:rtfm: :bye: :huh:
 
Samovažnost je tu na dohvat ruke. I lažna i suptilna veličina ali na dohvat uma i ima li bližeg i prečeg polja istraživanja, traganja. Na putu svetlosti, znanja, prvi neprijatelj je strah. Na putu koji podrazumeva traganje po samovažnosti prvi neprijatelj je bol koji nastaje kad shvatiš koliko si zamenljiv , zanemariv ( infinitezimalan, jel tako Kartii). To je lažan bol koliko i lažni ja i treba mu se kao takvom smejati :).
Ne može se radovati pobedi nad samovažnošću. Kada istražim samovažnost, nasmejem joj se i ne dozvolim da svojim lažnim postojanjem određuje moj put, ako bih se prepustio likovanju, zadovoljno trljao ruke u slast pobede, samovažnost bi mi se vratila još jača i lukavija. Beskrajna je to borba i bit će još teža kada budem uspeo u viđenju i sanjanju i ratničkom življenju.
Pitanje: Vredi li na putu svetlosti shvatiti da si luča mikrokozma ako se pre toga nisi iskreno i sit nasmejao bolu koji izaziva povređena samovažnost?
Jesu li drugačiji odgovori ako su u pitanju duhovni ili materijalni uspeh?
Jer kako vidim , oni koji su uspešni u mateijalnom svetu, vrlo rado prihvataju ulogu boga svezaslužnog za okolni mikrosvet ali ih njihova samovažnost i drži na tom mestu i biva inspiracija za dalje.

Problem je što smaovažnost može da nam se vrati jača i lukavija u ma kom obliku (i kad misliš a si je prepoznao pa se toj slici prepoznanja nasmeješ) a da nama, koji smo pod njenim uplivom to nije jasno, da toga nismo svesni, već mislimo kako smo joj se eto - nasmejali, dok se ona zapravo ruga nama na taj način. Aždaha sa bezbroj glava, pa kako koju odsečeš, niknu makar dve na njenom mestu.

Znaš kad je, biće Đura Jakšić hteo da se odrekne piča, pa nije svraćao u kafanu. I onda jedno veče, prođe on pored kafane i razmišlja (Eto. Đuro, prošao si pored kafane a nisi svratio, aj sad da te častim pićem jer si odolio).

Ne može neko ni shvatiti da je luča mikrokozma ako se nije kadar zaista nasmejati toj svojoj ludosti da smo mi nekakva veličina (ili da, ako i nismo sada doći će zaboga vreme kada ćemo postati). :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Osim toga, ako me i ukradu cigani ...ništa strašno. Provesti neko vreme sa njima je izuzetan način da ih upoznaš i naučiš nešto. Ratnice odlikuje hrabrost..., a hrabrost je delovanje uprkos strahu...;)


»Stari vračevi. Možda pre više hiljada godina. A jedna od osobitosti ove pećine jeste da se životinje i insekti pa čak i ljudi drže podalje od nje. Izgleda da su je stari vračevi ispunili zloslutnim nabojem od kojeg se sve živo oseća nelagodno.

Ali začudo, ja sam se tu bezrazložno osećao siguran i srećan. Osećanje fizičkog zadovoljstva činilo je da me čitavo telo pecka. Zaista sam imao najprijatniji, najslađi osećaj u stomaku. To je bilo kao da me neko golica po nervima.

»Ja se ne osećam nelagodno«, primetio sam.

»Ni ja«, rekao je on. »A to samo znači da ti i ja po temperamentu nismo tako daleko od tih vračeva iz prošlosti; to je nešto što me beskrajno zabrinjava.

Plašio sam se da o tom predmetu nastavljamo dalje, pa sam stoga čekao da on progovori.


:manikir: :whistling: :sad2:
 
Znači ne usavršava se nauk. Samo ne vidim odakle ti to poimanje da je taj nauk savršen?

Ne može ti neko preneti nešto što on nema (prosto zato jer on to nema, kako da ti da nešto što on sam nema?). Ono do čega se može doći (šta se može otkriti) empirijom, ne potiče od savršenog i nesaznajnog (samim tim što se empirijom može otkriti), pa i ne može biti savršeno.

Ti uopste ne razumes sustinu ove stvari. Ne znam sta ti nije jasno iz ovoga -

"Kad sam rekao "usavrsava" mislio sam "siri do beskonacnosti", sto sam napisao u produzetku. Tu nisam mislio na samu tehniku, vec na nauk koji ona generise ako se praktikuje. Sama tehnika je vec savrsena, i nema se sta specijalno usavrsavati i siriti. Ne koliko moze onaj ko je praktikuje."

Dakle, ne prenosi ti niko "nesto sto on nema", on ti samo prenosi tehniku pomocu koje mozes da dodjes do svoje energije i svesti, da bih imao mogucnost da iskusis i ono sto on mozda ima ili nema, ili nikad nece imati, nevazno. To je individualna stvar.

Drugim rečima, ako neko može biti bolji od svog učitelja u nekom nauku, nit taj učitelj vredi učiteljskog položaja, nit taj nauk može dovesti do krajnjeg cilja. Zato velim da vredi malo il ni malo.

Ti ne razumes, "ucitelj" te uci tehniku, sta ces ti da uradis sa energijom i svescu koja proizadje iz toga, totalno je druga stvar. U tom smislu, mozes prevazidji ucitelja 800 puta, ne znam sta te tu buni.

Zato što nemamo sveukupnu sliku pa ne možemo ni izvesti konačan zaključak, ne možemo se pouzdati u to što smoubeđeni da znamo jer naša perspektiva ne omogućuje sagledavanje sveukupnosti, već samo fragmenta, koji može imati neki smisao u datom kontekstu, ali u celini, pitanje je kako stvari stoje. To će mo saznati tek sa sticanjem više znanja, pa se može ispostaviti da je ono što smo smatrali znanjem, zabluda.

Nikada ne moze da se desi da se ono sto ratnik/carobnjak oseti kao znanje, ispostavi kao zabluda. Tako nesto je nemoguce. To je moguce samo sa obicnim ljudima koji nisu u kontaktu sa svojim bicem i duhom.

na pr. uzmimo ustoličenu materijalističku nauku. Ona je bazirana na eksperimentu i proučavanju materijalnih elemenata i njihovih međusobnih raznih interakcija. Materijalistički naučnik ne prihvata postojanje ni metafizičkog ni transcendetnalnog ni duhovnog sveta. On uzima fizičku realnost kao sve u svemu i sav njegov nauk se svodi na taj nivo poimanja u tu perspektivu sagledavanja sveta, čoveka, života, stvarnosti, istinitosti. Nije da on ništa ne zna, zna i to relativno puno - no zna li onako kako bi valjalo i kako treba znati? Zar ne? zato i ističem različite načine, različite sistem (valjane) spoznaje.

Da, s tim sto si ti za primer uzeo idiote, koji nemaju blage veze o zivotu. Ja sam pricao o svemu sem o tom tipu znanja. Ja kad govorim o znanju, mislim na ono krajnje, na ono sto jeste, nevezano za ljudske gluposti i sranja. To znanje nema nikakve veze sa parcijalnim znanjem u vezi neke odredjene oblasti, kao sto je "materijalisticka nauka".
 
Poslednja izmena:
Ti uopste ne razumes sustinu ove stvari. Ne znam sta ti nije jasno iz ovoga -

Dal ja ne razumem il ti o čemu govorimo, il jedan ne razumemo drugoga. Mislim da je ovo zadnje. Tu se već prilično udaljavamo i gubimo, (zaplićemo).

A Nije jasno to što sam upitao. Odakle ti poimanje da je taj nauk savršen (tehnika tog nauka, ako hoćeš tako, ili to što ti postižeš sledeći tu tehniku, šta god od toga, nebitno, u bilo kom smislu savršen)?

Moja poenta je bila - "Ako je u nekom nauku moguće da učenik prevaziđe učitelja onda taj nauk il vredi malo il nimalo". Posle toga smo počeli da se razilazimo i rasplinjujemo oko značenja. (ono pre toga, na šta si se ti nadostavio je bio lični prigovor za freedomseeker i tip ljudi koje srećem po "ratničkim" temama koji nastupaju kao učitelji, kao napredniji od onih od kojih su preko videa i knjiga učili) - ni mislim da je to nemoguće(što si mi mi ti prigovorio) u pojedinim oblastima znanja, al velim da onda takav nauk ne vredi puno -i to je suština poente koju sam izneo u vezi s tim.

Može biti da ti (ili ko god) možeš onim što te je neko poučio nezavisno od njega postići nešto što on nije postigao - al onda to tvoje postignuće, tako ostvareno - ne vredi puno! Moguće je da tako nešto postoji (kad učenik prevaziđe "učitelja") al tako nešto onda ne vredi puno. To ti je onda kao spomenuta materijalna nauka, koja se razvija tako što se kolektivnim naporom gomila novo znanje i što svaki pojedinac da neki svoj doprinos, induktivna empirija(od pojedinačnog ka opštem, a nikad do opšteg). A zapravo se svi vrte u vrlo ograničenom i uskom krugu (bez obzira što u tom ograničenom krugu jedan može prevazići drugoga) - učitelj ako ne prenosi deduktivno znanje, to znanje ne vredi puno ni taj učitelj ne zna puno, pa i ako ga prevaziđeš to je potvrda upravo toga da on ne zna puno i da sam taj sistem spoznaje kojemu te je poučio, ne vredi puno jer je empirijski, induktivan, ni teoretski potpun. na to se nastavili i ovo objašnjenje koje si citirao kao tebi zbunjujuće.
 
Ti ne razumes, "ucitelj" te uci tehniku, sta ces ti da uradis sa energijom i svescu koja proizadje iz toga, totalno je druga stvar. U tom smislu, mozes prevazidji ucitelja 800 puta, ne znam sta te tu buni.

razumem, razumem, al ako je to tako onda ne tih 800 nege milijardu puta 800 ne vredi puno.To je moja poenta. A da ne bi bilo apstraktno podsetiću na to da su drevni vračevi, kao i stanar imali zapanjujuća znanja, o kojima su savremeni vidovnjaci Huanove loze znali samo po pričama, nisu im bili ni prineti, pa ipak ih je Huan smatrao posve beskorisnim i zastranjenjem. na to ja ciljam, o tome govorim nikko.



Nikada ne moze da se desi da se ono sto ratnik/carobnjak oseti kao znanje, ispostavi kao zabluda. Tako nesto je nemoguce. To je moguce samo sa obicnim ljudima koji nisu u kontaktu sa svojim bicem i duhom.

Ne bih se ni malo složio s tim. Zato jer u određenim okvirima to može izgledati tako (kao što i mnogim materijalnim naučnicima njihove "istine" izgledaju i jako značajne, i suštastvne i nepobitne, pa ipak ne shvataju da one izgledaju takve samo u okvirima jedne potpune celine koja se njima čini sve u svemu, a nije! Kao što vidimo.


Da, s tim sto si ti za primer uzeo idiote, koji nemaju blage veze o zivotu. Ja sam pricao o svemu sem o tom tipu znanja. Ja kad govorim o znanju, mislim na ono krajnje, na ono sto jeste, nevezano za ljudske gluposti i sranja. To znanje nema nikakve veze sa parcijalnim znanjem u vezi neke odredjene oblasti, kao sto je "materijalisticka nauka".

Pa nisu baš idioti (potpuni) :) To ima neku relativnu vrednost, i smisla u izvensnim okvirima, i ima neku važnost, ali nije sve-važno, ili uvek važno. Relativne istine važe za neko vreme, mesto, okolnosti, Apsolutne važe, uvek,svugde i za svakog, nazavisno od okolnosti...

I to čarobnjačko je u suštini ljudsko, u boljem slučaju nad-ljudsko (do anđeoskog) pa i može stići do izvesnog stepena Apsoluta, ali ne do konačne i krajnje Istine. To je moja glavna poenta ne samo u vezi ovog razgovora s tobom nego generalno. Metafizičko je, mistično je, iznad fizičkog nivoa (al iznad tog nivoa ima i zlih sila i to ohoho, to ne znači da je tim što je moguće ostvariti ga, iskusti ti ga, samim tim i dobro, poželjno, od dobrobitno, valjno..., pa može čak da zadire i u transcendentalno pa i na prag duhovnoga, no nije božansko. Sam taj metod, sistem spoznaje, sama mistika, nema teoretski u sebi tu mogućnost, iako beskrajno šira i moćnija od metoda i sistema spoznaje kojim se koristi daleko ograničenija materijalna nauka, koja sama sebe svodi na fizički nivo egzistencije.

Šta će ko prihvatiti, to sad zavisi od sklonosti. Vidimo daje ogromna većina zadovoljna sa tim fizičkim nivoom i ne mari nizašta više (use, nase i podase). Neki, malobrojniji, su malo sofisticiraniji pa filosofiraju tražeći dublji smisao i istinu; neki, još malobrojniji od predhodnih opet zalaze u oblast mističnog, neki opet transcendentalnog i duhovnog. A svugde se može zastraniti, mislim da je vrlo malo njih svesno toga, pa to često ističem. Jer kako bi Huan rekao, lako se može zapasti u stanje koje je užasnije i od same smrti:

„Šta se događa ako padneš, don Huane?"

„Ako padneš, imaš da platiš koliko košta, a cena zavisi od okolnosti i dubine pada. Ali, zapravo, nema načina da se govori o takvoj mogućnosti, pošto nismo suočeni s problemom kazne. Ovde su u pitanju energetska strujanja, koja stvaraju okolnosti užasnije od smrti. Na putu čarobnjaka sve je pitanje života i smrti, ali na putu sanjanja to je uvećano stotinu puta."



No, većini instant "ratnika" je važno da po sveku cenu (makar đavolu dušu prodali) dožive nešto "onostrano", i tobaš u sanjanju, to sam sretao toliko puta, zapanjuje takva vrsta naivnosti i lakovernosti ...
 
Poslednja izmena:
A Nije jasno to što sam upitao. Odakle ti poimanje da je taj nauk savršen (tehnika tog nauka, ako hoćeš tako, ili to što ti postižeš sledeći tu tehniku, šta god od toga, nebitno, u bilo kom smislu savršen)?

Odakle mi "poimanje"? Ne bih to nazvao "poimanje", vec znanje. To je tako. Simple as that. Svaka tehnika koja vodi do sustinskih stvari vezanim za ljudska bica je savrsena, mada ja ne koristim tu rec. Tenzegritet mozda nije jedina, mada ostavljam i tu mogucnost.

Moja poenta je bila - "Ako je u nekom nauku moguće da učenik prevaziđe učitelja onda taj nauk il vredi malo il nimalo".

Znam sta je bila tvoja poenta, ali to jednostavno nije tacno.

Može biti da ti (ili ko god) možeš onim što te je neko poučio nezavisno od njega postići nešto što on nije postigao - al onda to tvoje postignuće, tako ostvareno - ne vredi puno! Moguće je da tako nešto postoji (kad učenik prevaziđe "učitelja") al tako nešto onda ne vredi puno.

=) Zasto "ne vredi puno"? U kom smislu "ne vredi puno"?

To ti je onda kao spomenuta materijalna nauka, koja se razvija tako što se kolektivnim naporom gomila novo znanje i što svaki pojedinac da neki svoj doprinos, induktivna empirija(od pojedinačnog ka opštem, a nikad do opšteg). A zapravo se svi vrte u vrlo ograničenom i uskom krugu (bez obzira što u tom ograničenom krugu jedan može prevazići drugoga) - učitelj ako ne prenosi deduktivno znanje, to znanje ne vredi puno ni taj učitelj ne zna puno, pa i ako ga prevaziđeš to je potvrda upravo toga da on ne zna puno i da sam taj sistem spoznaje kojemu te je poučio, ne vredi puno jer je empirijski, induktivan, ni teoretski potpun. na to se nastavili i ovo objašnjenje koje si citirao kao tebi zbunjujuće.[/QUOTE]

Sa tom razlikom da je ovaj "krug" neogranicen, samim tim ne vazi nista od ovog sto si napisao, tj. sve je sem adekvatnog poredjenja. Kakva crno "deduktivno znanje" i gluposti, totalno si pobrkao loncice. Ovde se ne radi ni o kakvoj pojedinacnoj oblasti, kao sto rekoh. Ovde se radi o magiji i beskraju.
 
razumem, razumem, al ako je to tako onda ne tih 800 nege milijardu puta 800 ne vredi puno.To je moja poenta.

Pa losa ti je poenta.

A da ne bi bilo apstraktno podsetiću na to da su drevni vračevi, kao i stanar imali zapanjujuća znanja, o kojima su savremeni vidovnjaci Huanove loze znali samo po pričama, nisu im bili ni prineti, pa ipak ih je Huan smatrao posve beskorisnim i zastranjenjem. na to ja ciljam, o tome govorim nikko.

Ja govorim o tipu znanja i ljudima koje zanima sloboda, ne o onima koje zanima moc.
To je ogromna razlika. Drevne carobnjake je uglavnom zanimala moc i manipulacija. To su razlicite vrste znanja.

Ne bih se ni malo složio s tim. Zato jer u određenim okvirima to može izgledati tako (kao što i mnogim materijalnim naučnicima njihove "istine" izgledaju i jako značajne, i suštastvne i nepobitne, pa ipak ne shvataju da one izgledaju takve samo u okvirima jedne potpune celine koja se njima čini sve u svemu, a nije! Kao što vidimo.

Ti opet poredis ratnike i carobnjake sa obicnim ljudima koji ne znaju nista o zivotu.

Ti ne shvatas da kada ratnik/carobnjak dobije znanje, da to znanje dolazi iz samog izvora svega, i da u vezi tog znanja koje je dobio nema nikakvog pogovora.

I to čarobnjačko je u suštini ljudsko, u boljem slučaju nad-ljudsko (do anđeoskog) pa i može stići do izvesnog stepena Apsoluta, ali ne do konačne i krajnje Istine.To je moja glavna poenta ne samo u vezi ovog razgovora s tobom nego generalno.

=) Naravno da moze.

No, većini instant "ratnika" je važno da po sveku cenu (makar đavolu dušu prodali) dožive nešto "onostrano" ...

To onda nisu ratnici.
 

Back
Top