Ćao, čitao sam tvoje odgovore. Ja imam isti/sličan problem. Nego, zašto ne gledaš kao pozitivno te neke stvari koje si uradila... ?? Na primer ja dok sam bio više puta u onom najgorem stanju, nisam uopšte mogao da mrdnem negde, da napravim neki korak... A ti si se usudila da odeš da živiš sama i radiš u Bg. Mislim da je to hrabro baš, posebno ako si i anksiozna još. Ja sam bio baš loš i nezainteresovan na prethodnom - prvom poslu (sa puno godina tek prvi posao :/). Izdržao sam dva meseca na tom poslu. Mislio sam da sam baš debil jer ne radim dobro taj lak jednostavan posao... Uglavnom nekako sam prihvatio još lakši drugi posao (koji je prevelika bleja i za to dobijam pare). Uzimam sad terapiju, ne mislim o sebi sve najgore, kolilo toliko sam ok, kotrlja se život nekako, i ok mi je jer zarađujem + stižem i roditeljima na selu da pomognem. Možda i ti trebaš da nađeš neki posao koji ti odgovara, gde su ti ok kolege (pošto vidim da te to baš muči) ili nešto gde bi radila skroz sama. Ja se na ovom poslu i sa čistačicom družim, pijemo kafu, pričamo, skoro kao i da nemam anksioznost, ali ovde je baš malo ljudi, niko me ne smara i to mi odgovara.