- Poruka
- 4.419
Jeeesteee i onda kao tempirana bomba kuckas i sve u pm ode za sekundu.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Molim za pomoc!
Pre dva meseca mi je konstantovana anemija, krvna slika losa, lupanje srca, blage vrtoglavice, umor, malaksalost i na sve to od lekova me poceo boleti i zeludac. Tada sam se jako poplasila za svoje zdravlje i uradila ekg, ultrazvuk srca i celog abdomena, hormone stitne i sve je bilo ok. Ali ja od tada sam stalno u strahu, samo proveravam sebe da li mi se vrti. Pre par dana sam vadila krv i sad mi je i krva slika dobra ali straha ne mogu da se resim. Bojim se i da ostanem kuci sama sa decom. Juce sam bila opterecena sto cu ostati sama preko noci sa decom, muz je isao da radi, ja sam takvu nervozu sebi nabila da mi se i vrtelo, nemam apetit, slabo jedem i cak sam i povracala. Cak mi je i srce juce lupalo, a nije vise od mesec dana. Da li je to anksioznost? Ja sam 99% sigurna da jeste, ali ne znam kako da se borim sa tim. Molim za savete.
Molim vas da mi odgovorite sto pre, nekad mislim da cu poludeti
Jeste anksioznost jer sigurno nije normalna uplasenost koja ima racionalnu osnovu. To je kao onaj Pavlovljen reflex sa psom ako znas iz psihologije. Prvo se covek uplasi jer stvarno ima racionalnih osnova - losa krvna slika, analize, citav niz subjektivnih simptoma. A onda doktor kaze - proslo je nije vam bilo nista evo sada su svi rezultati ok, zdravi ste a osoba "sama sebi kaze" e nisam, fali mi nesto, i onda peispituje sebe toliko da sebi stvori panicni napad, koji opet protumaci kao "dokaz da je bila u pravu i da joj nesto nije u redu sa srcem, mozgom itd" pa zavrsi u hitnoj pomoci, i posle ne moze da poveruje da joj nije nista nego da je to jedno anksiozno stanje.
Sto je najgore, sami ga ljudi izazovu.
Moras da se smiris i prihvatis sebe i svoje mane. Moras da shvatis da nisi robot i nisi savrseno ljudsko bice kome sve mora lepo i skladno da funkcionise, a ako ne funkcionise onda je kraj sveta i umiranje za 2 dana.
U osnovi svega toga kao i anksioznosti koja proistice kod hipohondrije je strah od smrti. Ali realnost je takva da postoje znas kakvi bolesnici, maltene se raspadaju a ne mogu da umru i zivi su. sto bi stari ljudi rekli - Nece im dusa na onaj svet.
A pogledaj sebe, samo ti je bila krvna slika losa, heeej pa svakom coveku koji konzumira alkohol je losa ada to i ne zna. Lupa ti srce? Pa lupa ti i kada trcis uz stepenice ili kada trcis za busom pa se tada ne pitas zasto lupa?
Zeludac ne mora da te boli zbog lekova, vec zbog stresnog stanja. I da ne pijes nista mogao bi te boleti pa bi onda rekla to je od hrane neke.
Sve te sipmtome razvija anksioznost. Ti simptomi jesu stvarni, znaci nije kao sto ti neko ko ne zna tematiku kaze - ma sve si ti to umislila. Nisi umislila, simptomi jesu organski i jesu pravi ali si ih psihickim putem izazvala.
Kako si ih izazvala tako mogu i otici. Sve je to povezano, sve je to biologija i medicina.
Nemoj da se palsis da ostanes sama, ne smes da ucis sada da se vezujes za "osobe i predmete" pored kojih ces se osecati sigurno, jer je to progresija poremecaja, moras da se treniras da ne zavisis ni ot kog, i da budes ti ta jaka oko koje ce se drugi osecati zasticeno.
Nemoj da brines, osecaj da ces da poludis je sasvim NORMALAN osecaj u anksioznim stanjima. Iako je realan za tbe licno i stvarno mislis da ludis, to je samo simptom, neces poludeti. Anksiozni ljudi ne lude tako lako. Da si poludela bila bi luda a ne anksiozna. Bila bi savrseno mirna, spokojna i pricala da si na XYZ planeti i da mozes da letis kao ptica.
Kada osetis takve misli koji ubrzavaju srce ODMAH IH PRESECI i govori sebi - Ok ok znam sta je ovo, iako je strasno dozvoljavam sebi da se plasim, prihvatam to ali u isto vreme znam racionalno da to nije opasno. Tako da hajde istrpecu sada ovo, to tako mora, necu bezati od toga, necu skrivati to u sebi pa da bukne jos jace, jeste sada tesko ali to ce preci ja sam racionalna i znam sta je ovo, osim ovoga sto sada osecam nista gore mi se nece niti moze desiti. Imam dokaze, imam logicne racionalne argumente - analize koji kazuju da je moje zdravlje super i organi svi fino lepo rade, tako da me bas briga sta ja subjektivno osecam. To ej samo varka mog mozga, kao kada gledam one slike na internetu - opticke iluzije, pa gledas i mislis da se nesto okrece ili mrda a ne mrda i ne okrece se. I onda uhvatim i smejem se kako je dobra FORA, i kako nas um moze biti obmanut.
Tako je i sada isto. Nije sve idealno, uznemirena sam, ali pa sta, ne postoji savrsen covek. Kakvi ljudi sve postoje i sa kakvim stanjima meni je super i veoma sam srecna zbog toga.
Dok sve ovo pricas sebi duboko disi i sporo izdisi. smesti se u neki prijatan polozaj.
Zaboravi na vesti, TV, internet i guglovanja rezultata i simptoma bolestina.
Izbaci kafu iz upotrebe totalno ako pijes. Idi ranije u krevet nikako posle 12h. pusti na YT neki zenski aerobni video sa dobrom tuc-tuc muzikom koja te cini srecnom i uzmi vezbaj. na taj nacin telo a i mozak se oslobadjaju stresa kroz vezbanje a ne kroz sumorne misli.
Pozz i ne brini![]()
Slusaj "Ukorenjena", nemoj mnogo da razmisljas o nekim stvarima i dajes im veci znacaj nego sto imaju.
Jedino o cemu trebas da razmisljas je da tebi BUDE BOLJE. Da nemas nikakvih tegoba, pa bila tegoba i nemogucnost odlucivanja da li kupiti crne cipele ili bele cipele, pa si lose raspolozena i uznemirena ceo dan zbog toga, ili pak da non stop odlazes ucenje i tako gubis godine na fakultetu, a vreme nikog ne ceka.
Mozes to nazvati slaba adaptacija, mozes nazvati poremecaj, mozes bolest, mozes nenormalnost, ali cemu to? Sta je to nego jedna semanticka celina nekih slova koja bi trebalo sta da uradi? Da te natera da se osecas bolje ili gore?
Valjda bolje. A nikako gore. Prema tome nemoj reci nisam ja poremecena, ja sam nesto jos gore, ja sam bolesna jer pijem to i to i jer ne smem to i to.
Niko i ne bi trebalo da pije alkohol, svi bi trebalo da ga izbegavaju a ne ti.
Niko tebi ne zabranjuje alkohol, niti ti govori NIKADA VISE NE SMES da ga pijes, nemoj da razmisljas sta ce biti za 30 godina, i sta ce biti kada se neko zeni, dobije dete, umre...Previse nepotrebno razmisljas o tome a to se jos nije ni desilo a mozda se nece ni desiti nikada, a ti sada stvaras sebi depresivne misli koje pojacavaju anksioznost....Kada se zadesis u tim situacijama tada brini i razmisljaj, ne unapred.
To ti je savet i za sve u zivotu, nemoj razmisljati unapred o "a sta ako" situacijama, pogotovo onima koje imaju 1% verovatnoce da se dese.....Tako se samo stvara dodatno uznemirenje.
Alkohol ne smes da pijes ne zato sto eto neko zeli da ti ne uzivas i da ti uskrati nesto, nego zato sto alkohol u sadejstvu sa lekovima svim a posebno onim koji menjaju neurotransmitere, utice drugacije nego sto je potrebno.
Svaki lek je tacno osmisljen, i konzumacija alkohola dovodi do toga da to vise nije onaj lek, nego nesto drugo. Moze pojacati njegovo dejstvo nenormalno, ili pak suzbiti njegovo dejstvo previse.
To bi bilo isto kao kada bi ti neko dao da pojedes vec posoljenu pljeskavicu a ti kazes - Ja mnogo volim slano pa posolis jos 10 puta. Rezultat je nesto sto nije dobro za tvoje telo i tebe.
Znaci, ako zelis da ti bude bolje i da nemas nikakve smetnje u zivotu kako psihicke i fizicke, tako i socijalne, tj da ti nista ne ometa tvoj socijalni, profesionalni i emotivni zivot, moras izbegavati alkohol do daljnjeg, a vremenom ces i shvatiti da ti on nikda nije bio ni potreban zapravo, pa i kada budes u mogucnosti da ga pijes ti neces osecati potrebu i uvideces koliko si gresila i u svojim stavovima i u svojim telesnim potrebama.
Uzmi osvesti se malo i stavi prioritete na mesto. Zdravlje i normalno socijalno funkcionisanje je prioritet a ne robovanje alkoholu.
Dobar dan, interesuje me ako mi neko moze pomoci oko mojih simptoma da li u pitanju anksioznost. Nekoliko godina unazad par puta godisnje me uhvati sledece stanje, od nervoze u stomaku se budim u odredjeno vreme, krece mucnina, gubitak apetita, proliv ili kasasta stolica, hladan znoj, bezvoljnost, bas mi nije ni do cega, malaksalost, uglavnom je najjaca situacija ujutru i u toku dana se smiruje da bi predvece i uvece bilo sve normalno. To stanje traje par dana 2,3 - 5 i prodje i za par meseci ili pola godine opet. Isao sam kod dr, radio analize krvi, urina, stolice, neki crp, ukltrazvuk i rtg i sve je bilo ok, onda sam isao na gastroskopiju gde je biopsijom utvrdjen veliki broj bakterije helikobakter. Dr mi je dao terapiju antibioticima, rekao mi je da bakteriju imam godinama i da je vrlo verovatno da je ona izazivala sve te simptome. Da li je to moguce i sta da radim dalje?
Budi tu, odgovarace ti ljudi......Nisu stigli, nemojte niakda da odete....
Sta te konkretno zanima? Sta te sada najvise muci? definitivno imas problem sa anksioznoscu i eventualno panicnim poremecajem, a da li imas neko organsko oboljenje, to niko ne moze da ti tvrdi osim doktora koji ce raditi dijagnosticke postupke i imati empirijski dokaz za svaki organ ponaosob, ali kada se pogleda praksa, najverovatnije je da ti nista nije, i da je to sve samo reakcija tvog tela na nemogucnost borenja sa anksioznoscu.
Dok se uzima farmakoterapija, tada telo ima "pomoc" i "podrsku" pa ti je zato i bilo bolje. Terapiju ne treba prekidati odjednom, niti covek to da odlucuje, nego mora konsultovati doktora uvek. Ukoliko i lek ne odgovara, kazi doktoru, sto vise das informacija o svemu vece su sanse da ti on pomogne.
Niko mi nishta ne pisheGde ste ljudi,jel ima vas??????
Hvala ti puno...Nadam se i ja da nemam neka bolest,sad sam ok....ali kad treba da mi dogje menstruacija,teshko mi je,kako fizichki,tako i psihichki.....Poslushachu tvoj savet i moram se izlechiti od ovo...moram jer planiram bebu...Hvala ti josh jednomNiej autoimuna bolest ne brini.
Pretrpela si svasta, i imala si puno stresova u kratkom vremenskom periodu, i to je eskaliralo eto jednim dogadjajem, koji verujem da je bio na skroz psihickoj bazi. Uplasila si se i stvorila najveci strah kod coveka - strah od smrti.
Sada polako razvijas anticipatorni strah - tj strah od straha. Plasis se da se ne desi nesto opet, da ti ne bude nesto, mozes umisliti da ti prete razne bolesti.
To ej sve anticipatorni strah. Ne bojis se vise neceg konkretnog nego se bojis onog straha koji se prvi put javio, i sada gledas da ga racionalizujes nekako, pa zato imas misljenja da ti nesto fali da je mozda ovo mozda ono.
Ne verujem da imas neko organsko oboljenje, tako biva u najvecem broju slucajeva, samo ansksioznost i jedno neuroticno razmisljanje i ponasanje.
Moras da ubedis sebe da se ne plasis toga i da znas sta je to - da je to samo psihicka simptomatologija i da je sve u redu sa tobom. Kada to postignes osecaces se zdravo 100% bez iakkvih efekata. Ako upadas u to kolo neuroze, bice sve gore i gore, i onda se obrati strucnjacima koji se bave ljudskom psihologijom i mentalnim zdravljem.
Ako te nesto konkretnije zanima pitaj...
P.s. Nemoj da ides kod nadrilekara i alternativaca, kakva akupunktura, homeopatije i ostale gluposti....Ako bas osecas nesto - trk kod lekara opste prakse i uput za specijalistu a ne za kiroprakticare i ostale cije se lecenje zasniva na necemu sto niej jace od placeba (tako kazu naucne studije).
Ali kazem ti - iskoristice ti da ti samo drpe lovu - U velikom broju slucajeva, cak i kada osoba misli da umire od srca ili ne znam cega i padne na sred ulice, u velikom % slucajeva na kraju se ispostavi da ima panicni poremecaj ili neki fobicni, a da je organski sve u redu sa svim organima i analize su sve najbolje moguce.
Nisi ni prva ni poslednja.