To i jeste definicija beskonačnog. Kada se beskonačno podeli ili pomnoži bilo kojim konačnim brojem, ili se doda ili oduzme bilo koji konačan broj - beskonačno ostaje jednako beskonačno.
Ako bi ma koja od pomenutih operacija umanjivala beskonačnost, posle više takvih umanjenja (ali konačan broj umanjenja!!!) beskonačno bi postalo konačno - što je suprotno definiciji beskonačnog.
Zašto bi beskonačno postalo konačno ako bi se recimo podijello na polovinu?
Beskonačno može postati konačno samo ako se podijeli sa samim sobom, tada dobijemo 1.
Polovina beskonačnoga je dva puta manja od cjeline, dakle isto se računa kao i sa konačnim veličinama, to je BIT Teodorovog paradoksa.
Evo ti lijepi i jasan primjer za to:
Imamo nešto veliko recimo 20 metara, i ja sam točno u sredini toga, dakle NA POLOVINI toga, dakle je 10 metara s moje lijeve a 10 metara s desne strane.
Sada dodam svakoj strani recimo 90 metara, pa ću ja biti u sredini nečega što je veliko ukupno 200 metara a 100 metara će mi biti i s lijeve i desne strane.
Vidimo da ako dodamo ISTU VELIČINU matara sa lijeve i desne strane da polovina ostaje točno pola cjeline, je li tako?
Dakle možemo još dadati ISTIH VELIČINA tih metara koliko hoćemo polovina će uvijek biti ista U TOJ TOČCI gdje sam ja.
Probaj dodavati bilo koji isti broj metara s lijeve i desne strane i upravo će tako biti, čak i ako dodaš bilijune metara sa svake strane to ništa NEĆE PROMIJENITI,
Dakle zaključak je da koliko god DODAVALI ISTIH VELIČINA METARA s lijeve i desne strane da će uvijek POSTOJATI točka koja razdvaja tu cjelinu na dva JEDNAKA DIJELA, dakle je cjelina dva puta veća od svake polovine, i sa lijeve i desne strane, ali je i svaka polovina dva puta manja od same cjeline.
Primijeti da je rečeno KOLIKO GOD DODALI ISTIH VELIČINA METARA, lijevoj i desnoj strani opet će ta polovina postojati.
Kada bi dodalii BESKONAČNO MNOGO metara i lievoj i desnoj strani (to je također nešto što dodajemo u ovom primjeru); opet bi POSTOJALA PLOVINA ja u onoj točci to se ne mijenja, i onda bi isto cjelina bila dva puta veća od svake polovine, isto kao što svaka polovina je dva puta manja od samo cjeline.
I nije onda beskonačno kao cjelina ako joj se oduzme polovina postala konačnom, nego joj je preostala druga beskonačan polovina, koja je dva puta manja od cjeline, što je i matematički točno. Eto, ništa lakšega za izračunati.
- - - - - - - - - -
Smiješno je meni kako ti ne shvaćaš da postoje recimo beskonačni polupravci koji imaju početak a kraja nemaju.
Pa da možemo tom početku dodati još koliko hoćemo, i tako dobijamo različite veličine beskonačnosti koje nisu isto velike.
Ali kome ja to govorim, je li?
Smijesno je kako ti shvacas beskonacnost,pa cak i na primjeru beskonacnih polupravaca,koji po tvom misljenju imaju pocetak:Ako ja nacrtam beskonacni polupravac koji se proteze od sredine papira pa u beskonacnost,a ti taj polupravacna istom listu papira zapocnes 2 cm u lijevo od pocetka moga polupravca ,onda je tvoj beskonacni pravac za 2 cm veci od moga? Dakle ako bi netko u sobi koja je u lijevo 4 metra od sobe u kojoj ja i ti crtamo polupravac , nacrtao poluprvac koji se proteze iz te tocke u beskonacnost, -onda bi taj beskonacni polupravac bio za 4 metra veci nego moj i tvoj?Ili bi precizno govoreci -od mog polupravca taj bio veci za 4 metra,a od tvog za 3,98 metara?
Uopce je djetinjasto smijesno,alishodno tvom shvacanju beskonacnosti, postavio bih ti pitanje da li je veci beskonacni polupravac koji ima pocetak u Australiji,ili onaj kojemu je pocetak u Hrvatskoj?[/QUOTE]
To se može izračunati vrlo lako da li je u Australiji ili Hrvatskoj ako ZNAŠ gdje je središnja točka cijeloga našega prostor.vremena, ali to ti ne znaš da to postoji pa zaboravi da sam to uopće spomenuo.