Албанске младе

I tek da kažem da sam lično opušteno ćaskala s dve Romkinje koje ni malo nisu zadovoljne svojom situacijom. A pri tom potpuno su sluđene i jedva da shvataju da one mogu drugačije. To je najgore od svega. Ja sam njima poručila, borite se, školujte se. A da li su me poslušale, sigurno da nisu. Jer ko sam ja, neki lik, nisam im ni rodtielj ni sestra ni brat.
 
I tek da kažem da sam lično opušteno ćaskala s dve Romkinje koje ni malo nisu srećne svojom situacijom. A pri tom potpuno su sluđene i jedva da shvataju da one mogu drugačije. To je najgore od svega. Ja sam njima poručila, borite se, školujte se. A da li su me poslušale, sigurno da nisu. Jer ko sam ja, neki lik, nisam im ni rodtielj ni sestra ni brat.
Teško je sa njima, prvenstveno zbog načina na koje su organizovane njihove zajednice (oko bukvalnog pater familiasa, verovala ili ne, u 21. veku), najčešće mora da se ide da im se pomaže pod nekim levim izgovorom, da bi uopšte moglo da se uđe u naselje

Ma, neću...
 
Teško je sa njima, prvenstveno zbog načina na koje su organizovane njihove zajednice (oko bukvalnog pater familiasa, verovala ili ne, u 21. veku), najčešće mora da se ide da im se pomaže pod nekim levim izgovorom, da bi uopšte moglo da se uđe u naselje

Ma, neću...
Drugarica (vodolija) i ja smo imale plan da kao učimo male Rome plesu, imale smo dva tako organizovana časa. Bili su nemogući. Neposlušni. Psuju se, udaraju, psuju tebe. Haos. Još došlo jedno od njih i reklo im, oni će vama da daju sladoled, o oni posle pitali a gde je sladoled, neće bez sladoleda. Roditelji nepoverljivi. I tako... Nemoguća misija. :)
 

Back
Top