Depresija je bolest nedostatka smisla. Smisao je ono šta nas pkreće na akciju tako što neka ideja u nama izazove oduševljenje i to oduševljenje nas vuče da radimo u pravcu realizacije te ideje.
depresivni ljudi su zahvaljujući okolnostima u svom životu izgubili smisao svog života. Neko je ostao bez dece, bez, roditelja, bez bračnog partnera, Neko je izgubio kuću u ratu, neko je izgubio posao koji je njegovom životu davao smisao. Glavno smisao života tih ljudi koji su izgubili to je nestao, i oni više nemaju volje ni za šta.
Kako Hristos leči tu stvar? On nudi novi smisao života.
On kaže: ko se ne odrekne, roditelja, žene, dece, braće, sestara pa omrzne čak i na soju dušu, nije njega dostojan.
A on je spasenje, dakle nije dostojan spasenja od depresije.
Ko hoće svoj život da sačuva izgubiće ga a ko izgubi svoj život Njega radi sačuvaće ga.
A koji to smisao života on nudi?
On kaže da smo svi deo jednog tela, jedno društvo, ćelije društva i ako radimo za društvo, mi ćemo naći jedan novi smisao života, smisao koji se ogleda u dobroti, ljubavi prema bližnjima, pa čak i prema neprijateljima, Nudi smisao u praštanju i milosti. a zauzvrat nudi večni život u ljubavi i zadovoljstvu.
Jer depresija je jedno veliko nezadovoljstvo. nezadovoljstvo svojim životom, ljudima, političarima...
A kad smo puni ljubavi milosti, zahvalnosti mi osećamo zadovoljsto umesto nezadovoljstva i to ispunjava naš život i čini ga da cveta.
I to postaje stvar izbora: da li će neko odabrati da nastavi da živi u depresiji ili će se okrenuti i početi da živi jedan novi život dostojan življenja.
Čovek koji je prigrlio ovo blaženstvo više se ne plaši da će biti iskorišten od drugih, on se nudi drugima da ga iskoriste jer u pomaganju drugima on nalazi radost života. Jer uživotnoj radosti je i sam život.
I to nas dovodi do
Najbitnije promene u čovečanstvu