Cao svima! Prvi put sam na ovde...citala sam vase komentare pa resih i ja da podelim svoje iskustvo sa vama, a mozda mi neko da i neki savet!

Kao i kod vecine i meni se javlja lupanje srca, plitko disanje, uznemirenost, napetost, strah od toga da ce mi se nesto desiti...i slicno tome. Kad je sve to pocelo, u pocetku nisam obracala paznju...ali onda sam pocela da se plasim kad ostanem sama kuci, imam problem kad sam u nekom vecem marketu, nekad sam opustena kad izadjem sa drugaricama nekad jednostavno nisam, napeta sam sve vreme...Kad sam shvatila da to nije prolazno, preskocila sam vadjenje krvi, ekg srca...itd. Nijednog momenta nisam pomislila da imam neko telesno oboljenje vec da je sve to moja psiha...obratila sam se psihologu. Preporucila mi je da krenemo sa psihoterapijama, da za sad ne ubacujemo nikakve medikamente jer misli da ja mogu sa tim sama da izborim, kao i da mi je hitno potreban decko...fali mi emocionalna ispunjenost. Onda je zena otisla na odmor mesec dana...za ovih mesec dana nista se promenilo nije...ostajem kuci sama, bude mi sat vremena ok, pa me opet uhvati nervoza i panika i tako u krug. Izbegavam da citam vesti, hroniku, cak ni ovde nisam citala sva iskustva ljudi jer posle razmisljam o tome pa mi bude jos gore...Jedino sto mi je malo pomoglo da shvatim neke stvari je knjiga ''Zbogom panici''...razumem ja da ovo nije bolest, da je sve do nas i da je bitna zelja i volja da izadjemo iz ovog zacaranog kruga al nekako imam osecaj da me telo ne slusa...da ne mogu da upravljam njime! Ja zelim i hocu ali jednostavno osecam da ne mogu...iako mi je tesko nekad da ostanem kuci, ili izadjem sa drugaricama...ja radim bas upravo to od cega me strah ali i dalje me to proganja.
A zasto si nuzno preskocila vadjenje krvi, ekg, pregled srca drugim metodama i sve ostalo?
Nemoj nikada ni to da iskljucujes napamet, mnogi cim ne mogu coveku da ubodu dijagnozu - odmah => psihijatar. Pa psihijatrija nije grana medicine koja sluzi da popuni prazan prostor kada lekar ne zna sta je sa pacijentom i ne ume da dijagnostikuje stvar i otkloni "kvar" konvencionalnim metodama i nekim pregledima.
Ne kazem da imas ovo sto cu napisati (nemoj to gledati iz tog ugla i katastrofirati ili se pronalaziti), ali (ti a i drugi) mozda imas poremecen rad stitaste zlezde (hipo i hipertireoza, Hashimoto zapaljenje), mozda imas zeludacnu kilu pa ti daje takve senzacije sa srcem, moze covek da ima i virozu od koksaki virusa pa da ima srcane senzacije sa promenama u disanju, osecanju nemoci, umora i sl.
Moze jos puuuno toga.
Uvek treba iskljuciti prvo orgnaske faktore i ako sve sljaka kako treba - onda tek shvatiti da je to posao za psihologa, psihoterapeuta i psihijatra i uperiti snage u to, jer objektivni pokazatelji pokazuju da nije nista drugo.
A to sto mislis da te ne slusa telo - ne brini se, nikog ne slusa telo, mi smo celi predeterminisani, i maltene nemamo ni slobodnu volju. E sad to sto neki misle da mogu da "kontrolisu" nesto i odlucuju, vole, imaju potrebu - je najveca zabluda coveka.
Nego tada se radi samo o poklapanju potreba tela i subjektivnog dozivljaja coveka, pa covek misli da eto on drzi neke konce u rukama u odlucuje, menja snagom volje i sl.
To ne postoji zapamti. Hladan tus i prava istina dolaze na videlo u takvim stanjima, slicnim tvome, kada se javlja raskorak izmedju potreba tela i subjektivnog osecaja i potrebe coveka, i tada covek tek uvidja koliko je nejak, kao i njegova volja i mogucnost nesto da menja naporom i htenjem......Jer tada dolazi do raskoraka predeterminisanog tela i naseg misljenja odn nase subjektivnosti, dolazi do suprotnosti - Ti ne zelis da se plasis neceg, ali samo telo sa svojim neurotransmiterima i mozgom je tada u takvoj situaciji predeterminisano da se plasi, da katastrofira, da ti pali psihosomatske senzacije, da ti dize i spusta hormone, misicnu tenziju, srcani rad, disanje, i ti tu nista ne mozes (niti bilo koji drugi covek).
Ono sto covek misli da "moze" je zapravo zabluda kada se radi o slabim stanjima odn poremecajima, ili na pocetku poremecaja. Kada se to ojaca, tek onda covek vidi koliko je nemocan.
Jer ne moze se ici lopatom na tenk.
Zato je bitno sto pre shvatiti kako sve funkcionise, kako funkcionise covek, kako je sve uzrocno-posledicno povezano, i onda sve sto je u covekovoj moci da ne pogorsa - da proba i potrudi se da ne pogorsa, a ono sto je genetika, odn genom - da shvati da je to tako i da pazi, da pokusa to da uravnotezi, da izleci, i kaa izleci da se uvek trudi 100%, sve sto je u njegovoj moci da preventivno uradi da ne dovede opet do tog stanja.
A ako je covek usao jednom - moze uci bilo kada, bilo gde, zbog bilo kog razloga.
Zato takve osobe usled takve genetike (ili da kazemo visokog skora na skali neuroticizma) moraju da znaju ko su, sta su, kakve su, i odakle im preti prava opasnost a odakle ne.
Zato treba voditi ispunjen zivot, odstraniti ljude od sebe koji vam ne odgovaraju, ne raditi posao koji ne volite (bez obzira na novac, nije sreca i zdravlje u novcu - to znaju oni sto ga imaju puno, mislim novac), ne trpeti mobin na poslu, ne pusiti, ici na spavanje pre 12h, smanjiti konzumaciju kafe (iritira centralni nervni sistem i organizam stavlja u stanje agresije, borbe, nervoze ), nauciti psihoterapijskim tehnikama (najbolje) ili uvideti sam (malo teze ali moze i to da bude produktivno) kako covek da reaguje na neizbezan stres, kako se najbolje adaptirati, kako emocionalno da prima lose vesti, lose dogadjaje, pehove koji mu se dogadjaju u zivotu, zatim kako da zavoli sebe i da minimizira svoje mane a potencira svoje vrline i u skladu sa tim da se razvija.
Upisati se na neki sport, ili se obavezno rekreativno baviti teretanom i trcanjem (uvek jedna teska aktivnost + jedna laksa kardio aerobna aktivnost kao sto je trcanje), Ako je osoba starija, onda uz slab intenzitet ovakvog vezbanja moze i joga, meditacije Tai Chi Chuan Kung Fu vezbanje (i slicne istocnjacke vestine samoodbrane), nabavka kucnog ljubimca i briga o njemu, setanje kucnog ljubimca kada je covek nervozan, ili ima visak adrenalina u sebi, kada je anxiozan i sl, maziti i voleti kucne ljubimce sto vise, naci emotivnog partnera ako nemate, ali onog ko vam odgovara po senzibilitetu i kao osoba a ne fizicki, Saditi i negovati cvece, bastu, sredjivati kucu, naci neki hobi dodatni iako niste talentovani i uspesni u ptome (crtanje, slikanje, sviranje instrumenta, izrada necega i sl).
Sve ovo nabrojano ce pomoci da se stanje ublazi i da ne bude najgori moguc oblik poremecaja/bolesti. Produzice vam period podnosljivog stanja vase bolesti/poremecaja. Za neke ce cak ovo mozda biti i "lek" ukoliko po prirodi svoje licnosti nisu toliko neuroticni, ali imajte na umu, da se ne moze reci za ovo sve da je ovo "lek", niti moze biti lek, ovo se naziva ispravan nacin zivljenja.
Tako da ne mozemo donositi brzopleto zakljucke, jer neko sve ovo radi kako treba - pa je teeeesko neuroticno bolestan, cak i psihoticno, a neko radi sve naopako ovome, pusi pije, gomila stresa, pa mu nije nista psihicki a i kada mu obole organi organski zbog loseg zivota i uslova - ni tada mnogo psihicki ne pati, koliko fizicki.
Tako da ono..... Trud mora da postoji, a za sve ostalo su strucnjaci psihoterapeuti da vas naoruzaju i strucnjaci lekari da probaju da vrate homeostazu (zlatnu sredinu funkcionisanja) vaseg mozga sa svojim nervima i neurotransmiterima koji odredjuju celokupno vase ponasanje, emocije, misljenje, zakljucivanje, sto bi jednom recju rekli - zivljenje.