Anksioznost - Ergofobija- Socijalna fobija

vidi...

Palmotićeva npr.
mnogo sudbina treba obraditi u jedinici vremena
stavi sebe na mesto psihijatra
čak se neki pacijenti deru na njih i vredjaju baš kao u MAXI-ju
da ne upetljavam - oni imaju vremena da im izložiš problem u kratkim crtama oko procene terapije

Samo u privatnoj režiji možeš da odeš kod psihoterapeuta i tu imaš 30 do 45 minuta seansu

Socijalno... ne vuci me za jezik... stranački zapošljavani kadrovi koje treba njih nogom u dupe
Sve sam razumela. A za socijalno, gospodja je prijavljena , samo sto se sistem opet oglusava , ona je bila za disciplinski
 
Ti si kao u začaranom krugu. I ja to razumem.
Nisam stručnjak za ovu oblast, ali meni tvoja anksioznost deluje kao rezultat iskrenosti prema ljudima koji to ne zaslužuju i odnosa sa ocem, čiji stav moraš zanemariti iako ti je otac, jer je pogrešan.
Obrati se lekaru. Promeni društvo. Smisli sama plan: korak po korak. Moraš verovati da će ti to pomoći i hoće.
Ljudi svašta prožive ( a nije lako) i ostanu na nogama.
Lepo receno. Retki su ljudi (i izvinite molim vas -) muskarci koji imaju takvo saosecanje.
 
Ma popuše ti q, nek yedu g.
Nisi ti hladnokrvna zver već osoba sa osećanjem .
Ljudi oko mene mi govore da nisam prošla “zbog toga”, da sam “izgubila šansu”, da sam “predvidiva u neuspehu” jer sam anksiozna. Čak mi kažu da ne razumem kako to utiče na utisak, kao da je dovoljno da neko vidi moju ranjivost i odmah me otpiše.
 
Skupilo ti se sa svih strana...:/
Trebala bi ti neka dobra terapija i (po mogustvu) dobar razgovor da preguras najteze korake.
I ne zaboravi da je anksioznost lazni alarm.

Ako imas socijalnu fobiju - sto vise medju ljude. Ne bezi, ne sklanjaj se, neka te nije briga sta drugi misle (vecina)
vec ono sto ti mislis o sebi, ako me razumes.
 
Zdravo svima, želela bih da otvorim iskrenu temu o anksioznosti i poslu.

U poslednje vreme prolazim kroz težak period bila sam na razgovoru za posao, prošla među 6 od 180 kandidata, ali sam na drugom intervjuu osetila da me je “drpala” anksioznost. Osećala sam se ranjivo, tiho, kao da nisam mogla da pokažem sve što znam.

Ljudi oko mene mi govore da nisam prošla “zbog toga”, da sam “izgubila šansu”, da sam “predvidiva u neuspehu” jer sam anksiozna. Čak mi kažu da ne razumem kako to utiče na utisak, kao da je dovoljno da neko vidi moju ranjivost i odmah me otpiše.

Počela sam da se pitam: da li anksioznost zaista onesposobljava, ili nas drugi tako vide jer ne razumeju? Govore mi da uzmem da se bavim poljoprivredom kad ne mogu sa ljudima.

Da li ste vi imali iskustva da vas anksioznost ometa u poslu, intervjuima, kontaktu s ljudima?
Da li ste se osećali kao da vas ne vide već samo tumače kroz etiketu?

Volela bih da čujem vaša iskustva, stavove, i kako se nosite s tim.

Jer meni treba prostor gde se ne meri vrednost kroz “klik” i površni utisak, već kroz borbu, znanje i prisutnost.
Imam strah od scenskog nastupa i da, ljudi ne gledaju blagonaklono na to. Postoje trikovi kojima može da se popravi pozicija u kojoj se nalaziš tako izložen/a, da preuzmeš kontrolu i povratiš samopouzdanje (npr, stojiš dok izlažeš)
 
Dobre si savete dobila ovde.
Što se tiče pitanja na početku, da li nas drugi gledaju takve kakvi smo ili da li im se uklapamo u neku situaciju, očekivanje i mesto, odgovor je ovo drugo. Retko ko nas gleda onakvima kakvi jesmo, čak i privatno, kamoli na razgovoru za posao.

Mislim da je dobra stvar da imaš poverenje u nekoga, jer anksioznost je često posledica gubitka poverenja i oslonca, pa je osoba prepuštena sebi i razvija strah od kontakata, i ako razvije, muči je nepoverenje i nedovoljno opuštanje. I privatno i poslovno.
Lepo je što si se ovde otvorila ali opet, lakše je, internet, anonimno je.
Ako se budeš plašila opuštanja pred ljudima oni te onda baš nikada ni ne mogu videti takvu kakva jesi. I to je taj začarani krug. Iz straha se ne otvaraš, a oni te samo gledaju da li im se uklapaš, ako ne znaju ko si, ti se osećaš nevidljivom. Užasan osećaj.
 
Skupilo ti se sa svih strana...:/
Trebala bi ti neka dobra terapija i (po mogustvu) dobar razgovor da preguras najteze korake.
I ne zaboravi da je anksioznost lazni alarm.

Ako imas socijalnu fobiju - sto vise medju ljude. Ne bezi, ne sklanjaj se, neka te nije briga sta drugi misle (vecina)
vec ono sto ti mislis o sebi, ako me razumes.
Razumem , jebacu im mamuuuuu😅🤣
 
Imam strah od scenskog nastupa i da, ljudi ne gledaju blagonaklono na to.
Priča mi drugar, profesor violine, 60+. Kaže, kada je on studirao imao je užasan strah pred nastup. I tada je klasična metoda bila da te profesor raspali šakom preko leđa. Da zaboli pošteno. I kaže, metoda je stvarno radila. Verovatno se mozak preorjentiše na realan problem umesto na imaginaran. Danas ta metoda verovatno ne bi bila dozvoljena.
 

Back
Top