antidepresivi

  • Začetnik teme Začetnik teme radoznalost
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
zdravo svima.zeleo bih da se svima zahvalim na dobronamernom obracanju i recima podrske. mogu da kazem da se nekako lakse osecam kada znam da nisam jedini koji ima psihickih problema, koji mi prave dosta problema i nedaju mi da iskazem ono sto zaista jesam i da pokazem i dokazem delic svoga znanja,ali nadam se da cu to nekako da nadohnadim bar se nadam.sada bih rekao nekoliko reci o onome sto osecam cinimi se da bih se lakse osecao.cinimi se da ovi moji problemi ako su uopste problemi mi zadaju mnogo neprijatnosti,gledam oko sebe ljude kako mirno zive i necemu se raduju i nadaju dok sam ja izgubijo i veru i nadu.cinimi se da sam mozda i saznao o zivotu ono sto se moze saznati i da vise nema sta da se sazna tako da gotovo se vise nicemu ne radujem.vreme prolazi a ja nemam ni predpostavku kako da osnujem porodicu,kako i sta sa decom,osecam se kao crna ovca. isto tako moram da kazem da su me ovi problemi sprecili i da zavrsim fakultet i da mozda postanem covek.ali sta je covek.danas svi gledaju kako da te prevare,niko ne zeli da ti pomogne i samo gledaju da je njima dobro da imaju pare a ostale ko sisa.sedim u sobi i pisem na kompjuteru a tako bih zeleo da izadjem da slobodno prosetam i da se radujem i veselim zivotu.i kada izaedjem stalno mislim da ce da mi se nesto desi da u meni nesto nije u redu i da su svi ljudi srecni a ja jedini nesrecam.nije mi ni toliko stalo do mene nego do mojih roditelja i moje brace,najsrecniji bih bijo kada njima nebih zadavao problema jer oni su vise nego divni ljudi.zeleo bih da odem negde gde me niko nezna pa sta bude da bude.isto tako bih zeleo da kazem da nemam ni devojku,mozda bih bi to i pomoglo ali prosto neznam da pridjem da se obratim,da kazem sta osecam i kako se osecam.mozda je moj i veliko problem sto sam isuvise iskren i kada sam par devojaka rekao o sebi iskreno i otvoreno one su samo okrenule glavu.ne bih vise da gnjavim i imao bih jedno pitanje: da li negde u beogradu postoji neka kako da je nazovem organizacija gde se okupljaju ljudi sa slicnim problemima i medju sobom otvoreno razgovarju o svojim problemima? izvinjavam se sto nisam postovao pravopisna pravila ,velika slova i slicno,ali verujte mi da sam vrlo uzbudjen tako da nemojte da mi zamerite. zelim svima puno srece i zdravlja,nade i uspeha.
 
Brate koliko ti se god cinilo da su tvoji problemi u bilo cemu posebni veruj da 90% ludi koji vise na forumima ili na netu imaju slicne probleme.Jedini problem je kako da se izvuces iz depresije.Posavetuj se salekarom da probas sa Prozakom ili fluxsilanom.Oseti razliku... 8)
 
radoznalost:
:?: Da zanima me zasta kako se koriste, a ja pitam jer imam neke strahove i lekar (neuropsihijatar) hoce da mi prepise fluosetin ili fluoksetin, tako nesto, pa me zanima koliko pomaze, koliko odmaze? I najbitnije dal otklanja taj strah od otvorenog prostora?

Hvala. :?:


do jaja su ti Xanax i Xalol za otklanjanje straha.....
 
111219681:
zdravo svima.zeleo bih da se svima zahvalim na dobronamernom obracanju i recima podrske. mogu da kazem da se nekako lakse osecam kada znam da nisam jedini koji ima psihickih problema, koji mi prave dosta problema i nedaju mi da iskazem ono sto zaista jesam i da pokazem i dokazem delic svoga znanja,ali nadam se da cu to nekako da nadohnadim bar se nadam.sada bih rekao nekoliko reci o onome sto osecam cinimi se da bih se lakse osecao.cinimi se da ovi moji problemi ako su uopste problemi mi zadaju mnogo neprijatnosti,gledam oko sebe ljude kako mirno zive i necemu se raduju i nadaju dok sam ja izgubijo i veru i nadu.cinimi se da sam mozda i saznao o zivotu ono sto se moze saznati i da vise nema sta da se sazna tako da gotovo se vise nicemu ne radujem.vreme prolazi a ja nemam ni predpostavku kako da osnujem porodicu,kako i sta sa decom,osecam se kao crna ovca. isto tako moram da kazem da su me ovi problemi sprecili i da zavrsim fakultet i da mozda postanem covek.ali sta je covek.danas svi gledaju kako da te prevare,niko ne zeli da ti pomogne i samo gledaju da je njima dobro da imaju pare a ostale ko sisa.sedim u sobi i pisem na kompjuteru a tako bih zeleo da izadjem da slobodno prosetam i da se radujem i veselim zivotu.i kada izaedjem stalno mislim da ce da mi se nesto desi da u meni nesto nije u redu i da su svi ljudi srecni a ja jedini nesrecam.nije mi ni toliko stalo do mene nego do mojih roditelja i moje brace,najsrecniji bih bijo kada njima nebih zadavao problema jer oni su vise nego divni ljudi.zeleo bih da odem negde gde me niko nezna pa sta bude da bude.isto tako bih zeleo da kazem da nemam ni devojku,mozda bih bi to i pomoglo ali prosto neznam da pridjem da se obratim,da kazem sta osecam i kako se osecam.mozda je moj i veliko problem sto sam isuvise iskren i kada sam par devojaka rekao o sebi iskreno i otvoreno one su samo okrenule glavu.ne bih vise da gnjavim i imao bih jedno pitanje: da li negde u beogradu postoji neka kako da je nazovem organizacija gde se okupljaju ljudi sa slicnim problemima i medju sobom otvoreno razgovarju o svojim problemima? izvinjavam se sto nisam postovao pravopisna pravila ,velika slova i slicno,ali verujte mi da sam vrlo uzbudjen tako da nemojte da mi zamerite. zelim svima puno srece i zdravlja,nade i uspeha.


Institut u Palmotićevoj, otvorenog tipa, za graždanstvo.....imamm jednog ortaka koji je odatle izašao kao nov, a pri tom nije ležao tamo već išao u neku dnevnu bolnicu na grupnu teraapiju......
 
111219681:
zdravo svima.zeleo bih da se svima zahvalim na dobronamernom obracanju i recima podrske. mogu da kazem da se nekako lakse osecam kada znam da nisam jedini koji ima psihickih problema, koji mi prave dosta problema i nedaju mi da iskazem ono sto zaista jesam i da pokazem i dokazem delic svoga znanja,ali nadam se da cu to nekako da nadohnadim bar se nadam.sada bih rekao nekoliko reci o onome sto osecam cinimi se da bih se lakse osecao.cinimi se da ovi moji problemi ako su uopste problemi mi zadaju mnogo neprijatnosti,gledam oko sebe ljude kako mirno zive i necemu se raduju i nadaju dok sam ja izgubijo i veru i nadu.cinimi se da sam mozda i saznao o zivotu ono sto se moze saznati i da vise nema sta da se sazna tako da gotovo se vise nicemu ne radujem.vreme prolazi a ja nemam ni predpostavku kako da osnujem porodicu,kako i sta sa decom,osecam se kao crna ovca. isto tako moram da kazem da su me ovi problemi sprecili i da zavrsim fakultet i da mozda postanem covek.ali sta je covek.danas svi gledaju kako da te prevare,niko ne zeli da ti pomogne i samo gledaju da je njima dobro da imaju pare a ostale ko sisa.sedim u sobi i pisem na kompjuteru a tako bih zeleo da izadjem da slobodno prosetam i da se radujem i veselim zivotu.i kada izaedjem stalno mislim da ce da mi se nesto desi da u meni nesto nije u redu i da su svi ljudi srecni a ja jedini nesrecam.nije mi ni toliko stalo do mene nego do mojih roditelja i moje brace,najsrecniji bih bijo kada njima nebih zadavao problema jer oni su vise nego divni ljudi.zeleo bih da odem negde gde me niko nezna pa sta bude da bude.isto tako bih zeleo da kazem da nemam ni devojku,mozda bih bi to i pomoglo ali prosto neznam da pridjem da se obratim,da kazem sta osecam i kako se osecam.mozda je moj i veliko problem sto sam isuvise iskren i kada sam par devojaka rekao o sebi iskreno i otvoreno one su samo okrenule glavu.ne bih vise da gnjavim i imao bih jedno pitanje: da li negde u beogradu postoji neka kako da je nazovem organizacija gde se okupljaju ljudi sa slicnim problemima i medju sobom otvoreno razgovarju o svojim problemima? izvinjavam se sto nisam postovao pravopisna pravila ,velika slova i slicno,ali verujte mi da sam vrlo uzbudjen tako da nemojte da mi zamerite. zelim svima puno srece i zdravlja,nade i uspeha.
Ja sam se jedno vreme osećala dok hodam ulicom kao tempirana bomba i imala isti takav doživljaj da su svi oko mene srećni i bez problema, a samo ja ih imam i stvaram na taj način probleme svojoj porodici. Išla sam jedno vreme na grupnu psihoterapiju i kada sam tamo upoznala ljude, normalne kao i ja sa određenim sličnim problemima, shvatila sam da ne da nisam usamljena, već svako ima neke probleme. Zabluda je da drugi ljudi lakše podnose život, jer zapravo se o tome radi. Ne bih ti savetovala da odeš u apoteku i kupiš lek po nečijem savetu, tek tako. Ovde je neko pomenuo Palmotićevu, ja sam već pominjala grupe u "Lazi Lazareviću". Idi samo negde, nemoj da sediš i trpiš, počni da rešavaš problem, a kad jednom kreneš, taj proces ozdravljenja je nezaustavljiv.
Mnogo te pozdravljam.
 
pila sam antidepresive oko 5 meseci zbog agorofobicnih tegoba kao i anksioznosti.Imam 24 god,ne pijem vise lekove mnogo bolje se osecam.Pila sam Zoloft i Miansan, ali poenta je da ti sam sa sobom nadjes resenje problema, znaci lekovi resavaju samo oko 30 posto a ostalo ti sama sa sobom, a inace podrzavam svaku vrstu pomoci od strane psihijatra.
 
:( Krivo mi je sto pricamo o ovoj temi.....ja sam ta osoba koja je postavila ovu temu.....bolujem od agorafobije vec godinama......pila sam xanax od samog pocetka, isla na grupne i individualne terapije, ali ova prokletinja se stalno vracala.....na skoro svakih godinu dana......veruj te ni moj terapeut nije uspeo da provali od cega mi se to javlja, eto tako....s vremena na vreme :x :oops: .....i jednom posaljem Ognjenu iz jutarnjeg programa mail, gost je bio neki psihijatar.....i bio je direktan....nista dok se nepiju antidepresivi, jel je to samo poremecaj hemije u mozgu i zato tako.....sam vas pitala za iskustva inace ja pije prozak ili flunirin, i kao da mi je bolje
 
Samo onaj ko to nije doziveo ne moze da razume i da shvati!!! Ni najgorem neprijatelju ne bih pozelela tako nesto!
Poznato vam je svima vama koji imate ovaj problem nenormalno lupanje srca, znojenje dlanova, osecaj teskobe u grudima, osecaj da cu svakog casa da se srusim, onesvestim,izgubim kontrolu! Bezim, a ne znam od cega bezim, sto je najgore!! Imala sam osecaj da se u meni uselila druga osoba koju nikako ne mogu da kontrolisem!Koliko sam puta isla gradom ne registrujuci nista i nikog oko sebe,skoncetrisana samo na svoj strah!
Sve to je pocelo avgusta prosle godine!Mnogo mi je bolje, ali mislim da jos treba da radim na sebi da bih to skroz iskorenila.Ja sam od samog pocetka bila svesna tog nerealnog sraha, ali nisam bila uvek u situaciji da ga savladam!To nije doslo preko noci, tako da i ne moze da nestane preko noci!Sve je to talozeno godinama unazad: nedostatak sigurnosti i samopouzdanja, povlacenje u sebe, misljenje da su svi drugi bolji i sposobniji i spretniji,da sve sto budem rekla da to nije u redu i da cu da budem ismejavana od strane drugih,nezadovoljstvo u vezama(i naravno sta god da se desi ja sam nalazila krivca u sebi) i jos puno,puno stvari koje sami sebi napravimo...I to je (kod mene)bilo samo pitanje vremena kada ce zadnja kap da se casa prelije!
Poceli su moji odlasci kod psihijatra, koji traju i dan danas(povremeno)i u kome se rodilo jedno lepo prijateljstvo.
Prva reakcija moje dobre drugarice,koja je od samog pocetka bila upoznata sa mojom situacijom, na moju izjavu da sam isla kod psihijatra je bila "Ti nisi normala"? A zasto? Zato sto nisam dozvolila da sve to ode mnogo dalje i zato sto sam se na vreme javila da bih resila svoj problem! Nenormalna bih bila da nisam otisla i da sam dozvolila da me sve to savlada!
Od lekova sam koristila Bromazepan od 3mg, koji me je uspavljivao(a najlakse je bilo otici na spavanje). U pocetku sam pila po celu tabletu ujutru i uvece i pola u toku dana, da bi se ta doza vremenom smanjivala.
Samo, nikakvi lekovi i nikakvi psihijatri ne mogu da ti pomognu ako se ti predas i ne resis neke stvari sama sa sobom.
Koliko god bile uzasne situacije kroz koje sam prolazila i koje se i dan danas javljaju (ne u tom intenzitetu kao ranije),otvorili su mi se novi vidici i pogledi na svet! Pocela sam vise da cenim i postujem sebe, da cenim i ono sto radim i da napredujem;da kazem ono sto mislim bez ustrucavanja, da se posvadjam ako treba(ranije je to bilo Boze sacuvaj),da imam svoje stavove i da cvrsto stojim iza njih!
Kazem jos uvek treba da radim na sebi i da ojacam u tome sto sam zapocela jer zelim da zivim, da prozivim zivot onako kako JA hocu, a ne kako bi drugima odgovaralo. Samo,zar je trebalo tako nesto da se desi da me tresne u glavu i da me pokrene da zivim? Izgleda da jeste!
Zato sve Vas pozdravljam, razumem u potpunosti i samo treba cvrsta volja i zelja. USPECEMO!!!
SAMO NAPRED!!! ANA
 
ana.nis:
Samo onaj ko to nije doziveo ne moze da razume i da shvati!!! Ni najgorem neprijatelju ne bih pozelela tako nesto!
Poznato vam je svima vama koji imate ovaj problem nenormalno lupanje srca, znojenje dlanova, osecaj teskobe u grudima, osecaj da cu svakog casa da se srusim, onesvestim,izgubim kontrolu! Bezim, a ne znam od cega bezim, sto je najgore!! Imala sam osecaj da se u meni uselila druga osoba koju nikako ne mogu da kontrolisem!Koliko sam puta isla gradom ne registrujuci nista i nikog oko sebe,skoncetrisana samo na svoj strah!
Sve to je pocelo avgusta prosle godine!Mnogo mi je bolje, ali mislim da jos treba da radim na sebi da bih to skroz iskorenila.Ja sam od samog pocetka bila svesna tog nerealnog sraha, ali nisam bila uvek u situaciji da ga savladam!To nije doslo preko noci, tako da i ne moze da nestane preko noci!Sve je to talozeno godinama unazad: nedostatak sigurnosti i samopouzdanja, povlacenje u sebe, misljenje da su svi drugi bolji i sposobniji i spretniji,da sve sto budem rekla da to nije u redu i da cu da budem ismejavana od strane drugih,nezadovoljstvo u vezama(i naravno sta god da se desi ja sam nalazila krivca u sebi) i jos puno,puno stvari koje sami sebi napravimo...I to je (kod mene)bilo samo pitanje vremena kada ce zadnja kap da se casa prelije!
Poceli su moji odlasci kod psihijatra, koji traju i dan danas(povremeno)i u kome se rodilo jedno lepo prijateljstvo.
Prva reakcija moje dobre drugarice,koja je od samog pocetka bila upoznata sa mojom situacijom, na moju izjavu da sam isla kod psihijatra je bila "Ti nisi normala"? A zasto? Zato sto nisam dozvolila da sve to ode mnogo dalje i zato sto sam se na vreme javila da bih resila svoj problem! Nenormalna bih bila da nisam otisla i da sam dozvolila da me sve to savlada!
Od lekova sam koristila Bromazepan od 3mg, koji me je uspavljivao(a najlakse je bilo otici na spavanje). U pocetku sam pila po celu tabletu ujutru i uvece i pola u toku dana, da bi se ta doza vremenom smanjivala.
Samo, nikakvi lekovi i nikakvi psihijatri ne mogu da ti pomognu ako se ti predas i ne resis neke stvari sama sa sobom.
Koliko god bile uzasne situacije kroz koje sam prolazila i koje se i dan danas javljaju (ne u tom intenzitetu kao ranije),otvorili su mi se novi vidici i pogledi na svet! Pocela sam vise da cenim i postujem sebe, da cenim i ono sto radim i da napredujem;da kazem ono sto mislim bez ustrucavanja, da se posvadjam ako treba(ranije je to bilo Boze sacuvaj),da imam svoje stavove i da cvrsto stojim iza njih!
Kazem jos uvek treba da radim na sebi i da ojacam u tome sto sam zapocela jer zelim da zivim, da prozivim zivot onako kako JA hocu, a ne kako bi drugima odgovaralo. Samo,zar je trebalo tako nesto da se desi da me tresne u glavu i da me pokrene da zivim? Izgleda da jeste!
Zato sve Vas pozdravljam, razumem u potpunosti i samo treba cvrsta volja i zelja. USPECEMO!!!
SAMO NAPRED!!! ANA
zdravo svima.kada sam procitao ovu tvoju poruku prosto sam preoznao sebe.dosta sam vam pricao o svojim problemima i mislim da je bilo dosta i jasno je da me razumete.a sada bih imao jedan predlog da pokusamo da ucinimo jedano korak napred da nepricamo samo o hemijskim sredstima za pomaganje nego i o nekim drugim stvarima koje mogu biti od koristi.za sami pocetak zeleo bih da kazem da sam danas bijo kod psihijatra u jednoj vrlo vaznoj medicinskoj ustanovi i psihijatar mi je rekao ono sto me je najvise zanimalo da taj nas panicni poremecaj straha nije ZIVOTNO opasan i da treba da se pokusamo sasvim normalo ponasati kao da nam nije nista uz naravno kontrolu i koriscenju lekova.treba da svaki dan povecavamo pesacenje i kako da kazem da odemo od kuce da prosetamo kroz prirodu da osetimo unutrasnju snagu.da osetimo da smo sami sebi sasvim dovoljni da da nam je neka visa sila dala sve ono sto nam je potrebno i da imamo sve sto i ostali ljudi.ispricao bih vam jednu pricu,istinitu.naime jedan decko koji pati od bradikardije tj.usporenog rada srca dobijo je uput kod psihijatra i evo sta mu se desilo:samo sto je otvorijo vrata psihijatriske ordinacije doticni psihijatar mu je samo kratko rekao "neces da umres,izadji"i to je bila kompletna psihijatriska i dijagnoza i terapija.pa sada sami zakljucite o toj epizodi.zeleo bih da se izvinim jer sam prosli puta iz cistog neznanja i gluposti jednu te istu poruku tri puta poslao,izvinjavam se.toliko za sada ako zeli neko da i dalje neke stvari elaboriram neka se javi,ako sam dosadan kazite slobodno,shvaticu dobronamerno.takodje bih zamolio i druge ucesnike u ovom forumu da daju svoj dobrinos u shvatanju istine,jer se samo znanjem moze pobediti neznanje.za sada toliko puno pozdrava od Miroslava.
 
Dragi Miroslave, veoma mi je milo što si nešto uradio i to ne nešto, već mnogo. Kako možeš biti dosadan, kada vidiš koliko se ljudi javilo sa sličnim problemima? Svima je nama potrebno da čujemo da nismo usamljeni sa svojim tegobama, posebno zato što se ustručavamo, naročito na početku kada i ne znamo šta nas je snašlo, da se nekome poverimo.
Odlazak kod stručnog lica je prava stvar. Sve ostalo može posle. To je u stvari jedan vid edukacije, kako da živimo sa sobom i ostalim delom sveta, kako da se nosimo sa emocijama, da steknemo oruđa da možemo normalno i bez previše napora kroz život.
Drago mi je zbog tebe. Ja sam na tom putu već poodavno i bliži se kraj tom radu (zajedno sa stručnjakom, jer rad zapravo nikada ne prestaje kada jednom počne). Dalje ću sama, ali od onog početka do sada ja sam se mnogo promenila i sada sam sposobna da sve to rešavam sama.
Pozdrav tebi svima ostalima.
 
Evo jedne pesme koju sam nasla na nekom sajtu, ne znam tacno na kom, koja ce da bude jasna,ja verujem, svima koji imaju ovake probleme.Zove se "Pesma u 5 poglavlja"
1.Setam ulicom.
Na plocniku je duboka jama.
Padam u nju.
Izgubljen sam...bespomocan.
To nije moja greska.
Traje vecnost da nadjem izlaz.

2.Hodam istom ulicom
Na plocniku je duboka jama.
Pretvaram se da je ne vidim.
Padam u nju ponovo.
Ne mogu da verujem da sam na istom mestu.
Ali, to nije moja greska.
Jos uvek traje dugo dok ne izadjem.

3.Setam istom ulicom.
Na plocniku je duboka jama.
Vidim da je tu.
A ipak padam u nju...to je navika.
Oci su mi otvorene.
Znam gde sam.
To je moja greska.
U trenutku sam izasao.

4.Prolazim istom ulicom.
Na plocniku je duboka jama.
Zaobilazim je.

5.Setam drugom ulicom.

Svi cemo da izadjemo iz te jame i svi cemo da stanemo na svoje noge!!!MORAMO!!!Snagu mi dajete i svi vi, jer vidim da nisam ni u jednom trenutku sama, iako mi se bezbroj puta cinilo da me niko ne razume, da sam sama, da ludim!!!Verujem u sebe i verujem u sve vas...Pozdrav od Ane!
 
111219681:
ana.nis:
Samo onaj ko to nije doziveo ne moze da razume i da shvati!!! Ni najgorem neprijatelju ne bih pozelela tako nesto!
Poznato vam je svima vama koji imate ovaj problem nenormalno lupanje srca, znojenje dlanova, osecaj teskobe u grudima, osecaj da cu svakog casa da se srusim, onesvestim,izgubim kontrolu! Bezim, a ne znam od cega bezim, sto je najgore!! Imala sam osecaj da se u meni uselila druga osoba koju nikako ne mogu da kontrolisem!Koliko sam puta isla gradom ne registrujuci nista i nikog oko sebe,skoncetrisana samo na svoj strah!
Sve to je pocelo avgusta prosle godine!Mnogo mi je bolje, ali mislim da jos treba da radim na sebi da bih to skroz iskorenila.Ja sam od samog pocetka bila svesna tog nerealnog sraha, ali nisam bila uvek u situaciji da ga savladam!To nije doslo preko noci, tako da i ne moze da nestane preko noci!Sve je to talozeno godinama unazad: nedostatak sigurnosti i samopouzdanja, povlacenje u sebe, misljenje da su svi drugi bolji i sposobniji i spretniji,da sve sto budem rekla da to nije u redu i da cu da budem ismejavana od strane drugih,nezadovoljstvo u vezama(i naravno sta god da se desi ja sam nalazila krivca u sebi) i jos puno,puno stvari koje sami sebi napravimo...I to je (kod mene)bilo samo pitanje vremena kada ce zadnja kap da se casa prelije!
Poceli su moji odlasci kod psihijatra, koji traju i dan danas(povremeno)i u kome se rodilo jedno lepo prijateljstvo.
Prva reakcija moje dobre drugarice,koja je od samog pocetka bila upoznata sa mojom situacijom, na moju izjavu da sam isla kod psihijatra je bila "Ti nisi normala"? A zasto? Zato sto nisam dozvolila da sve to ode mnogo dalje i zato sto sam se na vreme javila da bih resila svoj problem! Nenormalna bih bila da nisam otisla i da sam dozvolila da me sve to savlada!
Od lekova sam koristila Bromazepan od 3mg, koji me je uspavljivao(a najlakse je bilo otici na spavanje). U pocetku sam pila po celu tabletu ujutru i uvece i pola u toku dana, da bi se ta doza vremenom smanjivala.
Samo, nikakvi lekovi i nikakvi psihijatri ne mogu da ti pomognu ako se ti predas i ne resis neke stvari sama sa sobom.
Koliko god bile uzasne situacije kroz koje sam prolazila i koje se i dan danas javljaju (ne u tom intenzitetu kao ranije),otvorili su mi se novi vidici i pogledi na svet! Pocela sam vise da cenim i postujem sebe, da cenim i ono sto radim i da napredujem;da kazem ono sto mislim bez ustrucavanja, da se posvadjam ako treba(ranije je to bilo Boze sacuvaj),da imam svoje stavove i da cvrsto stojim iza njih!
Kazem jos uvek treba da radim na sebi i da ojacam u tome sto sam zapocela jer zelim da zivim, da prozivim zivot onako kako JA hocu, a ne kako bi drugima odgovaralo. Samo,zar je trebalo tako nesto da se desi da me tresne u glavu i da me pokrene da zivim? Izgleda da jeste!
Zato sve Vas pozdravljam, razumem u potpunosti i samo treba cvrsta volja i zelja. USPECEMO!!!
SAMO NAPRED!!! ANA
zdravo svima.kada sam procitao ovu tvoju poruku prosto sam preoznao sebe.dosta sam vam pricao o svojim problemima i mislim da je bilo dosta i jasno je da me razumete.a sada bih imao jedan predlog da pokusamo da ucinimo jedano korak napred da nepricamo samo o hemijskim sredstima za pomaganje nego i o nekim drugim stvarima koje mogu biti od koristi.za sami pocetak zeleo bih da kazem da sam danas bijo kod psihijatra u jednoj vrlo vaznoj medicinskoj ustanovi i psihijatar mi je rekao ono sto me je najvise zanimalo da taj nas panicni poremecaj straha nije ZIVOTNO opasan i da treba da se pokusamo sasvim normalo ponasati kao da nam nije nista uz naravno kontrolu i koriscenju lekova.treba da svaki dan povecavamo pesacenje i kako da kazem da odemo od kuce da prosetamo kroz prirodu da osetimo unutrasnju snagu.da osetimo da smo sami sebi sasvim dovoljni da da nam je neka visa sila dala sve ono sto nam je potrebno i da imamo sve sto i ostali ljudi.ispricao bih vam jednu pricu,istinitu.naime jedan decko koji pati od bradikardije tj.usporenog rada srca dobijo je uput kod psihijatra i evo sta mu se desilo:samo sto je otvorijo vrata psihijatriske ordinacije doticni psihijatar mu je samo kratko rekao "neces da umres,izadji"i to je bila kompletna psihijatriska i dijagnoza i terapija.pa sada sami zakljucite o toj epizodi.zeleo bih da se izvinim jer sam prosli puta iz cistog neznanja i gluposti jednu te istu poruku tri puta poslao,izvinjavam se.toliko za sada ako zeli neko da i dalje neke stvari elaboriram neka se javi,ako sam dosadan kazite slobodno,shvaticu dobronamerno.takodje bih zamolio i druge ucesnike u ovom forumu da daju svoj dobrinos u shvatanju istine,jer se samo znanjem moze pobediti neznanje.za sada toliko puno pozdrava od Miroslava.
Cao,
Zelim i ja da ovde ukljucim ako ne smetam , ja sam turcin i ne znam bas najbolje srpski ali nadam se da cu biti jasan .Sto se tici tvojih problema imao sam i ja godinama ali i sada ih imam ali te pojave nisu vise fizicke mislim ne moze da transformisu od misli na simptome,sto znaci znam da se odbranim kako kompjuter od virusa ,ja u sebe sam instalirao antivirus program i sam obezbedjen.Zelim da ti kazem da nisi bolestan to nije bolest to je normalana pojava koja ti kaze da nesto treba da menjas u zivotu -prvo treba da menjas stil MISLJENJA,a to mozes ako citas knjigu od JOSEPH MURPHEY "MOC PODSVESTI" ova knjiga najveci lek ,citaj ga vrlo pazljivo i bices iznenadjen , i normalno treba da savladis neke psiho relaks tehnike koje su : "Auto trejning" i "relaksiranje preko disanja " ove tehnike znaju neki psihijatri koji su ovu tehniku obucavali zadnjih dva tri godina.
Sve ovo ti daje veliki arsenal znanja da se branis.
A ako te zanima kako ovaj kompleks u tebe pojavio pretrazi u internet dijagnozu PTSD i imaces dosta sajtova na engleskom sto su vrlo korisni
 
ana.nis:
Evo jedne pesme koju sam nasla na nekom sajtu, ne znam tacno na kom, koja ce da bude jasna,ja verujem, svima koji imaju ovake probleme.Zove se "Pesma u 5 poglavlja"
1.Setam ulicom.
Na plocniku je duboka jama.
Padam u nju.
Izgubljen sam...bespomocan.
To nije moja greska.
Traje vecnost da nadjem izlaz.

2.Hodam istom ulicom
Na plocniku je duboka jama.
Pretvaram se da je ne vidim.
Padam u nju ponovo.
Ne mogu da verujem da sam na istom mestu.
Ali, to nije moja greska.
Jos uvek traje dugo dok ne izadjem.

3.Setam istom ulicom.
Na plocniku je duboka jama.
Vidim da je tu.
A ipak padam u nju...to je navika.
Oci su mi otvorene.
Znam gde sam.
To je moja greska.
U trenutku sam izasao.

4.Prolazim istom ulicom.
Na plocniku je duboka jama.
Zaobilazim je.

5.Setam drugom ulicom.

Svi cemo da izadjemo iz te jame i svi cemo da stanemo na svoje noge!!!MORAMO!!!Snagu mi dajete i svi vi, jer vidim da nisam ni u jednom trenutku sama, iako mi se bezbroj puta cinilo da me niko ne razume, da sam sama, da ludim!!!Verujem u sebe i verujem u sve vas...Pozdrav od Ane!
Ana, divna je ova pesma, možda ne za svakoga, ali za nas ovde sigurno. Lepo što si je pronašla i podelila sa nama.
Sve vas pozdravljam i želim da uspevate.
"Sve što me ne ubije, može samo da me ojača".
Ovo sigurno ne ubija. Znači... Ovo su samo signali i kao što reče i brat Turčin (nije ti loš srpski) to nije bolest i može se sa tim izaći na kraj.
 
Pre dve i po godine moje srce je obolelo (miokarditis) pod uticajem koksaki B virusa (tako su barem rekli). Mislim da je za mene to bio najgori period u zivotu.
U periodu dok sam cekala rezultate sa Torlaka, redovno sam obilazila raznorazne strucnjake, a na svoj zahtev i psihijatra, ne bih li se uverila da ja ne umisljam neke stvari da bih pobegla od nekih skrivenih nezadovoljstva ili ni sama ne znam od cega. Tesko je kada ste zadovoljni u svim oblastima, imate neogranicenu ljubav decka, roditelja, prijatelja, dobar posao, materijalno ste obezbedjeni, a zdravlje ... Tek tada shvatite koliko ste nemocni, gledate gore i pitate se sta ste to zgresili. Neko upravlja vasim telom i vi nemate nikakvu kontrolu nad sobom.
Psihijatar (zena je u pitanju) mi je rekla da sam mentalno zdrava, da u nekim stvarima mogu i njoj da pomognem, ali da je bolest takva da su strahovi sasvim normalni, da se desava nesto sto ne mogu da kontrolisem i da je potrebno vreme da se vratim "normalnom" zivotu. Rekla mi je da moze samo da mi pomogne da telo ne stvara tenziju i pre nego sto se pojavi napad, i dala mi je bromazepam (lexilium) od 1,5 mg ujutru i uvece. Zbog predrasuda koje nam je svima usadilo drustvo u kome zivimo, pitala sam je da li to znaci da cu od sada biti zavisna od antidepresiva i da ce se doza kasnije samo povecavati. Ona se samo nasmejala i rekla mi je da cu sama prestati da ih pijem, a da necu cak ni primetiti. Kontrola nije ni potrebna, osim ako ja licno nemam neko pitanje za nju.
Skoro sest meseci sam bila na redovnoj terapiji. Ubrzo sam samoinicijativno (uz konsultaciju sa svojim kardiologom) prestala da pijem lekove za srce, nakon par meseci sam pocela i da radim i strahovi su uglavnom bili tu samo kada je nesto ozbiljnije u pitanju. Stresan posao nije mnogo uticao na moje zdravlje, zahvaljujuci terapiji, a posle par meseci sam cak uhvatila sebe da vec nedelju dana nisam popila ni jednu tabletu.
Moj zivot se promenio u mnogo cemu. Kretanje mi je ograniceno, sport je za mene postao nesto sto se gleda na tv-u, napadi su i dalje prisutni ali sve mnogo lakse podnosim. Pocela sam (za promenu) da slusam i odgovaram na potrebe svoga tela. Lexilium je nesto sto je sastavni deo moje tasne, jer necu da bezim od mogucnosti da mogu da pomognem sebi dok kriza ne prodje. A mislim da sam i lakse prebrodila i sve promene koje su nastale u mom zivotu, one koje su ranije bile nezamislive.
 
zdravo svima,nisam nesto raspolozen za pisanje.brata turcina bih pitao kako se to brani u slucaju napada o cemu razmislja i koja mu misao daje snagu i predstavlja odbijajuci faktor na negativne uticaje?
 
Cao
Hvala sto si pitao moj drugar , ja cu truditi da ti pomognem bez obzira sto pripadam druge vere , mislim da svi mi smo ljudi i svi radjamo i umremo .Ova pojava nije bolest to je komplex a moze da preuzroci fizicku bolest i mentalnu bolest( kad postanes mentalni bolesnik nemas vise ataka) posle duze vremna,ja cu da uverim da nisi dusevni bolesnik dok panika napada ,ti u tom momentu branis od ataka i posla nekoliko minuta sve je u normalno.Ti u tom stanju si kako zaglaveni auto u blato sto ne moze da izvuce dok neki drugi pridje i daje pomoc i izvuce te iz blato ,znaci ti znas da treba izaci iz blata ali ne mozes sto je isto ti patis ali nemozes da odreknes patnje dok ti neki drug pomogne( najbolje je da posetis neki psikoterapeut a po najbolje je ako ovaj je iz inostranstva ili iz neke zdrastvene humanitarne agencije )
Panicni ataci dolaze u vrema kad si umoran psihicki tada mozak je optercen negativnih misli, ja mislim da ti retko imas atake u jutro jer kad se probudis mozak je opusten,sto to znaci da ti treba da stvoris uslov da opustas mozak ,um,srce i pluca .
Vise malo kasnije
 
Opet ja ,evo kako treba da se branis :Treba da savladis tehnike koje se zove trudicu da prevedim kako treba "Opustenje ili relaksiranje pomoc disanja" i " Autotrejning" Tehnika opustanja pomoc disanja relaksira mozak ,um ili misao,srce i pluca a druga tehnika pomaze da upravljas mislima i emocijama sto to znaci da pomaze da branis od panike ,kas savladis ove tehnike mozes posle dva meseca da potpuno branis od panike, a ako te zanima sta mislim u tim momentima ja ubedim sebe da ovo JE SAMO PANIKA KOJA JE PROIZVODENA OD UMORA MOZGA I SMIRIM MOJ PULS PRVOM TEHNIKOM I UDEDIM SEBE DA OVO JE NORMALNO I PROCI CE BRZO DRUGOM TEHNIKOM.
SRECNO
 
Izvinite sto ovako pisem ali posao mi je takav da ne mogu stalno da dudem pored PC
Jos nesto o negativnim mislima.Drugar negativne misli mozes da ih zoves i "silne misle" jer siluju dusu um mozak ,raspolozenje sve ,onda pitanje je da li su ove misli ili ideje stvarne i da li treba stvarno da se plasimo od te ideje ili kako sa tim idejma da u buduce steknemo ....kad si u paniku najgore je kada mislis da ces umreti od napada u srce ili mozak...misljenje o nesto sto pripada buducnosti potruditi to ostvariti u sadasnjost je potpuno paradoks i ovaj paradoks izaziva Paniku , a ova panika na nekakvom smislu je normalan pojava jer kaze da covece ne mozes oboriti zakone fizike .....zato ako uhvatis sebe kako mislis o tome samo to posmatraj posmatraj posmatraj i samo pasivno posmatraj kao neki TV program i videces da si mislio o nesto sto je paradoksalno sto nije normalo sto nije u svoje mesto i svoje vreme ...to je kao da ubacis zeton obrnuto ,normalno da aparat ce zvoniti bip bip ..znaci to je panika!
Tebi savatujem da pretrazis u internetu tehnike relaksiranja i tehniku Autotraning koju izumio ako mogu da kazem ,Austrijski lekar Dr. Schulzc pre Drugog Svetkog Rata a tek sada ova tehnika je primenjena i jeste bazicna tehnika u psihijtricnim klinikama u SAD
Jos nesto adekvatan lek nema ali ima nekih dobri su ja sam uzeo floksetin 40 mg dnevno i vitamine ..sto nije mnogo...ali efikasna je psikoterapija 100 po 100
 
Anonymous:
Opet ja ,evo kako treba da se branis :Treba da savladis tehnike koje se zove trudicu da prevedim kako treba "Opustenje ili relaksiranje pomoc disanja" i " Autotrejning" Tehnika opustanja pomoc disanja relaksira mozak ,um ili misao,srce i pluca a druga tehnika pomaze da upravljas mislima i emocijama sto to znaci da pomaze da branis od panike ,kas savladis ove tehnike mozes posle dva meseca da potpuno branis od panike, a ako te zanima sta mislim u tim momentima ja ubedim sebe da ovo JE SAMO PANIKA KOJA JE PROIZVODENA OD UMORA MOZGA I SMIRIM MOJ PULS PRVOM TEHNIKOM I UDEDIM SEBE DA OVO JE NORMALNO I PROCI CE BRZO DRUGOM TEHNIKOM.
SRECNO
molim te druze ako nisam dosadan,da li bih mogao u kratko da mi objasnis tehniku disanja koju koristis,da li ima neke veze sa jogi disanjem.
 
Zašto čitam ovo.Počela sam da se vraćam u normalu. prošla sam sve faze od takikardije, preko agrofobije do hipohondrije. Poslednju tabletu sam popila decembra 2oo2. KSALOL. I dalje povremeno imam napade ali se trudim. U kući imam bezbroj čajeva broj jedan su kantarion i nana. Naravno od želuca jer sve od datle kreće. Više su povezani želudac i mozak nego mozak i srce. Ali svima vama preporučujem valerijanu. I SVAKO JUTRO ISPRED OGLEDALA GOVORITE SEBI: JA MOGU SVE... DAJ BUDITE MALO I NARCISI... MI STVARNO VREDIMO... JA SE JOŠ UVEK TRUDIM I NE ŽELIM PONOVO DA PADNEM JER ZNAM KAKO JE.. :D
 
Anonymous:
Zašto čitam ovo.Počela sam da se vraćam u normalu. prošla sam sve faze od takikardije, preko agrofobije do hipohondrije. Poslednju tabletu sam popila decembra 2oo2. KSALOL. I dalje povremeno imam napade ali se trudim. U kući imam bezbroj čajeva broj jedan su kantarion i nana. Naravno od želuca jer sve od datle kreće. Više su povezani želudac i mozak nego mozak i srce. Ali svima vama preporučujem valerijanu. I SVAKO JUTRO ISPRED OGLEDALA GOVORITE SEBI: JA MOGU SVE... DAJ BUDITE MALO I NARCISI... MI STVARNO VREDIMO... JA SE JOŠ UVEK TRUDIM I NE ŽELIM PONOVO DA PADNEM JER ZNAM KAKO JE.. :D
Ovo za želudac i mozak pozdravljam, to je i moje iskustvo zbog koga sam se malo više informisala. Videla sam da i ovde svi pominju kako im kreće od želuca. I još nešto: Isti nerv upravlja radom srca i radom creva. Ako ubrzava rad creva, usporava rad srca. To je mene mnogo plašilo, tj. kada osetim promenu u radu srca, a onda kada krene strah, sve se strovali do panike, mogu samo da sedim skrštenih ruku i ne radim ništa, sve se radi samo. Užas jedan. To ako nešto znači onima kojima se dešava. Kantarion i zbog želuca i što podstiče stvaranje serotonina (to do skoro nisam znala), puna mi je kuhinja čajeva, a tu pored njih mi stoje i kapi od valerijane. Sutra ću napisati mešavinu čaja za opuštanje sa kantarionom i valerijanom i nanom, ali ne znam napamet sve sastojke i mere.
Pozdrav paničarima. :lol: :lol:
 
Anonymous:
GDE JA TAJ ČAJ?
Izvinjavam se na odlaganju.
Dakle, mešavina je ova:
5 jedinica valerijane
5 kantariona
5 matičnjaka
3 ruzmarina
2 nane
Sve dobro izmešati. Piti 3 puta dnevno po 1 šolju (na šolju provrele vode koja je sklonjena sa ringle staviti 1 kaf. kašičicu čaja, ostaviti nekoliko minuta i procediti). Pije se naravno nezaslađen, ne neposredno pre ili posle jela, topao i u odvojenim gutljajima.
Treba ga koristiti nekoliko meseci.
Svima želim dobro zdravlje i naročito smirene nerve.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top