Alojzije Stepinac

Smatrate li Stepinca za zlocinca?

  • Da

  • Ne

  • Mozda

  • Nemam misljenje


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Ustaski krvnik Alojzije Stepina je bio zagrebacki nadbiskup, koji je pozdravio stvaranje Ndh-a, i stavio se u sluzbu ustaskog pokreta. Odmah je blagoslovio ''vaskrslu drzavu hrvatsku'' koja je kernula u klanje Srba. Na uskrs 1941, blagoslovio je ustaskog poglavnika antu pavelica. Ustase su javno ubijale Srbe, Stepinac je znao za zlocine i za Jasenovac, ali je i dalje isao kod pavelica na blagdane,ruckove,vecere i pozdravljao ga za dom spremi. Mnogi ustaski svestenici Miroslav Filovic Majstorovic, Ivica Brkljacic ( koji su jedno vreme bili i komandanti Logora Jasenovac) ucestvovali su u zlocinima prema Srbima. Pokrstavanje Srba je bio samo izgovar da bi se Srbi skupili, da bi ih lakse likvidirali, koliko primera da su Srbi koji su bili pobijeni odmah posle pokrstavanja. Stepinac je upoznat sa svim dogadjanjima, ali on to podrzava i drzi mise zahvalice poglavniku.
Posto ustase beze, Stepinac ostaje u Zagrebu kao on nista nije zgresio. Osudjen je na samo 16 godina, takav zlocinac koji je blagosovio Ndh-a i pavelica, koji je drzao mise zahvalnice ustasma koji su klali Srbe, i podrzavo genocid prema Srbima. Gde je na svojim propvedima velicao ustase i njihovu politiku. Umro je 1960. Narvno Papa Jovan II ga je proglasio za sveca, sto se dalo ocekivati, sto se u Hrvatskoj docekla sa odusevljenjem, sta reci za drzavu gde Thompson peva Jasenovac i Gradisku Staru i nikom nista.

Sa kim se hrvatska ponosi sa Stepincom,Franceticem,Tudjmanom i Thompsonom.....bolesnicima
 
jednostavno.nemci usli u zagreb, kvaternik proglasio NDH, na celu sa pavelicem, i onda pavelic sa 300 ustasa dolazi u hrvatsku. znaci na nemackim bajonetama lezi njegova vlast

Ne. Prema "blazenom" i "svetome" Stepincu, to je odraz plebiscitarne volje cijelog hrvatskog naroda. Kako more lezati "na njemackim bajonetima" kad je pavelic dosao iz Italije sa blagoslovom Il Duchea?
 
Poslednja izmena:
Naravno, Alojzije Stepinac je svetac. Spasio je mnogo Srba i Židova a čak je bila emisija gdje su se javili preživjeli. Kasnije je smaknut od komunista koji su bili srpski nacionalisti. On je isto kao Bris Taton žrtva, odnosno žrtva istoga zla.
 
Naravno, Alojzije Stepinac je svetac. Spasio je mnogo Srba i Židova a čak je bila emisija gdje su se javili preživjeli. Kasnije je smaknut od komunista koji su bili srpski nacionalisti. On je isto kao Bris Taton žrtva, odnosno žrtva istoga zla.

зар су Броз и Бакарић био ''српски националисти''?!
и какве везе има смрт Алојзија Степинца (који је умро у кућном притвору) и Бриса Татона кога је на смрт претукла маса фудбалских хулигана?

(колега, ово није подфорум за политичка препуцавања, зато се уздржите од непримерених провокација)
 
зар су Броз и Бакарић био ''српски националисти''?!
и какве везе има смрт Алојзија Степинца (који је умро у кућном притвору) и Бриса Татона кога је на смрт претукла маса фудбалских хулигана?

(колега, ово није подфорум за политичка препуцавања, зато се уздржите од непримерених провокација)
To није политичко препуцавање већ величање нацистичког ратног злочинца Алојзија Степинца.

Stepinac-2.jpg


Croatian Archbishop, Stepinac - blessing Ustashas
Хрватски надбискуп Степинац благосиља усташе
 
Kasnije je smaknut od komunista koji su bili srpski nacionalisti.

И како човек да каже да Хрвати не лажирају историју. Назива српским националистима комунисте који су Србију оставили источно од Дрине, свели је на санстефанске границе, а Хрватску удвостручили дајући јој покрајине са већинским српским становништвом. Да не помињемо како су пре рата поздрављали усташки покрет или колико су усташа добили чинове и положаје.
А тврдња да је Степинац смакнут је сама по себи трагикомична. Па они су га осудили на 15 година и пустили после 5 а да уопште није изгубио грађанска права.
Док је рецимо ташта поручника Милутина Јанковића робијала 10 година само зато што му је била ташта иако је остала тежак инвалид у немачкој казненој експедицији.
Па даље. Док је рецимо организатор покоља у Пребиловцима Лудвиг Јовановић осуђен на 3 године и 2 године губитка грађанских права, дотле је потпуковник Жарко Тодоровић Валтер осуђен у одсуству као ратни злочинац на смрт иако је био сужањ Бањице и Матхаузена.
Док је Сулејман Филиповић који је био на листи ратних злочинаца постао министар у Титовој влади, дотле је сужањ Матхаузена мајор Глишић осуђен на смрт као издајник.
Док је Дража стрељан, дотле су пустили Павелића да се башкари у Аргентини, чак му пружајући и заштиту преко Фрање Пирца, свог амбасадора, иначе бившег усташе.
Док су на листу ратних злочинаца стављени људи који су били логораши или су страдали од Немаца попут потпуковника Јовандарића, омладинца Павла Милошевића, мајора Владимира Додића и сл. дотле су Францетић и Бобан укинути са те листе.
Итд.
Не знам да ли је трагикомичније кад усташе говоре о комунистима као српским националистима, или комунисти о својим праведним судовима...
 
Naravno, Alojzije Stepinac je svetac. Spasio je mnogo Srba i Židova a čak je bila emisija gdje su se javili preživjeli. Kasnije je smaknut od komunista koji su bili srpski nacionalisti. On je isto kao Bris Taton žrtva, odnosno žrtva istoga zla.

Stepinac je provodio politiku Vatikana, kombinovanu sa njegovim zarkim hrvatskim nacionalizmom.Ako je rec o tome , da je on nekoga licno ubio, nije, ali do 1943 godine (kada je politika Vatikana iz kvazi neutralne, postala kvazi saveznicka), nije ni prstom mrdnuo da bi spasio bilo koga.Televizijske pricice sa placenim svedocima, specijalno Ester Gitman , kao nova zvezda hrvatske istorije, specijalno posvecena Stepincu, i koja izvodi mitos o tome kako su Hrvati pomagali Zidovima (tu i tamo Srbima)..Brojevi ubijenih nam recito govore da nisu

Ðavolji odvjetnik blaženoga kardinala
Broj 586
Tagovi: Alojzije Stepinac
Datum objave: 12.03.2011. Piše: Milan Gavroviæ
Vražji odvjetnik, advocatus diaboli, zasigurno nije imao problema doæi do potrebnih
dokumenata. Amerièki profesor hrvatskog porijekla, Jozo Tomasevich, nije bio te sreæe:
u potrazi za istinom sretao je ljubazne ljude, no samo mu je jedan iskreno rekao da to što
traži nikad naæi neæe. O kojim je dokumentima rijeè i zašto je dr. Tomasevich za njima
tragao?
Pitanje je posebno zanimljivo u trenucima dok traje kampanja dokazivanja da je
zagrebaèki nadbiskup u doba Nezavisne Države Hrvatske, Alojzije Stepinac, bio žestoki
antifašist, koji je u borbi protiv fašizma riskirao i vlastiti život. Najnoviji doprinos tim
naporima dao je sin velikoga kipara, gospodin Mate Meštroviæ, izjavivši “Jutarnjem
listu” da je “Stepinac krajem 1943, preko njegovog oca koji se tada nalazio u egzilu u
Švicarskoj, dostavio amerièkim obavještajcima kartu s položajem snaga NDH i njemaèke
vojske u Zagrebu i okolici i time spasio grad od velikog razaranja iz zraka koje mu je
prijetilo”. I dalje: “Za vrijeme svog posljednjeg boravka u Rimu 1943. godine, Stepinac
je donio niz obavještajnih podataka svetom ocu papi Piju XII. Nadbiskup je razvio moænu
obavještajnu mrežu njemu lojalnih sveæenika, od kojih je tražio da mu šalju izvješæa o
stanju na terenu. Osamdeset posto klera odazvalo se Stepinèevom pozivu. (…) Tu su se
kipar i nadbiskup dogovorili da sa stanjem u Hrvatskoj treba upoznati i zapadne
saveznike, a ponajprije Amerikance, kao najveæu silu demokratskog svijeta.”
Dokaz optužbe
Jedan od tih izvještaja papi Piju XII iznesen je i na poslijeratnom suðenju nadbiskupu, ali
ne kao dokaz obrane, nego optužbe. U njemu, naime, stoji: “Mlada hrvatska država,
roðena u strašnijim i težim prilikama nego bilo koja država kroz više vjekova, boreæi se
oèajnièki za svoj opstanak, pokazuje sa svim tim u svakoj prilici, da želi ostati vjerna
svojim sjajnim katolièkim tradicijama i osigurati bolje i jasnije izglede Katolièkoj crkvi u
tome kutu kugle zemaljske. U protivnom, njezinom propašæu ili fatalnim smanjenjem –
tisuæe najboljih hrvatskih vjernika i sveæenika žrtvovale bi dragovoljno i rado svoje
živote da zaprijeèe tu strahovitu moguænost – ne bi bilo uništeno samo onih 240.000
prijelaznika sa srpskog pravoslavlja nego i èitavo katolièko puèanstvo tolikih teritorija sa
svim svojim crkvama i svojim samostanima. Prema prirodnom poretku stvari, ako Bog ne
bi uèinio neko veliko èudo, napredak je katolicizma usko povezan uz napredak Hrvatske
Države, njegov opstanak uz njezin opstanak, njegov spas uz njezin.”
Optužba je time dokazivala da prevoðenje s pravoslavlja na katolièanstvo nije bio samo
èin milosrða, kojim se ljude spašavalo od ustaške kame, nego i interes tadašnjega
Kaptola. Da je, zapravo, na tom poslu Stepinac kolaborirao s Paveliæem. Nadbiskupa su
tada branila dvojica najuglednijih zagrebaèkih odvjetnika, dr. Natko Katièiæ i dr. Ivo
Politeo koji je, uz ostale, prije branio Tita, a poslije Ðilasa: tvrdili su da je rijeè o
krivotvorini, vjerojatno ne bez suglasnosti svog branjenika.
Je li sporno pismo zaista bilo fabricirani dokaz protiv nadbiskupa? To je ponovno postalo
aktualno zbog kampanje kojom se Stepinca pokušava proglasiti žestokim borcem protiv
fašizma, što bi ga konaèno trebalo kvalificirati za sveca. Papa Ivan XXIII proglasio ga je
blaženim, ali se to tumaèilo njegovim poratnim muèeništvom u obrani crkve i vjere.
Devetogodišnja potraga
Pišuæi o ulozi crkava u tom mraènom dobu, odgovor je potražio dr. Tomasevich, ugledni
povjesnièar roðen 1908. na Pelješcu, èiji su radovi o ratu u Jugoslaviji, posebno kapitalno
djelo “Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945: Okupacija i kolaboracija” (kod nas prvi
put objavljeno prošle godine, u izdanju “Novog Libera”), svjetski priznati. Potraga za
spornim Stepinèevim pismom trajala je devet godina, a Tomasevich je opisuje pod
naslovom “Je li nadbiskupov izvještaj papi iz svibnja 1943. autentièan”: “Godine 1967.
poèeo sam raditi na provjeri autentiènosti izvještaja nadbiskupa Stepinca papi od 18.
svibnja 1943, koji je državni tužilac prezentirao na suðenju, i prikupljanju informacija o
odnosima izmeðu hrvatskoga katolièkog episkopata, NDH i Vatikana. Pismom od 17.
travnja zamolio sam papinskoga državnog tajnika kardinala Amleta Cicognanija da mi se
dopusti uvid u korespondenciju izmeðu papinskog poslanika u Zagrebu, opata Marconea,
i nadbiskupa Stepinca, koja se nalazi u vatikanskom arhivu. Na taj upit dobio sam
odgovor od Papinske delegacije u Washington DC-u 5. lipnja 1967. Ne odgovorivši
direktno na moju zamolbu, skrenuli su mi pozornost na seriju dokumenata o odnosima
izmeðu Vatikana i cijelog niza zemalja za vrijeme Drugog svjetskog rata, i dodali:
‘Savjetuje Vam se, stoga, da æete možda htjeti konzultirati svezak te serije, koji je pred
izlaženjem, i sadržavat æe nekoliko dokumenata koji bi vam u vašem istraživanju mogli
biti od pomoæi.’ Moje prouèavanje deset svezaka te serije koji su do sada izašli nije našlo
informacije koje tražim, i nastavio sam s potragom.
U srpnju 1967, intervjuirajuæi nadbiskupa Franju Šepera u Zagrebu, postavio sam i
pitanje približnog broja preobraæenika s pravoslavlja na katolicizam u vrijeme NDH.
Odgovorio je: ‘Više se ne sjeæam broja.’ Dana 27. rujna 1974. u potrazi za informacijama
o istim pitanjima posjetio sam Državno tajništvo Njegove svetosti u Rimu, ali uzalud.
Kad sam monsinjoru koji me primio objasnio što sam 1967. zatražio od papinskog
državnog tajnika, ali nisam dobio, rekao mi je da zamolbu ponovno predam. Kad sam ga
zamolio da mi iskreno kaže kakve su šanse da æe mojoj molbi biti udovoljeno, iskreno mi
je odgovorio da su ravne nuli. Dakle, molbu nisam ponovno predao.”
Potvrda autentiènosti
Tomasevich se, meðutim, nije predao, pa se obratio i zagrebaèkom nadbiskupu Franji
Kuhariæu. Odgovorio mu je 8. studenoga 1975. tajnik Biskupske konferencije, veleèasni
Nikola Soldo: “Odazivljuæi se na Vaše pismo od 31. kolovoza 1975, nakon konzultacije s
našim biskupima u pogledu Vaše zamolbe, prema uputama nadbiskupa Kuhariæa,
upuæujem Vam sljedeæi odgovor: U pogledu prijelaza pravoslavaca na katolicizam u
našoj zemlji tijekom Drugog svjetskog rata, nemamo dokumentiranih podataka koji bi
Vam mogli poslužiti za Vaše znanstveno istraživanje. Zbog prilika u kojima smo se
nalazili poslije rata nismo pokušali dovesti te statistièke podatke u red.”
Godinu kasnije, ipak ga je poslužila sreæa – što nije mogao dobiti u Crkvi, našao je u
londonskom Public Record Officeu: “…našao sam britanske dokumente koji se odnose
na Jugoslaviju u vrijeme Drugog svjetskog rata i koji definitivno pokazuju da je izvještaj
nadbiskupa Stepinca Vatikanu iz svibnja 1943. koji je on pred sudom navodno poricao i
koji je njegov branitelj okarakterizirao kao krivotvorinu, doista autentièan
. Ono što sam
našao je izvještaj od 17. veljaèe 1944. sir Godolphina Francisa d’Arcy Osborna,
britanskog izaslanika u Vatikanu, koji sadrži i specijalni dodatak koji je napisao èlan
britanskog izaslanstva, gospodin Montgomery. Osborn je izvijestio o posjetu
veleèasnoga Krunoslava Draganoviæa, specijalnog izaslanika pri uredu neslužbenog
predstavnika NDH u Vatikanu, njemu i Montgomeryju u drugoj polovici 1943. ili
poèetkom 1944. (…) Draganoviæ je pokazao Montgomeryju kopiju izvještaja nadbiskupa
Stepinca papi. U dodatku Osbornovu izvještaju, Mongomery je pridodao gotovo dvije
stranice citata i parafraza iz tog izvještaja koji se toèno podudaraju s tekstom izvještaja
koji je prezentiran na suðenju nadbiskupu.”
 
Poslednja izmena:
Pokvareni telefon
Daljnji komentari nisu potrebni: argument Mate Meštroviæa, koji je u to vrijeme bio
dijete, vjerojatno je samo sluèaj pokvarenog telefona. U memoarima “Uspomene na
politièke ljude i dogaðaje”, Ivan Meštroviæ, naime, ne spominje nikakvu Stepinèevu
špijunsku mrežu sveæenika, iako precizno opisuje njegov posjet Rimu: “Malo prije nego
što sam uspio otiæi u Švicarsku, boravio je u Rimu na vrlo kratko vrijeme nadbiskup
Stepinac. Stigao je zrakoplovom i povjerio mi razlog svog dolaska, a taj je bio da je papi
donio sve dokumente o zlodjelima poèinjenim od nacista i fašista na našem podruèju,
ukljuèujuæi okupiranu Dalmaciju. On je bio potajice poslao svim župnicima poruku, da
mu isto tako povjerljivo pošalju podatke. Odazvalo ih se 85 posto, i on je sve te izvještaje
stavio u torbu za spise, te doletio u Rim da ih preda papi.” Kaže kako je predložio
Stepincu “da se dade jedna kopija Rooseveltovu izaslaniku kod Vatikana, mr. Mironu
Tayloru: nadbiskup se složio, a Taylor je poslije, u New Yorku, potvrdio Meštroviæu da
je dobio te dokumente.
Ðavolov odvjetnik uobièajeni je naziv za sveæenika èija je službena titula Promotor vjere
(promotor fidei): njegova je dužnost da pronaðe sve moguæe argumente protiv
proglašenja neke osobe svetom i da ih predoèi Svetoj kongregaciji, koja razmatra
kandidate za blaženike i svece. Tako i u Stepinèevu sluèaju valja uzeti u obzir sve
relevantne podatke, i one za i one protiv, te na temelju njih donijeti ispravnu odluku. Ali
na kraju, treba se upitati mogu li politièki interesi biti jaèi od svih argumenata, pa i onih
ðavolova odvjetnika? Jer politika je zapravo vražji posao…


http://www.novossti.com/2011/03/davolji-odvjetnik-blazenoga-kardinala/
 
Evo otvaram novu temu na istoriji, jer je prethodna zaključana i preporučeno je njeno ponovno otvaranje na ovom pdf-u. Zašto su je moderatori zaključali, a ne premjestili morat ćete pitati njih. Pa da se podsjetimo:

Objavljeno 17.10.2012. u 09:36
Knjiga Esther Gitman
"Alojzije Stepinac bio je sveti čovjek i pomagao je Židovima i Srbima u NDH"

Američka povjesničarka židovskoga podrijetla Esther Gitman izjavila je kako ne može šutjeti te da mora govoriti o tome da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio sveti čovjek, koji nije spašavao samo Židove, nego i Srbe te sve one koji su bili u miješanim brakovima.

Gitman je predstavljajući svoju knjigu "Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945." rekla kako je tijekom rata u NDH stradalo oko 30 tisuća Židova, te kako je istražujući u Hrvatskom državnom arhivu ustanovila da je u NDH spašeno oko 9500 Židova.

Smatra kako se takvo spašavanje nije dogodilo u drugim državama koje su bile pod nacističkom okupacijom.

Napomenula je kako su u jednom od većih europskih gradova – Beogradu – nacisti i njihovi srpski kolaboracionisti već 1942. Srbiju proglasil slobodnom od Židova, što po njezinim riječima nije bio slučaj ni u jednoj drugoj državi.

Istaknula je kako je spasioce Židova u NDH klasificirala u šest skupina te dodala kako je obradila zalaganje i zauzimanje pojedinaca koji su stavljajući na kocku vlastite živote spašavali Židove.

Napomenula je i kako su državni dužnosnici nizom različitih uredaba, poput uvođenja titule počasnog Arijevca spašavali svoje židovske susjede te podsjetila kako je skupina židovskih liječnika, kako bi ih spasili od progona, poslana u Bosnu radi liječenja endemičnoga sifilisa.

Posebno je pak istaknula ulogu u potpori i poticanju za spašavanje Židova zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Govoreći o knjizi, povjesničar Jure Krišto ocijenio je kako je ona "mala opomena i veliki poučak hrvatskoj historiografiji".

Opomena je to kako život nije vrijedan ako u njem nema bar malo hrabrosti, rekao je dodavši kako su ljudi u teškim vremenima dužni prema progonjenim Božjim bićima pokazati dio svoje čovječnosti.

Hrvatskoj historiografiji je poručio kako povijest ne može biti cjelovita samo s popisivanjem zločina nego da joj cjelovitost daju i ljudska hrabrost koja se očituje u spašavanju ljudi.

Knjiga "Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj" (342 str.) podijeljena je na sedam poglavlja u kojima autorica piše o Židovima u razdoblju između dva svjetska rata i početcima progona i stradanja Židova, o običnim građanima koji su spašavali Židove, dužnosnicima NDH kao spasiocima, ulozi zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepnca u spašavanju Židova, talijanskim vojnicima, diplomatima i građanima koji su spašavali Židove te partizanskim spasiocima. U sedmom poglavlju objavljeni su preslici dokumentarne građe koji potvrđuju autoričine teze te imensko kazalo.

Esther Gitmnan rođena je u Sarajevu. Nakon Drugoga svjetskog rata živjela je u Izraelu, Kanadi, a potom se 1972. doselila u SAD. U akademskoj godini 2002./2003. na temelju Fulbrightove stipendije provela je istraživanje u Zagrebu usredotočivši se na stradanje Židova od 1941. do 1945. godine.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Sce...ype/ArticleView/articleId/190851/Default.aspx

Evo još jedan dio mozaika koji bi trebao omogućiti jasniju sliku u život ovog, prema nekima, kontroverznog kardinala. Ovaj članak ne donosi nikakvu univerzalnu istinu, ali bitan je kako bi se vidjelo da aktualno i dominantno mišljenje bilo Srba, bilo Hrvata o Stpincu daleko od konačnog zaključivanja i da treba inzistirati na potpunom i objektivnom rasvjetljivanju njegove uloge za vrijeme NDH lišenog predrasuda i zasnovanog na činjenicama.
 
Poslednja izmena:
Zbog čega je piscu članka iz "Slobodne Dalmacije" neophodno da predmetnoj spisateljici odmah prilepi nacionalnu i versku pripadnost? Time kao daje dodatni efekat napisanoj knjizi? E u tom preterivanju u svemu i svačemu i potrebi za etiketiranjem ( nacionalnim i verskim) leži ponajveći problem (kompleks) balkanskih naroda. Zar nije bilo dovoljno napisati da je Esther Gitman napisala knjigu sa nazivom : "Alojzije Stepinac bio je sveti čovjek i pomagao je Židovima i Srbima u NDH" Ne ! Mora i nacionalno i versko na početku članka, a tek na kraju gde je rođena i ževela, živi sada itd.

Zato ti na početku teme poklanjam odmah :

HATIKVA - התקוה Israel's National Anthem ✡


Tek da te podseća da je spisateljica Jevrejskog porekla :kpozdrav:


 
Zbog čega je piscu članka iz "Slobodne Dalmacije" neophodno da predmetnoj spisateljici odmah prilepi nacionalnu i versku pripadnost? Time kao daje dodatni efekat napisanoj knjizi? E u tom preterivanju u svemu i svačemu i potrebi za etiketiranjem ( nacionalnim i verskim) leži ponajveći problem (kompleks) balkanskih naroda. Zar nije bilo dovoljno napisati da je Esther Gitman napisala knjigu sa nazivom : "Alojzije Stepinac bio je sveti čovjek i pomagao je Židovima i Srbima u NDH" Ne ! Mora i nacionalno i versko na početku članka, a tek na kraju gde je rođena i ževela, živi sada itd.

Zato ti na početku teme poklanjam odmah :

HATIKVA - התקוה Israel's National Anthem ✡


Tek da te podseća da je spisateljica Jevrejskog porekla :kpozdrav:

Hvala, ne trebam podsjetnik, sve lijepo piše tako da netko ne bi pomislio da je, sačuvaj Bože :lol:, neki Hrvat to napisao. :mrgreen:
 
Jeli napisano negde da je Esther Gitman američka jevrejka? A da u naslovu i na početku uvodnog posta i mog posta i ... da link ka izvoru ti je "pukao"

Link je popravljen. A evo i još jedan članak na istu temu:

17. LISTOPADA 2012. 08:20h
Američka povjesničarka o NDH: Alojzije Stepinac bio je sveti čovjek

Američka povjesničarka židovskoga podrijetla Esther Gitman izjavila je večeras kako ne može šutjeti te da mora govoriti o tome da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio sveti čovjek, koji nije spašavao samo Židove, nego i Srbe te sve one koji su bili u miješanim brakovima.

Gitman je predstavljajući svoju knjigu "Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945." rekla kako je tijekom rata u NDH stradalo oko 30 tisuća Židova, te kako je istražujući u Hrvatskom državnom arhivu ustanovila da je u NDH spašeno oko 9500 Židova. Smatra kako se takvo spašavanje nije dogodilo u drugim državama koje su bile pod nacističkom okupacijom.

Knjiga "Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj" (342 str.) podijeljena je na sedam poglavlja u kojima autorica piše o Židovima u razdoblju između dva svjetska rata i početcima progona i stradanja Židova, o običnim građanima koji su spašavali Židove, dužnosnicima NDH kao spasiocima, ulozi zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepnca u spašavanju Židova, talijanskim vojnicima, diplomatima i građanima koji su spašavali Židove te partizanskim spasiocima.

U sedmom poglavlju objavljeni su preslici dokumentarne građe koji potvrđuju autoričine teze te imensko kazalo. (Hina)
 
Hvala, ne trebam podsjetnik, sve lijepo piše tako da netko ne bi pomislio da je, sačuvaj Bože :lol:, neki Hrvat to napisao. :mrgreen:

Ja te ponovo pitam. Ne misliš li da je to preterano? I zašto misliš da nije moguće ili manje vredno da to napiše bosanski Hrvat ili Makedonka iz Slovenije... Opterećeni ste dragi kolega i vi i uoopšte u hrvatskom novinarstvu sa nacionalnim i verskim predznakom kada komentarišete neko delo ili pak događaj. I šta to sve lepo piše? Sad ti kao korisnicima Krstarice nešto dokazuješ ili šta? Napisana je jedna knjiga o tome od autorice Esther Gitman i ti ćeš sad srpskoj forumskoj javnosti promeniti stav o Blaženom Alojziju Stepincu? Ne na ovaj način nećeš. Jer sada sledi kanonada kontraargumenata i fotografija (sve već 1000 puta viđeno) Na ovaj način i ovako sročenim tekstom i SD i ti samo provocirate da i oni koji nemaju antagonizma zauzmu busije na kontra strani. Kao što rekoh opterećen si nacionalnim i verskim i tvoj cilj nije da se Hrvati i Srbi prizovu suživotu i normalnoj miroljubivoj koegzistenciji nego suprotno od toga. Želiš Srbima natrljati nos time što je knjigu napisala vid' molim te pre svih drugih referenci "američka Jevrejka". A tek za Jevreje te zabole
 
Poslednja izmena:
Link je popravljen. A evo i još jedan članak na istu temu:

17. LISTOPADA 2012. 08:20h
Američka povjesničarka o NDH: Alojzije Stepinac bio je sveti čovjek

Američka povjesničarka židovskoga podrijetla Esther Gitman izjavila je večeras kako ne može šutjeti te da mora govoriti o tome da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio sveti čovjek, koji nije spašavao samo Židove, nego i Srbe te sve one koji su bili u miješanim brakovima.

Gitman je predstavljajući svoju knjigu "Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945." rekla kako je tijekom rata u NDH stradalo oko 30 tisuća Židova, te kako je istražujući u Hrvatskom državnom arhivu ustanovila da je u NDH spašeno oko 9500 Židova. Smatra kako se takvo spašavanje nije dogodilo u drugim državama koje su bile pod nacističkom okupacijom.

Knjiga "Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj" (342 str.) podijeljena je na sedam poglavlja u kojima autorica piše o Židovima u razdoblju između dva svjetska rata i početcima progona i stradanja Židova, o običnim građanima koji su spašavali Židove, dužnosnicima NDH kao spasiocima, ulozi zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepnca u spašavanju Židova, talijanskim vojnicima, diplomatima i građanima koji su spašavali Židove te partizanskim spasiocima.

U sedmom poglavlju objavljeni su preslici dokumentarne građe koji potvrđuju autoričine teze te imensko kazalo. (Hina)

Početak članka kao i prethodni naravno. A na kraju posle dužnosnika NDH i fašističke italijanske soldateske zamisli i partizani spašavali Jevreje. Ma da li je moguće?

Čista petparačka loše napisana propaganda !
 
A jel pisla štogoj naučno poučno potkrepljeno o genitalnom sakaćenju muškaraca, naročito Jevreja?
Najviše života su izgubili zahvaljujući "običaju" a treba dodati i hirurške greške posle kojih može da se nosi suknja
Oko toga su takoje vrlo agilne, suze mi podju od smejanja kad pročitam da je žena napisala nešto o penisu a pogotovo ako je jevrejska žena zadužena za urologiju. Mada je u osnovi reč reč podjednako i o generacijskoj psihopatologiji
ali i o enormnoj zaradi jer kao što znamo amputacija nikad nije bila zdravlje.
Ali papir trpi sve...
 
Zato ti na početku teme poklanjam odmah :

HATIKVA - התקוה Israel's National Anthem ✡


Tek da te podseća da je spisateljica Jevrejskog porekla :kpozdrav:




Jevreja se teba kloniti ali ne treba ih prozivati jer su upetljani u bitnije strukture svake države...
Samo da ministru za mamurluk i metil-alkoholna isparenja ne izleti ovo slučajno ko pre neki dan ono o Nemcima
Mašu rukama i otimaju pare
Nisam ja izmislio ovu reputaciju.
Možda u Indiji ili na Filipinima, Alžiru, Maleziji nikad nisu čuli za Srbe al za Jevreje nema ko nije.
 
Poslednja izmena:
O Stepincu je odavno sve receno i sve se zna...

p005076.jpg


Knjiga na dokumentovan način, koristeći arhivsku građu iz svih relevantnih izvora (Vatikan, Italija, Hrvatska, SAD, Velika Britanija, Nemačka, Jugoslavija), prikazuje ulogu Vatikana i Katoličke crkve u Hrvatskoj u genocidu nad Srbima za vreme NDH i II svetskog rata. Italijanski autor posebno istražuje i ističe odgovornost primasa Hrvatske, monsinjora Alojzija Stepinca. Knjiga predstavlja svojevrsnu autorovu reakciju na proglašavanje Stepinca za blaženog.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nastaloj po volji nacista, između 1941. i 1945. godine ispisane su najstrašnije stranice Drgugo svetskog rata.
Ustaše Ante Pavelića, uy podršku Hitelra i Musolinija, pobili su na stotine hiljada pravoslavnih Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma u ime "konačnog rešenja" etničko-verskog pitanja, koje je rešavano i masovnim "prekrštavanjem" u katolicizam. U onome što u istoriji nazivamo balkanskim holokaustom, odlučujuću ulogu, direktnu i posrednu, odigrala je Sveta rimska crkva preko nadbiskupa zagrebačkog, monsinjora Alojzija Stepinca. Nadbiskup genocida je aktivno sarađivao sa ustaškom diktaturom; pripadnici hrvatskog katoličkog klera lično su učestvovali u masovnim istrebljenjima i "prekštavanju".

_______________

Hrvatska zlocine proglasava za drzavne praznike pa zasto ne bi i zlocince za ''svece''...
 
Poslednja izmena:
O Stepincu je odavno sve receno i sve se zna...

p005076.jpg


Knjiga na dokumentovan način, koristeći arhivsku građu iz svih relevantnih izvora (Vatikan, Italija, Hrvatska, SAD, Velika Britanija, Nemačka, Jugoslavija), prikazuje ulogu Vatikana i Katoličke crkve u Hrvatskoj u genocidu nad Srbima za vreme NDH i II svetskog rata. Italijanski autor posebno istražuje i ističe odgovornost primasa Hrvatske, monsinjora Alojzija Stepinca. Knjiga predstavlja svojevrsnu autorovu reakciju na proglašavanje Stepinca za blaženog.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nastaloj po volji nacista, između 1941. i 1945. godine ispisane su najstrašnije stranice Drgugo svetskog rata.
Ustaše Ante Pavelića, uy podršku Hitelra i Musolinija, pobili su na stotine hiljada pravoslavnih Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma u ime "konačnog rešenja" etničko-verskog pitanja, koje je rešavano i masovnim "prekrštavanjem" u katolicizam. U onome što u istoriji nazivamo balkanskim holokaustom, odlučujuću ulogu, direktnu i posrednu, odigrala je Sveta rimska crkva preko nadbiskupa zagrebačkog, monsinjora Alojzija Stepinca. Nadbiskup genocida je aktivno sarađivao sa ustaškom diktaturom; pripadnici hrvatskog katoličkog klera lično su učestvovali u masovnim istrebljenjima i "prekštavanju".

_______________

Hrvatska zlocine proglasava za drzavne praznike pa zasto ne bi i zlocince za ''svece''...

:hahaha: :hahaha: :hahaha:

Evo Koče, došao da ga 'vaspitujem'. :hahaha1: Pa gde si bre Kočo? :rotf: :rotf: :rotf:
 
Knjiga na dokumentovan način, koristeći arhivsku građu iz svih relevantnih izvora (Vatikan, Italija, Hrvatska, SAD, Velika Britanija, Nemačka, Jugoslavija), prikazuje ulogu Vatikana i Katoličke crkve u Hrvatskoj u genocidu nad Srbima za vreme NDH i II svetskog rata. Italijanski autor posebno istražuje i ističe odgovornost primasa Hrvatske, monsinjora Alojzija Stepinca. Knjiga predstavlja svojevrsnu autorovu reakciju na proglašavanje Stepinca za blaženog.

Knjiga je pisana na slican nacin kao i Cohen's : "Serbia's Secret War". I jedan i drugi autor nisu istoricari po struci, nisu se nikada ni bavili istorijom, i iz vedra neba oboje napisase knjige

Njeni "izvori" su selektivni , nesto kao Avakumovic ; Draza u nemackim dokumentima :rotf:...pa je red da malo bacimo svetla na damu:

stavit cu par citata iz engleskog izdanja:
The unwillingness of the Vatican to bend the rules on behalf ofNDH so as to give the new regime official recognition was a setback for the new Ustashe state. The relationship between Pavelic and Archbishop Stepinac was tense on several accounts: fIrst, the Archbishop did not participate in the welcome extended to Pavelic at the Zagreb railroad station on April 13 1941; second, no "Te Deum" was sung at the cathedral on the occasion of Pavelic's birthday.

gospodja su "krivo obavesteni" ili j"komunisticki falsifikat" , ali
Međutim, hrvatskom kleru dao je pravi poticajni primjer stava prema ustaškoj veleizdaji i proglašennju NDH vrhovni šef katoličke crkve u Hrvatskoj, zagrebački metropolita dr. Alojzije Stepinac. Urbi et orbi objavljena je prava povezanost između nadbiskupa i ustaških prvaka! I to u prvim trenucima same NDH. Jer, već 11. aprila 1941. nadbiskup Stepinac je posjetio svoje ranije poznanike i prijatelje, koji su zauzeli ministarske položaje u prvoj provizornoj vladinoj upravi, još prije nego što je u Zagreb stigao Ante Pavelić. Jedan od krvavih terorista, koji će također proslaviti sa svojim djelima najkrvaviji režim, što ga je imala Hrvatska od kralja Tomislava kroz hiljadu godina, bio je dr. Milovan Žanić, koji je tih dana uzeo u ruke ministarstvo policije. Tome čovjeku pošao je nadbiskup Stepinac da ga u svoje ime kao i crkve, koju je predstavljao pozdravi, i da s njime ostane u dužem razgovoru, kako je to vrlo radosno objavila ustaška štampa.33 To joj je pak bio jedan od veoma važnih propagandnih elemenata, s kojim su oni posredno govorili i agitirali kako treba da se prema ustaškom režimu vlada sav ostali kler, ne samo onaj koji je bio duhovno pripravljen za trenutak objavljivanja NDH, nego i onaj dio koji je bio ne samo rezerviran nego je i skeptički promatrao ovu raniju suradnju svećenstva s ekstremnim nastojanjima ustaških vođa i njihovih izvoditelja.
Nadbiskup Stepinac nije se zadržao samo na ovim posjetima kurtoazijske prirode. On je pošao i tadašnjem poglavnikovom zamjeniku Slavku Kvaterniku, tom samozvanom »vojskovođi« kasnije i maršalu. Naime, na veliku subotu, posjetio je Slavko Kvaternik nadbiskupa, a odmah istog dana nadbiskup mu je uzvratio posjetu. »Katolički list« saopćuje, da je tom prigodom nadbiskup izrazio ne samo svoja čestitanja za objavljivanje NDH, nego je istodobno izrazio i svoje žaljenje povodom smrti njegova brata Petra Kvaternika, koji je kao ustaški odmetnik poginuo u borbi 8 regularnim trupama jugoslavenske vojske u Crikvenici, u trenutku kad je objavljivao u tom mjestu NDH i odcjepljenje od Jugoslavije. Taj isti pastoralno-crkveni list kaže za tog veleizdajnika i za taj događaj da se zbio »u času kad je vršio najljepšu dužnost svoga ž'.vota — objavljujući obnovu hrvatske državnosti i pao kao »žrtva svoga domoljublja«, — dakako ustaškoga.34 Svakako »Katolički list« nije ništa mogao da napiše što ne bi odobrio i sam nadbiskup. Ali i sam nadbiskup Alojzije Stepinac oglasio kao ustaša ili ustaški prijatelj i one ustaške porodice, ali i ustaških funkconera, kad je tom veleizdajniku i ustaši učestvovao na sprovodu, ali ne samo kao možda njegov raniji poznanik, nego i sa svim dostojanstvom vodeći sprovod pod mitropolitskom mitrom.
Sve ovo, što se dešavalo od četvrtka do uskršnje nedjelje i ovi izrazi naročite pažnje prema ustaškim rukovodiocima, i lični nadbiskupa Step'nca kao i njegovog lista, sa velikom je radošću zapazila ustaška štampa i obilježila kao »uspostavljanje uske saradnje« između ustaškog pokreta i katoličke crkve u Hrvatskoj. »

»Hrvatski narod« 14. IV. 1941. »Politika«, 6-8, 1, 1946
»Katolički list« 1941., br. 16, 195

i, naravno da se sastao sa Pavelicem

Ustaška štampa naročito je podvukla značenje posjete nadbiskupa Stepinca, koju je učinio 16. aprila Paveliću. Još je više odjeknula vijest koju je i radio prenosio da je nadbiskup u svojim dvorima priredio svečani banket ustaškim emigrantima-oficirima, kako su o tome navodu rječito govorile slike koje je štampa objavila

znaci , vec na pocetku imamo laz, i utom tonu se nastavlja dalje :rotf:
 

Back
Top