Anksioznost

tuzno je to kada moras sam da srusis sve svoje zelje, nadanja i planove, moras i deo duse da izgubis, ali ne celu, jer i kreces ispocetka da zidas vrednosni sistem, i postavljas prioritete... ne plasi nas kupanje. kupatilo, nego sta s tim? kako ce to da mi resi problem, kada znam da nece?... i zato se nisam kupao

krenem i posegnem za necim, pa me presece vlastito pitanje - a kako ce to da mi pomogne, jer znam da nece... i onda covek sve dublje upada u depresiju NECINJENJA, sve vise tone i sve je vise porazen - DOK NE SHVATI DA JE I PORAZ ZA LJUDE... tek tada moze da pocne da se oporavlja, i opet postavlja stvari na svoje mesto
to je prirodno sto se nama desava, a nije bolest

Koju dg.imaš i šta piješ?

Ja pijem više lijekova nego neko za šizofreniju

i nećeš vjerovati-isto mi :D
 
tuzno je to kada moras sam da srusis sve svoje zelje, nadanja i planove, moras i deo duse da izgubis, ali ne celu, jer i kreces ispocetka da zidas vrednosni sistem, i postavljas prioritete... ne plasi nas kupanje. kupatilo, nego sta s tim? kako ce to da mi resi problem, kada znam da nece?... i zato se nisam kupao

krenem i posegnem za necim, pa me presece vlastito pitanje - a kako ce to da mi pomogne, jer znam da nece... i onda covek sve dublje upada u depresiju NECINJENJA, sve vise tone i sve je vise porazen - DOK NE SHVATI DA JE I PORAZ ZA LJUDE... tek tada moze da pocne da se oporavlja, i opet postavlja stvari na svoje mesto
to je prirodno sto se nama desava, a nije bolest

MENI JE OVO GORE OD KANCERA ! A NEMAM PREDSTAVU KAKO DALJE, ŠTA DA MIJENJAM VIŠE U P:M:
 
malo se salimo da nam bude lakse, nema valjda babaroge u kupatilu? :hahaha:
strah se koristi da bi se ljudi reprogramirali, jer im stari vrednosni sistem vise ne funkcionise, stari identitet npr moze biti izgubljen, na cemu smo gradili zivot, i prioritete
na drugoj strani mi moramo da izgradimo novi vrednosni sistem, i prioritete, a tusiranje npr. nam sigurno nije na 1. mestu, i zato odustajemo od ovog, onog, jer ne znamo gde to da udenemo, nemamo jos taj novi sistem izgradjen, jel pratis?

ne plasi tebe samo kupatilo, vec ne znas gde da ga podvedes, jer ti se kompletna dnevna rutina promenila vec, i onda se grcevito drzimo samo posla, a sve ostalo nam je nebitno. mada sam ja ranije znao da kazem, ma hebem ti i posao i sve

znaci uplasis se posle operacije za sebe, i reprogramiras se, navike, rutinu, zdraviji zivot resis da vodis
ili se reprogramiras sa strahom Bozijim , koji je pocetak mudrosti, moramo da se resetujemo, u tome je caka, zato se plasimo da udjemo u kupatilo, ili da se bilo cega dohvatimo, jer nemamo jos taj novi vrednosi sistem izgradjen, a stari rusimo upravo sa strahom koji sve brise zarad resetovanja naseg

pitamo se:
a koja je svrha pranja kosa, ako ne znam nesto mnogo vaznije
zasto da idem na posao ako nemam za koga da radim
zasto da ustajem iz kreveta uopste ako mi svaki dan donosi patnju ili bol
?
da covek samo utone u san ili u vecni sanak, znam sve
Šta bi bilo da razmislimo ŠTA ZNAČI-SMIŠLJENO ŽIVJETI !!!!!!
Ideje?
 
Da li je normalno da se za GAP i depresiju pije antidepresiv (najveća doza), rivotril, psihostabilizator (lamictal) i antipsihotik Zalasta (1/2 od 5 mg).

Kao da je najgora dijagnoza, mslm da psihotičari piju manje lijekova.

Šta vi pijete za GAP i depresiju ?
 
MENI JE OVO GORE OD KANCERA ! A NEMAM PREDSTAVU KAKO DALJE, ŠTA DA MIJENJAM VIŠE U P:M:
Malo sam preletela preko tvojih postova - Mozda je poenta u tome da sada nista ne menjas, vec da prihvatis trenutno stanje, primiris se i sacekas da se malo psihicki osnazis, pa tek onda da vidis gde skripa.
Spominjala si kakva si nekada bila, koliko si se druzila, putovala, uvek nesto radila, spominjes i „recidive“, a mozda su oni samo znak emocionalne, psihicke i fizicke iscrpljenosti, da usporis od ocekivanja prema samoj sebi i da prestanes da uporedjujes sebe nekada i sebe sada. Tebi je ta osoba koja nesto vecito radi i uvek negde zuji najbolja vezija tebe, a i ova verzija gde si ti bezvoljna i samo spavas je isto ok. :) Nekad mora i tako. :)
Preporucila bih ti da svako jutro zapocnes tako sto ces se zahvaliti zivotu na svemu sto ti je dao. Pocev od detinjstva, pa do dobrog deteta i da se vise fokusiras na ono sto je bilo dobro, a ne na ono sto se tebi ne svidja.
Verujem da bi ti da sto pre izadjes iz ovog stanja sada, ali ne moze nista na silu. Prihvati ovo kao period regeneracije. I ranije si bila u ovakvim stanjima. Proci ce! Kao i prethodni koji su prosli. To su ciklusi kroz koje ti moras da prolazis, jer si takva kakva si. Prihvatanjem ces sebi mnogo toga olaksati.
Sve najbolje! :)
 
Malo sam preletela preko tvojih postova - Mozda je poenta u tome da sada nista ne menjas, vec da prihvatis trenutno stanje, primiris se i sacekas da se malo psihicki osnazis, pa tek onda da vidis gde skripa.
Spominjala si kakva si nekada bila, koliko si se druzila, putovala, uvek nesto radila, spominjes i „recidive“, a mozda su oni samo znak emocionalne, psihicke i fizicke iscrpljenosti, da usporis od ocekivanja prema samoj sebi i da prestanes da uporedjujes sebe nekada i sebe sada. Tebi je ta osoba koja nesto vecito radi i uvek negde zuji najbolja vezija tebe, a i ova verzija gde si ti bezvoljna i samo spavas je isto ok. :) Nekad mora i tako. :)
Preporucila bih ti da svako jutro zapocnes tako sto ces se zahvaliti zivotu na svemu sto ti je dao. Pocev od detinjstva, pa do dobrog deteta i da se vise fokusiras na ono sto je bilo dobro, a ne na ono sto se tebi ne svidja.
Verujem da bi ti da sto pre izadjes iz ovog stanja sada, ali ne moze nista na silu. Prihvati ovo kao period regeneracije. I ranije si bila u ovakvim stanjima. Proci ce! Kao i prethodni koji su prosli. To su ciklusi kroz koje ti moras da prolazis, jer si takva kakva si. Prihvatanjem ces sebi mnogo toga olaksati.
Sve najbolje! :)
...nedostatak smisla u životu......
 
Zabava je veliki problem koji zna da uništi život. Najgori dani su mi oni kad nemam šta da radim, pada kiša pa nema uslova da se mrdnem.
Provedem po deset sati na jutubu, i raznim društvenim mrežama i forumima. i na kraju sam sav slomljen.
Zato sam sebi ograniučio izlazak na internet na tri sata dnevno i najbolje bi bilo posle 6 uveče do 9 kad idem na spavanje.
Evo danas sam prekršio to pravilo i to će se sigurno odraziti mada sam za danas dosta toga korisnog odradio. Pa sam kao sebe malo nagradio.
I što bi čovek mogao nešto korisno da uradi negove ćelije žudne dopamina ga vuku ka zabavi.
Intelekt je servis tela, pa kad naše ćelije žude za dopaminom njegov posao je da nas mislima navede da nađemo neku zabavu.
Dopamin je hormon zadovoljstva.
Kolektivna svest svih naših ćelija je duša i kad duša žudi za dopaminom onda intelekt to treba da obezbedi tako što će mislima da nas navede da uradimo stvari koje će obezbediti dopamin.
Alkoholičara će navesti da popije neku, Kokakoličara će navesti da popije kokakolu.
Tiktokerkoličara će odvesti da skroluje po tiktoku.
Forumholičara će odvući na forum da se pravi pametan.
gurmana će navesti da pojede nešto slatko.
I mi kad pomislimo da urdimo nešto korisno on nam nudi misi koje nas nagovaraju da se manemo toga, može to i kasnije, daj prvo zabava, to je preče.
Mi vidimo da nam život propada ali smo navučeni na dopamin i više ne možemo da se odupremo. Počinjemo da strahujemo za svoj život, među ljude ne izlazimo jer se plašimo da će nas osuditi zato što smo postali lenčuge, depresija nas hvata, a ne vidimo da nas zapravo uništava ono šta najviše volimo, između ostalog i zabava.
I budući da žudnje naše duše vladaju našom voljom ja sam napisao tekst Vladamo li mi svojom voljom? u kojem pokušavam da objasnim ove stvari. i da pokažem kako da opet ovladamo svojom voljom.
 

Back
Top