ako niste znali

[Christadelphian]

"A Papa?! ”Servus servorum Dei” – Sluga slugu Božjih. Tko se neće složiti da je Ivan Pavao II. doista u 25 godina svoga pontifikata takav bio u stvarnosti a ne samo u naslovu koji se pripisuje Rimskom prvosvećeniku! Promatrajući njegov život i rad mogli bismo također jednostavno ustvrditi: bijaše to jednostavno, nesebično SLUŽENJE. To služenje prepoznajemo u njegovim nagovorima, u njegovim enciklikama, u njegovim putovanjima, u njegovim susretima s ljudima najrazličitijih profila... Tko će poreći istinu da je Papa prvi dizao svoj glas protiv ratova, protiv terorizma, protiv siromaštva? Prvi se uvijek zauzimao za prava obespravljenih, za zaštitu ljudskog dostojanstva – zato je bio protiv kontracepcije i istospolnih bračnih zajednica. Najviše se pak zauzimao za zaštitu ŽIVOTA. Zato se ustrajno protivio pobačaju, eutanaziji, smrtnoj kazni. (Zbog toga, po nekim analitičarima, nije dobio Nobelovu nagradu za mir. Još, i zato – kažu – što se ustrajno protivio svećeničkom ređenju žena!) Zato je vikao: Bolje je sto godina pregovarati nego jedan dan ratovati; zaustavite rat u ime djece... A kakav je tek bio poslije atentata! Tko nije zapamtio njegove prve riječi kad se probudio poslije teške operacije: ”Opraštam bratu koji je pucao u mene!” Nije li njegov posjet atentatoru privukao najveću pozornost svih svjetskih medija i svekolike javnosti?! Zar je onda pretjerano reći i za njega da je ”prvi i najveći” u služenju. To služenje se nastavlja i sada u teškoj bolesti koja od njega zahtijeva nadljudsku snagu. No, on i svoju bolest i nemoć također smatra služenjem!
Ne bismo li mogli i za njega ustvrditi, dakle, da je ”živi svetac”. Jedna učenica je u svom opisu Pape napisala: ”Kad umre bit će proglašen svetim!”. U to sam i ja uvjeren!
Blažena Majka Terezija, papa Ivan Pavao II. – dvije svijetle zvijezde na obzorju čovječanstva, svjedoče da je prava veličina u služenju! Imamo li hrabrosti nasljedovati ih? "
Katolički list Zvonik