Ако је Бог Љубав, чему онда вечне муке у паклу? О учењу Оригена Александријског...

Znači čovek je svojom slobodnom voljom odlučio da ode u Tartar gde je mraz gori nego u Sibiru?
Da.Upravo svojom voljom.
Svojom voljom biva ulovljen od necastivog,koji na udicu stavi mamac i tako lovi lakomislene i lakome.
Taj mamac je plod kojim je zmija podvalila Evi i Adamu.
Ona to i dan danas cini ljudima. Taj plod je greh.Npr droga,razvrat itd.
 
Da.Upravo svojom voljom.
Svojom voljom biva ulovljen od necastivog,koji na udicu stavi mamac i tako lovi lakomislene i lakome.
To može samo neko ko je mazohista da svojom voljom bira da ide u večni mraz ili večnu vatru. Tako da to što si napisao nije odgovor na moje pitanje.
 
To može samo neko ko je mazohista da svojom voljom bira da ide u večni mraz ili večnu vatru. Tako da to što si napisao nije odgovor na moje pitanje.
Mazohizam postoji. To nije izmisljotina.Kao i sadomazohizam.
Mnogi greseci ,kazu da nece vise, pa opet grese...i tako u krug.Nikad iz tog pakla da izadju.
 
Mazohizam postoji. To nije izmisljotina.Kao i sadomazohizam.
Mnogi greseci ,kazu da nece vise, pa opet grese...i tako u krug.Nikad iz tog pakla da izadju.

Zato što je za pobedu nad grehom potrebna borba koja može da traje i celi život. Ali, pitanje je da li grešnici zaslužuju da zbog toga što nisu hteli da žive po volji Gospodnjoj budu bačeni u lavu i to večno? Ili zaslužuju da budu izopšteni od večnog života i zajednice sa Bogom.
 
Zato što je za pobedu nad grehom potrebna borba koja može da traje i celi život. Ali, pitanje je da li grešnici zaslužuju da zbog toga što nisu hteli da žive po volji Gospodnjoj budu bačeni u lavu i to večno? Ili zaslužuju da budu izopšteni od večnog života i zajednice sa Bogom.
Dok su u grehu, dotle pripadaju paklu, jer greh pripada paklu.
Kad se odvoje od greha,odvoje se i od pakla.
Ali mnogi se ne odvajaju.Demoni se hiljadama godina ne odvajaju.
Zarobljeni su grehom,lazima,nepravdom,mrznjom.Tesko im je osloboditi se; kao narkomanu od droge.

Zasto bi ih Bog unistio?Oni njemu ne smetaju. Gresnici samo sebi nevolju cine.
Bog je tako ustrojio svet da niko nikom stetu ne moze naneti, nego samom sebi.

To sto ti je neko naneo zlo, ne znaci da nisi kriv. On je samo egzekutor a ti si sam na sebe nevolju i presudu navukao.
Kakvom merom meris, onakvom ti se meri.
Zato Isus kaze:- Ne sudite, da vam se ne sudi.
 
Poslednja izmena:
Dok su u grehu, dotle pripadaju paklu, jer greh pripada paklu.
Kad se odvoje od greha,odvoje se i od pakla.
Ali mnogi se ne odvajaju.Demoni se hiljadama godina ne odvajaju.
Zarobljeni su grehom,lazima,nepravdom,mrznjom.Tesko im je osloboditi se; kao narkomanu od droge.

To niko nije nikada ni negirao. Ovde se postavlja pitanje muka. Da li je Bog stvorio tvarni oganj kojim će večno da kažnjava grešnike ili će grešnici večno da osećaju muku jer su odvojeni od Boga i zato što u budućem veku neće moći da zadovoljavaju greh jer neće postojati objekat zadovoljenja.

Demoni se ne odvajaju zato što namerno neće da se odvoje. Satana greši jer voli da greši, dok ljudi u većini slučajeve greše po slobosti pale ljudske prirode. Čovek koji ima razvijeni određeni deo mozga te ima pojačani libido ne možeš da mu nameš uzdržanje jer je to u njegovoj prirodi.

Iz ovoga što pišeš ispada da ti nisi u grehu i samim ti u paklu. Da si pravednik.
 
To niko nije nikada ni negirao. Ovde se postavlja pitanje muka. Da li je Bog stvorio tvarni oganj kojim će večno da kažnjava grešnike ili će grešnici večno da osećaju muku jer su odvojeni od Boga i zato što u budućem veku neće moći da zadovoljavaju greh jer neće postojati objekat zadovoljenja.

Demoni se ne odvajaju zato što namerno neće da se odvoje. Satana greši jer voli da greši, dok ljudi u većini slučajeve greše po slobosti pale ljudske prirode. Čovek koji ima razvijeni određeni deo mozga te ima pojačani libido ne možeš da mu nameš uzdržanje jer je to u njegovoj prirodi.

Iz ovoga što pišeš ispada da ti nisi u grehu i samim ti u paklu. Da si pravednik.
Bog stvara, ne ubija.On kaze: Ne gresite,jer cete umreti.Greh ubija.U njegovoj prirodi je patnja.Greh je klica patnje.Bolesti.

Bog je tvorac dobra,i ono se nalazi u Njegovom carstvu.Ono sto je izvan njegovog carstva, za to nije odgovoran.
Pakao je izvan njegovog Rajskog carstva.
Mi ljudi zivimo izmedju...na raskrsnici.Neki prilaze Bogu i Carstvu njegovom, neki grehom, odlaze od NJega.
Svako odlazi tamo gde mu je srce;ljubav; i tamo i pripada.
Zato se kaze: Onde je carstvo vase, gde je srce vase.
 
Poslednja izmena:
Bog stvara, ne ubija.On kaze: Ne gresite,jer cete umreti.Greh ubija.

Bog je tvorac dobra,i ono se nalazi u Njegovom carstvu.Ono sto je izvan njegovog carstva, za to nije nadlezan.
Pakao je izvan njegovog Rajskog carstva.
Mi ljudi zivimo izmedju...na raskrsnici.Neki prilaze Bogu i Carstvu njegovom, neki grehom, odlaze od NJega.
Svako odlazima tamo gde mu je srce; i tamo i pripada.
Zato se kaze: Onde je carstvo vase, gde je srce vase.

Đavo, antihrist i lažni prorok biće bačeni u jezero koje gori ognjem i suporom. Idite od mene u oganj večni pripremljen đavolu i anđelima njegovim. Jel ti hoćeš da kažeš da je đavo stvorio ovaj oganj i da će na kraju vremena sam sebe da baci? Drugo, pakao će da postoji tek nakon vaskrsenja. Sada postoji nešto što se zove hades ili šeol koji je Hristos razvalio nakon vaskrsenja.
 
МИТРОПОЛИТ ИЛАРИОН АЛФЕЈЕВ: «ЦАРУЈЕ АД, АЛИ НЕ ВЛАДА ВЕЧНО НАД РОДОМ ЧОВЕЧИЈИМ»
...Ми морамо упамтити да су ти људи отишли не у ад богоостављености, већ су они отишли тамо где већ пребива светлост Божија...

«На свету и велику суботу празнујемо боготелесно погребење Господа нашег Исуса Христа и Његов силазак у ад, којим је људски род, избављен од погибељи, прешао у вечни живот. Али од тог трена, чим је осетио најмоћнију силу, ад је почео да дрхти и да се смућује; и убрзо након тога ад, који је неправедно прогутао, избацује и Христа, најтврђи и крајеугаони камен, и оне које је од века смештао у своју утробу као своју храну.» То је оно о чему се говори у синаксару поука, која се налазу у «Тиоду посном», на данашњи дан, на дан Велике Суботе...
Ми морамо схватити да ће ад постојати до када буде постојао у нашим душама, све док ми у нашим срцима не оствариму ту победу коју је Господ остварио на тај страшни и велики дан Велике Суботе. Све док ова змија, ђаво кушач, настави да живи у нама и делује, у нама остаје ад, и у свим тим људима у којима живи ђаво, он такође остаје. И зато се морамо подсећати на оно што се догодило на Велику Суботу, морамо размишљати у дубини нашег срца, куда је такође сишао Господ ради тога да би уништио и тамо змију. Ми морамо схватити да је силазак Госпоњи у ад повезан са сваким од нас, зато што у дубину нашег срца силази Господ ради тога да би нас извео из ове преисподње таме, да би нас увео у вечни живот. Ми морамо упамтити да је Господ сишао у ад ради свих тих људи које смо заједно изгубили у нади на сусрет са којима ћемо у будућем веку живети. Ми морамо упамтити да су ти људи отишли не у ад богоостављености, већ су они отишли тамо где већ пребива светлост Божија. И ми се молимо за њих и за све оне, који су већ спасени Богом, и за све оне који су на путу спасења, а такође и за оне «које ад држи», ми се молимо ради тога да сви они постану способни причасници тој небеској Светлости.
Господ је умро ради свакога од нас, Господ је сишао у ад ради свакога од нас, да би нас васкрсао у ниви живот, да би преобразио нашег унутарњег човека, да би победио у нама царујући грех. И истините су ове речи које ми слушамо да «Царује ад, али не влада вечно над родом човечијим», оне се односе такође на свакога од нас, зато што и у нашим душама, и у нашим срцима има места за ђавола, постоји место за зло и има места за ад. Али ми смо са Христом. Уз помоћ Божију, призивајући благодат Божију, која живи у Цркви, учествујући у Тајнама Божијим, ми очекујемо да ће Господ уништити ову древну змију и да ће Господ и нас све увести у Царство Своје Небеско. Амин.
«Царствует ад, но не вечнует над родом человеческим». Великая Суббота
2001
Человеческий лик Бога. Проповеди в храме святой великомученицы Екатерины на ВспольеАлфеев Иларион


. Говоре незналице и злотвори да Срби имају култ мртвих. Није тачно! Култ живих – ми идемо на гробље јер верујемо да су они живи! И зато их помињемо...
И кад дођем на скупове, као што је било у Сава центру поводом (годишњице) бомбардовања, па кажу минут ћутања. - А зашто минут ћутања?! Коме, мраку?! И видели сте да на телевизијским екранима кад неко њихов умре, минут мрак на телевизији. - Па не иду они у мрак, они су живи!...

Vladika Atanasije Jeftić.

Šta fali ovim tekstovima od mitropolita Ilariona i vladike Atanasija? Već vidim razne revnitelje kako bi graknuli kako su ovo ekumenisti i jeretici koji nemaju pojma, ali će zato da gledaju pravoslavne horor filmove Susret s večnošću.

 
Đavo, antihrist i lažni prorok biće bačeni u jezero koje gori ognjem i suporom. Idite od mene u oganj večni pripremljen đavolu i anđelima njegovim. Jel ti hoćeš da kažeš da je đavo stvorio ovaj oganj i da će na kraju vremena sam sebe da baci? Drugo, pakao će da postoji tek nakon vaskrsenja. Sada postoji nešto što se zove hades ili šeol koji je Hristos razvalio nakon vaskrsenja.
Pakao je carstvo greha.
Raj je Carstvo vrline.
Kao sto su zadovoljstvo i sreca priroda Raja, tako su muka i nesreca priroda pakla.
Svako odlazi tamo gde stremi.
Vrline vode u Raj, mane u pakao.

Zadovoljstvo i patnja vec postoje a od nas zavisi cemu cemo se predati.
Mnogi lakomi ,bezobzirno grabeci zadovoljstvo, na koje ih djavo peca,padaju u greh,samim tim u muku...
Dok drugi, mukom i naporom, boreci se za vrlinu, sticu radost uBogu.
Isus kaze, ko izgubi zivot mene radi, steci ce ga.
Ko ga bude cuvao samo za sebe, izgubice ga.
 
Vrlo optimistično i time može da se objasni iskustvo starca Gavrila iz Bošnjana.

Архимандрит Савва Мажуко - За кога је написано ово дело? За људе те епохе. Ми у овом свету осећамо другачије, и тај језик нам је данас неразумљив. Текст је био упућен углавном неписменим људима који нису умели да читају, мислили су другачије, другачије су доживљавали стварност. Да би утицали на њихов морал, понекад потпуно дивљи, неопходни су били тако груби, пластични, монструозни начини који су им погађали машту.
Управо у тој епохи појавиле су се слике Страшног суда. Узгред, неки моменти су управо из тог апокрифа упали у осликавање западног зида древноруских храмова, где се описује Страшни суд.
Али најважнији кључ такве литературе је то да ми имамо дело са митолошким размишљањем и сликама. Ради тога да би разумели како те слике читати, како се ка њима правилно односити, ја ћу навести пример из древноруског житија Пафнутија Боровског, где се наводи прича неке монахиње која је током епидемије колере «умрла» – умрла, али је након неког времена оживела и саопштила шта је она видела тамо на оном свету.
Ово је врло занимљив заплет. Шта је она видела? Између осталих прича она је видела пса прекривеног крзном од самура. Она је питала анђела: «Зашто је то тако?» Анђео је одговорио: «То је иноверни, татарин, који је био толико добар да је откупио из ропства православне хришћане и ослободио их». Он није био наше вере, ни наше нације, није знао ништа о Христу, али човек је имао добро срце и помагао је сиромашнима, откупљивао их из ропства, од тешких услова и пуштао кући. Због ове милости, није му дато било да се у аду мучи, већ се налазио у некаквој посебној обитељи, која се у католичкој традицији назива лимбом. Овде се та обитељ не назива тако, али анђео објашњава да је монахиња видела слику, једноставно некакву слику: пас – то је постојање зловерја, крзно од самура – милостиња коју је за себе задобио тај човек. Она није видела реално, како се то стварно догађа, јер је реч о оностраном свету, њој је откривена само некаква слика.
Када ми имамо дело подобно овој литератури, поставља се питање реалности описаног. Тај свет у који ми одлазимо после наше смрти може се описати само помоћу слика.
Језик слика може се разликовати од епохе до епохе, од народа до народа, зато ка таквим текстовима морамо се односити опуштеније. Зато што Господ није бог ужаса, животињског страха. Господ је Бог радости.
Најважније што морамо знати о нашој смрти, о смрти наших ближњих - ми, излазећи из овог света, падемо у руке Бога, а то је најсигурније место на свету. Господ неће нама зло, Он је Бог доброте и милосрђа, зато Он и тражи начин како да нас спасе, како да нам помогне. И ни у ком случају неће бити мучења ако наше срце остане до краја верно путу доброте, нежности и милосрђа.
На ручки к Богу, в самое безопасное место на свете. Что происходит с человеком за гробом и касается каждого
Архимандрит Савва (Мажуко) | 14 июня 2019
 
Mene zanima šta na ovu temu ima da kaže biblistika. Zašto se večne muke najviše potenciraju u jevanđelju po Mateju koje je upućeno Jevrejima? Kada Isus kaže idite od mene u oganj večni koji je pripremljen đavolu? Ako je pakao duhovno stanje zašto se kaže da je pripremljen i zašto oganj večni izgleda kao nešto spoljnje u šta grešnici treba da budu bačeni?

Takođe Otkrivenje na nekoliko mesta pominje jezero koje gori ognjem i sumporom. Da li je u pitanju bukvalno fizički oganj ili je u pitanju metafora? Šta piše i kako piše u grčkom originalu?
Ja sam to razumeo ovako.
Zamisli da od korisnika glasnika sve zavisi. On koji je stvorio sve nas na forumu i recimo mene i Koslava ignoriše, kaže nam idite od mene nisam vas ni poznavao i mi smo u ognju večnom. Ne možemo ništa, ni vapaj ni pokajanje jer tamo njega nema, ne čuje nas, nemamo glasnikovu blagodat, ne obasjava nas njegova milina. Osećamo žeđ a vode nema. Gde god da krenemo on nam izmiče i tako nas dvojica smo u teškoj bedi, u paklu :D
 
Својим изборима то ради, без воље да се приклони Богу.

To bi bilo tako kada bi čovek video pakao i kako umire od hipotermije. Drugo, tu se javlja još niz problema. Po tom principu nije se priklonio Bogu, Bog bi onda bio kao neko razmaženo derište koje će da maltretira drugo dete koje neće da igra po njegovim pravilima. Čak i mnogo više od toga. Bog bi bio Bog odmazde kao u Islamu koji brutalno kažnjava muslimane koji mu nisu ugodili i kjafire. Treće, u takvom konceptu Bog nije viđen kao lekar koji je došao da spase ljude od bolesti i smrti, nego je on okrutni sudija i osvetoljubivi inkvizitor. Ljudi onda u Bogu vide večnu opasnost i supranika na sudu, javnog tužioca neumoljivog progonitelja.

Čak i oni koji žele da se spasu od Gnjeva Božjeg, neće iskreno da ga vole. Oni vole jedino sebe, pa se zato trude da se sklone pred olujom Božje osvete i da zasluže večno blaženstvo udvarajući se. Strah Gospodnji treba da postoji ali ne životinjski strah. Zato može doći do paradoksalne situacije da oni koji su postili, išli u Crkvu i čuvali se greha, da se na poslednjem sudu ispostavi da uopšte nisu voleli Boga.
 
Poslednja izmena:
To bi bilo tako kada bi čovek video pakao i kako umire od hipotermije. Drugo, tu se javlja još niz problema. Po tom principu nije se priklonio Bogu, Bog bi onda bio kao neko razmaženo derište koje će da maltretira drugo dete koje neće da igra po njegovim pravilima. Čak i mnogo više od toga. Bog bi bio Bog odmazde kao u Islamu koji brutalno kažnjava muslimane koji mu nisu ugodili i kjafire. Treće, u takvom konceptu Bog nije viđen kao lekar koji je došao da spase ljude od bolesti i smrti, nego je on okrutni sudija i osvetoljubivi inkvizitor. Ljudi onda u Bogu vide večnu opasnost i supranika na sudu, javnog tužioca neumoljivog progonitelja.

Čak i oni koji žele da se spasu od Gnjeva Božjeg, neće iskreno da ga vole. Oni vole jedino sebe, pa se zato trude da se sklone pred olujom Božje osvete i da zasluže večno blaženstvo udvarajući se. Strah Gospodnji treba da postoji ali ne životinjski strah. Zato može doći do paradoksalne situacije da oni koji su postili, išli u Crkvu i čuvali se greha, da se na poslednjem sudu ispostavi da uopšte nisu voleli Boga.
Не разумијем шта хоћеш да кажеш, да ли негираш постојање казне и награде, правде и неправде у коначном домостроју, да ли мислиш да ће сви бити спасени, или шта већ.
Бог познаје наше срце и зна зашто радимо то што радимо, отуд имамо и пословицу да је пут у пакао поплочан добрим намјерама, ако у позадини тих намјера не стоји љубав према Богу и ближњем, већ је вођена нечим другим...
Даље не знам зашто се стално потенцира та слика пакла са ватром, кад имамо стихове који кажу "тама најкрајња гдје је плач и шкргут зуба". Слажем се са Салетовим објашњењем, то је одсуство Бога, одсуство благодети са једне стране, а са друге човјек бива распет властитим страстима којих се више не може ријешити, а не може их задовољити. Отуд имамо оно да се одрекнемо себе.
 
Не разумијем шта хоћеш да кажеш, да ли негираш постојање казне и награде, правде и неправде у коначном домостроју, да ли мислиш да ће сви бити спасени, или шта већ.
Бог познаје наше срце и зна зашто радимо то што радимо, отуд имамо и пословицу да је пут у пакао поплочан добрим намјерама, ако у позадини тих намјера не стоји љубав према Богу и ближњем, већ је вођена нечим другим...
Даље не знам зашто се стално потенцира та слика пакла са ватром, кад имамо стихове који кажу "тама најкрајња гдје је плач и шкргут зуба". Слажем се са Салетовим објашњењем, то је одсуство Бога, одсуство благодети са једне стране, а са друге човјек бива распет властитим страстима којих се више не може ријешити, а не може их задовољити. Отуд имамо оно да се одрекнемо себе.

Hoću da kažem da prihvatam odnos nagrade i kazne ali kao odnos coveka prema Bogu. Apostol Pavle kaže da će Bog da bude sve i u svemu. Pominje se ognjena reka koja će da ističe iz prestola Božjeg i koja će da prožme celu tvorevinu. Nagrada i kazna zavisiće od odnosa čoveka prema Bogu. Ako je čovek težio Bogu Božija svetlost i njegove nestvorene energije biće za njega prijatne a ako ne onda neće. Stav koji je imao Sveti Simeon Novi Bogoslov da osuđeni neće moći da budu sapričesnici Božije svetlosti jer su sami sebe učinili nesposobnim. Ili Jovan Damaskin koji kaže da crv neuspavljivi i plamen predstavljaju strasti koje čovek neće moći da zadovolji u večnosti.

A ne nagrada i kazna kao dresura. Ako je ker poslušan dobije kosku, ako nije dobije po njušci.

Insistira se na vatri zato što se u Matejevom jevanđelju pominje oganj a u Otkrivenju jezero koje gori ognjem i suporom. Zato što sam postavio klip sa Gavrilom Bošnjanskim gde se upravo govori o vatri. Plus pročitaj Slovo o smrti Sveti Ignjatije Brajnčaninov i sve će ti biti jasno. Starca Kleopu i da ne pominjem i onaj opis pakla od 8 krugova kao kod Dantea.
 
Onda, ako Bog bukvalno sve moze, vaskrsenje je neka vrsta nase mature. I ako sve moze, nece da se bavi ni unistavanjem ni mucenjem, ima pametnija posla, i mi.
Meni je nekako nevjerovatno da se Bog bavi unistavanjem cjelokupnog covjekovog bice, jer onda on nije Bog, vec unistitelj. Neprihvatljivo mi je da Bog, kao jedan domen dobra u sebe moze da primi zlo, vec ono zauvijek ostaje izvan njegove kategorije. Prije bih poistovjetio unistenje bica sa zakonitostima materija, a ne kao neka vrsta Bozije volje
 
Meni je nekako nevjerovatno da se Bog bavi unistavanjem cjelokupnog covjekovog bice, jer onda on nije Bog, vec unistitelj. Neprihvatljivo mi je da Bog, kao jedan domen dobra u sebe moze da primi zlo, vec ono zauvijek ostaje izvan njegove kategorije. Prije bih poistovjetio unistenje bica sa zakonitostima materija, a ne kao neka vrsta Bozije volje
Kada citas bibliju, videces da je bog ljubav, milost, pravda, ali i sudija.
Kada bi Bog dozvolio da grensici koji cine zlo drugima, koji su proizveli svo zlo na zemlji, zauvek postojali, onda to nebi bilo pravda i ljubav.
Bog uvek daje maksimum sanse.
Pre potopa bog je predpotopni svet opominjao 120 god.
Pa su tek tada bbli unisteni.

Zadnji svet ce unistiti vatrom.
Ali u samoodbrani.
Kada citas otrkivenje, i proucavas, videces o cemu se radi.
Sotona zeli da skroz unisti verne na zemlji ili da ih ucini neverujucim.
Ali on to ne moze, nije mu dato,
Zato on vec dugo pokusava da uspostavi sistem na zemlji preko kojeg ce unistiti verne.
To je prva i druga zver, deset careva kroz kojih ce onda uvesti zig zveri i to ce mu biti povod da preko tog rsvetksog, religozno politickog sistema unisti verne.
Ko prihvati zver i njen zig, taj je pred bogom izgubljen,a ko ne prihvati, ikona zverina ce izdace naredbu da se svi verni u svetu pobiju.

Tada kada ta naredba bude izdata, tada pocinju 7 zala opisanih sa 7 casa, da se izlivaju na zle da bi tako bog onemogucio gresnike da uniste verne.
Sedmo zlo je Hristov dolazak, njihovo konacno unistenje, jer iako dozive 6 predhodnih zala, oni nece odsutati od svojjih namera kaze Otrkivenje..
Dakle ovde je rec, o tome da Bog dozvoli da sotona preko vavilona, unisti sve verne ili ne?
A da li bi to bila pravda i ljubav da bog dozvolid a uniste verne?
Pravda je da Bog zastiti i unisti te zle ljude.
Kao sto je unistio faraona i njegovu vojsku, bilo je to u samoodbrano bozjeg naroda.

Uostalom, bog je dugo vremena dao ovom svetu.
Vecina ovog sveta se odlucila da odbaci boga.
Unistenje je njihov izbor.
Jednostavno nece vise nikada postojati, jer je to njihov izbor.
Koliko puta sam samo pitao neverujuce, oni kazu, ne zelim da zivim vecno.
Ne zelim to sto bog nudi.itd.
A manji broj onih koji zele onos to bog nudi ali ne boga, zele ovakav svet gde mogu da rade sta hoce i zive u grehu.
A bog u svojoj ljubavi ne moze da dopusti da greh zauvek postoji jer je on uzrok svih patnji covecanstva i bolesti, smrti..
Bog u stvari unistava greh i sve ono u cemu je greh.

I pored 6 zala, ljudi nece dobaciti greh kaze otrkivenje.
 
Poslednja izmena:
Не разумијем шта хоћеш да кажеш, да ли негираш постојање казне и награде, правде и неправде у коначном домостроју, да ли мислиш да ће сви бити спасени, или шта већ.
Бог познаје наше срце и зна зашто радимо то што радимо, отуд имамо и пословицу да је пут у пакао поплочан добрим намјерама, ако у позадини тих намјера не стоји љубав према Богу и ближњем, већ је вођена нечим другим...
Даље не знам зашто се стално потенцира та слика пакла са ватром, кад имамо стихове који кажу "тама најкрајња гдје је плач и шкргут зуба". Слажем се са Салетовим објашњењем, то је одсуство Бога, одсуство благодети са једне стране, а са друге човјек бива распет властитим страстима којих се више не може ријешити, а не може их задовољити. Отуд имамо оно да се одрекнемо себе.
Potencira se da bi se dao uvid u stanje duše i približio kakav će biti osećaj. Osećaj odbačenosti, tame, bauljaće duše kao u pustinji tražeći oazu a nje nigde nema. Izgaraćeš za svetlošću a nikad je nećeš videti. Mučićeš sam sebe i proklinjaćeš dan kada si se rodio. Zato i kaže spremljen nepokajanima, đavolu i njegovoj sviti. Tamo ćemo biti u istom "kazanu" daleko od života.
Sad neki pripovedači preteruju jer ima ljudi koji žive u uverenju da Bog ne postoji ili olako shvataju opis pakla pa valjda da zastraše. Ili onih što će da spavaju pa moš mislit probudi će ga da ga uništi. Znači po njima posledica nema, možeš ubijati, silovati, pljačkati isto prođe ubijen, silovan, opljačkan. Zakon uzroka i posledica za takve ne važi.
Ko veruje bibliji tako će biti, zalud ublažavanje i negiranje pakla ili kojekakva tumačenja. Već u ovom životu imamo predstavu pakla.
 
12:59 Kažem ti: nećeš odande izići dok ne daš (vratis) i poslednji dinar.
Jevandjelje po Luki

9:43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obe ruke ući u pakao, u oganj večni,

Jevandjelje po Marku

Ko se dakle sa smrtnim grehom sjedinio, taj se i s paklom sjedinio, i dok se greha ne odrekne,ni pakla i patnje njegove se ne moze osloboditi.Jer greh je iz pakla dosao i u pakao vodi.
 
Poslednja izmena:
12:59 Kažem ti: nećeš odande izići dok ne daš (vratis) i poslednji dinar.
Jevandjelje po Luki


9:43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obe ruke ući u pakao, u oganj večni,

Jevandjelje po Marku

Ko se dakle sa smrtnim grehom sjedinio, taj se i s paklom sjedinio, i dok se greha ne odrekne,ni pakla i patnje njegove se ne moze osloboditi.Jer greh je iz pakla dosao i u pakao vodi.

Znači za upokojenog mora da se daje milostinja i pomen na Liturgiji.
 

Back
Top