Anksioznost i psiholozi

Smatram da je moderno vreme postavilo tu novu potrebu koja je egzistencijalna skoro isto kao i zdravstvena u smislu fizicki zdravstvena....Dakle psiholoski zdrava slika je bitna isto kao i medicinski zdrava slika...

..zashto bi ovo bilo loshe?
..psiholoshki zdrav chovek koji ne zna za postojanje psihologa i psihologije
bice psiholoshki zdrav i po psiholoshkim merilima..
 
Stalno psiholozi idu na ruku neobrazovanim i lenjim ljudima...
Zasto?

Pa zato sto recimo kod analize anksioznosti oni anksioznost tumace kao napetost kojoj ne mozemo da odredimo razlog i uzrok....!!!!!
Pa odmah povuku to da je pored svesnog mnogo u coveku nesvesno...
A time upravo idu na ruku onima koji vole da cusnu ispod tepiha....i tek kad to guranje pod tepih stvori probleme, virtuelne stvarnosti , dualne licnosti ili neke druge probleme , onda se kao treba raditi na tome da nesvesno postane svesno....

A ako se dobro pretrese, svaki ce pojedinac shvatiti pre ili kasnije zasto se jezi (i to je uzeto kao elemenat anksioznosti), a kamoli zasto se plasi....
Cak i anksioznosti srece (a i to postoji) se mogu raskrinkati....

Sta si hteo postici ovim?
Na kakvu anksioznost mislis? Konstatnu, svakodnevu... ili povremenu?
 
Sta sam hteo da postignem...
Pa da kanalisem licni bunt zbog mentalnog ispiranja mozga i predoblikovanja ka netacnom u nastanak percepcije da je psiholog kad se potpise kao psiholog , institut....
Da postoji drustvena odgovornost u svakom tekstu, aktu, reci, bas kao sto lekar ne sme nikad izjavljivati neke neistinitosti, ili ce naravno snositi odgovornost za to sto je izreceno, svojim ugledom...

Iako je , kao sto munja rece , psihologija iskustvena, neegzaktna nauka, smatram da je dovoljno odmakla da se moze tretirati kao nauka, bas kao i medicina sto je u pocetku bila pijavice i pre toga bajanja i topljenje kalaja...

Kad nastupi dovoljno znanja u nekoj oblasti , ona mora da se razracunava sa poluznanjima koji donose mnogo vise stete....sto zive na autoritetu koje ima ta oblast u drustvu...

Ekonomija i trziste je razvilo i uslovilo proboj psihologije kao korist manipulacije i sredstvo kreiranja zelja i doziranja istih...ali je to nebitno kad je vec ovakvo stanje...ko je uzrokovao interes i autoritet...

Mislim da je prilicno neodgovorno i slepo da ne primecujemo znacaj koji ima nesto i odnosi koji su danas drugaciji nego juce...
 
Stalno psiholozi idu na ruku neobrazovanim i lenjim ljudima...
Zasto?

Pa zato sto recimo kod analize anksioznosti oni anksioznost tumace kao napetost kojoj ne mozemo da odredimo razlog i uzrok....!!!!!
Pa odmah povuku to da je pored svesnog mnogo u coveku nesvesno...
A time upravo idu na ruku onima koji vole da cusnu ispod tepiha....i tek kad to guranje pod tepih stvori probleme, virtuelne stvarnosti , dualne licnosti ili neke druge probleme , onda se kao treba raditi na tome da nesvesno postane svesno....

pa ankcioznost je upravo to sto si napisao, sta drugo da im psiholozi kazu?
da im samo izdiktiraju kako od toga da se odbrane, a da im ne objasne zasto je do toga doslo?
tatku.. treba ti odmor..
 
..ej, t.p..ajde pls prokomentarishi post 26?

I jeste tacno i nije tacno...

Jeste tacno ako je to izgradjena osoba...
A malo je takvih , a malo je i onih koji ne menjaju sebe shodno konformističkom uticaju okoline...

Mnogo je češće da nije tačno....
Bar na dva načina...
Jedan je kad delovanjem stvaram normalnost u društvu, dakle oblikujem društvo kroz izjave, preko medija, uvodim ideje, crviće (to svi znaju da deluje kod žena)...stvaram utisak kod pojedinca da nije normalan-uobičajen, ili stvaram utisak da je izolovan, da mora da se menja, da mora da se socijalizuje i da ukapira šta se oko njega dešava...

Drugi je kad direktno delujem na njega preko medija...znači ne indirektno preko društva, broja drugih ljudi koji me prate u društvu, već direktno sa medija njemu...

Poštenog u Srbiji ne pogadja to što mu kažu da je glup, da gubi što je zadrt, već ga i jasno eliminišu iz okruženja, jer je slaba karika, ne može se uhvatiti za jaja, a on vas može,,,,,,....
Ma koliko normalno njemu i nekom švedjaninu bilo to što je on odgovoran, častan i pošten , on će posle par godina, deset godina početi da se gubi.....
Ako to potraje , a obično ne traje duže od 14 godina 12+2, onda bi stvarno bilo stvoreno geto udruženje u nekom društvu, tj to bi postalo kultura tog društva...

Dakle normalno ponašanje se može pretvoriti lako u nekulturno , kulturno nepodobno , a na kraju i u kulturno nenormalno....uzmite i počnite da jedete pse sa ulice i velika je šansa da nikad nećete videti svoje dete....ako se razvedeni , a dobićete razvod ako niste.....
 
Sta sam hteo da postignem...
Pa da kanalisem licni bunt zbog mentalnog ispiranja mozga i predoblikovanja ka netacnom u nastanak percepcije da je psiholog kad se potpise kao psiholog , institut....
Da postoji drustvena odgovornost u svakom tekstu, aktu, reci, bas kao sto lekar ne sme nikad izjavljivati neke neistinitosti, ili ce naravno snositi odgovornost za to sto je izreceno, svojim ugledom...

Iako je , kao sto munja rece , psihologija iskustvena, neegzaktna nauka, smatram da je dovoljno odmakla da se moze tretirati kao nauka, bas kao i medicina sto je u pocetku bila pijavice i pre toga bajanja i topljenje kalaja...

Kad nastupi dovoljno znanja u nekoj oblasti , ona mora da se razracunava sa poluznanjima koji donose mnogo vise stete....sto zive na autoritetu koje ima ta oblast u drustvu...

Ekonomija i trziste je razvilo i uslovilo proboj psihologije kao korist manipulacije i sredstvo kreiranja zelja i doziranja istih...ali je to nebitno kad je vec ovakvo stanje...ko je uzrokovao interes i autoritet...

Mislim da je prilicno neodgovorno i slepo da ne primecujemo znacaj koji ima nesto i odnosi koji su danas drugaciji nego juce...

Naravno sve to stoji.
Ali zasto bas anskioznost, smatras da veliki broj psihologa u Srbiji ne vrsi posao kako treba?
Kod mnogih stvari, na ovome svetu, je ne primecen njihov znacaj. Svi smo mi slepi na odredjeni nacin, ali bitno da pravi ljudi gledaju ono sto treba, onako kako treba.
Kao ti recimo sa psihologijom... ali sigurno postoji mnostvo stvari ciji znacaj ti ne primecujes.
 
To se zalomilo na anksioznosti , zato što je to nešto što sam čuo ovih dana.
Recimo čuo sam i derivat ego stabilnosti koji kaže "gordost je nešto što nas sprečava da padnemo u poslednjem trenutku" a vidi samo kakva zamena teza...

Nije ovo prvi put da ja pravim temu sa vezanim sadržajem....možda je prvi put da odgovaram na konkretno pitanje šta hoću temom?

Hajde i da udostojim odgovora zašto baš anksioznost...tj bolje je pitanje zašto baš ovakvo tumačenje anksioznosti...
Pa to je stvar procene opšte percepcije....
Probao sam ja da postavljam teme i kad nema dovoljno jasno ispoljenih i već izdiferenciranih pojava koje podržavaju moju percepciju i završio kao ludak "šta ovaj priča"...

Primer koji mi je rano to pokazao je primer koji sam već opisao u mojim postovima, kad su mesari i kamiondžije držale miting podrške slobi...
I govornik viče njima 200-300 kako će dobiti veću platu (prosek im bio 2300maraka min 1750maraka), a ja kao dete glasno uzviknem , "pa gde ćete veće plate od ovih, toga nema nigde ni na zapadu....
To je samo priča, ali i to je preterano...
Nikad srpski gazda neće biti toliko velikodušan na svoju štetu...."
I niko mi ne veruje, ni moji (oni su bili mišljenja da su svi kao oni, da je gazda prijatelj sa radnicima), ni okupljeni , jedino što onaj koji je bio govornik nije više pominjao veće plate, već samo bolji život....ali me je spasilo to što sam dete....izgledom...

E tako je jedno dete naučilo da pipka na sasvim desetim stvarima koliko je zreo psihovid okoline , pre nego što nešto kaže...
Posle sam naučio u školi da ljudi ne mogu u oči da te gledaju a da glasaju licemerno , ali mogu to da prihvate u sebi...a ne ono što obično ljudi misle da se plaše osvete ili represije...
Ljudi se tada stide dela sebe koji vide i poštuju u tebi, stide se što odustaju jer misle da nemaju dovoljno snage i što pristaju na pogodnosti i prečice koje tom prilikom stvaraju sebi...
Ne zato što se plaše tebe....

Pošto se sve to desilo jako rano , vreme je kasnije sabiralo znanja i iskustva.....i ne bih da pričam o svom iskustvu , jer siguran sam da bi većina, a mislim i svi mislili da lažem , izmišljam , preuveličavam i slično....i ovo poslednje je rečeno na osnovu iskustva kad sam napisao na jednom oglasu za davanje časova koje sam sve nagrade na takmičenjima postigao...i što je interesantno i meni bi zvučalo nemoguće ali eto jedne godine se desilo da je raspored takmičenja bio takav da sam sve školske discipline dogurao do republičkog ili saveznog takmičenja.....osim biologije, to nije bilo održavano......
A meni je to bilo lepo zezanje, putovanja po srbiji i hotelima, a uz samo malo više rada ili još više kad već doguraš do republičkog...da se ne obrukam...

Moje znanje psihologije i sociologije je tada bilo na nivou mojih roditelja, tj valjda se u svetu svi ponašaju onako kako je prirodno , normalno i nenametljivo drugima, više etički i filozofski nego psihološki....

Zajedničko za sve je ipak percepcija, a za nju je bitna i kombinatorika i memorija i logika i iskustvo i hrabrost i sluh i taktika...i kodeksi....i amoralnost...inače ne bih video drugu stranu- dilera droge ispred škole....ćurke, prostitutke, profesionalne ubice, piz... "intelektualce", prave intelektualce, mašince IN/OUT psihologije...uvlakače, seljačine iz Leskovca, muvare iz Vranja, prevarante , Beogradjane elitu i Beogradjane "novoelitu" i svi da te tumače kao nekog ko je svoj , ali je ok.....i da nije pretnja ni sudija...
 
Veceras sam gledao kako jedan psiholog banalno tumaci i malo , ali samo malo iskrivljuje izrečeno....
I onda se dobija potpuno prepucavanje izmedju dve struje u psihologiji , a o vrlo jasnoj stvari.....

Zoran.....i neka ženska psiholog, a totalno podojena svojim i modernim demokratskim ideologijama...

I izokreće reči psihoanalitičara zoran milivojevića koji kaže da je veliki problem....razmaženost dece ...

I iznosi vrlo jaku tezu, jer je mnogima neprihvatljiva....
Dete treba da bude frustrirano....
Priznajem , čovek je to rekao da bude senzacionalan....
Ali smisao je da dete razdvoji ostvarenje želja od odnosa i ljubavi....
To jeste nemanje, neispunjavanje, zanemarivanje zahteva , zanemarivanje deteta (?) i na kraju jeste to frustracija u jednom trenutku , sekundu.....

Sa druge strane ona tera svoju teoriju da se detetu sve treba objašnjavati, jer kroz objašnjavanje pokazujete detetu da ste mu posvećeni i da ga volite....(što je diskutabilno ) a i pokazalo se odmah i problematično...

Digresija: Objašnjavanje detetu nije uvek delotvorno jer dete nešto mora i da proba, pa makar to bilo i šta to ima u utikaču sa strujom....i da više veruje vašim nivoima zabrane nego što veruje objašnjavanju koji je siromašan jer ne nosi detetu informaciju koliko je opasnosti skopčano sa tim što se objašnjava....

Jer treći gost je bio jedinac i sva objašnjavanja su mu bila davljenje i gnjavaža....i javlja se kontra....a ni trunke osećanja ljubavi , već osećanje moći i upravljanja nad roditeljima....

Treći je bio pisac, pa je oslobodjen ove moje priče o odgovornosti , ali ovo dvoje.
Izvinite, ali zoki jeste možda preterao sa senzacionalizmom u rečenici da dete bude frustrirano , ali žena psiholog je bila tipični predstavnik medija i onoga što mediji non stop verglaju ovih dana....

Ja sam imao sreće pa da uživo vidim kako žive ljudi i deca u planinskim selima Hercegovine i kako vole čistije i opuštenije iako rintaju ceo dan i ne ispunjavaju im se želje.....

Ali znaju okvire.....

A zaključak emisije je da autistična ljubav nije ništa nenormalno....
Autistična ljubav je kad ona očekuje da niko ne utiče na nju u vezi , on takodje,a čine par...
Egocentrična ljubav je kad ona traži u njemu sebe, on traži u njoj sebe i ponekad uspeju....
Evoluciona ljubav,je kad ona u svakom trenutku zahteva ljubav koja je prikladna tom trenutku i razvoju njene psihe u tom trenutku i iskustva u tom trenutku....i on naravno...
Ljubav razvoja...., je kad svaka nova ljubav je učenje greške nove greške...
Ljubav strasti je kod ljudi koji izjednačavaju strast i ljubav...
 
I tek sam sad ljut zato što se koriste poštapalice koje lože ljude ka glupostima...
Npr iz neljubavi se radja zlo....i onda se pod ljubavi i analizu ljubavi potura sve i svašta....

Prvo je nešto što je diskutabilno , ali većina ili svi će se složiti da je tačno ....
I ja....
A onda se na osnovu toga priprostom , prostačkom logikom koristi glupost , šta drugo reći, i dovodi do potvrdjivanja nečega što nema nikakve veze sa tim.....ali je demagoški i jezički povezano....
Krokodil je zelen, znači krokodil je novac....

i to se servira od strane voditelja masovno....i na svim kanalima....STB možda izuzetak....
 
A opravdanje je da svaki čovek živi svoj svet, svoj ugao gledanja na xxxxx , bez obzira šta je,
život, fantazija, smisao života, ljubav.......

I glupost do gluposti se stalno naizmenično filuju floskulama "sve je to specifično","kompleksno","široka oblast", "normalno ", "svi mi krijemo i zaobilazimo neke stvari", "svima nama godi kad nas hvale" i .....

Nacija mora da se obrazuje, a trenutno žedj obrazovanja nacije zadovoljavaju voditelji , pink i od nacije koja želi obrazovanje stvaraju neobrazovanu , radikalnu ,profašističku naciju.....

I egomanijakalnu.....
I seksualno opterećenu....

A nije džabe BBC toliko dobar i nivo emotivne i psihološke obrazovanosti engleza toliko različit od našeg.....oni to rade preko TV jer imaju američki pristup , rad , rad , rad, ....
Švedjani to rade kroz sub ned i društvene aktivnosti i uslovljenost kroz društvenu isprepletenost....

Bruka šta vidjam na tv, a to posle vidim i kao prepričavanje i usvojeno kod ljudi ....a psiholozi na medijima to čine....
 
To se zalomilo na anksioznosti , zato što je to nešto što sam čuo ovih dana.
Recimo čuo sam i derivat ego stabilnosti koji kaže "gordost je nešto što nas sprečava da padnemo u poslednjem trenutku" a vidi samo kakva zamena teza...

Nije ovo prvi put da ja pravim temu sa vezanim sadržajem....možda je prvi put da odgovaram na konkretno pitanje šta hoću temom?

Hajde i da udostojim odgovora zašto baš anksioznost...tj bolje je pitanje zašto baš ovakvo tumačenje anksioznosti...
Pa to je stvar procene opšte percepcije....
Probao sam ja da postavljam teme i kad nema dovoljno jasno ispoljenih i već izdiferenciranih pojava koje podržavaju moju percepciju i završio kao ludak "šta ovaj priča"...

Primer koji mi je rano to pokazao je primer koji sam već opisao u mojim postovima, kad su mesari i kamiondžije držale miting podrške slobi...
I govornik viče njima 200-300 kako će dobiti veću platu (prosek im bio 2300maraka min 1750maraka), a ja kao dete glasno uzviknem , "pa gde ćete veće plate od ovih, toga nema nigde ni na zapadu....
To je samo priča, ali i to je preterano...
Nikad srpski gazda neće biti toliko velikodušan na svoju štetu...."
I niko mi ne veruje, ni moji (oni su bili mišljenja da su svi kao oni, da je gazda prijatelj sa radnicima), ni okupljeni , jedino što onaj koji je bio govornik nije više pominjao veće plate, već samo bolji život....ali me je spasilo to što sam dete....izgledom...

E tako je jedno dete naučilo da pipka na sasvim desetim stvarima koliko je zreo psihovid okoline , pre nego što nešto kaže...
Posle sam naučio u školi da ljudi ne mogu u oči da te gledaju a da glasaju licemerno , ali mogu to da prihvate u sebi...a ne ono što obično ljudi misle da se plaše osvete ili represije...
Ljudi se tada stide dela sebe koji vide i poštuju u tebi, stide se što odustaju jer misle da nemaju dovoljno snage i što pristaju na pogodnosti i prečice koje tom prilikom stvaraju sebi...
Ne zato što se plaše tebe....

Pošto se sve to desilo jako rano , vreme je kasnije sabiralo znanja i iskustva.....i ne bih da pričam o svom iskustvu , jer siguran sam da bi većina, a mislim i svi mislili da lažem , izmišljam , preuveličavam i slično....i ovo poslednje je rečeno na osnovu iskustva kad sam napisao na jednom oglasu za davanje časova koje sam sve nagrade na takmičenjima postigao...i što je interesantno i meni bi zvučalo nemoguće ali eto jedne godine se desilo da je raspored takmičenja bio takav da sam sve školske discipline dogurao do republičkog ili saveznog takmičenja.....osim biologije, to nije bilo održavano......
A meni je to bilo lepo zezanje, putovanja po srbiji i hotelima, a uz samo malo više rada ili još više kad već doguraš do republičkog...da se ne obrukam...

Moje znanje psihologije i sociologije je tada bilo na nivou mojih roditelja, tj valjda se u svetu svi ponašaju onako kako je prirodno , normalno i nenametljivo drugima, više etički i filozofski nego psihološki....

Zajedničko za sve je ipak percepcija, a za nju je bitna i kombinatorika i memorija i logika i iskustvo i hrabrost i sluh i taktika...i kodeksi....i amoralnost...inače ne bih video drugu stranu- dilera droge ispred škole....ćurke, prostitutke, profesionalne ubice, piz... "intelektualce", prave intelektualce, mašince IN/OUT psihologije...uvlakače, seljačine iz Leskovca, muvare iz Vranja, prevarante , Beogradjane elitu i Beogradjane "novoelitu" i svi da te tumače kao nekog ko je svoj , ali je ok.....i da nije pretnja ni sudija...

Koliko ja razumem ti kroz tvoje postove zelis ukazati na mnogo nebitnih i bespotrebih stvari. Budi malo umereniji i konretniji, ne postizes ovako nikakvu poentu.
 
Mislis....
Iz mog iskustva ne mozes srbe ubediti , evo vidis ovde se vidi ovo i iz ovoga sledi ovo , vrlo lose uticajno...
Jer su prepuni demagoskih odbrana svoje licnosti , koju kao tada napadas....
A to mi je vise puta direktno receno od ljudi , "priznao bih , ali ko bih onda bio ja , ako sam odustao od svog misljenja tako lako"....

Znaci idealan pristup srbima je kroz suptilno peglanje njihove svesti....i to je ovde na krstarici bilo i ocigledno u prethodnom periodu....
Nikako kroz argument, argument, valjda smo ljudi , zakljuci sam.....
 
Da mislim.
Ja sam Srbin... i uvek prihvatam svaki realan argument, ne smatram da je to prepreka u isticanju sopstvenog samospoznanja. To bi verovatno, da smatram, aktiviralo psiholosko racionalizvanje u mojoj glavi, sto bi vodilo ka negiranju tvog realnog argumenta.
Vec na to gledam kao na priliku za sopstveno usavrsavanje.
Ti posedujes bogat asortiman izraza i termina u svojoj glavi, ali ja u njihovom izlaganju ne spoznajem nikakvu poentu.
 
Eh , ako ne vidis poentu, onda fali neki od koraka....
I zato je , kad se prica o pipavim stvarima koje se lako demagoski okrenu , najbolje pricati 1-1 i onda se moze prevoditi sa mog recnika na tvoj recnik....i onda osim zelje da se prihvati znanje , ni recnik vise nije problem....

Ako je recnik standardizovan, cesto je standardizovan i pristup i to ja zovem dogma...

Iz iskustva, mali procenat ide u naukama tipa filozofija i psihologija van ovog recepta....
Idu u pocetku kod prvog upoznavanja, idu i kod nekog drugog povezivanja tog objekta....i pojma...
A kasnije definicija pojma postaje bitnija u komunikaciji od same , dobro odabrane pozicije pojma, tj definicije pojma ne vezanog za onog filozofa koji ga je prvi upotrebio ili najvise istakao...

Predrasuda....je dobar primer kako i strucni ljudi totalno ofrlje i po meni vrlo nepravilno tumace predrasudu....dok su u recniku matice srpske , znaci pisci to bolje rasclanili....
U nekom drugom slucaju pisci se zalete, a psiholozi ili filozofi bolje odrade posao....
 
Da navedem nesto sto moze da pomogne....

Naucnici se nekad posesivno , a nekad moralno i racionalno drze svojih nacela (ne ideja).
Tako im to predje u spontano ponasanje i izgube moc zakljucivanja koja je nezavisna...

Primer je naucnik i njegov rad, recimo u vreme hitlera, a i danas je slicno u mnogim oblastima...

Naucnik , jevrej , zna vrednost svog naucnog rada, zna da ima najbolje uslove tamo gde vec radi , u nemackoj....zna da ima koristi od njegovog rada....
Bas kao i psiholog, sto zna da moze izvuci mnoge pozitivne uglove iz svog rada i psiholoskih teorija.

Onda njegov rad odjednom dobija spoljni kontekst, u nemackoj nacisti daju novi koncept naucniku nuklearcu, a u mom primeru novac, modernizam , popularizam daje novi kontekst (ili se psiholog laze , kao i naucnik u berlinu da nece ipak toliko biti nerazumnih) njegovim recima...
Tacnije cak on sam izvlaci kljucne postapalice, recenice koje se lako primaju i pamte i postavlja ih u lako sklopivu manipulativnu celinu....

"dete se vaspitava kroz situacije frustracije" i Olja beckovic to pretvori u "tvrdite da je bolje za dete da svako dete bude frustrirano"....
Tako umesto veceg znanja koje bi znacilo da dete treba da razdvoji ljubav prema roditelju od broja zadovoljenih zelja tj da jasno oseti frustraciju odbijene zelje i da se suoci sa roditeljima i svojim osecanjima tada.........publika zeljna znanja, ali ne i citanja ce zakljuciti da psiholog laprda da decu treba vezivati ili maltretirati (rec frustracija)...

Tako mala netacnost u definisanju anksioznosti koja je dobronamerna u 1-1 komunikaciji , jer se daje snage, volje i motiva pacijentu da prevlada svoju anksioznost, da je pojede...u javnosti postaje svoja suprotnost....zbog neprilagodjenog recnika psihologa....a to je masovna pojava

Kao da psiholozi nemaju pojma za edukativni deo svoje "nauke"...
Kad fizicar prica o fizici, on znanje deli na tri dela.....na istrazivacki deo (stalno pod prismotrom i promenama).....na edukativni deo (dozvoljene asocijacije , neistine koje su povezane sa pocetnim znanjem onoga kome je upuceno ) .....i na naucni deo (sve striktno i suvoparno)

Da je fizika u skolama po naucnom delu opisana, nikad niko ne bi nista naucio....
Zato i postoje aproksimacije sa zadovoljavajucom tacnoscu....
Kod psihologije medjutim svaka aproksimacija dovodi do usmeravanja pojedinca i stvaranja losih navika....
Zato je katastrofalno izjaviti nesto u rezonu politicarke danas na TV koja je sva blistala misleci da je rekla nesto snazno i dubokoumno....
"Nije tacno s kim si onakav si ......ja mogu da budem sa svakim ali ako sam jak karakter onda to ne utice ni malo na mene....."
I naravno vecina ce poverovati , a verujem i ovde vecina....
A najprostiji komentar je "Mozete fizicki stajati gde hocete , ako nemate nikakvu emotivnu i akcijsku interakciju onda kao da i niste tamo gde mislite da jeste"

Ili za juznjake poznato uproscavanje "Sve bi to bilo dobro da se nevolje koje ti ljudi stvore ne prelome na mene i da kad im nesto ne zatreba ne povlace za rukav i natovare na moja ledja"

Isto kao sto naucnik u nemackoj ne razmislja dalje od svoje ljubavi i drustveno se iskljucuje, pretenciozno razmisljajuci da je dovoljno sto je veliki naucnik, tako i svaki covek koji nije osobenjak i sebicnjak oseca uticaj svog okruzenja....i cim oseca, pre ili kasnije se menja, ili gledano spolja prihvata zajednicke posledice aktivnosti te grupe....iliti s kim si onakav si....gledano spolja...
 
Veceras sam gledao kako jedan psiholog banalno tumaci i malo , ali samo malo iskrivljuje izrečeno....
I onda se dobija potpuno prepucavanje izmedju dve struje u psihologiji , a o vrlo jasnoj stvari.....

Zoran.....i neka ženska psiholog, a totalno podojena svojim i modernim demokratskim ideologijama...

I izokreće reči psihoanalitičara zoran milivojevića koji kaže da je veliki problem....razmaženost dece ...

I iznosi vrlo jaku tezu, jer je mnogima neprihvatljiva....
Dete treba da bude frustrirano....
Priznajem , čovek je to rekao da bude senzacionalan....
Ali smisao je da dete razdvoji ostvarenje želja od odnosa i ljubavi....
To jeste nemanje, neispunjavanje, zanemarivanje zahteva , zanemarivanje deteta (?) i na kraju jeste to frustracija u jednom trenutku , sekundu.....

Sa druge strane ona tera svoju teoriju da se detetu sve treba objašnjavati, jer kroz objašnjavanje pokazujete detetu da ste mu posvećeni i da ga volite....(što je diskutabilno ) a i pokazalo se odmah i problematično...

Cao, Tuzni patku, gledala sam tu emisiju, i ta zena nije psiholog, vec jedna od poznatijih nasih rediteljki. Licno ne volim njene komade, pa me nije ni iznenadilo koliko nije imala sta da kaze dr Milivojevicu osim naucenih pesmica sa televizije o vaspitavanju dece. Znas kako, ja mislim da se ona jako iznenadila zbog njegovog stava, jer, objektivno, ona ne zna mnogo o psihologiji. Iako jeste prilicno nadobudna, u prvom trenutku sam i ja pomislila da se radi o zeni-psihologu. Kod Milivojevica se ne radi o senzacionalizmu, frustracija se pominje u vecini psiholoski studija jos od Frojda, i nije nista novo. On je napisao i prirucnik za vaspitavanje dece koji je postigao veliku popularnost na slovenackom trzistu, a mislim da je skoro izasao i na srpskom. Olja me je iznenadila, jer sam imala utisak da je htela da nametne neko svoje misljenje. Vecina pedagoske, psiholoske i slicne literature podrazumeva i obavezne zabrane, granice do kojih dete moze da ide,itd sto sve jesu frustracije neke decije zelje koja je losa po njega. Mislim da je steta sto nisu dali prostora doktoru da lepo objasni sta je mislio, nego su sve vreme rec vodili gosti koji nemaju pojma o deci, osim licnog iskustva.
 
Transakciona analiza nije isto sto i psihoanaliza, i nije grana iste. Ima, svakako, i ljudi koji ce za kognitivnu psihologiju (i to "po opredeljenju" kognitivnih psihologa) reci da je deo psihoanalize... ali to sto ce oni to reci ne menja cinjenicu da to nije istina.
 
Glavna greska koju roditelji (kad se vec prica o deci) mogu da naprave je to da detetu ne objasne ZASTO nesto ne valja, ili mu daju povrsno objasnjenje koje ne znaci nista... a da mu kazu da ipak NE VALJA. Nema ZASTO, jednostavno NE VALJA. To je gerska, i nju svako pravi... niko zbog lenjosti. Roditelj cak moze reci detetu i ZA KOGA ili ZA STA nesto ne valja... ali to ne menja cinjenicu da dete nije masina koja hoce gotove zakone, vec bice, koje hoce znanje (objasnjenja).

Dete tada, recimo, moze razviti vrstu anksioznosti... suputavanje radoznalosti. To je "stalna" tanzija... napetost. Tu dete pokusava da se vodi onim sto misli da je ono sto njegovi roditelji uzdizu i hvale... "intuicijom", i razvija je na pogresan nacin. Ono misli da oni forsiraju to posto intuicija cesto ne daje "ZASTO" vec samo "ETO TAKO". Dete tad pokusava da "Razvije" i da "Dresira" svoju intuiciju istovremeno, i da "ne da" (otuda napetost stalna) "RAZLOZIMA" da mu budu nesto bitno u zivotu... danasnja kultura je "bihejvioristicka", gleda se sta a ne zasto ko radi i ko ima... i dete se tako "pogresno socijalizuje", s tim sto se ljudima koji rade isto sto i ta deca ne moze objasniti da nije svaka "socijalizacija" prava socijalizacija.
 
Ja mislim da je ovo greska.....

Ljudi misle da je dovoljno reci detetu "zasto ovo ne valja"....
Ja mislim da nije....iz svog i iz mnogobrojnih iskustava iz moje okoline....
Mislim da je itekako potrebno reci detetu i "koliko ovo ne valja".....
Jer crno belom slikom valja ne valja se dobija pasivno dete, a slikom inteziteta valja ne valja se dobija dete oslobodjeno da proba ono sto malo ne valja....

Nazalost kako vreme prolazi to sam vise u manjini.....
 
Ja mislim da je ovo greska.....

Ljudi misle da je dovoljno reci detetu "zasto ovo ne valja"....
Ja mislim da nije....iz svog i iz mnogobrojnih iskustava iz moje okoline....
Mislim da je itekako potrebno reci detetu i "koliko ovo ne valja".....
Jer crno belom slikom valja ne valja se dobija pasivno dete, a slikom inteziteta valja ne valja se dobija dete oslobodjeno da proba ono sto malo ne valja....

Nazalost kako vreme prolazi to sam vise u manjini.....

Cista demagogija ti je ovo, dragi moj gospodine filozofe/psiholoze/covece/socioloze sta god da si. Cista!

Ono sto sam ja hteo da kazem (i rekao) je to da detetu treba objasniti "Zasto" nesto ne valja, ne misleci pri tom da je dete pasivni robot koga moje ili tvoje vaspitanje treba da preobrati u aktivnog koji ce upijati sve sto mu kazem i nece otici dalje od mog vaspitanja, iz dva razloga: 1. Tek ako sazna zasto nesto ne valja, moci ce da zna i koliko. (ako stvarno nauci da nesto sto stvarno ne valja stvarno ne valja) Jer "informacija o zasto" je uvek "simbol-metar", i covek vrednosti meri koristeci simbol kao meru, citajuci pri tom koliko pronila to lici na simbol. 2. Zlo je relativno sa situacijom - ako je situacija takva da coveku koji hrani 2 dece treba kamion, da bude prevoznik, da nahrani decu... onda je zlo unistiti mu taj kamion bez nekih drugih razloga. Ako je situacija takva da je to kamion koji stvarno zbog necega treba spaliti, recimo, kamion koji je inficiran nekom bakterijom... onda je zlo nemati volje da se spali taj kamion ukoliko bi se imalo sredstava i vremena. - i bas zbog toga je i to sto ti pricas demagogija: Cak i ako dete nauci izmedju dobrih i losih stvari da pravi samo kvalitativnu razliku (koja se moze i kvantifikovati u 0 i 1, i posmatrati kao "binarna razlika", u svrhe nekih gledista...) svakako necu biti tako glup da ga ne naucim i to da nisu uvek zle samo "radnje", vec da to moze nekad biti i "propustanje prilike da se nesto uradi, sedenje skrstenih ruku i jedenje krofni dok se gleda davljenik", "nezainteresovanost", "ne cinjenje nicega", "lenjost", "neplaniranje dobrih stvari" itd. tako da ono (posto greh moze biti i propustanje rada) sto bih ga ja naucio kvalitativnoj razlici, a ocekivao od njega da posle sam izvlaci kvantitativnu, ne znaci da bi on bio zesce pasivan, mozda bi, bas naprotiv, bio zesce aktivan?
 
Poslednja izmena:
Uh, ovo sa kamionom je cista filozofija! Postoji i trece resenje, da se taj covek prekvalifikuje i pocne da zaradjuje za svoju porodicu kroz neko drogo zanimanje :) Mislim da je najvaznije ugledanje na roditeljski uzor. Ako su roditelji o.k., zdravi i znaju kako da komuniciraju izmedju sebe, umece i da prilagode objasnjavanje i vaspitanje potrebama i uzrastu deteta. Ima mnogo ljudi koji dave i gnjave decu dugim pricama, objasnjavanjima, moralnim poukama po nekoliko sati dok dete ne pobeli od njihovih zakljucaka. Nisu deca bas toliko ,,prazna tabla" pa da im se sve mora nacrtati, i cesto vise kapiraju nego sto odrasli misle, da ne kazem da su ponekad i pametnija od nekih odraslih ;) Ja jos nisam upoznala detence koje bi uzivalo u filozofskoj raspravi o egzistencijalnoj ugrozenosti coveka koji gurne prst u utikac, ili pravu izbora na vreme kada ce se otici na spavanje, stetnosti igranja video igrica vise od 6 sati dnevno, i slicno. Za neke stvari treba objasniti detetu ako samo pokaze zainteresovanost, i to kratko, jasno i bez previse mudrih pouka. Za neke druge, NE ne trazi mnogo objasnjenja, jer u mnogim situacijama i dete odlicno zna zasto to ne sme da radi, ali ga bash briga, jer ne moze da shvati da su te posledice stvarne i da ga nece mimoici. Anksioznost je posebna tema, i verujem da vise ima veze sa odnosom izmedju roditelja, svadjama i mrznjom odraslih (roditelji, svekrva, tasta, zaova, i ostali) i nacinom na koji je dete percipiralo svoju ulogu u svemu tome, nego sa direktnim vaspitanjem.
 

Back
Top