jos_1_5ak
Poznat
- Poruka
 - 9.462
 
Nisam i nisam
Ali drugacije gledam na terapiju. Za sada me ne iscrpljuje, sta vise, prija mi. I ja sam ih izmenjala. Predzadnji terapeut me je izludjivao. Samo je klimao glavom i jedino sto je izgovarao je ,mhm pricajte dalje,,
Sada sam nasla terapeutkinju koja me ( imam osecaj ) razume, podstice me da razmisljam, da se suocavam sa strahovima, sto mi se ne svidja da budem iskrena, ali vidim to kao deo terapije i deo procesa. Ne forsira me. Ja sam ovaj put cvrsto resila da se otarasim napada tj da naucim da ih drzim pod kontrolom. Znam da cu biti anksiozna ceo zivot i sa tim koliko toliko mogu da zivim. Ali ne mogu sa ovim napadima. Remete mi zivot. Kvalitet zivota mi je nikakav. To je ono sto ne zelim.
Pa sad sama si navela svoj problem, ono rekla si da ces biti anksiozna ceo zivot, sto je samo predubedjenje a nikako i realnost i ti unapred si vec sebe ubedila u to, takodje dok god to ozbiljno shvatas i ocajnicki se trudis da to stavis pod kontrolu i zaustavis bice ti samo sve gore, ono za pocetak probaj da na to ne gledas kao nesto strasno i mnogo ozbiljno, bavi se nekim stvarima koje te zanimaju i koje ti pricinjavaju zadovoljstvo (nebitno dal kod kuce ili napolju), ono okupiraj um malo necim drugim i videces malo po malo simptomi ce polako poceti da se proredjuju i bivaju sve blazi dok u jednom momentu i u potpunosti ne isceznu, ali dok god ti to shvatas preozbiljno i ocajnicki se trudis da to zaustavis i stavis pod kontrolu od toga nema nista.
	