Gledston
Aktivan član
- Poruka
- 1.904
Занимљив је тај појам, Турске Хрватске. Колико видим према Хрватској енциклопедији, то име се јавља тек од 17. века. Било би интересантно проучити његову генезу.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Pominjao si hrvatske južne krajeve, pa nisam znao na šta misliš. Pominješ tzv. tursku Hrvatsku "naprimjer", pa te molim da navedeš ostale primere.
Šta se mene tiče Hrvatska ima sasvim dovoljno teritorija, ako ne i previše s obzirom na gustoću stanovništva. Bogami i Srbiji ga ne manjka s obzirom na isti kriterij.
Ne bi imalo smisla potezati ikakva pitanja oko nečega što je bilo po DAI ili nešto kasnije. Recimo Livno. Ja sam htio reći da su obje današnje države gubile teritorije odakle je narod potiskivan i naseljavale druge, gdje se narod doseljavao. Što se tiče strogo južnih teritorija Hrvatska je "prošla" odlično, jugoistočnih i istočnih-ne toliko.
Isto tako je činjenica da danas oko 20% Srba na Balkanu živi van Srbije(6 mil u Srbiji i oko 1.5 mil van) i oko 14% Hrvata(oko 4 mil u Hr i oko 600 000van) van Hrvatske, dakle Hrvati su uspjeli nešto bolje zaokružiti teritorij. Ne računam dijasporu.
Ovo je odokativno i mogucnost za gresku je pozamasna.
A ako racunamo RS kao Srbiju, onda Srbi puno bolje stoje.
Mislim da je tada bila popularna gotska teza o poreklu Hrvata pa i bugarska. On je generalno Slovene smatrao nižom rasom kao i Nemci. Međutim sve se to događa u trenutku širenja ruskog uticaja na Balkan preko Srbije i Crne Gore i postojanje jedne velike narodne "manjine" na teritoriji "Hrvatske" koja se nije utapala u Hrvate, bila je oslobođena plaćanja poreza Austrougarima jer su imali vojnu oavezu cuvanja granice carstva i koja često nihe imala sluha za hrvatske muke, bune i istalo već je ostala lojalna ugarskoj vlasti gde je užuvala poneke povlastice kao vojna uprava. To je verovatno izazivalo snažan revolt u političkom životu Hrvata i njihovim težnjama onog doba. Tako nešto je postojslo i u Vojvodini gde je Banat bio pod vojnom a Bačka pod civilnom upravom. Mnoge su se porodice zbog ćoga selile gde im je više odgovaralo. Sve je to ujedno pratilla i ideja jugoslovenstva u višim krugovima. Tako da me ovaj slučaj više podseća na Hitlera koji je već sada dokazano genetički da je Jevrej odvačen od jevrejskog dela svoje porodice kao valjda canbračno dete i td. Ono što je Starčević verbalno i pisano ostavio u amanet budućem hrvatskom društvu Pavelić je iz reči pretvorio u dela. A i drugi pisle njega. Izvinjavam se na greškama ali nisam baš vešt na telefonu.
Послато са SP6.2 уз помоћ Тапатока
Svetozar Pribičević o tome zanimljivo piše u svojoj knjizi "Diktatura Kralja Aleksandra" negdje oko stranice 50-te.
Stanje u Vojnoj Krajini je bilo blagoreceno loše. Krajišnicima( kojih je pola bilo Srba pola Hrvata) su nametali visoke poreze i rabotu do te mjere da su bili izjednačeni sa civilnom Hrvatskom kad se sve zbroji, povrh toga jos su morali ici u rat i ginuti. Generalno govoreći, Krajišnici su bili u koliko-toliko prednosti do nove urbarijalne regulacije Marije Terezije 1756 i 1780. ako i do tada. Najbolje su stajali na samom početku oko 1630-te.
12:08 О томе како је Старчевић под Славеносербима сматрао припаднике Штросмајеровог покрета...
javlja [se] jedan problem koji je opšta tendencija, prisutna generalno u hrvatskoj nauci, kao i u izvesnom smislu u stranoj nauci koja je primala uticaje iz Hrvatske: pravdanje Starčevića njegovim izjednačivanjem sa Karadžićem. Vrlo često se u knjizi povlači jedna istoznačnica između Starčevićevog velikohrvatstva i Karadžićevog velikosrpstva, iako se radi o drugačijim kontekstima, vremenima, pa dakako i prirodi nacionalizama ova dva ideologa. Naime, ovo su dve ključne razlike između Starčevića i Karadžića:
1) Starčević nije nikakav naučnik. Kroz opise Mirjane Gros se može videti da Starčević uistinu jeste u izvesnom smislu reakcija na Karadžića, ali na jednom ličnom, individualnom nivou: Starčević je zavidio Karadžiću. Hteo je biti hrvatski Vuk Karadžić, iako nije imao ni znanja, ni veštine za to. Kopiranje nekih ideja, amatersko bavljenje jezikoslovljem i oštrana protuvukovština jasni su ukazatelji da se radi o tome, sve do toga kako je nazivao Vukov jezički standard (govedarski jezik). No, Karadžiću nikada nije bio do nogu, ni u kakvom smislu, a takva je i njegova lična naučna i kulturna zaostavština (kompletno Starčevićevo nasleđe, sve stotine i strotine strana spisa, može se suziti na samo jednu poruku: Ljudi, volite Hrvatsku iznad svega!).
2) Starčevićev nacionalizam je agresivan, ksenofoban, militantan dok to sa Vukom Karadžićem, koji postojanje Hrvata nije negirao, slučaj nije bio. Retorika i rečnik koju Starčević koristi, mnogo više odgovara onoj koju će rabiti decenijama docnije Nikola Stojanović. Što se tiče Vuka, istoznačnica bi mogla između njega i Starčevića biti povučena isključivo ukoliko bismo napravili, recimo, kombinaciju Vuka i (mnogo kasnijeg) Jovana Dučića.
Povlačenje jednakosti između ove dvojice ima dosta dugu tradiciju kod Hrvata i može se pratiti sve do Radićevog vremena, kada su hrvatski intelektualci koristili Karadžića da obrazlože kako nije sve toliko crno samo na hrvatskoj strani, već su i Srbi loši. Pragmatični kontekst u slučaju političara mogao bi objasniti, ako ne i opravdati takvo činjenje, a uprkos tome što se tako kritički i Antun Radić izjašnjavao, izdvojio bih jedan njegov citat koji po mom mišljenju vrlo slikovito opisuje odnos ove škole misli prema Srbima (citat prema M. Gros, ovde se odnoseći konkretno na frankovce):
Antun Radić:Danas su 'Vlasi', 'Cigani' i Bog zna što sve nisu; sutra su 'pravoslavni Hrvati' i naša 'braća grčko-istočnoga zakona', prekosutra su opet, silom Srbi, nazovi Srbi, tako zvani 'Srbi' itd.
Vala baš, prava ideološka kakofonija.
![]()
M. Krleža:Starčevićevo, često manijakalno divljanje može se tumačiti samo lokalnim prilikama u hrvatskom saboru, koje su između 1861-1890 bile potpuno nezdrave.
Veoma je zanimljiva racionalizacija unutar navedene enciklopedijske natuknice:Занимљив је тај појам, Турске Хрватске. Колико видим према Хрватској енциклопедији, то име се јавља тек од 17. века. Било би интересантно проучити његову генезу.
Mrkalj, fantastično, evo samo da dodam: Umrlica iz 1852. majke ,,oca hrvatskog naroda'' Antuna-Ante Starčevića, od oca katolika (Bunjevca/Vlaha, tj. Srbina-katolika [tako 1711.]) Jakova Starčevića i majke (Srpkinje) pravoslavke Milice, rođene Bogdan, udovice Čorak, pa radi braka promenila veru [što se često i prirodno dešavalo u 19/20. v.], ali i ime u Ana. U umrlici stoji: ,,Ane [odmilja za Ana] Starčević, kano [kao, nazovi-] rimokatolik; pokršćena rišćanka [pokatoličena pravoslavna hrišćanka].'' HVALA POPU ŠTO JE OBJASNIO.Geneza oca domovine
1. Uzrok:
![]()
Original:
Ante Starčević piše molbu Ministarstvu prosvete Srbije – prijavljuje se na kurs za profesora matematike.,,Što se tiče jezika, u kome se imaju znanosti predavati, držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin.“
Izvor:
Mesto čuvanja originala, Arhiva Srbije pod brojem : (Licej – L 1838-1863, P.981, od 30.VIII 1851).
„Čovek koji je iz ličnih frustracija Srbe nazivao „sluganjskom pasminom“, sam se potpisao na molbi „ponizni sluga“.
Molba Anta Starčevića beogradskom Liceju, da bude primljen za profesora matematike. Tada još uvek nije bio Hrvat, čak ni politički, nego se izjašnjavao geografski, kao Ličanin. Nakon odbijanja molbe, postaje težak srbofob i na kraju začetnik ustaške ideje, te se slavi kao „otac Domovine“ u Hrvatskoj.
Ekskluzivno, po prvi put u serbskoj javnosti, fragmenti pisma Anta Starčevića, Visokom Knjaževskom Popečiteljstvu, mesto čuvanja originala, Arhiva Srbije pod brojem: (Licej – L 1838-1863, P.981, od 30.VIII 1851).
![]()
,,Visoko Knjaževsvo Popečiteljstvo“Ante Starčević Ministarstvu prosvete – prijavljuje se za profesora matematike.
Visoko Knjaževsvo Popečiteljstvo,
Na natečaj, koji je visoko Popečiteljstvo 23. srpnja t.g. za stolicu iz matematičkih znanosti na beogradskom Liceu razpisalo, podpisani, osećajući u sebi snagu, za moći službu s napomenutim mestom skopčanu dostojno obnašati, usuđujem se moju preponiznu molbenicu prikazati, i prositi, da bi mi visoko Popečiteljstvo to mesto podeliti dostojalo.
Razloga, na koje bi u tu svrhu, prošnju oslonio,ne imam izvan toga, da sam još god.1848. iz ovih znanosti stroge izpite podneo,što će visoko Popečiteljstvo uvideti iz proklopljenoga pod 1 ) prepisa doktorske povelje.1
Što se tiče jezika, u kome se imaju znanosti predavati,držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin i da sam u jugoslovenskom književnom jeziku u god.1849. za učitelja iz mudroslovja na Zagrebačkoj akademiji tako, da sam zboru mojih pismenih i ustmenih odgovora na predložena pitanja, na prvom mestu bečkom Popečiteljstvu predložen, što će visoko Popečiteljstvo iz svedožbe pod 2) uvideti 2. Rešenje ove stolice još ni sad nije došlo.
Znanosti druge, u odsek mudroslovni spadajuće i druge jezike, kojih pet znam,u ovu svrhu, suđinm da nije vredno pominjati.
Ako mi visoko Popečiteljstvo to mesto poveri, nastojati ću rečju i činom, da očekivanju Popečiteljstva odgovorim.
Međutim moju poniznu prošnju svesrdno preporućujuć, s dubokim iskrenim štovanjem ostajem
Visokog Popečiteljstva
ponizni sluga
Antun Starčević
doktor iz mudroslovja
Original. AC. MPs. 1851 , II. 365.
—————–
Napomena: Pismo je pisano ćirilicom
1 I 2 Prilozi se izostavljaju.
3 Ante Starčević (1823 – 1896 ),teoretičar i ideolog Stranke prava u Hrvatskoj.
Izvor i naziv dela:
Licej 1838 -1863 Zbornik dokumenata,arhivska građa o univerzitetu u Beogradu
Autor: Redakcija Dr.Radoš Ljušić
Štampa: Univerzitet u Beogradu Savremena administracija
Godina: 1988. Beograd
Pismo: ćirilica
- Odbijen.
2. Posledica:
![]()
Nema dalje.