antidepresivi

  • Začetnik teme Začetnik teme radoznalost
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ljubav?!:
Pozdrav svima!
Ne mogu da ne citiram jednog od mojih desetak psihologa, koliko sam do sad prosla:
Tebi ljubavi treba, a ne lekova! Moli Boga, dace ti se...
Jos nesto. Svako od vas je licnost za sebe, pa ne mora svima sve d pomogni, a pogotovo ne uvek. Menjajte lekare i psihologe dok ne nadjete srodnu dusu koja ce vam odgovarati. Do tad, trazite ljubav, meni je to najvise, nemerljivo pomoglo.

Cao
:lol: :lol: :lol: :wink:
 
jeste stoji da treba biti uporan, ali da li vam se nekad cini kao da ste tu negde, na kraju, a onda vas udari tako jako da se pitate da li ste uopste odmakli od pocetka. moj psihoterapeut kaze da sam negde na sredini, i da je to faza odbijanja. inace ne koristim nikakve lekove, vrlo retko ponekad xanax od 0,25 i to 2-3 dana. mislim da je psihoterapija prava stvar, a da lekovi samo maskiraju simptome. kakvo je vase misljenje? :)
 
ne znam da li ste ranije citali...ja sam ziv primer osobe koja pati od agorafobije vec sigurno 9 godina.
isla sam i na kognitivno-bihevior terapije i nista, posle par meseci sve bi bilo po starom. isla sam i na grupne terapije....tu se isprica, isplaces, nadjes srodne duse, ali ni od toga jedno veliko nista..Isla sam 4 godina na individualne terapije od po sat vremena...procackali smo ceo moj zivot i opet jedno veliko nista ponekada i po 2 puta nedeljno a preve godine svaki dan, sem subote i nedelje naravno i..sta se desilo.....posle mnogih razloga: tipa ti si i suvise nesigurna, imas problema u odnosima sa muskarcima, trauma jer sam kao mala gledala devojcicu koja je imala epi napad, pa do ne znam ni ja cega....ja mislim da retko ko moze da otkrije sta je uzrok tome....eno vam i primera one serije sopranovi, kada glavini lik boluje od panicnih napada, pada u nesvest, navodno su nasli razlog dok se prisecao kako je jeo meso. video je oca kako ubija nekoga.....i sta je bilo na kraju......i dalje je pio prozak ali je zato prestao da ide na psihoterapije...toliko o tome!!!!!!
Nadam se da ovim nisam uvredila psihijatre i psihoanaliticare, ali od tog posla nista, po mom misljenju to je gubljenje vremena.
 
Pozdrav! Mislim da te terapije, iskreno, nisu gubljenje vremena, samo sto pricajuci o tome, prezivljavamo ponovo vec prezivljeno i to nas opet potrese i izbaci iz takta, naravno ne u toj meri kao kada se desilo. Jer kada se nesto desi mi smo razmisljali kako da se sto pre izvucemo iz problematicne situacije, a onda kasnije, kada se glava ohladi a i pri tom se izdesavaju jos mnogo stresnih situacija, e pa kada se sve to izmesa i kada se sve to isplete...e, onda gle mu cuda!!!
Svako od nas na svoj nacin prezivljava odredjenu sitaciju, neko od muve napravi slona! Ja po sebi vidim da nekada u nekoj komlikovanijoj situaciji budem mnogo pribranija i "smirenija" od neke glupe sitacije, koja tako ume da me izbaci iz takta da mi se cini da je kraj sveta!
I mislim da sve zavisi od trenutnog raspolozenja; nekada mi se cini da sam jaca od svega, a nekada (a sto se cesce desava) sama sebi budem najbednija i najjadija...Uzas...I onda se pitam gde sam i da li sam uopste odmakla od pocetka, iako mi se pre toga cinilo da sam vec prevazisla svoj problem!
Meni dosta pomaze razgovor sa psihijatrom(bar za sada), nemam odredjene termine kada trebam da idem, vec tacno osetim potrebu kada treba da popricam sa njim...a sto se lekova tice, nikada ne idem bez njih, ne pijem ih stalno(bromazepan od 3 mg ili ksalol, e sad u zavisnosti od situacije "procenim" koji lek treba da popijem),ali mi ulivaju sigurnost kada ih nosim. Pomoc u slucaju da mozda nesto slucajno se ne desi, pa sta cu onda...fuj. Ne volim sebe zbog toga sto sam dosla u situaciju da mi od nosenja lekova zavisi da li ce da mi bude "veca sigurnost". Desilo mi se par puta da sam zaboravila lekove da ponesem sa sobom, a onda time sama "prizovem" strah i tremu (neverovatno koliko se brzo stvore kod mene, nikako da me zaborave, nemaju preca posla, salim se, ali ja o njima pricam kao o osobama od kojih ne mogu nikako da se otkacim; tako mi je lakse).I tako, bez lekova nigde; kazem ne pijem ih stalno, ali neka se nadju!
E,sada mi je mnogo lakse kada sam sve ovo podelila sa vama, pa tako mislim da i razgovori sa strucnim licima ne moze da skodi; opet sve zavisi i sve je to vezano jedno s drugim,nekako u krug!
Moje misljenje je da ako smo sebe uspeli da dovedemo u tu krajnost, da mozemo, moramo i uspecemo da sve prebrodimo i da isplivamo iz svega toga!Dosta je bilo sa upoznavanjem te strane,nego moramo da upoznamo i drugu mnogo, mnogo lepsu stranu! Samo napred i mislim da smo sa tim nasim saznanjima mnogo, mnogo iznad svih koji to nisu upoznali( a za koje i ne zelimo da upoznaju),iako se nama cini sasvim suprotno!!!Veliki pozdrav od Ane
P.S. Ja se izvinjavam ako sam vas malo vise udavila svojim izlaganjem!!!
 
Ana, ja sam sve pazljivo procitala, a posebno se nalazim u onom nosenju lekova sa sobom. Ne mislim da je to ok oslonac, ali ne znam za bolji.
Meni ovaj forum puno pomaze i daje snagu jer sam se osecala usamljeno i obicno odbacujem samu sebe zbog ovih problema.
Od kad imam racunar, redovno posecujem SAD i UK sajtove o ovim problemima, detaljni su, razumljivi i daju odgovore na bas ona pitanja koja su mene mucila.
I ovo - Imaju za svaki poremecaj licnosti (Personal Disorder) chat room, gde mozes razgovarati kad god zelis sa slicnim sebi.
Ako neko zeli, mogu mu dati te adrese.
Prija..
Pozdrav!
 
kod mene je takva situacija da ne patim samo od jednog odredjenog straha, vec da strah gleda da se smesti u odredjenu situaciju. to je kombinacija vise strahova, a kada ce koji prevladati zavisi od podsvesti.muka mi je vise od tih situacija i od strahova. da li se to i vama desava?
 
Desava se i te kako da se desava...uzasno je!!! I mislim de je ta rec uzasno blaga za ono sto nam se desava! Ako je lepa situacija-strah ili trema ili osecaj teskobe uz jako lupanje srca i znojenja dlanova, ako je neizvesna situacija-isto, ako nesto ocekujem da se desi- isto, ako treba da se vidim sa nekim - isto, ako treba da raspravljam o necemu ili da vodim diskusiju - opet isto, ako sam kuci i treba da budem najopustenija - isto(doduse kuci ne bas stalno, ali mi nije namera da ceo svoj zivot provedem kuci) i opet isto i stalno isto... Zakljucak-pa ja sam stalno pod nekim strahom i stresom!!!!AAAAAAAAA(to je vrisak na papiru... sala).Pa zar postoji nesto sto mene moze da malo opusti? Koliko puta sam videla resenje za odredjene situacije i znam sta bih rekla ili ucinila,ali samo da mi nije ovog mog stanja, jedino me ono sprecava!!! E, pa u tome je ceo nas problem, kako se osloboditi te nase blokade?
Ljudi moji, iako je vrlo nezavidna situacija, drago mi je sto smo ovde i sto smo se nasli i sto dajemo podrsku jedni drugima i sto razumemo jedni druge! Ana
 
i jos nesto..molila bih da se vise niko ne predstavlja kao "radoznalost" jer sam to ja...ona koja je stvarno pokrenula ovtu temu.......
a za ovo ostalo, ne znam sta da vam kazem, ili ce te piti ili ne cete...evo primer jedne poznanice. sve je pocelo proslog oktobra, jedno vece mi je ispricala kako se oseca, rekal sam joj, nista novo niti nista "strasno", idi kod psihijatra objasni kako se osecas i videces, dace ti terapiju, ali sve je na tebi. otisla je dobila je kasanas, ali vec sa unapred odredjenom terapijom + antidepresiv, ako se ne bude osecala bolje...i nije joj bilo bolje, ksanaks je samo trenutno smirivao...to je trajalo do polovine decembra, onda je opet otisla na kontrolu, dobila je da pije fluoksetin, evo je sada mnogo bolje....ustaje bez problema, ide na posao, planira cak da ide i za kanadu...ja sam isto bila i jos sam protiv lekova, ali sam 8 godina svoga zivota izgubila u ovim strahovima, pricama, setnjama,.sve dok nisam pocela sa flunirinom/flioksetinom i sada cuvam decu, sada sam bebi-siterka!!
 
Ja sam ovo pitanje vec postavila doktorki ali se ona ne javlja pa sam ponovo pokusala i ovde. U braku sam sa suprugom vec tri godine. Zadnjih mesec dana on se potpuno promenio. Poceo je da se zali da ga bole misisci da mu je muka a zadnjih nekoliko dana dlanovi su mu postali hladni i starsno se znoji. Moram da naznacim da je obavio sve moguce lekarske preglede i da je sve u najboljem redu. Iz razgovora sa njim ja vidim da se on plasi bolesti i da zivi u stalnom strahu da mu se nesto ne dogodi.
A i svaki dan ga nesto drugo boli. Dali je ovo problem psihicke prirode . Molim vas odgovorite mi sta da radimo jako sam zabrinuta
 
nadam se da cu ovim ohrabriti mnoge agorofobicare.bila sam vezyanaa samo za kucu mada sam i i tu imala panicne napade,a posle moglo bi se reci relativno kratkog vremena rodila jos jedno dete isada se osecam poprilicno dobro.bez terapije sam.
 
Anonymous:
da li se neko plashi nekih zivotinja tipa puzevi zmije...? da li ste se 'izlecili'?
da li je npr zaostajanje u studijama (kod zena) zov prirode tj materinski instikt??

moja sestra se uzasno plasi zaba.....mada po meni svaki covek ima neki svoj strah.i boje da su to "laksi" strahovi od zivotinja nego da je nesto hronicno!!!!!
Nego mene zanima...koji je antidepresiv najboji za panicne napade.
A doktorku bi pitala zasto mnogi uzasno tesko podnose "skidanje" sa antidepresiva?
I zasto neki misli da ih moraju piti do kraja zivota. jer to nesto nije u redu sa hemijom u mozgu?
 
U pravu si ,svi se necega plasimo a psihijatri bi mogle satima pricati o tome zasto je nastao taj strah i u kom periodu naseg detinjstva...problemi sa ocem,majkom,strah od veza,od partnerstva...no,to nije tako strasno.
Sto se tice antidepresiva,osobe koje su deprsivne zaista imaju izvesne hemijske promene i probleme u mozgu pa stoga se i javlja depresija,zato se tim lekovima postize ravnoteza tih odnosa.Svako uvodjenje i skidanje sa antidepresiva mora biti postepeno jer u suprotnom mozemo ugroziti zivot pacijentu jer dolazi do klasicnog apstinencijalnog sindroma.Ali postoji i psihicka zavisnost,sam pacijent se toliko navikne na to da uzima lek da prosto ne moze da zamisli da normalno funkcionise bez njega.
Opet depresije su mnogo tezi poremecaj od strahova,te dve stvari ne treba dovoditi u vezu.
 
Da li osoba koja pati od anksioznosti, a xanex joj ne pomaze nesto posebno , moze da proba sa antidepresivima, naravno u saradnji sa psihoterapeutom.Koje su negativne strane prozaka, a sta se njime moze poboljsati?
 
Anksioznost je daleko laksa problematika od depresije i mislim da bi bilo preterano koristiti jace lekove tipa antidepresiva za lecenje tih stvari.Drugo poenta antidepresiva je da kod osoba koje pate od depresije podignu zivotni elan(sve je to uslovlejno izvesnim promenama u mozgu)ako bi ih uzimala osoba koja nema takve tegobe vrlo lako bi dobili osoba koja je pomalo ako ne i mnogo manicna.
Prvo treba probati sa lekovima iz grupe bezodiazepina(promeniti xanax lekom slicnog dejstva)i psihoterapijom pa tek onda razmisljati o kombinaciji lekova ili reviziji dijagnoze.
 
Predlayem Rational Emotional Therapy!!
Odlicna, da pri stresu osecate minimalnu anksioynost,
a pri toj min anxioznosti ne skliznete u depresiju!
Ne pijem vise lekove, meni je pomoglo.
Ako nekog zanima, nek ase javi za tel psihologa u ns
 
Nakon sta sam procitala sve vase poruke odlucila sam ispricati svoje iskustvo.Prije godinu dana dr mi je dijagnosticirao depresiju.Imam 24 god.Sve je pocelo par godina prije, a ja sam sve znakove zanemarila.Na kraju je postalo nepodnosljivo, zapostavila sam faks, napadi panike, placa, strah.Vise nisam mogla izaci iz kuce, krenula bi na faks i na pola puta se okrenula i vratila kuci jer me hvatala nesvjestica, a nikada se nisam onesvjestila, znojila sam se i cim bi usla u zgradu sve bi proslo.Da vam ne pricam sta sam prolazila kada sam se morala voziti u punom tramvaju.Uz sve to imala sam i uzasno velike otkucaje srca, kada se ne krecem.Kada vise nije bilo izlaza moja dr me poslala kod psihologa.To je bilo prije skoro godinu dana.Pocela sam piti Xanax ili Helex(jako su slicni)3 puta na dan i pocela sam odlaziti na psihoterapije.U devetom mjesecu sam se vratila na faks, jos po potrebi pijem Xanax i dalje odlazim na psihoterapije, ali za razliku od prosle godine danas sam jako dobro i osjecam se zadovoljna.I vise me nije strah punog tramvaja niti ljudi.
Ovo moze izgledati smjesno za nekoga ko nije to prosao, ali za mene je to veliki napredak.
 
Hilde:
u lekarskoj ordinaciji gde radim (Nemacka),
prepisuje se (zasad) najvise Cipramil.
Inace depresija i strah(panicni) su razlicite "bolesti".
Pozdrav

kako mislite razlicite bolesti...razlke su u simptomima, duzini trajanja....od cega zaisi i koji je to lek cipramil....?
 
Simptomi su kod straha vise telesno izrazeni:lupanje srca,drhtavica,znojenje,osecaj gusenja,bolovi,itd .
Depresija se izrazava u osecaju uzasne potistenosti,zalosti, ili cak nesposobnosti izrazavanja bio kakvih emocija,ali se ponekad izrazava i u radrazenosti i nemiru.Kod zena je cesca nego kod muskaraca.Bolesnici se povlace u sebe komuniciraju sve manje,slabo spavaju i odbijaju jelo.
Cipramil je jedan od najnovijih lekova iz grupe u kojoj su i fluxetin,paroxetin a utice na nivo serotonina (hormon) u mozgu.
 
sve je super....nego sve vise i vise slusam i citam sta se pise po netu...i kazu: da nijedan lek nije dobar, odnosno da u pocetku deluju super, ali kad se ostavlja itd..da ima usasne posledice, cak i da se vecina njih ubila posle uzimanja zolofta, prozaka, paxil-a.....joj, ne znam ali su mene bas uplasili, stvarno......molim vas onaj ko nije strucan neka ne prica o tome jer sam po prirodi ovako i onako veliki panicar. Evo sta kazu:

Depresija:Selective Serotonin Reuptake Inhibitors
Alan Ford - Feb 07, 2004 18:25 (*.cable.roger)
Neko mi rece, ovde, da selective serotonin reuptake inhibitors - SSRI grupa lekova za depresiju izaziva samoubilacke zelje.
To se znalo od pre za Prozac i to samo u slucaju ako se naglo ostavi, a sad je dokazano da je istina za sve SSRI-s.

Znaci osoba koja mi je rekla je bila u pravu. Nisam verovao jer sam i sam slusao dugo od ljudi koji ih uzimaju da su odlicni. Tako su mislili i doktori. Medjutim, saznao sam da je i osoba koja mi je najvise hvalila zoloft presla na novi lek koji pripada drugoj vrsti antidepresanata: tricyclic-ima.

U slucaju ove osobe, nikada nije pomisljala na samoubistvo i posle 5 godina uzimanja zolofta, kada je ta osoba upala u krizu, desilo joj se da ima samoubilacke misli. I doktori su toj osobi promenili lek tako da osoba ne pije vise lek iz grupe SSRI-a vec iz grupe tricyclic-a.

Verovatno ne izazivaju samoubilacke misli kod svih, ali kod nekih da.


Evo je tabela:
Citalopram (Celexa) SSRI
Escitalopram (Lexapro) SSRI
Fluoxetine (Prozac) SSRI
Fluvoxamine (Luvox) SSRI
Paroxetine (Paxil) SSRI
Sertraline (Zoloft) SSRI
========================
Amoxapine (Asendin) Tricyclic
Amitriptyline (Elavil) Tricyclic
Clomipramine (Anafranil) Tricyclic
Desipramine (Norpramin) Tricyclic
Doxepin (Sinequan) Tricyclic
Imipramine (Tofranil) Tricyclic
Maprotiline (Ludiomil) Tricyclic
Nortriptyline (Pamelor) Tricyclic
Protriptyline (Vivactil) Tricyclic
Trimipramine (Surmontil) Tricyclic
========================


I ja sam cesto hvalio zoloft, pa zato sad ovo iznosim.
Pricao sam kako su mi govorili.


Inace, sada, ovde, u Kanadi, pricaju intezivno kako deca ne semju uopste da uzimaju antidepresante jer se mozak razvija cak do 30 godine. A masovno su ih davali deci.





--------------------------------------------------------------------------------



Jablanka - Feb 07, 2004 23:19 (*.sympatico.ca)
Alane, bila je skoro emisija na CBC ( mislim da je upitanju bio Fifth Estate) upravo o tome. Ne samo da izazivaju suicidale i homicidalne zelje kod nekih ljudi vec izazivaju ovisnost. Kompanija koja proizvodi Paxil je odlukom suda morala da skine tu tvrdnju sa svojih lekova u Evropi ( sto sa severnom amerikom nazalost nije slucaj). Inace broj ljudi koji su nemocni da se skinu sa antidepresanata je ogroman, potrazi na internetu i naci ces mnogo toga sto javnosti a ni lekarima (opet na zalost) nije poznato. Farmaceutska kompanija koja konkretno proizvodi Paksil, je naravno, bila upoznata sa svim gore navedenim podacima ali su odlucili da te podatke zadrze za sebe. Tokom kontrolisanog testiranja (pre nego sto je pusten u proizvodnju) leka, jedna osoba je izrsila samoubistvo, a mnogi su imali poteskoce sa prekidanjem leka, dok su drugi koji nikada nisu patili od depresije razvili klinicku depresiju po prestanku uzimanja Paksila. Ima mnogo jos mnogo da se napise o ovoj temi a trenutno nemam toliko vremena:( Potrazi po internetu, ima mnogo toga da se nadje, od trenutnih sudskih procesa od strane ljudi koji su na antiepresantima izvrsili ubistvo ili samoubistvo do ljudi koji su postali ovisni o njima.
 
Meni se cini da je ipak bolje ne kljukati se svim tim lekovima.Ja nemam neku zvanicnu dijagnozu ali pretpostavljam da je to neka depresija.Bojim se ako pocnem da uzimam lekove da cu se suvise osloniti na njih pa cu kasnije zbog skidanja sa istih imati vise problema nego sto ih sad imam.Mene vise zanima kako da kad osetimo da nesto nije u redu,znaci nije nas ta depresija toliko obuzela,pomognemo sebi bez lekova.
Povodom razlika izmedju depresije i strahova,zar nije lakse otkriti uzrocnike depresije pa sa tim i lecenje.Cini mi se da strahovi mogu da vuku koren iz detinjstva,pa je samim tim takav uzrok nemoguce izvaditi iz mozga ako je tu bio 20-30 god. a sad se samo probudio.Ne znam kakav je slucaj sa depresijom,koliki je uticaj nekog loseg zivota a koliki predispozicija,pitanje za nekog malo strucnijeg?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top