Anksioznost i socijalna fobija

Evo jos jednog mog iskustva.
Pre godinu dana sam imala situaciju sa mobingom od strane menadzerke. Ona je ocigledno osetila strah i izgleda kada ljudi osete strah krenu da te drndaju. Rekla mi je da nemam fokus i da ću imati problema na svakom poslu. Već drugog dana su se postavili tako prema meni, prigovori, pitas nesto sto ne treba da pitas itd. Ona ne zna sa cim sam se ja borila, dakle dobila je oruzje u ruke, nakon toga ja bezim zbog nje , ne umejuci da pokažem zube i nakon godinu dana ljutnje ostavljam negativnu ocenu na firmu i kako sam prosla. Ona se danas javlja, da li podjebava ili sta joj je namera ne znam , nudi mi angazman u firmi da radim honorarno. Ja mislim da cu imati problema sa svakim poslom zato sto imam to sto imam , ali zar to nekome daje za pravo da ga unistaba jer oseti da ta osoba ima strah ? Znaci mi anksioozni treba da se povucemo u neku rupu, ljudi ces nas jos vise osakatiti umesto da nam neko pruzi podrsku ?
 
Poslednja izmena:
Ćao, čitao sam tvoje odgovore. Ja imam isti/sličan problem. Nego, zašto ne gledaš kao pozitivno te neke stvari koje si uradila... ?? Na primer ja dok sam bio više puta u onom najgorem stanju, nisam uopšte mogao da mrdnem negde, da napravim neki korak... A ti si se usudila da odeš da živiš sama i radiš u Bg. Mislim da je to hrabro baš, posebno ako si i anksiozna još. Ja sam bio baš loš i nezainteresovan na prethodnom - prvom poslu (sa puno godina tek prvi posao :/). Izdržao sam dva meseca na tom poslu. Mislio sam da sam baš debil jer ne radim dobro taj lak jednostavan posao... Uglavnom nekako sam prihvatio još lakši drugi posao (koji je prevelika bleja i za to dobijam pare). Uzimam sad terapiju, ne mislim o sebi sve najgore, kolilo toliko sam ok, kotrlja se život nekako, i ok mi je jer zarađujem + stižem i roditeljima na selu da pomognem. Možda i ti trebaš da nađeš neki posao koji ti odgovara, gde su ti ok kolege (pošto vidim da te to baš muči) ili nešto gde bi radila skroz sama. Ja se na ovom poslu i sa čistačicom družim, pijemo kafu, pričamo, skoro kao i da nemam anksioznost, ali ovde je baš malo ljudi, niko me ne smara i to mi odgovara.
 

Back
Top